Sv. Franjo Asiški (1182-1226) je utemeljitelj Franjevačkoga reda. Bio je sin trgovca. Živio je isprva bezbrižnim životom. Želio je postati slavnim vitezom. Godine 1202. rado sudjeluje u borbi protiv susjedne Peruđe gdje je bio zarobljen. Doživljava veliku duhovnu promjenu pa se po povratku iz zarobljeništva posve posvećuje Bogu i ostavlja one vrednote koje su do toga trenutka bile glavni motiv njegova života.
Po{to je čuo riječi Raspetoga Isusa: "Franjo, idi i popravi moju kuću koja se ruši!", vlastitim rukama započinje obnavljati crkve u okolici Asiza. Odrekavši se svega što je posjedovao i vrativši ocu čak i vlastitu odjeću, zapoćinje živjeti kao pustinjak.
Godine 1208. u crkvi Sv. Marije Anđeoske, nazvanoj Porcijunkula, u blizini Asiza, Bog ga rasvjetljuje i poziva na duhovnu obnovu Crkve. Da to ostvari, odabire sredstva evanđeoskoga siromaštva i apostolata po uzoru na Krista i na apostole. Oblači habit s jednostavnim pojasom i počinje navještati Riječ Božju. U isto se vrijeme predaje i apostolatu milosrđa među bolesnicima, patnicima, gubavcima i napuštenima. Na početku je bio sam i vrlo često neshvaćen i ismijan. Poslije se oko njega okupljaju mnogi sljedbenici. Na taj način osniva tri Reda: Manju braću (1209), klarise (1212) i trećorece (1221). Nije prihvatio ponudu da bude zaređen za svećenika: radije je ostao đakonom. Red što ga je utemeljio sastojao se od svećenika i laika.
Apostolski je djelovao u Italiji i izvan nje. Godine 1219. uspijeva doći u Egipat gdje su se kršćanski vitezovi borili protiv muslimana da bi oslobodili Svetu Zemlju. Slijedeći nauk Evanđelja, Franjo želi obratiti ljude ne silom nego naviještanjem i primjerom života. Htio je da vojnici ne prolijevaju krv, ali ga nisu poslušali. Pošto su kršćani pod Damijetom poraženi, dopustili su mu da pođe muslimanima. Primio ga je sultan Melek El Kamil i postupio s njime s poštovanjem kao s Božjim čovjekom.
Sveti je Franjo djelovao na veliku korist braći ljudima, pa ga je Bog sredinom devetog meseca 1223.g., dok je molio na brdu La Verni, obdario svetim ranama, t.j. znakovima Gospodinove muke. Umire uvečer 3.10.1224.g. u Porcijunkuli. Dvije godine nakon toga je proglašen svetim.
Sveti je franjo ostavio mnoge spise, osobito Pravilo života za Red Manje braće i slavnu Pjesmu stvorova. Godine 1980. Ivan Pavao II ga proglašava za zaštitnika ekologa i onih koji štite okoliš.
Sveti Franjo budi poštovanje, simpatije i ljubav ne samo kod katolika, nego i kod krćšana drugih crkava kao i kod nekršćana. Bez njega bi u današnjem svijetu bilo manje ljubavi, vjere i nade u milosrđe Stvoritelja.