II.Pravo na posedovanje privatne svojine-Godisnji izvestaj za 2002 g.

Sadrzaj:

I.1.REZIME-Uvodna objasnjenja sa detaljnom pravnom regulativom

II.Stanje u praksi

1. Devizna stednja
2.Penzije i plate, socijalna davanja
3.Privatizacije i koncesije
4.Provale, kradje, pljacke, ucene
5.Takse ,i porezi, kamate ,kazne
6..Inflacija
7. Vracanje konfiskovane  imovine
8..Drugo
 
 

I.Uvodna objasnjenja sa detaljnom pravnom regulativom.

A. R e z i m e .
                                                                                                                                                                                 Pravo na privatnu svojinu je najvaznije od svih. Jer kada neko ima privatnu svojinu moze se izboriti i za  svoja druga prava. Siromasan covek, cija prava na posedovanje privatne imovine nisu  zastiicene je lak plen svakojakih silnika i pljackasa. To se uparvo kod nas desava od 1945 godine i kulminira poslednjih  desetak godina., sto je dovelo do obespomocenosti vecine gradjana.

U 2002 godinii nema znacajnijih pomaka u ostvarivanju prava na prvatnu svojinu. Vecina je i dalje obespravljena i nije adekvatno zasticena u svome pravu na posedovanje privatne svojine.

Uprkos ove cinjenice treba odati priznanje vladi i vlasti da cine velike i iskrene napore da ostvare napretke.Razlozi nedovoljnog uspeha  su pre svega objektivne prirode. Ali ima i onih koji se mogu svrstati kao nedovoljna efikasnost, sto nikako ne bi trebalo da obeshrabri vladu u daljim naporima, jer se radi o jednom grandioznom nacionalnom projektu koji nije moguce razresiti preko noci i prelamajuci preko kolena, naprotiv to treba da bude  izazov da se ekipa mladih strucnjaka eksperata pokaze u godinama koje nailaze i da manifestuje svoiju strucnost i sposobnost da razresava najslozenije nacionalne probleme.

Jer problem vracanja oduzete movine nije samo, i  pre svega pravno pitanje vracanja imovine pravnim vlasnicima, to je jedan vrlo slozen fenomen, jedno veliko nacionalno pitanje, koje zadire u ideologiju, politiku, psihologiju, sto je povezano sa procesima nacionalnog pomirenja izmedju bivse vlasti i vecine gradjana.

Ovaj proces vrlo sporo odmice zbog vise razloga:
-nije lako vratiti oduzeto jer nema sredstava, ona su nestala na raznim nivoima i u raznim pravcima, uzurpacije su se desile pre vise decenija, sto sve postavlja pitanja vise vlasnika, promena vlasnistva, oblika vracanja,(  u naturi ili drugacije)
-oni koji su prisvojili tudju imovinu nisu uvrek spremni da je vrate, naprotiv ima ih prilicno koji zele da je sacuvaju netaknutu za sebe, da se dodatno bogate i grabe za sebe
-ima i mnogo takvih koji postupaju krajnje ostrasceno i ratoborno, umesto da prihvate maslinovu grancicu pomirenja i razrese ovaj kljucni i sustinski proces tranzicije na racionalan i mudar nacin, postupaju arogantno, ili pribegavaju obracunima.

Sustina sadasnje produzene krize u nasoj zemlji se upravo nalazi u ovoj oblasti. Lose procene i omraza su stvoreni upravo onda kada je nova komunisticka vlast 1945 godine za sebe prigrabila tudju imovinu. I sto je nastavila da cini sve do danasnjih dana. Seme zla je bilo zalivano i danas dzinovski plodovi mrznje su upravo glavni uzrok svih nasih zala  Oteto prokleto.

Ostaci svih onih koji su pljackali od 1945 godine su i dalje na znacajnim pozicijama, ili njihovi potomci, kako u razvlascenim strukturama vlasti, tako i u aktuelnoj vlasti ih ima. Oni se bore da sacuvaju svoje pozicije i da ne budu prinudjeni  da vrate tudje.Mnogi od njih nisu nikakvi bogatasi, ojadjeni su kao i vecina gradjana., nemaju sredstva da vrate, ostali bi na ulici takoreci.Ali ima i mnogo onih koji su bogati, i koji bi vracajuci tudje bili liseni svoga bogatstva..Sto oni ne zele nikako.

U zemlji je zbog ovoga sukoba interesa stvoren istinski tinjajuci gradjanski rat.

Sto je velika prepreka izlasku iz krize i instrumentalizacija svih onih snaga zla u zemlji koje tako zloupotrebljavaju  da nastave slabljenje nase zemlje i drzave.

Svim sudeonicima je potrebna ogromna mudrost i takt. Ostrascenost je jos uvek jako prisutna  gubi se ogromno vreme u sterilnim natecanjima i  raspravama i intrigama umesto da se problemi razresavaju na racionalan i energican nacin.

Sada ce biti ukratko objasnjeno stanje u razlicitim oblastima privatne svojine.:

.Devizna stednja: U 2002 godini Vlada cini znacajne napore da razresi na sto moguce bolji nacin pitanje zaplenjene devizne  stednje. U tome postize izvesne znacajnije pomake, ali je sve ograniceno i objektivnim okolnostima, nema novca za to. Ujedno vlast pokrece i pitanje odgovornosti pocinioca, ali  je jos sve daleko od toga da se razjasni sta se desilo, ko je glavni krivac za zaplenu deviza, sta se desilo sa njima.Udruzenja deviznih stedisa pak tvrde da sve to nije dovoljno i zahtevaju energicne, radikalne mere koje ce brze i u vecim iznosima im omoguciti vracanje oduzetih deviza .Ocekuju se u sledecim godinama radikalnije mere.

Penzije:U 2002 godini se penzije redovnije  isplacuju, svakih petnaest dana, ali se kasni u isplati dve penzije, krajem godine je doneta odluka da se dug iz 1994 i 1995 godine isplati u 42 rate po 300 dinara sto je od penzionera ocenjeno kao znak dobre volje ali  nedovoljno. Penzije ne prate rast troskova zivota, niske su i siromastvo medju penzionerima je jako prisutno. Prema dr.M.Djuricu 2003 godina nece doneti poboljsanje za penzionere.

.Privatizacije i koncesije .Proces privatizacija i koncesija  u nasoj zemlji sporo odmice, i svedoci smo da se ponavlja ono sto se desavalo pre desetak godina kada su privatizacije i pocele. A to je da grupe mocnih klanova i pojedinaca zele da prigrabe bivsa samopupravna drustvena preduzeca za bagatelu. Nazalost, nova demokratska vlast koja ulaze velike napore i pokazuje iskrene zelje da stvari popravi ne onemogucava takve pojave. Ujedno, nasa dijaspora je iskljucena iz ucesca u privatizacijama. Ovakav kurs je vrlo stetan jer ce iz utakmice biti  iskljuceni  najsposobniji u korist onih koji su ranije dok su bili direktori upropascavali nasu privredu i doveli je u sadasnje tesko stanje. Nas stav je da privatizacije treba obavljati tek onda kada zazivi pravna drzava. A to se jos nije desilo. Bez funkcionisanja institucija pravne drzave se otvaraju mogucnosti  zloupotreba. Zato prvo treba zavesti red i rad, postovanje zakona , pa tek onda poceti privatizacije koje treba da budu otvorene za sve, i pravicne.

.Provale, kradje, pljacke, ucene .I u 2002 godini se nastavljaju ucestale provale, kradje, pljacke, ucene, otudjivanja tudje imovine. Novinske stranice su prepune vesti o tome, sudovi su zatrpani  podnescima gradjana, gradjani se zale na sve strane. Nema zastite ni podrske. Sto ohrabruje pocinioce. Sta se vredi zaliti sudu ili drzavnom organu kada nema zastite? Glasaci su i zbog ovoga narocito bojkotovali izbore. Ima nekih pomaka u raskr inkavanju afera i zloupotreba ali je to proces koj tek treba ohrabriti.

Porezi, take, nameti. U 2002 godini je doslo do ogromnog porasta poreza, raznih taksa i nameta, do daljih zloupotreba i nasrtaja na dzepove gradjana , masovnih isporuka nerealnih preteranih racuna za razne usluge, pre svega za struju i komunalije, sto oznacava dalji trend otudjivanja imovine gradjana. Drzavi treba novac, i zavodi takse. Ali je potrebna mera,  tako cineci de doci na kratko do novca, ali ce osiromasiti gradjane i privredu,  i ohrabriti sudije da nepravicno sude( jer su enormno povecane sudske takse i razni sudski nameti kojima se pokrivaju plate sudija, te sudije gde god mogu odrede sudeonicima velike namete). Preterane takse destimulisu privredu. Ovakvo stanje izaziva ogromno nezadovoljstvo gradjana koji bojkotuje izbore i novu vlast. Vlada nema sluha za probleme masa. Ne shvata manipulacju razvlascenih koji iz svega toga profitiraju jer narod izazivaju protiv nove vlasti. Svi zajedno, i razvlasceni i nova vlast nisu svesni da tako cineci svi zajedno destabilizuju zemlju i pojacavaju agoniju.

.Inflacija.. Postavlja se pitanje tacnosti javnih anketa javnog mnenja, pravicnosti rada sudija, objektivnosti clanova izbornih komisija, na svakom koraku oni koji obmanjuju i varaju. Zato se ne moze poverovati da je tacna tvrdja da je doslo do porasta realne kupovne moci i da u Srbiji ima samo 10 % siromasnih.

.Vracanje konfiskovane imovine i oduzete zemlje.. Dolaskom nove demokratske vlasti oktobra 2000 godinje pocinju izrazeniji procesi povracaja oduzete imovine po raznim osnovama od 1945 godine. Ovde se govori pre svega o imovini oduzetoj Dinastiji Kardjorjdjevic, SPC, i gradjanima od strane novodosle komunisticke vlasti . Na osnovu revoilucionarnih zakona mnogima je nezakonito oduzeta njihova legalna imovina kao navodnim izdajnicima, saradnicima okupatoira, kvislinzima, ratnim bogatasima, klasnim neprijateljima, itd. Ovu imovinu su najcesce prisvojili ili koristili pobednici-komunisti. Ova otimacina od legalnih vlasnika i njeno prisvajanje od novih vlastodrzaca je stvorla omrazu koja traje i danas . i koja je i dalje glavni uzrok sadasnjeg tinjajuceg gradjanskog rata.Nelegalni  vlasnici tudje imovine odbijaju da se ponasaju civilizovano i razumno,  i uemstyo da se nagode sa onima koje su opljackali od 1945 godinje do danas pokusavaju da takvo stanje ovekovece i da se sa svojim zrtvama  njihovim potomcima obracunaju ne birajucis redstva. I da oni zauvek tako ostanu uzivaoci tudje imovine. Ne samo da nije vracena oduzeta imovina nego je od 1990 godine doslo do novih prisvajanja tudje imovine: privatizacije, deviza, zajmova, penzija, plata, socijalnih davanja, humanitrarne pomoci, stambenih doprinosa, preko sudova, provale, kradje, sverca  itd. Nova demokratska vlast cini napore ali je to vrlo slozen  i delikatan proces .Otpori su veliki, nema sredstava, postoje pravne neresene dileme.Na neki nacin  je pocelo vracanje oduzete zemlje zemljoradnicima, ali je to sve ocenjeno kao neadekvatno, ali je vazno da  se nesto cini. Princu A.Karadjordjevicu je dat  na korisecenje njegov posed na Dedinju. Ovo je proces koji tek treba da dobije na snazi. Treba odati priznanje Ligi za zastitu imovinskih i ljudskih prava koja ulaze veliki napor i strucnost u ovaj projekat.

.Razno.  Tudja imovina se nelegalno prisvaja i na razne druge nacine:korupcija, crno trziste, razne finanisijke malverzaciije, mito, prisvajanje pomoci koju je nacija dobila od dijaspore za zrtve bombardovanja NATO, sverc cigareta, izvoz u Irak, itd.

Zakljucak: proces razresavanja ovoga pitanje je tek poceo. Potrebna je svet da je to jedan od najvecih problema ove drzave i nacije, i da je  potrebno uloziti ogroman trud i ekspertizu da se razresi na najbolji nacin.

B. Pravna regulativa                                                                                                                                       Ustavi SRJ ,Republike Srbije i Crne Gore su usaglaseni sa  medjunarodnim dokumentima kojima su proklamovana osnovna prava coveka

Pravo na  posedovanje  privatne  svojine je garantovano Opstom deklaracijom o ljudskim pravima  (Clan 17: Svako ima pravo na posedovanje privatne svojine i niko ne moze biti arbitrarno lisen prava na licnu svojinu) ,Ustavima  Srbije i Jugoslavije , kao i  zakonskim propisima  iz  ove oblasti. Po medjunarodnim konvencijama i Ustavu  se od toga principa moze odstupiti kada to nalaze javni interes  utvrdjen u skladu sa zakonom, uz naknadu koja ne moze biti niza od trzsine. A to moze biti usled neposredne ratne opasnosti  ili vanrednog stanja.
Perdocavamo da je Beogradski centar za ljudska prava dao izvanredno strucnu  pravnu regulativu za ovu oblast koju mi dalje koristimo da pravno objasnimo materiju postovanja prava na   svojinu.. Ali se sa ovom organizacijom ne slazemo u procenama stvarnog stanja postovanja prava na svojinu u praksi.sto cemo dalje izloziti.
Prema Beogradskom centru za ljudska prava  garantovano je Pravo na mirno uživanje imovine. ?l. 1 Prvog protokola uz EKPS EKPS ( Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda od 4. novembra 1950.) Svako fizi?ko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predvi?enim zakonom i opštim na?elima me?unarodnog prava.
Prethodne odredbe, me?utim, ni na koji na?in ne uti?u na pravo države da primenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala koriš?enje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni.
Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, ?lan 1 Prvog protokola uz EKPS u suštini garantuje svakome pravo na imovinu, odnosno pravo da se poseduje i upotrebljava imovina i da se njome neometano raspolaže (Hentrich protiv France, 1994, A-296).
Opšte odredbe  Ustava Srbije i Crne Gore:
Ustav SRJ jam?i pravo svojine „u skladu sa ustavom i zakonom“ (?l. 51). Prema ?lanu 69, st. 3: Niko ne može biti lišen svojine, niti mu se ona može ograni?iti, osim kada to zahteva opšti interes utvr?en u skladu sa zakonom, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne.
Sli?na garancije prava svojine postoje i u Ustavu Crne Gore (?l. 45) i Ustavu Srbije (?l. 34 i 63). Ove formulacije jugoslovenskih ustava prate me?unarodne standarde. Naro?ito je važno da se garantuje da do lišenja svojine može do?i samo radi zadovoljenja opšteg (javnog) interesa, koji mora biti utvr?en na osnovu zakona, kao i da se u tom slu?aju vlasniku mora isplatiti tržišna naknada.
Zastita privatnog vlasnistva je temeljna vrednost demokratskih drustava i ova  oblast  je  narocito znacajna za drustva u tranziciji.

Uprkos ovakvih visokih garancija  u pogledu  zastite privatne imovine  na papiru, u praksi je dolazilo proteklih godina  do masovnih i sistematskih povreda ovog osnovnog  ljudskog prava. Pravo na privatnu svojinu je bilo cesto ugrozavano   u prethodnoj SFRJ, ali je se situacija od raspada drzave drasticno pogorsala.i doslo je do istinske masovne otimacine i pljacke .

U 2001 a zatim i u 2002 godini,posle pobede DOS-a i demokratije je doslo do izvesnih poboljsanja, ali je i dalje prisutna masovna i drasticna  povreda ovoga prava. ( za razliku od Beogradskog centra za ljudska prava koji iznosi drugacija vidjenja).

II.Stanje u praksi

1. Devizna stednja                                                                                                                                               A.R e z i m e
U 2002 godini Vlada cini znacajne napore da razresi na sto moguce bolji nacin pitanje zaplenjene devizne  stednje. U tome postize izvesne znacajnije pomake, ali je sve ograniceno i objektivnim okolnostima, nema novca za to. Ujedno vlast pokrece i pitanje odgovornosti pocinioca, ali  je jos sve daleko od toga da se razjasni sta se desilo, ko je glavni krivac za zaplenu deviza, sta se desilo sa njima.Udruzenja deviznih stedisa pak tvrde da sve to nije dovoljno i zahtevaju energicne, radikalne mere koje ce brze i u vecim iznosima im omoguciti vracanje oduzetih deviza .Ocekuju se u sledecim godinama radikalnije mere.

B. Stanje u 1999, 2000, i 2001 godini:

1999 godina

Devizna stednja je zamrznuta 27.4.1991 godine. Pokret za zastitu ljudskih prava je zajedno sa nekoliko opozicionih stranaka  januara 1992 godine stavio na dnevni red pitanje oduzete devizne stednje, organizujuci seriju mitinga deviznih stedisa na  Trgu Republike.u Beogradu.  Ubrzo  je  doslo  do  osnivanja  vise ,medjusobno   suceljenih udruzenja deviznih stedisa. Nas  stav  je bio, da  se   do povracaja uzurpiranih nekoliko milijardi nemackih maraka  koje  su  drzavne    i privatne banke nezakonito prisvojile od nekoliko stotina hiljada  deviznih   stedisa, moze   doci samo jedinstvenom i promisljenom akcijom ,a sto se nije desilo u dovoljnoj meri cak ni do danas.

Iako je  ovaj problem vec manje ili vise resen  u drugim drzavama iz sastava bivse SFRJ, u Srbiji i SRJ se sa tim odugovlacilo od strane prethodnog poretka. Strategija  poretka  je  bila da    zavadja i razbija akcije deviznih stedisa, da laznim obecanjima, prolongiranjima resenja, ili isplatama manjih suma deviza  smiruje njihovo nezadovoljstvo .

Prema prvobitnom  Zakonu o staroj deviznoj stednji iznos od 7 milijardi 482 miliona maraka (bez deviza zaplenjenih od privatnih banaka), bi trebao da bude isplacivan u ratama, poslednja rata bi trebala da bude isplacena 2010 godine. Udruzenje   deviznih   stedisa   Srbije   je jos u 1999 godini  podnelo  Ustavnom sudu na preispitivanje novi  Zakon o staroj deviznoj stednji .Istice se da nije u  saglasnosti sa Ustavom i
zakonima, da se ogranicava raspolaganje dela sredstava devizne stednje, sto je dozvoljeno samo u vreme  rata  i  specijalne  vanredne situacije, sto  nije bio slucaj u to vreme  nasoj zemlji .U zahtevu  se takodje istice da je zahtevanje placanja kamate od 2 % na staru deviznu stednju u suprotnosti sa Zakonom o obligacionim odnosima .

Devizne  stedise  su  ocenile  ovaj   najnoviji zakon kao prevaru i propast .i da mnogi nece biti zivi 2010.godine.  Prema listu Nasa borba koji je 1998 godine preneo podatke iz udruzenja deviznih stedisa,
stopa mortaliteta medju deviznim stedisama je visoka ,veliki broj njih je vec umro, mnogi bez naslednika. Obecane obveznice su takodje ocenjene kao bacanje prasine u oci.

Devizne stedise ne pridaju znacaj edificiranju obveznica.predvidjenih ranijim resenjima , pogotovu jer obveznice za deviznu stednju kasne jer  su isplate trebale da pocnu  do 30.1.1999 godine, a do toga jos nije doslo. Stara devizna stednja na  cekanju u iznosu od oko 7,4 milijardi DEM je pretvorena  zakonom u javni dug Federacije  sa rokom otplate od 12 godina ,1999  godine je trebalo da  se pocne isplata  devizne  stednje od po  150 DEM po stednoj partiji, ali je odlozeno  zbog rata.

Zbog rata 1999 godine devizne stedise su u prilicnoj meri zaustavile svoje akcije i proteste.

Devizne stedise i njihova udruzenja su imali  pred sobom vrlo znacajan zadatak: da prevazidju razlike i da se sloze i ujedine.Boljka nesloge i nesposobnosti saradnje koja je rasirena u opoziciji nije zaobisla ni devizne stedise.
 
2000 godina

Pocetkom 2000 godine je najavljeno da  prema Uredbi devizne stedise ne mogu za uskracene devize da kupe poslovni prostor koji se nudi na prodaju, sto je  Udruzenje ostecenih deviznih stedisa Srbije ocenilo kao diskriminatorsku meru. Tokom godine je bilo omoguceno gradjanima da dobiju kakve takve odgovarajuce sume deviza sto je ocenjeno kao korak napred., i bilo je isplacivanja u dinarima.

Nova DOS-ova vlada posle pobede na izborima oktobra 2000 godine izjavljuje svoje opredeljenje da resi problem devizne stednje na najbolji moguci nacin imajuci u vidu objektivna ogranicenja i mogucnosti drzave. U dobre namere DOS-a nije trebalo  sumnjati, ali da bi se devizna stednja isplatila potrebna su  i sredstva. I energicni i smeli zahvati.

2001 godina

U 2001 godini  je doslo do izvesnih pomaka u ovoj oblasti, ali nedovoljnih. Nova vlast i drzava imaju dobru volju, ali pored volje potrebna ja i materijalna osnova .A nje nema. I to bez krivice sadasnje vlasti jer je sadasnje osiromasenje posledica propusta prethodne vlasti jos od 1945 godine. DOS na delu pokazuje u 2001 godini uspehe, kakve takve,  kada se radi o deviznoj stednji,  privodjenju krivaca pravdi, razotkrivanju mahinacija sa opljackanim devizama, uvodi kakvo takvo isplacivanje deviznih zaplenjenih uloga, kroz donosenje novih mera kako da se razresi pitanje devizne stednje koja je zaplenjena, i
inaugurise meru da se onima koji su stariji od 70 godina isplatcuje odjednom 300 DM, umesto po 100 DM.

Devizne stedise u 2001 godini pozdravljaju napore DOS-a, ali u isto vreme ocekuju jos radikalnije mere. i ocenjuju mere drzave kao nedovoljno efikasne za njih.

U  februaru  2001 godine  Rajko Grahovac ,predsednik Udruzenja deviznih stedisa Srbije je izjavio  da je najava da ce se devizni dug prema ostecenim deviznim stedisama isplacivati obaveznicama , sto je odlucila Vlada , veliki rizik za devizne stedise jer je rok 2011godina, obveznice su nesiguran nacin finansijskih transakcija, i da je to  sve zamajavanje  i odlaganje resenja.

 DOS i Vlada su tokom 2001 godine  preduzeli  mere da se obznane zloupotrebe u ovoj oblasti i da pocinioci budu privedeni pravdi. Jezdimir Vasiljevic vlasnik Jugoskandik banke se vratio u zemlju., posle cega je bio u zatvoru u istrazi.  Krajem marta mu je produzen pritvor za dva meseca. . On je dok je  se nalazio u istraznom zatvoru  otkrio  pozadinu brojnih zloupotreba i finansijskih mahinacija sa pokradenim devizama, u sta su bili upleteni funkcioneri prethodnog rezima. U avgustu je podignuta  Optuznica protiv Jezdimira Vasiljevica ,stavlja mu se na teret da je ostetio devizne stedise za 217 miliona DM. On je kasnije
pusten i brani se sa slobode.

Prema odluci nadleznog drzavnog organa od aprila 2001 godine se pocinje sa isplatama devizne stednje , i to u ratama od po 110 DM, prva rata 15 aprila, i zatim u junu, septembru i decembru. Dakle, DOS uspeva da pocne isplacivanje opljackane devizne stednje, razume se u granicama mogucnosti. Mladjan  Dinkic je izjavio sto su prenela medija da ce drzava u 2001 godini  isplatiti ostecenim deviznim stedisama 320 miliona nemackih maraka, ili 440 DM po deviznoj knjizici .Sto je znacajan korak napred i bolje u odnosu na prethodno stanje.

Ostecene devizne stedise "Jugoskandik"-a su odrzale protest ispred NBJ dana 13 marta.. 2001 godine., zahtevaju da i njihova potrazivanja budu uzeta u obzir.

M.Dinkic je izjavio da su S. Milosevic i drzava drzali  sve konce u Dafiment banci. 17 aprila 2001 godine  je pocela isplata devizne stednje u bankama koje imaju obavezu po osnovu stare devizne stednje, prve ovogodisnje rate do 110 DM-to su Invest banka,Beobanka, Jugobanka, Vojvodjanska banka, Agrobanka, i Jubanke..Ukupna obaveza za ovu transu je 82 miliona DM.

U maju 2001 je Udruzenje deviznih stedisa Srbije  odlucilo da podnese tuzbu protiv Dafiment banke obrazlazuci  da to nije bio bankrot nego pljacka deviza od gradjana. U julu  je postavljeno  pitanje odgovornosti Dafine Milanovic u vezi poslovanja Dafiment banke i njene upletenosti u pljacku deviznih stedisa. Devizne stedise su podnele zahtev da se vlasnica Dafiment banke Dafina Jovanovic isporuci iz inostranstva u zemlju.

Od 19 novembra 2001 g je pocela berza obveznica stare devizne stednje. R.Grahovac predsednik Udruzenja stedisa Srbije je izjavio da su obveznice za staru deviznu stednju  jedna malverzacija. Jer su  diskonti na prodate obveznice veliki kada je duzi rok naplate obveznica.Npr kada je rok obveznice 2004 godina diskont( umanjena cena) obveznice je 35 %. Prema Grahovcu samo oni koji imaju manje uloge, i koji moraju, prodaju svoje obveznice.Niko ne zeli da bude dva puta ostecen -tvrdi Grahovac.

Drzavni funkcioner  R.Jelasic je izjavio da su zloupotrebe u bankama do kojih je doslo jos nekaznjene.

 3 decembra 2001 g je isplacena cetvrta transa deviznim stedisama od 110 DEM po stednom ulogu.
 
C. S t a n j e  u   2 0 0 2   g o d i n i.

U 2002 godini drzava nastavlja napore da razresi problem oduzete devizne stednje.
 
Prekinuta je istraga protiv Dafine Milanovic i  Dafiment banke i izdata je poternica za njom. Ne zna se gde je, na kraju se saznaje da je u Nemackoj.  Stedise Dafiment banke traze svoje i kazu da su diskriminisani dvostruko za razliku od ostalih ostecenih deviznih stedisa.

 Nadlezni drzavni organi su oglasili pripremu novoga zakona leks specijalis za ostecene devizne stedise "Dafiment banke" koji je od strane Udruzenja ostecenih deviznih stedisa Dafiment banke ocenjen kao nova velika prevara deviznih stedisa. jer im nece omoguciti povratak otetih deviza od strane ove banke.

Slobodan Petrovic, predsednik Udruzenja deviznih stedisa Srbije je izjavio na Konferenciji za stampu Pokreta za zastitu ljudskih prava da je posle pobede DOS-a doslo do izvesnih poboljsanja sto se tice isplate zaplenjene devizne stednje ali da su devizne stedise nezadovoljne i da zahtevaju energicnije i brze mere da im se vrati oteto. Vrlo veliki broj ostecenih deviznih stedisa je umro, neki i bez naslednika. Vreme ne radi za njih. Zato poziva DOS i Vladu da preduzmu prave mere da  ovo pitanje razrese na pravi nacin..

 Stranka deviznih stedisa je 27 aprila 2002 godine uputila dopis  Guverneru Narodne banke Dinkicu u kome tvrdi da se nastavlja praksa odlaganja isplate duga stedisama:
-da predlog Dinkica u vezi devizne stednje nije kako treba, jer predvidja produzenje povracaja stednje jos za 5 godina, tj do 2016 godine, ovaj rok ni 20% stedisa nece doziveti
-devizna stednja gradjana se proglasava za javni dug,  stednje knjizice se ponistavaju a uvode se obveznice koje glase na ime - Zajam za preporod Republike Srbije koji je regulisan zakonom R.Srbije ubacuje se u obaveze    federacije
-ne postuju se kriterijumi formiranja banaka,Dafiment banka i Banke privatne privrede iz Podgorice i Jugoskandik,  ove banke su radile po istoj zakonskoj osnovi, i kontroli NBJ te prema tome obe banke su morale imati iste kriterijume zakonske regulative.
-nema ekonomske zakonitosti da Dafiment stedisama se uvodi pravo raspolaganja samo osnovnog uloga  bez kamate, (po principu"daj sto das"ili bolje ista nego nista) iako se zna da je na kamatama zasnovan zivot bankarstva.Sto je metod provizornih resenja i politickog diktiranja
- za deviznu stednju gradjana nije postojala garancija NBJ , za staru stednju garant je bila Federacija  a za stednju kod privatnih banaka tzv izvedena garancija  Federacija preko  NBJ
- -nije tacno  da da ce se novim zakonom povecati trgovina obveznica  kao sto ste i dosada radili., kao ni  tvrdnja da postojeci zakon ne omogucava krupnim stedisama sa ulozima vecim od 10.000 DEM  trgovinu obveznicama ,NBJ odredjuje svojim aktima  ubim i vrstu emisija ibveznica kao sto ste i dosada radili, Vi ste  pogresili u proceni obima dosadasnje trgovine obveznicama na berzi(dosada je prodato svega 25 miliona  DEM obveznica a predvideli ste emisiju za stedne uloge do 10.000 DEM obveznice na iznos od cca 430 miliona DEM.

Obveznice za deviznu stednju se mogu u odgovarajucim okolnostima pretvoriti u devize.Registruju se pomaci u isplati devizne stednje, sto je poen za vladu, i znak dobre volje, ali i ogranicavajucih okolnosti jer se ne moze isplacivati nesto za sta se nemaju sredstva.

Oni koji su ulozili novac u dinarima kod Dafiment banke zahtevaju da im se taj novac takodje vrati.

Najavljeno je regulisanje devizne stednje stedisama Dafiment i Jugoskandik banke.Tokom septembra je najavljena  isplata  suma za 130.000 stedisa. i stedisama Dafiment banke  po 260 evra.nagovestava se da se mogu se dobiti stambeni krediti za devizne obveznice. i da  devizne stedise mogu naplatiti obveznice  kod banaka u kojima  imaju otvoren racun hartija od vrednosti, s tim da ce Republika Srbija uplatiti na poseban racun NBJ sredstva za otplatu javnog duga stare devizne stednje.

U decembru ima nekih pomaka sto se tice povracaja oduzete stednje, Vlada cini napore, ali treba istaci da udruzenja deviznih stedisa ocenjuju da jos nisu preduzete energicne mere..

Nacionalna stedionica ponudiæe sredinom januara 2003 g. moguænost kupovine stanova za obveznice stare devizne ¹tednje. Jedno graðevinsko preduzeæe, pregovori se privode kraju, u dogovoru sa ©tedionicom prodavaæe stanove za obveznice. Najavljuje se da æe se obveznicama, prilikom kupovine kvadrata, priznati veæa vrednost nego na berzi.Ovo je jedan od naèina da ¹tedi¹e povrate svoje uloge, smatraju u Nacionalnoj ¹tedionici, pogotovo u situaciji kada jo¹ nema pravih uslova za dodelu stambenih kredita.

Dafina Milanovic  je pritvorena decembra 2002 g u Nemackoj gde boravi sto se ocenjuje kao korak napred da se vrate devize koje je zaplenila ova banka.

Iako je domaæa publika poslednjih meseci gotovo ravnodu¹no pratila sporadiène vesti o toku istrage koju je letos, nakon devet godina od sloma "piramidalne" Dafiment banke, protiv njene vlasnice Dafine Milanoviæ pokrenulo Okru¾no javno tu¾ila¹tvo u  Beogradu (na predlog Prvog odeljenja SUP Beograd), valjda pod utiskom da se do nekada¹nje "srpske bankarske majke" ne mo¾estiæi, po¹to je jo¹ krajem 1999. godine  pu¹tena da se skloni u Nemaèku – pro¹le sedmice se, , ipak ne¹to konkretno dogodilo. To jest, ¾ena koja je ostala "du¾na" svojim ¹tedi¹ama u Srbiji (ima ih oko 150.000) preko 220 miliona dolara na¹la se u zatvoru u Cvjabrikenu.

Ovo privoðenje, meðutim, jo¹ nije sasvim rasvetljeno sa pravne strane jer  nema nedvosmislene potvrde da je Dafina Milanoviæ doista uhap¹ena na osnovu raspisane poternice preko Interpola ili se ona tamo na¹la kao lice koje je zatra¾ilo politièki azil, a po formuli "ugro¾avanja ljudskih prava". Istina, prema izjavi Neboj¹e ©arkiæa, pomoænika saveznog ministra pravde ("Glas javnosti" od 22. decembra), moglo bi se razumeti da æe jugoslovenske vlasti zatra¾iti izruèenje Dafine Milanoviæ Jugoslaviji. Ali, iz te se izjave, kao i iz izjava advokata okrivljene Branimira Gugla i istra¾nog sudije Branislava Todiæa ne mo¾e jasno zakljuèiti da li je protiv Dafine Milanoviæ doista raspisana poternica i kako je ona eventualno obrazlo¾ena (predstavnik jugoslovenske ambasade u Berlinu izjavio je Tanjugu da ne zna da je Dafina uhap¹ena ni da li je nemaèkim vlastima upuæen zahtev za izruèenje – a izgleda da ne zna ni da li je za njom raspisana poternica). Izvesna (pravna ili informativna) konfuzija oko tog hap¹enja navodi na pomisao da su oni "visoki krugovi" i iz nekada¹nje i iz sada¹nje vlasti, koji su gotovo èitavu deceniju spreèavali obelodanjivanje èitave afere oko nastanka, slave i propasti Dafiment banke, pomalo "zateèeni"ve¹æu iz Nemaèke – jer im u su¹tini ne odgovara izo¹travanje taène slike o svim "korisnicima" Dafininih depozita.

Zvuèi pomalo komièno da je tek 30. juna 2002  godine (kada je pokrenuta oficijelna istraga) neko iz policije i tu¾ila¹tva shvatio da je Dafina Milanoviæ iz trezora svoje banke jo¹ pre deset godina "na papiriæ" neovla¹æeno uzela oko deset miliona eura i tako izvr¹ila "zloupotrebu slu¾benog polo¾aja" (dok je za nekoliko godina svoga delovanja ova banka "obrnula" vi¹e od milijardu eura) – a u meðuvremenu je njeno poslovanje pregledala toliko kvalifikovana konsultantska i revizorska kuæa kakva je Delojt i Tu¹ u Beogradu (jo¹ pre devet godina); zatim je njeno poslovanje mesecima istra¾ivala nekada¹nja savezna skup¹tina SRJ pred specijalnim anketnim odborom (jo¹ pre sedam godina); da bi je potom Slu¾ba dr¾avne bezbednosti nadzirala opet nekoliko godina (zatim joj vratila paso¹ pre tri godine); pro¹le godine o poslovima Dafiment banke – me¹ovite banke poseban izve¹taj sastavila je Narodna banka Jugoslavije.
Za¹to i posle svih tih kontrola, revizija, ispitivanja, istra¾ivanja i izve¹taja niko iz "sudskog sistema" nije bio ni¹ta pokrenuo u ovoj stvari te¹ko je objasniti.

Po¹to je i ovaj prvi zvanièni potez policije i tu¾ila¹tva letos "koincidirao" sa pripremom i usvajanjem saveznog zakona o regulisanju javnog duga po osnovu stare devizne ¹tednje, zakona koji je legalizovao pravo i Dafininih ¹tedi¹a na povraæaj propalih deviznih depozita, pokretanje istrage protiv Dafine Milanoviæ izgledalo je gotovo kao iznuðen manevar – da se spreèi pitanje za¹to svi poreski
obveznici treba da prime teret Dafininog duga, osim nje same koja je iz Nemaèke preko novina poruèivala da je na putu za ©vajcarsku gde treba da podigne novac s kojim æe navodno vratiti sve dugove svoje banke. (Preno¹enje takvih vesti iritira milione graðana, pa bi o tome morali da povedu raèuna sastavljaèi novog zakona o informisanju i novog novinarskg kodeksa èasti.) No, po¹to su shvatanja pravne dr¾ave ne¹to drugaèija u Nemaèkoj, u odnosu na poznatu Batiæevu aktivnost za utvrðivanje pravne dr¾ave
Srbije preko reformi pravosudnog sistema, Dafina Milanoviæ se na¹la iza brave – na nevolju na¹ih sudskih organa i Dafininih politièkih mentora. Naime, kako tvrdi njen nekada¹nji kolega u istom poslu Jezdimir Vasiljeviæ ("Nacional", 21-22. decembra), ceo sudski postupak koji je pokrenut u Beogradu protiv Dafine Milanoviæ samo je "najobiènije zamajavanje naroda da bi se prikrili pravi lopovi koji su opljaèkali narodne pare". Èuveni gazda Jezda, protiv koga se ovde vodi postupak po sliènoj stvari, a koji je nedavno pu¹ten da
se brani sa slobode, smatra da æe i Dafina iæi istim putem kao i on – nekoliko meseci æe odsedeti u zatvoru, platiæe kauciju, pa æe se braniti sa slobode, ¹to mo¾e, dodajmo, s obzirom na dosada¹nje iskustvo, da potraje "odavde do veènosti".

Dakle, kao zakljucak o stanju povracaja oduzete stednje, ima pomaka u granicama mogucnosti, ali u isto vreme devizne stedise izkazuju veliko nezadovoljstvo i ocenjuju da su na delu pokusaji da se izbegnu obaveze prema njima i da se   resenja odlazu i racuna na to da ce mnogi da umru u medjuvremenu.
 

2.Penzije , plate i socijalna davanja.
A.R e z i m e
U 2002 godini se penzije redovnije  isplacuju, svakih petnaest dana, ali se kasni u isplati dve penzije, krajem godine je doneta odluka da se dug iz 1994 i 1995 godine isplati u 42 rate po 300 dinara sto je od penzionera ocenjeno kao znak dobre volje ali  nedovoljno. Penzije ne prate rast troskova zivota, niske su i siromastvo medju penzionerima je jako prisutno. Prema dr.M.Djuricu 2003 godina nece doneti poboljsanje za penzionere.

Od 1990 godine   drzava  je  da   bi  zadovoljila svoje rastuce potrebe posegnula za  penzionim fondovima, ocenjujuci  da   penzioneri kao stari  i  nemocni,  nece  biti  u  stanju    da se odupru otimacini. .Penzije su kasnile, svake godine po nekoliko penzija je bilo zakinuto, nisu pratile stopu inflacije i kupovna moc penzionera je drasticno opadala.. Vecina penzionera je bila  pretvorena u istinske mucenike bez dovoljno  sredstava da prezive i bez mogucnosti da se odbrane od onih koji ih pljackaju i tiranisu. Prema Nezavisnom sindikatu penzionera u 1999 godini, nepostovanje zakonskih propisa i ljudskih prava penzionera da primaju penzije za koje su preko Fonda PIO placali deo svojih plata i zarada za vreme kada su bili u radnom odnosu doveli su penzionere do bede i dugova po neizmirenim racunima za elektricnu energiju, komunalne i PTT usluge, gladi i umiranja od gladi i bolesti za koje ne mogu nabaviti lekove na recept lekara u drzavnim apotekama, a za kupovinu u privatnim apotekama nemaju novca.
 
U medjuvremenu   su   osnovani  Udruzenje penzionera, Nezavisni sindikat  penzionera,.Politicka stranka penzionera, koji vec nekoliko godina organizuju  akcije penzionera da ostvare svoja prava. 1997 godine Nezavisnui sindikat penzionera je organizovao 8 protesta, 1998 16, 1999 do desetak  protesta, i protesti penzionera se nastavljaju do danasnjih dana.. Oblici borbe su javni protesti i zahtevi, protestna pisma, peticije.

Uprkos svega, drzava nastavlja da uskracuje isplatu penzija. ali od oktobra 2000 godine se registruju znacajna poboljsanja, pre svega sto se tice redovitosti isplacivanja penzija sto je ogroman napredak.

Da bi preciznije i detaljnije objasnili problematiku penzija i penzionera  dacemo je po godinama:

C. Stanje u 1999, 2000, i 2001 godini                                                                                                                                1999 godina
Nezavisni  sindikat penzionera je odrzavao protestne skupove tokom cele 1999 godine sem za vreme ratnih dana .
Prema podacima od zemljoradnika    penzionera,  njihovo  stanje  je u prethodnim godinama daleko  gore, i dugovanja i zahvatanja drzave su bili jos drasticniji.

Penzionere su podrzavli i studenti aktivisti studentskog pokreta"Otpor".,opozicione stranke i organizacije za zastitu ljudskih prava.

dr Vojislav  Seselj je obecao aprila1998 prebijanje dugova za struju ,telefon i komunalije, ali se njegovo obecanje nije ostvarilo.

 Penzioneri nisu  dobijali  1999 g. svoja primanja,  a isti oni koji im to uskracuju salju im racune za telefon, struju, komunalije, takse i namete ,te  ukoliko  ih  ne  isplate   seku struju, iskljucuju telefone, pokrecu sudske procese, moraju se platiti zatezne kamate.

Mi smo se zalagali za kompenzacju dugovanja drzave sa  troskovima za telefon,  komunalije ,struju i razne dazbine i poreze.

Vlada republike Srbije, kao garant sredstava Fondu PIO za isplatu penzija, nije izvrsavala  svoje zakonske obaveze i cinila je  razne nepostene radnje kako bi smanjila nivo prosecnih penzija.

Opredeljujuci se za sistem tekuceg, umesto za sistem kapitaliziranog finansiranja, koji primenjuje najveci broj zemalja sa trzisnom ekonomijom, po nalogu Miloseviceve Vlade Srbije, nenamenski je potrosen visak sredstava Fonda PIO, davanjem velikom broju privrednih i neprivrednih organizacija bez obaveze vracanja i placanja kamata. Opredeljenje Vlade Srbije za tekuce finansiranje penzija zasnivalo se na verovanju da ce uplatom doprinosa za penziono-invalidsko osiguranje u Fondu PIO uvek biti dovoljno sredstava za isplatu penzija. Sve dok je privreda poslovala normalno tako je i bilo; medjutim, sa raspadom bivse SFRJ i
uvodjenjem ekonomskih sankcija SR Jugoslaviji, privreda je dozivela tesku ekonomsku kataklizmu, drustveni proizvod je prepolovljen, broj zaposlenih radnika enormno smanjen, a plate i zarade svedene na minimum.Posto su od 1980. godine penzije uskladjivane prema kretanju prosecnih neto plata i zarada zaposlenih, umesto sa  kretanjem indeksa troskova zivota, kao sto rade sve zemlje u svetu da bi sacuvale realnu kupovnu vrednost plata i penzija, nivo prosecnih penzija je stalno smanjivan, tako da su sa 480 USD u 1989. godini pale na 27 USD u 1993.godini, prosecne plate i zarade sa 570 USD na 34 USD, a drustveni proizvod po stanovniku od 3718 USD na 1509 USD. Vezivanjem kretanja prosecnih penzija za kretanje prosecnih neto plata i zarada zaposlenih pokazalo se fatalnim za penzionere, jer su penzije svedene na nivo koji nije mogao pokriti ni troskove neophodne ishrane za odrzavanje u zivotu.

Posto i za tako smanjene penzije Vlada Srbije nije mogla da obezbedi potrebna sredstva za isplatu penzija iz prihoda po osnovu uplacenog doprinosa u Fond PIO, kao i dopunskih izvora, pribegla je po penzionere stetnim statistickim radnjama kako bi smanjila prosecan iznos penzija. Po nalogu Vlade menja se statisticka metodologija za proracun prosecnih plata i zarada zaposlenih od januara 1997. godine. Prema izvrsenim proracunima na podacima za decembar 1996. godine prosecne plate i zarade smanjene su sa 884 din. na 617 din. tj. za 30,4 odsto. Posto ovo snizenje nisu mogli odjednom da primene na snizenje penzija, opredelili su se za etapno snizenje, pa su prosecne penzije snizene u januaru za 12,8 odsto, iako bi prema zakonu morale ostati na istom nivou kao i za decembar 1996. godine, jer su prosecne plate i zarade ostale na istom noviu. Po osnovu ovog nezakonitog smanjenja penzionerima su isplacene 3 penzije manje

Na ovaj nacin grubo su prekrsene odredbe Zakona o penziono-invalidskom  osiguranju koje predvidjaju dinamicko uskladjiivanje penzija sa platama, a to znaci, uskladjivanje sa promenama u dinamici mesecnih kretanja plata utvrdjenih prema istoj metodologiji.

Posto je otkrivena prevara penzionera od strane Vlade Srbije, penzije su tokom 1997. i 1998. godine smanjivane donosenjem odluka da se penzije zamrzavaju na najnizem novou u periodu kada su prema zakonskim propisima morale da se povecavaju u skladu sa rastom plata i zarada. Necasne radnje i malverzacije na stetu penzionera cinjene su u periodu juli - decembar 1997.godine i januar 1998. godine kada su isplacivane u prosecnom iznosu od 906 dinara i periodu jun - novembar 1998. godine
kada su isplacene u prosecnom iznosu od 1051 dinar.

 Da bi opravdali necasne radnje kod odredjivanja mesecnih penzija u javnosti, lansiran je stav da su penzije socijalna kategorija i da isplata zavisi od mogucnosti i dobre volje donatora, u ovom slucaju od Vlade Srbije..

Ne postujuci zakonske propise Vlada Srbije je 1994, 1995, 1997. i 1998. godine isplatila 6 mesecnih penzija manje i nastavila da krsi zakonske propise i u 1999. godini.

dr.Milan Djuric,predsednik Nezavisnog sindikata penzionera,u svom izvestaju od 24 januara 1999 godine iznosi podatke prema kojima se penzionerima spremaju nove podvale u isplati penzija  u 1999 godini. On
ujedno predvidja dalji pad zivotnog standarda penzionera. Penzioneri postavljaju pitanje kada ce fond PIO isplatiti stari dug u penzijama iz 1994 i1995 godine u iznosu od 3,5 milijardi dinara i zasto se taj dug ne
likvidira putem novcanih bonova za placanje racuna za struju ,grejanje stana, komunalne i PTT usluge. Oko 750.000 penzionera sa svojim mesecnim primanjima ispod 1.000 dinara mesecno nije u stanju da plati neizmirene mesecne racune i nabavi minimalne kolicine hrane i gladuje.

Obecanje da ce penzije biti redovno isplacivanje je pogazeno., u januaru 1999 god. je dobijeno samo pola penzije Prema podacima Nezavisnog sindikata penzionera Srbije, 104.854 penzionera je osudjeno da gladuje i umire od gladi, da 745.235 penzionera ne mogu da pokriju mesecne racune za struju i nabave minimalne kolicine hrane, i da 1,204.303 penzionera u Srbiji zivi ispod normalnog standarda zivota.

Sredstva uplacene za penzije u PIO se nenamenski trose, zakonski propisi o penzijama se grubo krse .Kretanje iznosa penzija ne prati isto plata.Vlada Srbije se ne izjasnjava kako ce isplatiti revalorizovani dug prema penzionerima.

Ujedno   privreda trazi snizenje doprinosa za penzije, manji doprinos za PIO.

Dolazi do pada  realne vrednosti penzija.

Ocuvanje zdravlja penzionera je veoma ugrozeno time sto placaju participaciju u koriscenju lekarskih usluga i sto su prinudjeni da lekove nabavljaju u privatnim apotekama, jer lekova na recept lekara u drzavnim apotekama nema i pored svih obecanja ministra za zdravlje da ce lekova biti

Penzionere posebno opterecuje problem  placanja  zateznih kamata i placanje nameta kao sto su porez za zeleznice, jamske rudnike i TV taksa na elektricno brojilo.

Gladovanje, prosjacenje, dugovi i nemogucnost nabavke lekova doprineli su povecanju smrtnosti penzionera.

Imajuci sve ovo u vidu s pravom se moze zakljuciti da penzioneri u Srbiji dozivljavaju u 1999 g. socijalno ekonomsku katastrofu i da treba preduzeti bitne mere za spasavanje zivota penzionera.

Svoj revolt i nezadovoljstvo penzioneri su ispoljili odrzavanjem protestnih skupova i javnim zahtevima
koje su dostavili Vladi Srbije  Penzioneri zahtevaju od Vlade Srbije da izvrsi sledece zakonske obaveze:

1) da prekine sa krsenjem zakonskih propisa i nepostovanjem stecenih licnih prava u radnom odnosu i obezbedi redovnu isplatu penzija u punom iznosu; 2) da ubrzanom isplatom do kraja decembra 1999, isplati 4 zaostale penzije; 3) da se zbog teskih posledica bombardovanja NATO na privredu SR Jugoslavije, penzije u vremenu od 1 aprila 1999. godine dok se ne steknu realni uslovi za uskladjiivanje sa kretanjem neto plata i zarada zaposlenih, isplacuju na nivou penzija za mart utvrdjene prema zakonskim propisima u iznosu od 1461 dinara; 4) da se u cilju odrzanja realne kupovne moci penzije od 1. aprila uskladjuju sa kretanjem indeksa troskova zivota; 5) da dugove u neisplacenim penzijama iz 1994, 1995, 1997. i 1998. godine isplati u namenskim novcanim bonovima, kako bi penzioneri isplatili neizmirene racune za struju, grejanje stana,komunalne i PTT usluge; 6) da se u cilju zastite zivota i zdravlja najnizi iznos penzija poveca na 1000 dinara mesecno; 7) da se penzioneri oslobode placanja participacije za lekarske usluge i u kupovini lekova na recept lekara; 8) da se iz racuna za elektricnu energiju izbaci TV taksa na elektricno brojilo i ukine placanje poreza za  zeleznice i doprinos za jamske rudnike; 9) da se na neizmirene racune za struju, grejanje stana i komunalne i PTT usluge ne naplacuju zatezne kamate penzionerinma sve dok se ne isplate
dugovi u penzijama; 10) da se u okviru humanitarne pomoci stanovnistvu obezbedi ucesce penzionera koji gladuju i ne mogu da nabave lekove; 11) da se sa polozaja predsednika Upravnog odbora Fonda za penziono-invalidsko osiguranje smeni Dr Jovan Krkobabic, zbog ucinjenih gresaka i propusta kod primene zakonskih propisa prilikom uskladjivanja penzija sa kretanjem prosecnih neto plata i zarada zaposlenih i veoma loseg odnosa prema penzionerima u resavanju njihovih problema; 12) da Sindikat penzionera Srbije "Nezavisnost" delegira 3 predstavnika u Upravni odbor Fonda PIO.
 
Nezavisni sindikat penzionera se izjasnio protiv  uredbe o  isplati penzija za maj, jun, jul  1999 godine kroz davanja bonova za struju penzionerima procenjujuci da  se radi o malverzaciji koja ima za cilj da osteti penzionere. Nezavisni sindikat penzionera je podneo Zahtev za proveru ustavnosti Ustavnom sudu Srbije 30.8.1999 god. isticuci da su pretvaranjem duga u bonove za struju penzioneri liseni prava da dobiju novac koji im je preko potreban da prezive. Treba napomenuti da penzioneri zemljoradnici nisu dobili bonove za struju.

Penzionerima zakidaju cesto prilikom procenjivanja osnovice za penziju.

Prosecne penzije u avgustu 1999 g je iznosile 80 DEM, a 300.000 penzionera prima penzije ispod 40 DEM.

Prema nasim procenama u 1999 g do resenja problema penzionera ce doci  onda kada dodje do smene vlasti i kada drzava postane bogatija. Bezdusan i surov odnos drzave prema penzionerima se moze objasniti i vec prepoznatom psihologijom vlastodrzaca koja se manifestuje kroz tretman ljudi kao ljudskog materijala, i kroz koncipiranje i realizaciju istinskih eugenetickih  projekata (kroz povecanu stopu smrtnosti) da bi se smanjio broj deviznih stedisa i penzionera  i tako rasteretile novcane obaveze prema
njima.

2000 godina

Smena vlasti i pobeda DOS-a oznacavaju i bolje dane i  za penzionere. Pocetkom decembra je omoguceno da  najsiromasniji penzioneri u Srbiji ciji mesecni cek ne prelazi 1.300 dinara dobiju humanitarnu pomoc, pakete u kojime ce biti po 12 kgr brasna, 1 litar ulja, 1 kgr secera, i 1 kgr pasulja, a sto je dobijeno od humanitarne organizacije"Help".

Pobeda DOS-a nije u isto vreme omogucila DOS-a u da uzme sve komande u svoje ruke i da pomogne penzionerima onako kako moze.Jer nova vlast u 2000 godini nije bila u mogucnosti da stvori pravnu  osnovu za resenje problema penzionera.,tj.mizernih penzija i neisplacenih dugovanja. Penzioneri u 2000 godini nisu imali za lekove, hranu, odecu i obucu, grejanje,odmor i rekreaciju.

Upravni odbor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje(PIO)koji ima za zadatak da se stara o izvrsenju zakonskih propisa i da stiti interese penzionera, taj svoj zadatak nije izvrsavao ni u 2000 godini, penzije su bile isplacivane neredovno, bile su nezakonito umanjivane i dugovi prema penzionerima su se gomilali. Ova ustanova je samo poslusno izvrsavale naredbe Vlade Srbije., dozvoljavali su nenamensku upotrebu  sredstava Fonda i nisu se starali da obezbede potrebna sredstva za penzije. Do kraja 2000 godine Vlada Srbije nije isplatila veliki dug penzionerima od 2,11 milijarde dinara nastao zbog neustavnog snizenja
penzija 1994 i1995 godine, zakonski rok isplate ovoga duga je istekao 4 avgusta 1999 7 godine. Ne pitajuci penzioinere njima je u 2000 godini umanjivana penzija za dnevnice za obnovu zemlje , ne vodeci pritom racuna  da vise od 750.000 penzionera prima penziju ispod 60DEM i zivi u bedi. Zakonski rok isplate penzija svakih 15 dana nije postovan, pa su penzije bile isplacivane u razmaku od 18 do 25 dana. Visina penzija ne prati rast cena, te tako penzioneri gube kupovnu moc.

Nezavisni sindikat penzionera Nezavisnost je zato zahtevao krajem godine od nove prelazne Vlade da po hitnom postupku smeni  Upravni odbor Fonda PIO zaposlenih i da odmah smeni dr.Jovana Krkobabica sa funkcije predsednika Upravnog odbora Fonda PIO.

Sindikat penzionera Nezavisnost osudjuje Savez penzionera kao birokratsku organizaciju koja prima subvencije od drzave a ne podrzava interese penzionera.

dr.Djuric predsednik Nezavisnog sindikata penzionera je nastupao na medijima i organizovao pres konferenecije i izvodio penzionere na ulicne i druge proteste. Ovaj Sindikat je organizovao i podelu humanitarne pomoci penzionerima.

Prema Udruzenju deviznih penzionera za sada redovno stizu samo devizne penzije iz Nemacke i  Austrije, nemacke stizu preko Vojvodjanske banke  sa provizijom od 2 do 8 %, a austrijske  preko
Jugobanke
 
Prema izvorima iz Nezavisnog sindikata penzionera je bilo predoceno pocetkom prosle godine da penzije nece biti redovnije i vece u 2000 godini. Sto je se obistinilo.Ovaj Sindikat penzionera  je uputio pismo Fondu PIO i republickim  ministrima za rad, boracku  i socijalnu zastitu i za finansije kojim se trazi da se penzionerima koji su  odbili da prime bonove za struju odmah isplati dug na ime neisplacenih penzija za maj, jun i jul prosle godine, ako ne bice tuzeni. Ustavni sud prosle godine ni posle 5 meseci od podnosenja nije bio odgovorio na  zahtev da se oceni ustavnost i zakonitost uredbe Vlade Srbije o placanju 3 penzije u bonovima umesto u novcu.

U 2000 godini je nastavljen trend opadanja realne kupovne moci, nije doslo do poboljsanja u zaposljavanju i sto se tice socijalnih davanja. , opala je i kupovna moc penzionera.

2001 g

U 2001 godini je doslo do redovnijeg isplacivanja penzija, plata i socijalnih davanja, i do njihovog kakvog takvog porasta, jer ipak treba uzeti u obzir da je bilo i jakog porasta cena., i da uprkos svega nije znacajnije porasla kupovna moc. U ovome pozitivnom smislu je delovala  humanitarna pomoc iz inostranstva.

Gordana Matkovic ,ministar je izjavila pocetkom godine da ce penzije biti redovnije isplacivane, sto se i ostvarilo. Pocetkom januara su penzije povecane za 15 %.,sto je znacajan poen za DOS.

Udruzenje penzionera Nezavisnost je istaklo javno zahtev da direktor PIO Krkobabic bude smenjen.
Penzije su u februaru porasle i redovnije su isplacivane, sto je bio jos jedan korak napred DOS-a.

DOS je poceo da zavodi red i smenjen je pocetkom marta  dotadasnji predsednik Fonda PIO Krkobabic,  i povela se rasprava ko bi trebao da ga zameni, jedan od kandidata je bio dr.Milan Djuric, predsednik Nezavisnog sindikata penzionera.Na kraju je na celo Fonda PIO bio izabran  M.Jankovic predsednik Privredne komore Beograda. Na sednici Upravnog odbora PIO Fonda odluceno da se ispitaju svi sumnjivi poslovi.

Dug Fondu PIO je 1,8 milijardi dinara.Fond PIO je zavrsio proslu godinu sa defictiom od 3,5 milijarde dinara.Medjutim ukupna potrazivanja Fonda prelaze 4 milijarde dinara., na dugovanje  privrede po neplacenim obavezama otpada 2,2 milijare, dug Federacije je iznosio 645 miliona, a ostatak duga od 1,2 milijarde otpada na potrazivanja Fonda od Republike Srbije. Penzije se do juna uskladjuju sa rastom plata  a zatim sa rastom cena na malo.

Tokom kasnijih meseci 2001 g nastavlja se redovnija isplata penzija i plata, socijalnih davanja, sto je jos jedan poen za DOS. Ali su i dalje  plate i penzije cesto nedovoljne za zivot .

Penzioneri i isplata penzija su postali prvorazredni ekonomski, socijalni i drustveni problem ploslednjih nekoliko godina. O cemu se ovde radi? Jugoslavija je u vrhu svetske lestvice po stopi  invalidskih( i drugih) penzionera. Invalidska i druga prevremena penzionisanja su od 1945 godine bila sve vise upraznjavana, pa sve cesce iz godine u godinu i ona politicka, u JNA, drzavnoj upravi, policiji pa sve do preduzeca gde su mnogi nepodobni slati masovno u prevremene penzije. Ljudi su takodje masovno oboljevali usled stresova i tiranije..Sada nema novca da se placaju penzije, nastala je ogromna armija penzionera..Penzioneri su godinama bili lisavani sredstava za perzivljavanje i mnogi su prevremeno umrli.. dr,Misa Djuric,
predsednik Nezavisnog sindikata penzionera"Nezavisnost"cesto spominje rec eutanazija i istrebljivanja penzionera.

Prenzije se placaju redovno, svakih petnaest dana. Ali jos nije sve isplaceno..

Penzije se i dalje finansiraju iz republickog budzeta, ili iz donacija, umesto iz izvora koji su za to predvidjeni zakonom, privreda nema novca da placa penzione doprinose. Predstavnik Sindikata penzionera"Nezavisnost" je izjavio da u ovoj godini nece biti isplaceno 12 nego 11,5 penzija

Zbog novih zakonskih propisa kojima se pomera starosno doba za penzionisanje doslo je krajem godine do istinske navale  zahteva za penzionisanje.

Pavle Kis, predsednik Udruzenja deviznih penzionera je izjavio sto su prenela medija, da vecina banaka isplacuje devizne penzije uz tri puta vecu proviziju od propisane, i  da strane penzije ne stizu redovno

U 2001 godini je nasa zemlja dobila znacajna sredstva iz donacija sto je korisceno da se pomognu socijalno najugrozeniji drustveni slojevi. Ipak to je sve vrlo nedovoljno.

C.S t a n j e  u  2 0 0 2   g o d i n i

Pocetkom godine naimenovana nova rukovodeca garnitura PIO tvrdi da nema preko 2 milijarde dinara za penzije i da istrazuje puteve i nacine da dodje do novca za penzije.

dr.Misa Djuric, predsednik Sindikata penzionera "Nezavisnost" je izjavio na Konferenciji za stampu Pokreta za zastitu ljudskih prava odrzanoj 13 aprila da je promena kriterija za uskladjivanje penzija  dovela do snizenja penzija u 2002 odnosu na decembar  2001 za 12,07 % i da su penzije veoma niske, i nedovoljne za prezivljavanje vecine penzionera. On kritikuje Predlog izmena i dopuna saveznog Zakona o osnovama  penzisko-invalidskog osiguranja koji je podnela Vlada Srbije da  je predlog u suprotnosti sa Jugoslovenskim planom akcije u obezbedjivanju socijalne sigurnosti i humanizacije zivotnih uslova starih lica koji je donela Savezna vlada SRJ 22.11.2001 godine. dr.Djuric postavlja pitanja Vladi
kako je mogla da ovako postupi kada 250000 penzionera zivi ispod granice siromastva od 2 USD dnevno i preko 750000 penzionera sa penzijama ispod 100 USD zivi u bedi i ne moze da plati  pored hrane, struju, grejanje i komunalije, PTT usluge, mora da placa visoke zatezne kamate, i dozivljava iskljucenje iz potrosnje struje. dr.Djuric najavljuje proteste penzionera.

Pocetkom 2002 godine prosecna penzija je iznosila :5944 dinara. a vrednost potrosacke korpe :10.943.60 dinara.Preko 350.000 penzionera zivi  ispod granice siromastva  sa 2$ dnevno  i 750.000 penzionera zivi u bedi  i siromastvu i nije u mogucnosti da plati mesecne rate za struju, grejanje i telefon.

Prema finansijskom planu Fonda PIO za 2002 godinu za isplatu penzija je predvidjeno u proseku mesecno 8,4 milijarde dinara, a po korisniku penzije oko 6.500 dinara mesecno, sto je nize od nivoa primljenih penzija za decembar 2001 godine. Tokom ovog dela 2002 godine je dolazilo do povecanja, penzija, ali rast penzija zaostaje za rastom inflacije i opada realna kupovna moc penzionera.

dr.Misa Djuric i Sindikat penzionera Nezavisnost zahtevaju sledece:
-da Vlada Srbije obezbedi sredstva za isplatu duga u prosecnom iznosu od 504,75 DM po korisniku penzija nastalog kao posledica neustavnog smanjenja penzija u periodu od aprila 1994 do jula 1995 godine
-da Vlada Srbije obezbedi  sredstva za isplatu 2 mesecne penzije sa kojima se kasni u redovnoj isplati
-da se uskladjivanje penzija vrsi mesecno prema kretanju prosecnih zarada svih zaposlenih , sve dok se ne postigne nivo ostvaren  u 1989 godini , kada je iznosio 720 DM, a nakon toga preci na kombinovani metod uskladjivanja sa kretanjem indeksa  troskova zivota i indeksa realne vrednosti zarada  zaposlenih
-da fond  Pio posluje na nacelima trzisne  ekonomije i da korisnici penzija  i osiguranici upravljaju Fondom Pio
-da se penzioneri oslobode placanja participacija  kod koriscenja zdravstvenih usluga i kupovine lekova.

U aprilu su  penzije vece za 6,4 %  .Penzije se isplacuju redovno svakih petnaest dana. Navodno porasla je vrednost penzije u nemackim markama, ali je poznato da je vrednost nemacke marke zaledjena na  30 dinara, sto je jako potcenjeno, jer su vrednost marke i eura daleko visi. Ne moze se imati poverenje u zvanicnu tvrdnju da je osetnije porasla realna kupovna moc penzionera jer vecina njih zivi u siromastvu, ili  bedi.

Od kako je DOS dosao na vlast penzije se isplacuju redovno, i to je veliko poboljsanje. Ali ostale nepravilnosti nisu resene, i nisu regulisana dugovanja drzave prema penzionerima, penzije su mizerne i penzioneri stradaju i nemaju sredstva za zivot, za hranu, lekove, razboljevaju se i umiru prevremeno. Radili su ceo zivot, sada nikome ne trebaju.

I kroz odnos prema penzionerima se vidi kako se drzava i drustvo odnose prema starim licima. Umesto da  budu predmet brige i uvazavani,  oni su odbaceni i ponizavani, smatra se da su teret i da nisu potrebni sto je velika zabluda, jer su stari mudrost nacije. O tome nema svesti.

DOS je obecavao pre izbora oktobra 2000 godine da ce resiti probleme penzionera ali obecanja nije odrzao. Razumemo teskoce i objektivne prepreke da se to ucini, ali u isto vreme predocavamo da pored objektivnih smetnji ima i predrasuda prema penzionerima, nebrige.

U programu DOS-a (decembar 2000 godine)pise: Vlada duguje gradjanima po raznim osnovama oko 27 milijardi dinara(zaostale penzije, plate, socijalne prinadleznosti, itd).Odmah treba utvrditi stanje i prirodu svakog pojedinacnog duga i tretirati ga kao kredit uz koji pripada odgovarajuca kamata. ,Posle prvih 6 meseci svi dugovi prema gradjanima moraju biti izmireni.Za izmrinje duga treba koristiti strane donacije , prodaju drazvne imovine ili zaduzivanje drzave. Savezna vlada( novembar 2001 godine) je usvojila dokument "Jugoslovenski plan akcije , u obezbedjivanju socijalne sigurnosti i humanizaciji zivotnih uslova u starosti " u kome pise:"Obezbediti postepeno pomeranje starosne granice za odlazak u penziju , s,tim da se tokom narednih 3 do 5 godina obezbede felksibilni uslovi za odlazak u penziju.Zadrzati institut uskladjivanja penzija sa kretanjem zarada , sve dok ne dostignu visinu koja obezbedejuje adekvatan nivo socijalne sigurnosti , a potom uskladjivanje vrsiti na osnovu kombinovanih parametara kretanja zarada i troskova zivota. Podsticati izgradnju sistema dopunske materijalne zastite najugrozenijih kategorija korisnika penzija , koji ce se zasnivati na utvrdjenom egzistencijalnom minimumu u starosti,

Ali obecanja DOS-a nisu ispunjena. Sindikat penzionera Nezavisnost tvrdi da je u 2002 godini doslo do pada zivotnog standarda penzionera.Penzioneri  nestaju prevremeno.

Sindikat penzionera Nezavisnost ustaje u odbranu penzionera jer se povecanjem cena struje i blok tarifom EPS nastavlja da pljacka gradjane.i istice zahtev o promeni tarifnog sistema i odbijanju povecanja cena elektricne energije.

.Sindikat penzionera Nezavisnost se bori organizuje javne proteste i okupljanja zahtevajuci da Vlada i Fond PIO ispune svoje obaveze prema penzionerima.i sa idejom da se odrze prevremeni izbori i da oni stave svoju listu kandidata za skupstine.

Nezavisni sindikat penzionera "Nezavisnost" Srbije u svome dopisu dr.Goranu Piticu ministru za ekonomske odnose sa inostranstvom  tvrdi da se KRSENJE LJUDSKIH PRAVA PENZIONERA NA ZIVOT DOSTOJAN COVEKA NASTAVLJA I U 2003 GODINI:

2002 godina je bila proglasena od strane UN za godinu starih,  doslo je pocetkom 2002 godine do smanjenja penzija. Savezni sekretarijat za rad je na zahtev fonda PIO Srbije podneo Uputstvo u kome se odredjuju kriterijumi uskladjivanja penzija .Posto se na ovaj nacin krse prava penzionera Sindikat penzionera Nezavisnost  Srbije je pokrenuo postupak za ocenu ustavnosti ovoga Uputstva i  podneo tuzbu TRgovinskom sudu  u Beogradu za isplatu razlike za period januar-juni 2002 godine.  Kretanje nivoa penzija ne prati kretanje nivoa zarada sto je u neskladu sa medjunarodnim konvencijama i obavezama Vlade SRJ.

Dalje se kaze:"Za  2003 godinu predvidja se donosenje dva znacajna dokumenta u kojima se regulisu uslovi zivota penzionera.. Predlozeni nacrt Zakona  o penzijskom i invalidskom osiguranju zaposlenih i predlog budzeta Vlade Srbije ne predvidjaju poboljsanje ekonomskih uslova zivota penzionera. U nacrtu novog Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju zadrzava se i dalje tromesecn uskladjivanje penzijia prema polovini rasta troskova zivota i zarada, sto znaci dalje zaostajanje penzija prema rasti zarada. U Zakonu o penzijama se ne predvidja zastita starih lica na obezbedjenje  sredstava za odrzanje minimuma egzistencijie zivota, kao sto to danas imaju druge evropske drzave. U budzetu Srbije dug drzave Srbijre prema fondu PIO oznacen je kao dotacija sto je ekonomski netacno , jer sredstva za penzije su obezbredjena deobom ostvarenog drustvenog proizvoda u vreme kada su penzioneri bili u radnom odnosu  i uplacivali deo svojih plata i zarada u penzioni fond koja su nenamenski trosena od bivse socijalisticke vlasti KP.SPS, JUL-a i SRS. Sto ima za cilj da Vlada opravda smanjenje penzija i lansiranje teze da zaposleni izdrzavaju penzionere. Takodje za isplatu starog duga u penzijama iz perioda 1994-1995 godina koji iznosi u proseku 504,75 dinara, odnosno 504,75 DEM po korisniku penzija  , sto iznosi 2,4 prosecne penzije u tom periodu u budzetu za 2003 godinu nisu obezbedjena potrebna sredstva .Ministar Djelic je obecao da ce ovaj dug biti pocet da se placa decembra 2002 godine u obliku obveznica sa kojima bi penzioneri mogli da placaju racune za struju, grejanje, komunalije i pTT usluge.. U predlogu budzeta za 2003 godinu stoji da ce se isplaat duga prema penzionerima izvrsiti u toku 20023, 2004 i 2005 godine, sto je za penzionere nepr ihvatljivo  ,obzirom na veoma nizak standrad penzionera i njihovu zaduzenost. Sto je dokaz da Vlada Srbije ne zeli da uspuni svoja data izborna obecanja. Pozitivna cinjenica je da se penzije isplacuju redovno svakih 15 dana po pola penzije, sa kasnjenjem erdovnih penzija u vremenu od 2 meseca."

Ipak doneta je odluka da se u decembru 2002 godine pocne sa isplatom u proseku po 300 dinara u 42 mesecne rate, sto je skoro cetiri godine.

Sindikat penzionera Nezavisnost smatra da je dobra ideja da se osnuje politicka koalicija penzionera radi ucestvovanja na izborima i ulazak u parlament da se otuda bore za njihova prava.

Nezavisni sindikat penzionera ICN "Nezavisnost"je odrzao konferenciju za stampu povodom neispunjenih obecanja ICN datih Odlukom od 6.10.1997 godine da ce svaki zaposleni koji ode u penzuiju prekovremeno dobijati mesecno po 100 DM. dozivotno. Ovo je navelo 400 zaposlenih da odu u prevremenu penziju, vise godina ranije, i da imaju do danasnjih dana i do kraja zivota umanjenu osnovicu za penziju, da napuste radna mesta i dobre plate i druge beneficije i da postanu penzioneri.Ovaj dodatak je isplacivan do februara 1999 godine i od tada se ne isplacuje. Mnogi penzioneri ICN su od tada umrli, prema procenama sindikata oko 30%, ogromna vecina su oboleli. Sindikat ICn smatra da se iza toga krije namera da sto veci broj
poumire da se tako izbegnu obaveze ICN po ovome osnovu. ICn se pravda da ne moze da isplacuje jer je sada drugi pravni titular AD Galenika, dok AD Galenika vraca lopticu ICN. Za to vreme penzioneri gladuju, nemaju pare za lekove, umiru., i dobijaju umanjeni iznos penzije jer imamju manje godina kao osnovicu staza za penzuiju jer su na prevaru oterani u prevremene penzije. Isticemo da je ICN firma koja je sprovela pravicnu privatizaciju,  dala svakom zaposlenom akcije koje vrede vise desetina hiljada maraka, dala otpremnine, davala humanitarnu pomoc, nije bilo otkaza, zavela je moderan marketing, to su sve
cinjenice i mi za to hvalimo ICN. Utoliko vise cudi da ICN odbija da isplati svoje obaveze. Jasno je da ceka odluku Medjunarodn og arbitraznog suda u Parizu. Slazemo se sa takvom logikom. Ali je ocigledna i logika zakona i prava i humanosti, ICn se obavezala da to isplacuje, ljudi imaju umanjene penzije., gladuju, umiru. Treba zato i AD Galenika i ICN da zajednicki izmire svoje obaveze prema zaposlenima. Mi smo u nasim  izvestajima i predizbornim kampanjama podrzavali ICN i g.Milana Panica. Odajemo priznanja za doprinose ali u isto vreme zahtevamo od AD Galenika i ICN da ispostuju svoje obaveze i spasu svoje penzionere od nestajanja.

Postavljeno je i pitanje penzija za Ravnogorce. Vrlo veliki broj gradjana je bio ostecen od strane prethodnog rezima koji ih je proglasavao nepodobnima i isterivao ih iz radnog odnosa, onemogucavao zaposlenje, i smanjivao im platu. Sto se odrazavalo i na iznos penzije. Smatramo da ove gradjane treba obestetiti.
 
Plate i socijalna davanja.                                                                                                                             O platama ce biti govora u Poglavlju o pravu na rad.

Sto se tice socijalnih davanja ima pomaka,  dobrih namera, ali nema sredstava.
 

3.Privatizacije i koncesije

A. Rezime .Proces privatizacija i koncesija  u nasoj zemlji sporo odmice, i svedoci smo da se ponavlja ono sto se desavalo pre desetak godina kada su privatizacije i pocele. A to je da grupe mocnih klanova i pojedinaca zele da prigrabe bivsa samopupravna drustvena preduzeca za bagatelu. Nazalost, nova demokratska vlast koja ulaze velike napore i pokazuje iskrene zelje da stvari popravi ne onemogucava takve pojave. Ujedno, nasa dijaspora je iskljucena iz ucesca u privatizacijama. Ovakav kurs je vrlo stetan jer ce iz utakmice biti  iskljuceni  najsposobniji u korist onih koji su ranije dok su bili direktori upropascavali nasu privredu i doveli je u sadasnje tesko stanje. Nas stav je da privatizacije treba obavljati tek onda kada zazivi pravna drzava. A to se jos nije desilo. Bez funkcionisanja institucija pravne drzave se otvaraju mogucnosti  zloupotreba. Zato prvo treba zavesti red i rad, postovanje zakona , pa tek onda poceti privatizacije koje treba da budu otvorene za sve, i pravicne.
B. Uvod. Prema Beogradskom centru za ljudska prava u 2001 godini sveobuhvatni proces privatizacije tako?e nije otpo?eo. Neposredno nakon pada režima Slobodana Miloševi?a mnoga društvena preduze?a su privatizovana. Od kraja oktobra 2000. do sredine januara 2001. godine, kada je Srbija bila pod zajedni?kom prelaznom vladom DOS, SPO i SPS i fakti?ki blokirana u o?ekivanju rezultata vanrednih parlamentarnih izbora, u proces privatizacije ušlo je 217 preduze?a. Me?u njima su i velike jugoslovenske firme Simpo, Hemofarm, Toza Markovi?, Bambi, Jabuka, Trudbenik, Luka Beograd, Fidelinka, Vital, hotel Metrpol. U ovim preduze?ima, ?iji su direktori uglavnom bili visoki funkcioneri SPS i JUL, vrednost kapitala je umanjena, a veliki broj akcija je besplatno podeljen radnicima (Ve?ernje novosti, 12. januar, str. 7 i Ve?ernje novosti, 17. januar, str. 7).
Proces privatizacije u Crnoj Gori pratili su brojnim protestima bivši vlasnici nacionalizovane imovine. Miroslav Jovanovi?, predsednik Saveza udruženja za povra?aj i zaštitu privatne imovine, izjavio je da se na spisku za prodaju strancima nalaze hoteli Budva, Beograd, Mogren, Balkan i Avala u Budvi, i više hotela u Kotoru. Svi ti hoteli, prema Jovanovi?evim re?ima, imaju ranije vlasnike i njima treba da budu vra?eni (Monitor, 27. april, str. 30 i Vijesti, 12. mart, str. 5).
Veselin Uskokovi?, predsednik Udruženja za zaštitu i vra?anje privatne imovine u Crnoj Gori, tvrdio je da mu je Vladimir Mitrovi?, crnogorski ministar turizma, u maju zapretio hapšenjem i da ga je izbacio s me?unarodne konferencije o ulaganju u turizam. Razlog za to je, prema Uskokovi?evim re?ima, što je on želeo da u?esnike konferencije pismeno upozori da mnogo rizikuju ulaganjem u crnogorski turizam jer nije donet Zakon o denacionalizaciji i nisu raš?iš?eni svojinski odnosi (Vijesti, 18. maj, str. 4).

U 2001. i 2002 godini nastavljen je spor oko vlasništva nad najve?om jugoslovenskom fabrikom lekova, ICN Galenika. O udelu Republike Srbije i ameri?ke kompanije ICN raspravlja se pred Me?unarodnom arbitražom u Parizu. Naime, država Srbija je preuzela vlasništvo nad ovom firmom 1999. godine,  a od 20. jula 2001. Zavod za zdravstveno osiguranje Srbije. Potpredsednik ICN, Nebojša Peši? saopštio je da je Zavod u vreme Miloševi?a dugovao Galenici 180.000.000 ameri?kih dolara i da je posle pada Miloševi?a napravio novi dug od 14.000.000 nema?kih maraka. Rukovodstvo ICN saopštilo je da su „svi ?lanovi novog Upravnog odbora ili ?lanovi DS ili su joj bliski. Namera je Vlade premijera ?in?i?a da na osnovu nezakonitih odluka Miloševi?evog režima nastavi otima?inu najve?e farmaceutske kompanije u zemlji“. Vlada Srbije ponovila je „da je Republika Srbija vlasnik ve?inskog kapitala u Galenici, da je spremna na saradnju s predstavnicima ICN i da ?e poštovati odluku Me?unarodne arbitraže o vlasništvu nad Galenikom, koju je vlada sama pokrenula“ (Blic, 25. april, str. 6, Danas, 19. jul, str. 5 i Beta, 20. jul). Tokom 2002 godine nastavljeno je ovo sudjenje i zakazano je novo rociste u Parizu. U samoj fabrici je nastala situacija bremenita tenzijama izmedju dve struje, onih koji su za ICN i drugih koji su za Galeniku. Rezultat je manje preko potrebnih .lekova. I odbijanje stranih investitora i nasih ljudi iz dijaspore koji su zaplaseni jer ovaj spor kod nih stvara utisak da ne funkcionise pravni sistem i da nema potrebnih garancija  za privatizacije i investiranja.

C Stanje u .1999, 2000 i 2001 godini

1999 godina-.
U  Jugoslaviji  je  dolaskom komunista na vlast 1945 godine bio zaveden u izvesnoj meri sovjetski model  svojine, i to zakonima od 1950, 1951 i 1953 godine.

Posle politickog raskida sa SSSR-om , Jugoslavija se opredelila za tzv.Samoupravljanje i fabrike su bile predate na upravljanje radnicima, koji su tako postali vlasnici sredstava. za proizvodnju.Tako je bila
stvorena tzv."drustvena proizvodnja" (ustanovilo se kasnije i svacija i nicija) .Na papiru su bili vlasnici radnici ,ali su ustvari njome upravljali etatisticki centri moci.

Privatizacija  drustvene   svojine   u   Jugoslaviji   kao   centralni proces tranzicije socijalisticke u kapitalisticku privredu je zapocela, slicno     bivsim socijalistickim  drzavama Istocne Evrope , jos 1989
godine. Privatizacija je inaugurisana i Ustavom iz 1992 godine i edificirano je vise zakona te je ovaj proces krenuo i u nasoj zemlji.

Privatizacija  se    od   tada odvija u slozenim i delikatnim okolnostima.
 

2000 godina-
 Obavljanje privatizacija i koncesija u nasoj zemlji u prosloj godini je bilo nedovoljno prisutno, jer je zemlja bila pod sankcijama i bila je velika unutrasnja nestabilnost, sto oznacava nepovoljne uslove za strane investicije i ovakve imovinske transakcije.

Obznanjeno je pocetkom godine preko nezavisnih medija da za cementaru u Kosjericu ima vise interesenata, medju njima i Grci.  Predstavnici francuske firme"Buig" najavili su pocetkom godine  svoj dolazak u Beograd  da obrazloze svoje ponude oko dobijanja koncesije za izgradnju autoputa od Nisa do makedonske granice, posao vredan 450 miliona dolara.

ICN je bila okupirana od drzave pocetkom 1999 godine, prema rukovodiocima ICN ,ICN je  ostala stabilna posle godinu dana od okupacije ,u 35 ICN Pharmaceutucals se poslovalo rekordno, dobrim delom i zahvaljujuci  leku  Virazol koji je postao jedan od glavnih izvora profita. Sudjenje pred Arbitraznim sudom u Parizu ulazi u odlucnu  fazu gde treba da se proceni slucaj. Domaci sudovi nisu uzeli u razmatranje nijednu tuzbu protiv lokalnih funkcionera.. 27 marta je odrzana arbitraza u Parizu, povodom zaplene zemunske fabrike lekova ICN od strane drzave. Posle dogadjaja 5 oktobra ICN je vracena zakonitom vlasniku, ali se spor oko imovinskog udela u paketu akcija vodi i dalje, i pristizu vrlo kontradiktorne vesti.

Priblizavanjem pobede opozicije poceo je da raste interes stranih investitora za investicije u nasoj zemlji. POcetkom decembra ‘ MOBTEL 063 ‘  i  SVEDSKA FIRMA ZA PRIZVODNJU TELEKOMUNIKACIONE OPREMA ‘ ERIKSON ‘POTPISALI SU UGOVOR O SIRENJU MREZE MOBILNE TELEFONIJE U SRBIJI , VREDAN 300000USD

2001

Na delu su bile u prethodnom periodu ceste nelegalne privatizacije kojom prilikom su bivsi direktori i politicki mocnici kupovali  bivse samoupravne fabrike za bagatelu,  na prevaru . Radnici i vecina zaposlenih cesto nisu bili ravnopravni ucesnici ,  nisu bili kako treba obavesteni, procedure privatizacije su bile  jako komplikovane i nejasne ,transformacije su bile zaklonjene od uvida javnosti , bez dovoljnog oglasavanja i ucesca Srba iz inostranstva. Mnogi su zazirali da investiraju u zemlju u ratu, gde ne funkcionise pravni sistem (zaplena deviza, nije jos vraceno ono sto je oduzeto od 1945 godine)-bez garancija za investirani kapital, zaposleni su bili vrlo niske kupovne moci da bi mogli kupovati akcije. Upravljacki sloj je bio u preimucstvu , kao    bogatiji i bolje organizovan,  koji je u opstoj konfuziji, na brzinu i prevaru prisvajao  za bagatelu bivse narodne fabrike .I fabrikama su nastavili da upravljaju oni koji nisu u stanju da nabave svez kapital, da  uvedu moderan menadzment, dovedu sposobne menadzere, te su vecinu ovih firmi doveli u nazadovanja i gubitke.

Prema listu Glas javnosti sredinom 1999.godine  jedna agencija za istrazivanje javnog mnenja je obavila istrazivanje i ustanovila da ogromna vecina zaposlenih uopste nema pojma sta su to akcije i kako se sprovodi  privatizacija. Nasa organizacija je jos pre nekoliko godina obavila slicno istrazivanje i saznali smo da vrlo nizak postotak zaposlenih  zna da li je bila ili ne privatizacija, u njihovim preduzecima, da li su u tome ucestvovali, kakva su njihova prava i obaveze, sta su to akcije, dividende, itd. Ocigledno da je na delu bila velika prevara, privatizacije su se sprovodile u nenormalnim okolnostima, u vreme rata, bezakonja, straha, nedovoljne informacije i  iskljucenosti Srba iz Dijaspore, na brzinu i uz flagrantnu i drsku prevaru zaposlenih.

Opozicione stranke ,sindikati i organizacije za zastitu ljudskih prava ,zaposleni, su znajuci ovakvo stanje zahtevali u to vreme revalorizaciju ili anulaciju ovakvih nelegalnih privatizacija.

Pokret za zastitu ljudskih prava  je tada polazio  sa stanovista da su privatizacije neophodne  i da bez njih  ne moze biti prelaska na  trzisno privredjivanje i utakmicu, u kapitalizam. I da ih  treba uciniti sto pre.  Ali ne po svaku cenu .Za nas je prihvatljiva samo ona privatizacija koja je pravicna i pravno zasnovana.

 Kako tada za to nisu  postojali uslovi,  nego umesto da se obave pravicne privatizacije desavale su  se masovne  pljacke i prevare  zaposlenih, zahtevali smo  da se sve privatizacije obustave,  obavljene anuliraju, i da se privatizacije obave onda kada zazivi pravna drzava.

Od kako je donet novi Zakon o svojinskoj  transformaciji 1997 godine pocinje nova etapa i predvidja se besplatna dodela akcija. Navodno da bi tako bili otklonjeni raniji nedostaci privatizacije.Prema misljenjima eksperata sadasnja prodaja akcija  pojedinih firmi po novom zakonu je nova ujdurma i prevara, nova ambalaza a isto pakovanje, pokusaj da se dodje do vecinskog paketa za bagatelu i na prevaru.Pre pocetka bombardovanja marta 1999 godine je obznanjeno da besplatna raspodela akcija ide sporo a zatim je obavesteno da se besplatna raspodela akcija obustavlja do prekida rata.

Predstavljamo ovoga puta analizu najnovijeg  Zakona o privatizaciji Vlade Srbije( DOS) .od strane Petra Dukica, clana Ekspertskog  tima UGS Nezavisnost koji objasnjava predistoriju ekonomskih reformi u nasoj zemlji do 1945 godine do danas , i tvrdi da najnoviji koncipirani zakon o privatizaciji ima mnogo manjkavosti i moze se videti kao sredstvo socijalne kontrole i zastite interesa  upravljackog menadzerijalnog danasnjeg sloja:
"Poznato je da privatizacije u Srbiji  nisu isle normalnim i pozeljnim tokom. Dok su druge zemlje  u tranziciji ovaj neprijatni ali nuzni korak u postsocijalistickom privrednom preobrazaju uglavnom prevalile u  toku prvih pet godina zvanicne politicke tranzicije, Srbija tek pocetkom XXI stoleca, mukotrpno, protivrecno i sa   mnogo zaostalih i nepredvidenih troskova, krece u nesto ozbiljniju reformu svojinskih odnosa. Zvanicnici koji donose novi zakon o privatizaciji tvrde da ce  metod ce biti pojednostavljen, ubrzan i efikasan.

 A nezvanicno, ispostavilo se da je slabo sta uopste ostalo da se sada privatizuje, jer je zemlja jako osiromasila.u medjuvremenu. Prema zvanicnim izvorima i ekspertima ekonomistima, vrednost ukupne ekonomije u  trzisnom smislu, trenutno je negativna, a ukupna ekonomska snaga zemlje cak nije dovoljna da obezbedi tekucu potrosnju gradana, drzave i privrede.
Tacnije receno, veliki deo ovdasnjih ekonomskih i socijalnih potreba alimentira se na racun donatorske akcije medunarodne zajednice. Pocev od energije i baznih prehrambenih proizvoda, preko penzija, dela zarada tzv. javnih usluga i ostalih socijalnih primanja, pa sve do odnosa zemlje prema prethodno preuzetim medunarodnim finansijskim obavezama, ispostavilo se da sve to u velikoj meri zavisi od dobre volje stranih subjekata, a ovdasnja privreda sopstvenom proizvodnjom, izvozom,  kapitalnim fondovima, relanim i finansijskim rezervama, ni izdaleka sve to ne moze da pokrije.

Ako se postavi pitanje zasto se uopste orijentisemo prema zahtevima politickog i ekonomskog okruzenja,
odgovor je vise nego jednostava. Ne zato jer tako oni hoce, vec zato jer tako mi zapravo moramo. Bilo koji
alternativni scenario (izolacionisticke ili neke druge robustnije politike) trenutno bi doneo potpuni kolaps
sistema javnih transfera, pomoci privredi, elementarnog snabdevanja stanovnistva, kao i haos na   socijalno-ekonoskoj sceni.

Preostala drustvena svojina  nema titulara, kontrolora ni  subjekte koji imaju motiva da je unapreduju, kako ekonomski tako i tehnoloski. , postavlja se ;pitanje sta ciniti.

Ako pogledamo u proslost videcemo da je prethodna  komunisticka vlast pokusavala da sprovede ekonomske reforme, ali u tome nije uspevala.. Bolje receno, svest o tome da   su ekonomska decentralizacija, osamostalj-ivanje otvaranje privrede i trzisna pozicija preduzeca, uslov    podizanja konkurentnosti, razvoja ekonomije u celini, u Jugoslaviji bila je prisutna od najranijeg perioda tzv.    jugoslovenskog samostalnog puta u socijalizam ranih 1950.-tih godina. Jos tada su Boris Kidric,
Milentije   Popovic i jos neki komunisticki ekonomski ideolozi registrovali korisno dejstvo trzista u ekonomskoj  komunikaciji privrednih subjekata. Samoupravljanje, koje je odmah zatim institucionalizovano, pokusavalo je da postavi  stvari na svoja mesta, posebno kada je rec o "zakonu vrednosti" (odnosno trzista u marksistickoj interpretaciji). Reforme istog samoupravnog
ekonomskog sistema do kojih je trebalo da dode 1965. godine bile su  usmerene ka potpunom trzisnom sistemu. Blokirane su vec nakon dve do tri godine, sa obrazlozenjem da uvode neopravdane nejednakosti i dovode do antisocijalistickog socijalnog raslojavanja, ugrozavaju samoupravljanje i socijalisticke drustvene vrednosti. Sustina je lezala u cinjenici da trziste nije moglo da se uspostavi na svojinskom monopolu drzave (drustva).

Treci pokusaj realizacije trzisnih reformi usledio je krajem osamdesetih godina u okviru tzv. Markovicevog
paketa zakona. Tadasnja deregulacija (povlacenje drzavne kontrolne funkcije iz privrede) bila je pracena
Zakonom o privatizaciji drustvenog kapitala koji je dozvoljavao na saveznom nivou tzv. radnicko akcionarstvo u  kome su radnici dobrovoljno deo svojih zarada pretvarali u akcije (svojinske papire) i spremali se da ucestvuju u upravljanju, razvoju i eventualnoj dobiti njihovih kompanija. Privatizacija po tom zakonu bila je podstaknuta odgovarajucim Zakonom o privatizaciji u Srbiji od 1991. godine.

Ovaj pokusaj privatizacijue takodje nije uspeo  iz dva razloga. Prvi je ekonomsko-politicki a drugi formalno-pravni. Naime, hiperinflacija koja se pocetkom devedesetih godina pretvorila u monetarni i finansijski haos u kome je vecina  ucesnika gubila, a retki pojedinci se enormno obogatili, prelivala je svaku vrednost izrazenu u domacem  novcu na korisnike svezeg novca,kaznjavajuci posednike gotovine i vrednosti izrazenih u dinarima. Intenzitet tog "topljenja" povecavao se neslucenim ubrzanjem
koje je preslo u dnevnu inflaciju od 60%, a mesecnu od  preko 300 miliona procenata (januar 1994). To znaci da je realna vrednost bilo koje sume u dinarima u tom  vremenu padala za vise od 40%, a mesecno bi se smanjila 3 miliona puta. Razume se da ot tog posla  (inflatorne privatizacije) nije moglo biti nista trajno, kvalitetno ni ekonomski efikasno. Ipak ostvareni postoci  radnickih deonica dostizali su relativno znacajne nivoe do 40% vrednosti preduzeca.

A kada se radi o tzv.svojinskoj  transformaciji, onda je dosla monetarna reforma i jedva docekana stabilizacija 24. januara 1994. Novi Avramovicev dinar je za radnike predstavljao nasusnu potrebu, kao uostalom i za poslodavce i drzavu. Nazalost, neko se setio da  ispravlja nepravde po osnovu inflatorne privatizacije, odnosno zbog efekta realnog pada otplate radnickih deonica. Zakon o revalorizaciji drustvene svojine (avgusta 1994) smanjio je vrednost radnickih deonica, odnosno njihovo ucesce u drustvenom kapitalu na beznacajnih par procenata. Sve je bilo vraceno na pocetak.

A onda, nakon dugih priprema tzv. svojinska transformacija u reziji prethodne vlasti, a u znaku populistickog, u sustini cinicnog scenarija radnika i penzionera - kao navodnih vlasnika i kapitalista. Naravno, bez kapitala ali sa formalnim brojnim i nominalno "vrednim" vlasnickim hartijama ili, tacnije receno sa akcionarskim pravima, ali ne i sa validnim akcijama. Naime prema godinama staza, samo oni koji su bili u radnom odnosu u drustvenom ili drzavnom sektoru, dobili su pravo da svaku od tih radnih godina "unovce" sa 400 (doduse  fiktivnih) maraka akcijskog kapitala, pri tome da kupe jos deo akcija njihovih
preduzeca sa popustom, uz pravo  prece kupovine kada je rec o preuzimanju svojine u slucaju eventualnih vlasnika "uljeza".(Nasa opaska:"  Prema profesorima i strucnjacima ekonomistima novi nacin privatizacije koji proposuje ovaj novi Zakon o  privatizaciji, nije nista drugo do prevara.zaposlenih i javnosti. Dobijaju se besplatne akcije koje su  najobicnije hartijesine koje ce da stoje novopecenim akcionarima koji su su ih dobili za dzabe, po  ladicama sledecih godina, ili decenija, ili nikad nece biti naplative., niti ce davati dividende. Eksperti tvrde da su vecina firmi koje daju takve besplatne akcije zastarelih i neiskoriscenih kapaciteta, da  ce uskoro masovna otpustanja da nastanu, da nemaju kapitala, da je los menadzment, i da
davanje besplatnih akcija nije dobro resenje. Na delu je bila  jos jedna ujdurma. Da se u metezu vecinskog paketa docepaju direktori i mocnici .A u opstoj  nesigurnosti nasi Srbi iz  Dijaspore ne zele da investiraju u nesigurnu ekonomiju i drzavu. Oni koji misle da za bagatelu i na prevaru dodju do vecinskog paketa, ustvari  nisu svesni dubine i  pozadine igre. Oni ce za kratko biti vlasnici, vecina firmi ce propasti, bice oslabljena drzava i ekonomija. I  na kraju ce i oni biti gubitnici.").

 Razume se da je Zakon u toku tri godine svoje primene ostavio bez-nacajne strukturne promene i privredne  rezultate.
Privatizacija je po tom zakonu je bila krajnje destimulativna. Naime ostala je neobavezna, spora,  autonomna i neefikasna.
Poseban problem je sto je koncept zahtevao vecinsko (do 60%) vlasnistvo radnika i  penzionera unutar preduzeca. Drustvena svojina je bila zagarantovana kao legalan i navodno ravnopravan oblik vlasnistva.

Tzv demokratska Vlada Srbije je vec pred izbore 2000. najavila novi zakon i podsticaje za privatizaciju. To je od nje zahtavao najveci deo pripadnika ekonomske struke ali i vecina privrednika, gradana i radnika, sklonih  reformi. Rec je o tome da je kasnjenje u postupku identifikacije vlasnistva pocelo da poprima endemski karakter, a "topljenje" ovdasnje drustvene imovine, ili bolje receno pljacka njenih ostataka, da preti dubokom i  trajnom propascu privredne strukture. Zemlja bi uskoro mogla izgubiti bilo kakvu razvojnu perspektivu, sa  malim segmentom ekstremno bogatih pojedinaca i ogromnom vecinom sve
siromasnije populacije.  Novi zakon o privatizaciji  ce po svoj prilici privatizaciju uciniti potpunom, obaveznom,  orocenom, efikasnijom... Veoma bitan cilj je da sve bude javno, transparentno (ocigledno, podlozno javnoj  kontroli) i bez zloupotreba.
Modeli postupka su prodaja kapitala i prenos kapitala bez naknade, odnosno  besplatna podela ili prenos akcija zaposlenima i radnicima
Razlozi  za novu strukturu  sto se tice strukture nominacije vlasnistva u pojedinim drustvenim predu-zecima, nova formula ce se zasnivati  na prodaji, veceg dela preduzeca (70%) a onda kasnijoj raspodeli ostatka akcija zaposlenima (15%) kao i vaucerskoj privatizaciji ostatka procenjene vrednosti kapitala od 15%.  Maksimalna prodaja iznosi 70%, ali se moze prodatii manji deo ukoliko kupac ne prihvati kupovinu maksimalnog udela. U slucaju da se zbog prezaduzenosti preduzece prethodno restrukturira (poseban program uz saglasnost vecinskog poverioca) prodaju se njegov celokupni kapital ili imovina. Naravno
ako mogu. Ostatak neprodatog i neprenesenog vlasnistva po prethodnom postupku prenosi se na Akcijski fond  radi dalje prodaje. Sto se tice tehnika prodaje obe su pod kontrolom drzave odnosno Ministarstva za privatizaciju i Agencije za privatizaciju. Javni tender organizuje Agencija tako sto prikuplja ponude zainteresovanih kupaca, otvara ih iocenjuje, zakljucuje ugovor i sprovodi ga. Sprovodenje javnog tendera prati komisija koju formira resorni ministar.   Slicno je sa aukcijom koja predstavlja metod javnog nadmetanja kupaca u skladu sa utvrdenim uslovima prodaje. Razume se da aukciju sprovodi
posebna komisija koju u ovom slucaju obrazuje Agencija. Ugovor o prodaji dela dru-stvenog kapitala preduzeca koje se privatizuje na ovaj nacin sadrzi podatke o ugovornim stranama, ceni i roku placanja, zemljisti itd, a smatra se zakljucenim kada ga potpisu obe ugovorne strane i Agencija. A sredstva od prodaje idu u budzet Republike Srbije.   Stimulacija brzine i efikasnosti - redukcija prava zaposlenih Interesantna novina je clan 45 koji odreduje da kapital koji se prenosi bez naknade zavisi ods tempa privatizacije. Ukoliko preduzece posao obavi za 18 meseci, ostvaruje mogucnost da na zaposlene i
penzionere prenese maksimalnih 30% vrednosti, ali ako je vreme potrebno iznosilo od 18 do 30 meseci procenat pada na 20,pa cak i na 10% u slucajuda je rok duzi od 30 meseci. Slicna stimulacija se uvodi i za zaposlene (ali ne i za gradana) koji u zavisnosti od realizacije svojih prava mogu postvariti vrednost od 400 DEM po godini staza (do 18 meseci) po 130 DEM za godinu.  Prenos akcija zaposlenima srealizuje se takode postupcima aukcije i tendera. Ostatk neprodatog i  neprenetog vlasnistva prenosi se u drugom slucaju na privatizacionom registru. Novina je sto su akcije odmah slobodne za sekundarnu
prodaju odnosno trgovinu, pod uslovom da se njihov transfer registruje na berzi. Po prvi put u privatizaciju su ukljuceni i svi punoletni gradani koji nisu ucestvovali u privatizaciji po prethodnim postupcima, odnosno u besplatnoj podeli. Oni dobijaju jednaki deo ukupnog kapitala evidentiranog u Privatizacionom registru (najmanje 15% od kapiatala koji se privatizuje).

Ima misljenja da je Vladina komisija bila na tragu privatizacije koja bi posla od stvarnog (katastrofalnog)
stanja ukupne ekonomije, njenih unutrasnjih problema i duznickih obaveza. U tom smislu je bila ripremljena privatizacija uz iskljucivu prodaju za novac jer zapravo se nema sta poklanjati radnicima koji ne mogu da zarade u njihovim preduzecima ni za pristojne plate. Vrednost kapitala "njihovih" preduzeca je uglavnom  negativna. Medutim eho populizma ili socijalne prihvatljivosti projekta nalozio je "meksu" varijantu u kojoj se  ipak nesto (oko 30% kapitala) deli zaposlenima i gradanima, bez obzira na njihovu ekonomsku poziciju. To moze biti i dobro. Uostalom, veci do postsocijalistickih vlada je dozvolio takvu
mogucnost vise-manje  besplatnog udela radnika i gradana u kapitalu. Medutim, to se s jedne strane ispostavlja kao tragedija (sta je ostalo od socijalizma i proleterske vlasti?) a s druge strane kao farsa (prodaja akcija za litar votke i njihova koncenracija u rukama privilegovanih menadzera, onih istih iz socijalistickog perioda, koji su skloni svim  garniturama vlasti).
Zna se iz kojih razloga. Zato ce i ova privatizacija u Srbiji, po svoj prilici biti problematican, nepravican, delom haotican i socijalno nedovoljno kontrolisan proces. Zasto bi bas u nasem slucaju bilo drugacije?.  Ali sve to u svakom slucaju ostaje losa stvar koja se mora obaviti, sto pre i sto ociglednije, ekonomski efikasnije i socijalno prihvatljivije. "(Kraj citata)

Smatramo da su privatizacije sa inostranim partnerima od izuzetnog znacaja  za   nasu privredu,  jer  se  dobijaju  sada  tako potrebna sveza devizna sredstva, to je mogucnost da izadjemo iz izolacije i ukljucimo  se  u  svetske  tokove  i  inovacije  sto se  tice tehnologije,     organizacije poslovanja, u svetsko trziste i medjunarodne privredne i finansijske organizacije .Mi ih podrzavamo ali pod uslovom da su pravno utemeljene i ekonomski osnovane .

Nazalost sve do danasnjih dana strani partneri, ukljucujuci i dijasporu su prakticno iskljuceni zi privatizacije.Sto je drugacije nego li u drugim post-socijalistickim zemljama, i vrlo stetno. Ukoliko bi se dijaspora ukljucila u proces privatizacije i ekonomskog preporoda nasa zemlja bi brzo izasla iz krize. Tome postoje otpori  i strahovi lokalnih nomenklaturista, koji bi hteli za sebe da to sve cuvaju, cime iz neznanja blokiraju ekonomski napredak i spas zemlje, i guraju je u nazadovanja i propast.

Kao primer valjane i istinski demokratske i pravicne privatizacije sa     stranim  partnerom , smo isticali ICN-Jugoslavija,Zemun-Beograd, jugoslovensko-americko farmaceutsku   kompaniju  ,gde je svaki zaposleni dobio podjednak broj akcija koje vrede istinsko bogatstvo u americkim dolarima (i mogu   se  odmah   po   zelji      prodati), zaposleni dobijaju dividende, uvedeni  su  savremeni menadzment i marketing, mladi ,nauka. Nije bilo   nikakvih krsenja prava zaposlenih., plate   su bile redovne i medju najvisim u zemlji.(iako je ICN kasnije zapadala u ozbiljne teskoce zbog odbijanja drzave da plati isporucene lekove). Ali kasniji  sadasnji konlikt drzave i ICN je ovu upesnu privatizaciju obezvredio.

Isticemo kao jos jedan pozitivan primer privatizacije, privatizaciju gradskog prevoza u Beogradu a to se desava  sirom zemlje,do cega je doslo tokom 1999 godine, masovno su se pojavili  na ulicama Beograda i drugih gradova i mesta sirom zemlje privatni autobusi. Usled nestasica benzina, sankcija, teskoca  oslovanja drzavnih transportnih preduzeca doslo je do istinskog zagusenja. Autobusi su proredili, prenatrpani, pojavili su se privatnici, trebalo je nesto platiti, ali je se zato moglo uredno prevoziti, sedeti, ne gurati se.

Ali paznju zasluzuje privatizacija nase telefonije koja je postala  Telekom-Srbija. Nezavisni  sindikat radnika PTT Srbija"Nezavinost"je u svome listu"Pravda"broj 20, Decembar 1998 godine okvalifikovao nedavnu prodaju dela  nase telefonije stranim partnerima kao nejasnu, da je ucinjeno vise gresaka i niz pogresnih koraka. Povodom    ove privatizacije u javnosti je bilo brojnih   reakcija       i komentara, sto nalaze poslovodnim organima Telekom-Srbija  da javnost podrobno obaveste o cinjenicnom. U martu 2001 godine Vlada je ustanovila de je ugovor o prodaji Telekoma nepovoljan po nasu drzavu.Prema italijanskom listu REPUBLIKA, italijanski partner je dao Vladi SRJ 3 miliona mita za otkup Telekoma.DOS napreduje u razotkrivanju malverzacija prethodne vlasti. U februaru 2001 g.Nezavisni sindikat Brodogradilista zahteva preispitivanje privatizacije koju ocenjuje kao sumnjivu. Prodaja nase telefonije nastavlja i u martu da izaziva razlicite reakcije i bilo je vise optuzbi iz zemlje i van nje da je doslo do zloupotreba i korupcije u koje su bili  upleteni  prethodni rezim.i politicari.dr.Z.Djindjic je izjavio da je potrebno izvrsiti reviziju ugovora o prodaji Telekoma. Italijanski partner je nezadovoljan obavljenom privatizacijom sa Telekomom Jugoslavija, trazi 80 miliona kompenzacije.

Isticemo da ima i drugih losih primera, a vrlo drastican je slucaj Bel Paget koja je oteta od njenog pravnog vlasnika Zorana Markovica koji je povrh svega pred progonima morao da napusti zemlju i sada zivi u Kanadi.

Kada se radi o privatizaciji Vlada je februara 2001 predocila da smatra da je to oblast koja treba biti stavljena pod lupu i preispitana, i zahteva 2 meseca moratorijuma na svaku dalju privatizaciju. Sto podrzavamo kao razumno resenje. Nadlezni drzavni organi su doneli pocetkom 2001 godine Nacrt novoga zakona o privatizaciji tragajuci za najboljim ekonomskim resenjima.  Povodom ovoga Predloga bilo je dosta reakcija, i pozitivnih ali i negativnih

Pokret za zastitu ljudskih prava ima svoj nacelan stav  po ovome pitanju , privatizacija u svojoj biti je pravna transakcija i da bi bila obavljena kako treba je potrebno da funkcionisu pravila i zakoni pravne drzave. To jos zasada nije slucaj, pogotovu to nije bilo slucaj od 1990 godine do danas kada su tzv. drustvena preduzeca bila privatizovana. Znamo dobro kako je to bilo, na brzinu, na prevaru, skriveno od javnosti, i za bagatelu, od strane bivsih funkcionera i direktora. koji su postali sada najednom kapitalisti.. I nasi ljudi iz dijaspore su bili iskljuceni takodje. Zato zahtevamo da prvo sustinski zazive institucije pravne drzave, pa tek onda da se obave  privatizacije, a sve dosadasnje privatizacije anulirati kao nezakonite, i pljacku. Vece saveza sindikata Srbije upozorava Vladu da ne pokrece procedure privatizacije i zahteva da bude ukljucen u aktivnosti na tome planu.

12 maja 2001 g Liga za zastitu privatne svojine i ljudskih prava je uputial dopis Narodnoj skupstini Srbije i clanovima Vlade republike Srbije u vezi predloga Zakona o privatizaciji Vlade R Srbije kojim se predvidja prodaja oduzete privatne imovine cime legalizuje pljacku i stradanja gradjana od komunistickog terora. Ova Liga je napravila projekat OBNOVA VLASNIŠTVA. Svrha ovog projekta je efikasno rešavanje problema  vracanja i nadoknade nepokretne imovine koja se u ovom trenutku ne može jednostavno vratiti u fizickom  obliku. Ovo se prvenstveno odnosi na porušene objekte i one nepokretnosti (stanove) koji se u ovom momentu  nalaze u posedu fizickih lica koja su stekla odredena  prava zakonskim putem te se ista moraju razrešiti na  teret države. Projekat sadrži tekst predloga Zakona o   vra?anju neopravdano oduzete
imovine i obešte?enju kao i tekst Uredbe o privremenom obustavljanju prometa nepokretnosti koje su prešle u državnu i društvenu  svojinu oduzimanjem po osnovu konfiskacije, sekvestracije, nacionalizacije, agrarne reforme i eksproprijacije bez naknade

Na osnovu Predloga novoga Zakona o finansiranju politickih organizacija , DSS istice da ce  imovina SKJ, SSRNJ ,SSOJ pripasti  drzavi SRJ..

Nastavljeni su strajkovi zaposlenih protiv nezakonitih privatizacija.U preduzecu"Novi dom"3 zaposlena su strajkovala gladju u januara 28 dana protestvujuci zbog nezakonite privatizacije i zahtevajuci smenu direktora. Doslo je i do strajka u preduzecu "Tehnogas" ,zaposleni protestvuju zbog propadanja preduzeca koje je ranije brojilo 1.300 zaposlenih a sada samo 650, tvrde da je privatizacija bila nepravicna.

Prethodne godine je edifikovan novi Zakon o koncesijama koji je u javnosti takodje     primljen sa slicnim rezervama. U februaru 2001 g se saznalo da su  francuski privrednici  zainteresovani za Cementaru u Beceju. Francuski partneri su zainteresovani i za ZASTAVU.

Koliko su privatizacije i koncesije delikatan problem, i koliko su znacajne se vidi i po Beocinskoj cementari.Obavljeni su pregovori sa francuskom kompanijom Lafarz ali je doslo do burnih reakcija iz razlicitih izvora, jer su mnogi bacili oko na ovu firmu. I primer Beocinske cementare pokazuje da je sustina u borbi za dobijanje paketa akcija u firmama, domaci mocnici zele da ih dobiju za bagatelu, i da sprece svakoga drugoga ko zeli da otkupi firme, da one budu samo njihova svojina. Umesto da budu kaznjeni sto su upropastili losim menadzmentom samoupravna preduzeca, oni zele da budu sada umesto direktora,
vlasnici.

Iz Cementare" Novi Popovac je oglaseno da je ova cementara spremna za koncesioni aranzman.I dalje se vode pregovori u vezi privatizacije Beocinske cementare sa nekoliko stranih partnera.

Cementara Kosjeric je zainteresovana za koncesiju grckom partneru koji obecava ulaganja i unapredjenja, dobre plate.

Savezna vlada je odlucila da proda zgrade CKJ na Uscu. Predvidja se na prolece privatizacija 500 preduzeca. Za nase tri najvece cementare se prijavilo 6 kupaca.

Od prodaje cementara u Kosjericu, Novom Popovcu i Beocinu se dobija 138,9 miliona dolara

D. S t a n j e  u  2 0 0 2   g o d i n i.

Tokom 2002 godine odmice proces privatizacije , ali sa svih strana  stizu zamerke. Ponavlja se grabez i kupovina firmi za bagatelu, korupcija, kriminal, provizije.

U januaru  grcka firma koja je finansirala investicije i dala kredite za Trepcu  trazi hotel "Interkontinental" kao kompenzaciju..Nemacki partner zeli da ulaze u Borski rudnik.

Uprava sadasnje firme oko koje se spore AD Galenika i ICN je ponudila na prodaju svoje zgrade u ul. 29 novembra u Beogradu, tzv. Prolek, cemu se usprotivila ICN tvrdeci da je to nezakonit postupak i da se ne moze prodavati tudja imovina i de ce pokrenuti spor pred Arbitraznim sudom u Parizu.

Obavljena strana privatizacija cementare u Beocinu je postala jabuka razdora izmedju vojvodjanskih i srbijanskih politickih stranaka.

Italijani naknadno proveravaju obavljenu privatizaciju Telekoma,  Srbija.

U februaru je najavljeno  da Vlada vraca deo Telekoma. Obznanjeno je da su Zmaj i IMT na prodaju.

U martu je drzava  zavela prinudnu upravu u Mobtelu. Z.Markovic vlasnik firme Bel pagete koji tvrdi da mu je  firma NK na nezakonitnacin otela firmu poziva BK da se pokaje.

Prema Agenciji za privatizaciju na prijavi je 18 preduzeca za privatizaciju.

Nazalost, dijaspora je iskljucena iz privatizacija. Nova vlast nastavlja sa greskama prethodne, i sa predrasudama prema dijaspori. Samo sada nema politickih predrasuda da je dijaspora anti-komunisticka, cetnicka, nego se za odbojnost prema njoj daju druga obrazlozenja. :dijaspora od oko 4 miliona nasih ljudi van zemlje je vrlo brojna , bogata, obrazovana i strucna, sa jakim vezama, ako dodje ovde da investira i privatizuje, dobice primat, uzece nam komande ne samo u ekonomiji nego i u politici, zato je treba blokirati, opstruirati. I to se i cini. Pogledajmo sta se desava sa ICN koju je privatizovao M.Panic i od
koje je napravio biznis raj. Nju su oteli , i primerom ICN se plasi dijaspora da ne investira .Ima mnogo slicnih slucajeva. Nase ljude iz dijaspore koj zele da ovde kupe firme, stanove, da provedu poslednje dane u tome onemogucavaju, otimaju njihovu imovini  novac, sprovode nasilje nad njima. Bez zastite drzave. na delu je jos jedna ujdurma i prevara koja ima za cilj da manipulise uznemirenim  ostrascenim nasim ljudima iz drzavnog aparata da donose pogresne odluke, i da tako sprece podrsku dijaspore do koje bi ukoliko dodje nasa zemlja bila preporodjena i postala bogata i demokratska, i izasla iz krzie. Dijaspora je ogromna unutrasnja rezerva koju treba da iskoristimo, a ne da dzovolimo politickim neznalicama i diletantima da to sprecavaju.

U aprilu -maju-junu-julu -avgustu privatizacije i koncesije postaju sve aktuelniji potezi. Stabilizacija zemlje i pravnog sistema cemu tezi vlada stvara povoljnije uslove za ucestvovanje dijaspore i stranaca u poslovnim poduhvatima u zemlji.

Radnici PTT Srbija i Telekoma, Srbija optuzuili generalnog direktora PTT da zloupotrebljava sluzbeni polozaj

U maju junu i julu registruje se znacajan interes za privatizaciju secerana. Slovenci nude 30 miliona dolara za valjaonicu aluminijuma u Sevojnu. Prodate su  jos cetiri firme.

Privatizacija je vrlo sporna oblast jos od pocetka privatizacija krajem 1980-ih godina jer se neprestano vodi borba da se mocnici docepaju paketa akcija za bagatelne cene. To se nastavlkaj i danas. Ova oblast je prepuna skandala i korupcije, kako kada se radi o domacim tako i stranim interesentima. Dijaspora je iskljucena iz ovih transakcija, sto je pogreska sa kobnim posledicama.

SPO je izdao sledece Saopstenje: DRAŠKOVI?: NE PRODAVATI STRANCIMA PREDUZE?A OD
                              DRŽAVNOG ZNA?AJA

     Cetvrtak, 14. avgust 2002.

            "Nijedno preduze?e od državnog i nacionalnog zna?aja ne sme da bude prodato strancima,
     a privatna svojina i preduzetništvo moraju do postanu oslonac ekonomskog oporavka i
     preporoda", izjavio je predsedni?ki kandidat SPO Vuk Draškovi? za radio stanicu "Srpski glas"
     iz ?ikaga.

            Izlažu?i osnove svog ekonomsko-socijalnog programa Draškovi? je naglasio da je interes
     odgovorne i doma?inske vlasti da se zapošljavaju ljudi, da se radi i gradi, kritikuju?i sadašnju
     vlast što nesnošljivim porezima spre?ava doma?a i strana ulaganja, a privatne preduzetnike
     proglašava kriminalcima

U tri meseca (Septembar-oktobar-novembar) Privatizacije koje su kod nas pocele jos krajem 1980-ih godina su zestoko osporavane kao pokusaj da politicki mocnici dodju za bagatelu do vecinskog paketa akcija. Nazalost, to se nastavlaj i danas.

SPO, saopstenje-27.11.2002.

   U Leskovcu je nastao  gra?anski protest protiv prodaje farmaceutskog giganta ''Zdravlja'' iz
Leskovca firmi ''Farmakos'' sa Islanda..Radnici Zdravlja su nezadovoljni potcenjiva?kom prodajom
fabrike za 3,5 miliona evra jer,izme?u ostalog,samo trenutna vrednost zaliha robe i sirovina
iznosi oko 15 miliona evra

 Prodaja najuspešnije leskova?ke fabrike i dugogodišnjeg najprofitabilnijeg proizvo?a?a lekova
u Srbiji ''Zdravlja'' iz Leskovca islandskoj firmi ''Farmako'' za samo 3,5 miliona evra,izazivala je
danima veliki revolt radnika i penzionera ''Zdravlja'',ali i ogromnog broja Leskov?ana i gra?ana
Južne Srbije..,. "

Stranke, sindikati, organizacije, medija, optuzuju za rasprodaju zemlje.Postavlja se pitanje cene, provizija , sto nije nista drugoi do mito i korupcija, i dobijanje citavih fabrika za bagatelu cenu. Poseban probem do koga dolazi su radnicka prava koji ce dobiti otkaze, i kojima i njihovim porodicama nije garantovana socijalna sigurnost. A takodje nijedno preduze?e od državnog i nacionalnog zna?aja ne     sme biti prodato
strancima.

Prema medijima Vlada Srbije je donela dluku e da tri še?erane u Vojvodini ''proda'' funkcioneru Demokratske      stranke Miodragu Kosti?u, za svega devet evra.Še?erane u Pe?incima, Kova?ici i Ba?u objektivno vrede nekoliko miliona evra.. Vlada je Miodragu Kosti?u, ispod svake realne
cene, prodala i zgradu Poslovnog centra    ''Uš?e'' i okolno zemljište.? Ukoliko su ove vesti tacne, postavlja se pitanje o cemu se ovde radi?
 
U decembnru se nazire sve sta se desavalo tokom godine. Tranzicija podrazumeva procese privatizacije. Ovaj proces je odmakao ali je vrlo slozen i delikatan.A sto se vidi iz prikazanih primera.

U okviru privatizacije predviðena je  i prodaja hotela "Central" u Zemunu. Hotel je od dvadesetih godina 20. veka bio vlasni¹tvo  Franje Jenèa starijeg. On je bio poznati zemunski preduzimaè i graditelj koji je veæ poèetkom 20. veka bio bogat i ugledan graðanin Zemuna, sa velikom porodicom sa ¹estoro dece. Penzionisan je 1935. godine, kada je imao 68 godina. Posle II svetskog rata oduzeta mu je sva imovina, u
korist dr¾ave, ukljuèujuæi hotel "Central" sa bioskopom.

Franja Jenè je ostao bez ikakvih sredstava i da bi stekao minimalnu penziju zaposlio se kao
osamdesetogodi¹njak u GP "Komgrap" kao rukovodilac gradili¹ta. Radio je pet godina na rekonstrukciji i
izgradnji vi¹e objekata u Zemunu (op¹tina, zgrada u Karaðorðevoj - 22. oktobra).

Mada je predlogom radi zabele¾be mere obezbeðenja ZK odeljenje iv op¹tinskog suda obave¹teno da postoje legalni naslednici imovine koja je 1946. godine oduzeta Franji Jenèu starijem, oèigledno da Komisija za privatizaciju ovo ne smatra bitnim i raspisuje tender za prodaju ovog objekta, hotela "Central" sa bioskopom, koji po dono¹enju Zakona o restituciji treba da bude vraæen vlasnicima.

Goran Pitiæ, ministar za ekonomske veze sa inostranstvom, o podsticanju stranih ulaganja u Srbiju :Milijarda dolara, a mo¾da i vi¹e, u 2003.:"Glavni aduti privatizacija u telekomunikacijama, duvanskoj industriji, Beopetrolu i jo¹ desetak tendera. Stranci se interesuju za koncesije, ali i da otvaraju nova preduzeæa:

BEOGRAD- U 2000. godini kroz direktne strane investicije dobili smo 60 miliona dolara, u narednoj 160, a u ovoj godini to æe biti oko 550 miliona dolara. Od te sume vi¹e od 300 miliona dolara donela je privatizacija, ostalo su direktna strana ulaganja, ali ne gubite iz vida ni da su strani kupci domaæih preduzeæa preuzeli i konkretne investicione obaveze za ulaganja u tim firmama u naredne dve-tri godine, obja¹njava Goran Pitiæ,srpski ministar za ekonomske veze sa inostranstvom. Na primedbe da, uz postignutu makroekonomsku stabilnost, nije dovoljno uèinjeno upravo na ovom planu i da zato privredna aktivnost nije dobila potreban zamajac, on odgovara poreðenjem sa drugim zemljama u tranziciji, koje ne potvrðuje takve konstatacije.

U prve èetiri tranzicione godine, od 1990. do 1994, u uspe¹nim zemljama, poput Èe¹ke ili Maðarske, dakle
onima koje æe uæi u EU, udeo priliva stranog kapitala kroz direktne investicije iznosio je od 2 do 2,5 odsto
njihovog dru¹tvenog proizvoda. U onima koje su bile manje uspe¹ne kretao se oko jedan odsto, a u na¹oj zemlji,prema pomenutim podacima, veæ u drugoj godini tranzicije to uèe¹æe prelazi dva odsto u dru¹tvenom proizvodu, obja¹njava Pitiæ, po èijem mi¹ljenju, takvim rezultatom mo¾emo biti zadovoljni, jer nas on vi¹e nego izjednaèava sa uspe¹nim dr¾avama koje su mnogo pre nas krenule u tranziciju.

- Prema planovima za 2003. godinu privatizacija bi trebalo da se ubrza, ¹to æe omoguæiti da se realizuje
oèekivanje da æe priliv stranog kapitala kroz direktne inostrane investicije u narednoj godini prema¹iti
milijardu dolara. Glavni aduti su prodaja dr¾avnog kapitala u telekomunikacijama, Beopetrol, duvanska
industrija, jo¹ desetak veæih tendera, kao i 1.500 aukcija. Naravno, uz pomenutu cifru sledi i obaveza
investiranja u narednim godinama u ova privatizovana preduzeæa koja æe dobiti strate¹ke partnere. U
narednoj godini, posle usvajanja Zakona o koncesijama, ¹to se oèekuje u januaru ili februaru,
moæi æe da se realizuju i aran¾mani o koncesijama koji, takoðe, mogu doneti znaèajan priliv kapitala, a za
¹ta veæ ima iskazanog interesa stranih investitora u oblasti puteva, komunalne infrastrukture, kori¹æenja geotermalnih voda, ka¾e Pitiæ.

Po njegovim reèima, ono èega do sada nije bilo, da strane kompanije kod nas otvaraju nova preduzeæa,
najavljuje se za 2003, i neke ozbiljne strane firme spremne su da izaberu Srbiju kao destinaciju za takve nove investicije. Ukoliko se to ostvari i pojaèa, pomenuta prognoza o prilivu stranog kapitala mogla bi i da se uveæa za nekoliko stotina miliona dolara, ¹to je sasvim realistièna procena, tvrdi Pitiæ podseæajuæi da bi u tom sluèaju Srbija prestigla prosek koji su imale uspe¹ne zemlje u tranziciji na poèetku tog procesa.

Odgovarajuæi na pitanje èime æe konkretno dr¾ava pomoæi takve planove stvarajuæi potrebnu povoljnu
investicionu klimu, Pitiæ navodi zaokru¾ivanje zakonske infrastrukture u naredna dva -tri meseca, pre svega dono¹enje Zakona o koncesijama koji se veæ nalazi u skup¹tinskoj proceduri, zatim Zakona o lizingu i Zakona o zalozi koji je pro¹ao test na republièkoj vladi. Takoðe, kako bi se ubrzala i pojednostavila ta procedura, predviðeno je formiranje centralnog registra za registraciju preduzeæa, novih firmi i registraciju zaloga i lizinga, ¹to bi trebalo da bude jedan od stimulansa za potencijalne strane investitore. Ono ¹to je za njih posebno bitno, jeste osiguranje od nekomercijalnog rizika, o èemu su postignuti dogovori sa italijanskim Saèeom, nemaèkim Hermesom, francuskim Kofasom, a da pru¾i takvu podr¹ku svojim investitorima spreman je i amerièki Eksim.

Pitiæ, takoðe, podseæa da se u republièkoj vladi priprema paket, èiji su deo i izmene Zakona o podsticaju
ulaganja koje treba da preciziraju koje investicije mogu da dobiju fiskalne podsticaje, u toku je projekat reforme katastra, slede ozbiljne izmene Zakona o preduzeæima, razvoj hipotekarnog tr¾i¹ta kao preduslova za sni¾enje kamatnih stopa, a u 2003. pokreæe se i projekat koji bi trebalo da prepozna konkurentske prednosti srpske privrede, odnosno koji proizvodi mogu da imaju prepoznatljivu srpsku robnu marku na stranom tr¾i¹tu. Takve analize vr¹iæe se meðu proizvoðaèima name¹taja, voæa, tekstila, u farmaceutskoj industriji.

Sve u svemu, ono ¹to je ekonomski deo, "gura se", zakljuèuje Pitiæ, napominjuæi da ostaje bitno pitanje za
svakog potencijalnog stranog investitora - politièki rizik koji se ovde jo¹ uvek smatra visokim. Zbog toga bi, po njegovom mi¹ljenju, morao da se postigne jasan politièki konsenzus o nastavku reformi i da posle usvajanja ustavne povelje usledi stvarna harmonizacija ekonomskih sistema Srbije i Crne Gore, odnosno buduæe dr¾avne zajednice."
 

PREDSTAVNICI MINISTARSTVA ZA PRIVATIZACIJU RAZGOVARALI SA POTENCIJALNIM KUPCIMA DRU©TVENIH PREDUZEÆA:

Dogodine milijardu dolara od privatizacije
Jo¹ 500 miliona dolara oèekuje se od direktnih stranih investicija, istakao ministar Aleksandar Vlahoviæ. - Posle izmena Zakona o privatizaciji ugovor o prodaji potpisivaæe samo predstavnici kupca i Agencije za privatizaciju, a ne i preduzeæa koje se privatizuje. -Naredne godine na prodaju 1.300 preduzeæa

Naredne godine oèekuje se milijardu dolara prihoda od privatizacije i to ne raèunajuæi 500 miliona dolara koji bi u Srbiju trebalo da stignu po osnovu direktnih stranih investicija, izjavio je juèe republièki ministar za privredu i privatizaciju Aleksandar Vlahoviæ. On smatra da je to realna procena i da planirana suma mo¾e èak da bude i prema¹ena, jer æe biti prodato nekoliko velikih, uspe¹nih kompanija, kao ¹to su “Beopetrol”, Duvanska industrija Ni¹, kao i dr¾avni paket akcija u “Mobtelu”.

U razgovoru s potencijalnim investitorima, odnosno kupcima domaæih dru¹tvenih  preduzeæa, kojima su podeljene i nove bro¹ure Ministarstva i Agencije za  privatizaciju “Vi ste na potezu” i “Vodiè kroz ponudu”, Vlahoviæ je rekao da æe  se ubuduæe polovina privatizacionih prihoda kroz Fond za razvoj plasirati u  proizvodna i izvozno orijentisana privatna ili privatizovana preduzeæa, dok  dru¹tvenim firmama neæe biti usmeren nijedan dinar. Jo¹ nije utvrðen naèin na koji æe se taj novac distribuirati, a najbolje je da se plasira preko privatnih  banaka, ocenio je on i poruèio da se sigurno neæe desiti “repriza” 1997. godine  kada su preduzeæa vratila samo deset odsto kredita odobrenih na osnovu   novca, dobijenog prodajom Telekoma. Uz podseæanje da u bud¾etu Srbije za  2003. godinu postoji deficit od 3,7 odsto dru¹tvenog proizvoda, Vlahoviæ je  naglasio da æe se taj manjak pokriti iz realnih izvora, delom iz privatizacionih  prihoda.  On je saop¹tio da je u ovoj godini ostvareno 300 miliona evra prihoda od
privatizacije, a novi vlasnici preuzeli su obaveze, potkrepljene garancijama, da æe u privatizovana preduzeæa u naredne èetiri godine investirati jo¹ 280 miliona evra. Umesto planiranih 250 ove godine æe biti organizovane javne aukcije za  vi¹e od 300 malih i srednjih preduzeæa, a do sada je tim putem uspe¹no
 privatizovano 170 dru¹tvenih preduzeæa. S druge strane, od 50 planiranih, do kraja godine æe se okonèati 30 tendera, s tim ¹to æe u naredne dve nedelje biti  pokrenuta tenderska procedura za jo¹ deset kompanija, kazao je ministar, i   precizirao da je na tenderima do sada prodato deset preduzeæa, a u devet
sluèajeva su okonèani neuspe¹no i moraæe da se ponove.

Vahoviæ je najavio da æe u prvoj polovini 2003. biti donet novi “privredni ustav”, odnosno zakon o preduzeæima, koji æe morati da respektuje strate¹ki cilj, a to je tr¾i¹na ekonomija, sa dominantnom privatnom svojinom. Takoðe je pripremljen i novi zakon o steèajevima, s tim ¹to se èeka usvajanje ustavne povelje dr¾avne zajednice Srbije i Crne Gore, jer je do sada ta materija bila regulisana na saveznom nivou, a uskoro æe preæi u republièku nadle¾nost, kazao je resorni ministar i naglasio da je veæ u toku obuka steèajnih upravnika i sudija. Uz to, on je najavio stvaranje centralnog registra svih preduzeæa i preduzetnika u Srbiji, a veæ u januaru bi trebalo da bude osnovan garancijski fond. Po njegovim reèima, naredne godine æe biti okonèano restrukturiranje 40 velikih dru¹tvenih preduzeæa, èime æe se omoguæuti prodaja “supsidijara”, odnosno malih zavisnih firmi, jer je cilj da se one pre privatizacije
maksimalno oslobode dugova.

Ministar za privatizaciju je rekao da æe ove godine inflacija biti 15,5 odsto, od èega je dve treæine poskupljenja posledica otklanjanja dispariteta cena. Istovremeno, bruto dru¹tveni proizvod je poveæan za tri posto, dok se za narednu planira rast od ¹est procenata, èemu bi trebalo da doprinese i veæe
uèe¹æe opreme u ostvarenom uvozu, dok je smanjen udeo potro¹ne robe.Zbog èvrste bud¾etske discipline na svim nivoima poveæana je efikasnost, pa su neto gubici preduzeæa u prvom polugoðu bili za 31 odsto manji nego lane u istom periodu, dok je neto dobit realno poveæana za 69 procenata. Izmeðu dva
oktobra i plate su realno porasle za 20 posto, dok je promet uveæan za 15 procenata, kazao je Vlahoviæ.  Agencija za privatizaciju, po reèima njenog direktora Vladimira Èupiæa, je tokom aukcijske privatizacije od 168 ponuðenih veæinskih paketa prodala 147, a od 83 manjinska - 37 i ostvarila ukupan prihod od 79,4 miliona evra. On je najavio da æe naredne godine na prodaju biti ponuðeno 1.300 preduzeæa, a samo od poèetka decembra do kraja februara biæe organizovane aukcije za 320 preduzeæa, ili vi¹e od sto aukcija meseèno.

4.Provale, kradje, pljacke, ucene

      A. Rezime . I u 2002 godini se nastavljaju ucestale provale, kradje, pljacke, ucene, otudjivanja tudje imovine. Novinske stranice su prepune vesti o tome, sudovi su zatrpani  podnescima gradjana, gradjani se zale na sve strane. Nema zastite ni podrske. Sto ohrabruje pocinioce. Sta se vredi zaliti sudu ili drzavnom organu kada nema zastite? Glasaci su i zbog ovoga narocito bojkotovali izbore. Ima nekih pomaka u raskr inkavanju afera i zloupotreba ali je to proces koj tek treba ohrabriti.

C. Stanje u 2000 i 2001 godini                                                                                                                               2000 g-Nastavljen je trend kriminalizacije drustva.

U poslovne prostorije ABC su u ponedeljak 31 januara oko 19 casova usli  izvrsioci Privrednog suda u pratnji MUP-a Srbije i privatnih detektiva i bez ikakvog sudskog resenja izvrsili popis imovine ABC Produkt i zabranili rad na stamparskim masinama i odredili stecajnog upravnika. Aleksandar Petrovic, advokat, sto prenosi Glas javnosti, tvrdi da je na delu nezakonita mera. Vlasnik zgrade je iskljucivo ABC
Produkt.

Stranka Zelenih se zali da je kancelarijia poslednjih godina u vise navrata bila provaljena i pokradena, 28 januara opet je doslo do kradje delova PC, arhive, stvar je prijavljena SUP-u. 3 februara nepoznati provalnicu su pokrali i obili prostorije OO DS Palilula u ul. 27 marta 35 i odneli kompjuter, stampac, telefon. DS tvrdi da je mozda bila po sredi zelja da se ukrade stranacka dokumentacija koja je bila memorisana u racunaru.

Prema saopstenjima SPO doslo je do neovlascenih i nasilnih ulazaka u stanove nekolicine njihovih funkcionera. Funkcioneri Napredne stranke se zale na provalne kradje takodje. dr. Nina Drndarski, aktivista DS i sekretar Drustva za zastitu zivotinja je jedna od mnogih koja je zrtva provalnih krada, 27 februara je
obijena i pokradena njena vikendica u selu Dobrica kod  Alibunara.

Da se ne radi o pojedinacnim slucajevima svedoce i zalbe koje smo primili od pojedinaca iz Srbije i iz unutrasnjosti. Kao sto smo naveli u ranijim izvestajima, prema proverama u Beogradu je npr. znacajan postotak domaicinstava pokraden, ili je bilo provala u njihovim stanovima. U ulici Stanka Paunovica na Miljakovcu gde stanuje T.Krsmanovic je bilo takodje vise provalnih kradja..Zrtve se zale da oni koji su to pocinili znaju sve podatke o rasporedu u stanovima i da im je neko to odao. Rasireno je uverenje da je to delo razvlascenih policijskih struktura, ili i onih koji su jos na pozicijama, koji su nadzoravali ili nadzoravaju navodne "neprijatelje"  i koji sve to znaju i koji su u dosluhu sa provalnic ima i dele plen sa njima.
 
Nasa organizacija je u medjuvremenu dobila od advokata  firme Bel Pagette podatke o otimacini ove firme od strane lokalnih mocnika do cega je doslo 1995 godine. Ova firma je oduzeta  na vrlo slican nacin i po slicnom scenariju kao i firma Milana Panica ICN. Bel Pagette je bila prva firma u oblasti telekomunikacija i pruzanja pejdzing usluga, ali i u razvoju  ostalih sluzbi telekomunikacija. Osnovao je g. Zoran Markovic 6.7.1990 godine na osnovu cl.12 i 13 Zakona o stranim ulganjima. U skladu sa tim zakonom  Bel Pagette Beograd i Bel Pagette Corporation Toronto, zakljucuju dana 22.11.1990 godine  Ugovor o zajednickom ulaganju ,po kome strani ulagac ne stice pravo vlasnistva nad kompanijom, vec samo pravo na deobu profita.
Zoran Markovic je uspesno vodio poslovanje kompanije do kraja 1995 godine  kada mu je prema njegovim  advokatima preduzece oduzeto od strane firme Braca Karic. Za ovo vreme je stvroio neverovatan uspeh .U sistemu Bel Pagette se nalazilo oko 20.000 korsinika pejdzing sistema, poruke su bile primane  na teritroiriji SRJ ali i u susednim zemljama. Imao je kompanije  u Crnoj Gori, Vojvodini, Kosovu, Rumuniji, Poljskoj, Italiji, sa teznjom objedinjavanja u PEPS (Panevropski Pejdzing  sistem) ciji bi se centar  nalazio u Veogradu. Sa 400 mladih i obrazovanih i obucenih zaposlenih  Bel Pagette je vise puta  nagradjivan kao nausjespesnija privatna kompaninja  u oblasti telekomunkikacija, marketinga, ukupnog poslovanja, a Z.
Markovic je nagradjen 1994 godine kao najbolji od 100 najuspesnijih menadzera u Jugoslaviji. Pored svoga rada i razvoja Bel Pageette je do kraja 1995 godine  bio vodeca  firma i po svojim humanitarnim i dobrotvornim akcijama, osnovao je i Fonda za zastitu manastira Srbije, nesebicno je pomagao skole, bolnice, kulturu, i vodio i vrigu o svakom zaposlenom ,svaka beba je dobijala po 1.000 USD. Sa firmom"Braca Karic" je imao dobre odnose . 18.10.1995 Privredni sud je  naimenovao novog
nelegalnog direktora .Bel Pagtete smatra da iza ovoga stoji BK  koji je to javno poricao. Zatim je ne cekajuci pavsonazno resenje udjeno nasilno u prostorije i zabranjen  je  ulazak Zoranu Markovicu. Pocinje progon, krivicno gonjenje, hapsenje, pritvor  Z. Markovica ,o tome je uveliko pisala nezavisna stampa. 1997 Privredni sud uvidja svoju pogresku, ali to ne prihvata Visi provredni  sud  koji sve vraca ispocetka. Od 1995 iako se g. Zoran Markovic  vodi kao vlasnik 30% vrednosti, nista mu nije uplaceno po osnovu ostvarenog profita. Kompanija je najvecim delom unistena, sa oko stotinak zaposlenih i sa znatno
smanjenim brojem  korisnika usluga. Prema njenim advokatima, Bel Pagette  je posluzio  BK da uzme kvalitetne, obucene kadrove za razvoj svoga sistema. g.Zoran Markovic  sada zivi u Kanadi, sa nadom da ce pravda pobediti i da ce moci da se vrati u zemlju.

6 aprila je Dragan  Zdravkovic provalio  u nase podrumske prostorije u Visokog  Stevana broj 11 u Beogradu , u prostorije ciji je pravni titular Nole Lekaj, clan Saveta Pokreta za zastitu ljudskih prava, odneo svu nasu arhivu,neprocenjive moralne vrednosti sa vise hiljada dosijea o krsenjima ljudskih prava, i knjige vredne 20.000 DEM, i kazao da to pocinje da rasprodaje kao staru hartiju. Odmah sm pozvali MUP Stari grad koji nije uintervenisao, kao ni Prvi opstinski sud, Prvo opstinsko javno tuzilastvo, GSUP, Ministarstvo pravosudja, sve do danas nasa zaplenjena imovina nije vracena a u nasim prostorijama se nalazi pocinilac a navedeni drzavni organi odbijaju da postupe po zakonu.

Predstavnistvo “Alitalije” su 8.juna opjlackali i odneli oko 550.000 DM .

Ovakvo stanje ukazuje da nova vlast jos nije u stanju da se uhvati  u kostac sa kriminalcima, i ujedno indicira.neophodnu i brzu akciju.

2001 god-.
 
U 2001 godini se nastavljaju  kriminal, provale, kradje, otimacine, posezanja za tudjom imovinom. Primera radi ovde navodimo samo nekoliko slucajeva. DOS, DSS, DSS i nova vlast padaju na ispitu. Gradjani su ogorceni, nema promena, isto kao i ranije.

Dragan Zdravkovic jos nije vratio nasu zaplenjenu arhivu, njega stite sudovi i jos neki drugi iz policije.

U januaru 2001 godine su nastavljeni nasrtaji na privatnu svojinu, provale, pljacke.Milan Mladenovic, knjizevnik i direktor Izdavacke kuce SFAIROS, i predsednik Konzervativne stranke( bio je kandidat za predsednika Srbije na izborima 1990 godine) je opljackan 1 januara ove godine izmedju 5 i 6 casova, kojom prilikom su nepoznate osobe za vreme njegovog otsustvovanja provalile u njegov stan u ul.Jakuba Kuburovica broj 3 u Zemunu, i odnele nov PC, stampac, telefon i faks, i ceo hard disc na kome su se nalazili ukucani tekstovi njegovih desetak  licnih novih knjiga spremnih za izdavanje, i tekstovi
vise drugih knjiga drugih autora spremnih za stampu, kao i celokupna arhiva SFAIROS-a. Ovoj provalnoj kradji je prethodila 22 decembra prosle godine, dakle nekoliko dana pre toga, slicna provalna kradja, ocigledno da je to samo bila priprema za glavnu novogodisnju provalu.Milan Mladenovic je 22 decembra obavestio MUP Zemun, koji nije nista preduzeo da ustanovi identitet provalnika. Sto se tice provalne kradje od 1 januara, ni tada MUP Zemun nije hteo da reaguje, nego tek kada je Mladenovic zapretio da ce obavestiti DOS i medija. tada je poslat jedan inspektor ali nista nije preduzeto energicno i stvarno
da se pronadju provalnici. Mladenovic tvrdi da MUP Zemun odbija da obavi istragu i da stiti provalnike.

Milan Mladenovic ,nas prijatelj i dugogodisnji koalicioni partner ,se obratio nasoj organizaciji molbom da mu pruzimo pravnu pomoc i da o tome obavestimo javnost. On tvrdi da je na delu otimacina rukopisa njegovih knjiga i arhive stranke i Sfairos-a i da to ima politicku pozadinu.Milan Mladenovic je pre petnaestak godina proveo godinu dana na robiji zbog verbalnog delikta. Njemu je posle toga policija zaplenila rukopise vise njegovih neobjavljenih knjiga i do danasanjih dana jos ih nije vratila.Mladenovic se zali na nastavak politickih progona i u 2001 godini.

Radi se o novoj zapleni politicki nekonformnih knjiga Milana Mladenovica i drskoj provalnoj kradji, iako je na vlasti DOS.

dr.Zarko Gavrilovic, protojerej, i predsednik SSSS obavestava Pokret za zastitu ljudskih prava da je poslednjih dana doslo do provale prostorije njihove stranke u Mutapovoj br.12 u Beogradu.

Provaljeno je i u stan pesnikinje Draginje Urosevic iz Beograda. Sreda, 7.2.2001.nepoznati pocinioci obili su i opljackali prostorije Opštinskog odbora Srpskog pokreta obnove   Rakovica, koje se nalaze u zgradi mesne zajednice "Mitar Bakic". Provala je izvršena u noci izmedju 5. i 6. februara, a iz kancelarije Opštinskog odbora odneti su   kompjuter, štampac, skener i telefonski aparat.Pripadnici MUP Srbije izvršili su uvidjaj, sacinili zapisnik i procenili štetu na hiljadu i dve stotine  maraka.Srpski pokret obnove u Beogradu saopstava da je postao stalna meta lopova koje policija ne uspeva da  otkrije.
Nedavno su u dva navrata poharane i prostorije opštinskog odbora SPO Stari grad. SPO je zahtevao  od novih celnih ljudi MUP Srbije da hitno otkriju pocinioce ovih krivicnih dela.(Nasa napomena: Podrzavamo SPO u borbi za svoja prava i bezbednost prostorija,ali taj isti SPO je nasu organizaciju 1997 godine nezakonito izbacio na ulicu iz nasih legalnih prostorija u Mutapovoj ul. broj 12 u Beogradu).

Serije provala i pljacki stranackih prostorija se nastavljaju, slicno kao i ranije.

Holding kompanija"Centrotekstil" je opljackana pocetkom februara, lopovi su odneli dokumentaciju vrednu nekoliko miliona nemackih maraka. Doslo je do kradje u Institutu za bakar u Boru. Oglasila se SRS sa saopstenjem da su njihove prostorije u  Skupstini Srbije bile provaljene i opljackane,sto je kasnije bilo demantovano.. Obijena je ambulanta u Ugrinovcima.Provaljene su prostorije preduzeca Hipnos iz Beograda.

Opljackana je dr.Dusanka Lubaj, lekar, clan Upravnog odbora Sindikata penzionera ICN"Nezavisnost"
 dok je je primila njenu penziju u Posti ,Blok 45 Novi Beograd, bila je  napadnuta u zgradi poste od
mladica koji joj je oteo novac i tasnu sa cekovima i dokumentima i pobegao. dr.Lubaj je otimacinu prijavila MUP-a Novi Beograd. Nedavno je provaljeno u kucu Branke Radulovic, apotekarke, takodje clanice Upravnog odbora ovoga Sindikata. Funkcioneri Pokreta znaju licno ove dve sindikalne aktivistkinje

Ovakvi slucajevi su ucestali. Nama se zale nasi aktivisti da im i dalje ulaze u stanove, smetaju u upotrebi telefona, interneta,  i na druge nacine

Prema listu Glas javnosti u preduzecu ABCDE,Stamparija "Glas" nadstavlja se bezakonje zapoceto jos ranije primenom Zakona o javnom informisanju, nepravda nije otklonjena. Stamparija Glas je dobila delic onoga sto joj je bilo oduzeto prethodnim Zakonom o informisanju , i izrazava nadu da ce biti obestecena i za ostatak konfiskovane imovine.

U martu je bilo dosta govoro o  zlatu koje je na nerazjasnjen nacin preneto iz zemlje u Svajcarsku. U martu se nastavlja trend provala ,plajcki i otimacina, npr. opljackana je Banjalucka banka u Beograd kojom prilikom je odneto 350.000 nemackih mara.Opljackana je i Kontrol banka u Beogradu kojom prilikom je odneto 114.000 nemackih marki. 10 marta je opljackana zlatara u Nusicevoj ulici u Beogradu, a vlasnik ranjen.

U martu su na videlo  iznete brojne afere bivsih funkcionera prethodnog poretka.Tako je obznanjeneo da je Kertes "ispario" 10,5 miliona DM.

U maju je drzava na celu sa DOS-om je navodno objavila istinski rat svercerima cigareta. Sto bi trebalo da bude korak napred DOS-a u obracunu sa kriminalcima i mafijom. Otkriveno je da je bivsi ministar Tomislav  Milenkovic putovao o tudjem trosku.

U maju se nastavljaju provale, kradje, otimacine i razbojnistva, DOS nije u stanju da taj trend zaustavi. Stampa je prepuna izvestaja o tome. I nama se mnogi zale,

Aleksandra Pesic Krsmanovic  iz Beograda je dala Stevi Miljusu  5.000 Dm da je izvede sa detetom za
Kanadu, da obezbedi vizu i pasos, ovaj je prevario i odbija da vrati novac, a stite ga uticajni ljudi i dan danas u policiji.

NN sin jednog opozicionaar student je nedavno napadnut od kriminalaca na ulici pokusana je otmica mobilnog telefona, a posle nekoliko dana je na njega jurnuo automobilista i povredio ga, oni koji su nadlzeni ne reaguju. Znamo vise ovakvih slucajeva.

Konstatovano je da se nastavlja sverc cigaretama., kisele vode .Prema medijima Astra banka posluje rizicno i ima novac na Kipru. Dinkic je izjavio da su parama Astra banke pravljene vile na Dedinju.U nadleznim drzavnim sluzbama se priznaje da Dunavom i dalje vladaju sverceri.

Komitet za ispitivanje zloupotreba  saopstava da onima koji ne budu hteli da plate ce biti zaplenjena imovina. Prema zvanicnim izvorima od naplate ekstraprofita se moze u novembru ocekivati 100 miliona .9 novembra je najavljena prinudna naplata ekstra-profita.

Drzavni nadlezni organi oglasavaju da ce poceti kontrola uvoza nafte. I tvrde da se od nelegalnog uvoza banana zaradjuju ogromni prihodi. N.Medojevic je izjavio da svakog dana u Srbiju udju 2-3 slepera svercovanih cigareta

Mirjani Markovic se sudi zbog nezakonite  dodele stana dadilji sina Marka.. Saznalo se da Lilic, Kertes i Bojic ne placaju komunalije-tvrde perdstavnici Gradske vlade.

Prema zvanicnim izvorima  u Srbiji 5o ljudi sada ima 50 miliona maraka, pod udar zakona doci ce  neki ljudi zi sadasnje Republicke vlade-tvrdi Vuk Obradovic. Vlada i DOS su poceli da se obracunavaju
sa svercerima cigareta i nafte.DOS i Vlada su razotkrili malverzacije u vezi dodele stanova u Organima Federacije, npr. stan od 180 kv.metara je dobijan za 17.000 DM. Prema organizaciji"Otpor"mutni poslovi su vodjeni preko kiparskih .Eskalira spor u vezi mogucnosti napalte poreza na ekstra promet..S.Beljanski predstavnik Vlade Srbije je izjavio da je opseg korupcije u ovoj godini prevazisao sva ocekivanja. Ustanovljeno je da je Dragan Tomic, bivsi predsednik Skupstine Srbije preneo devize na strane racune.

Zvanicnici su postavili pitanje :GDE JE ZAJAM OD PREPORODA SRBIJE?

U januaru 2001 g je stavljeno na dnevni red pitanje odgovornosti 56 drzavnih i partijskih funkcionera prethodnog poretka zbog malverzacija sa Saveznim stambenim fondom i nezakonitim  dodelama stanova preko reda i mimo propisanih kriterijuma.,cime su ostetili za 10 milona nemackih maraka. Zoran Lilic  koji je takodje bio prozvat se brani da je nevin. Ovakav postupak je jos jedan dokaz da DOS zeli da postupi u duhu zelja naroda.

Saopsteno je da je krajem godine bilo dato pojedinim funkcionerima oruzje koje njima ne pripada. 24 januara 2001 g.Slobodan Milosevic je dobio nalog da se iseli iz Uzicke ulice.

U avgustu je ponovo vrlo veliki broj gradjana se zalio na enormno povecane racune za telefonske usluge za telefon. Neki nasi poznanici koji nisu imali nikakve telefonske razgvore sa inostranstvom su dobili racune od nekoliko hiljada dinara jer su navodno razgovarali sa Australijom.

Nastavak ovakvih kriminalnih radnji izaziva duboko nezadovoljstvo gradjana i stvara nepoverenje prema DOS-u i Vladi.Ukoliko DOS to ne spreci sigurno ce ubrzano gubiti ugled u ocima gradjana.

S t a n j e  u  2002    godini.(navodimo samo neke podatke).

U ovoj oblasti nema bitnijih promena u 2002 godini,  novine su prepune vesti  o provalama, pljackama, otimacinama. Gradjani se zale masovno da se pljacke nastavljaju. Drzavni organi cine napore da kazne znacajnije pocinioce ali jos nema znacajnijih rezultata.Mnogi su se obogatili poslednjih desetak godina, niije razjasnjeno kako i na koji nacin? Kriminalci i dalje  nekaznjeno vrsljaju i plajckaju i ucenjuje gradjane. Ovde navodimo samo nekoliko primera ,ilustracije radi.

Januar-

Nadlezne drzavne sluzbe sprovode istrage i iniciraju kaznene postupke protiv onih koji su pocinili zloupotrebe.Ali to je jako slozen i delikatan proces jer su se prekrsioci zakona organizovali i povezali i prete vladi. Tako je npr. Vuk Obradovic izjavio da mafiji nisu posecena krila.

Nadlezna drzavna sluzba je otkrila da je Slobodan Milosevic otkupio vilu na Dedinju 1991 godine za 2.500 nemackih maraka a cija je vrednost bila 364.000 DM.

Nastavljaju se provale, kradje, otimacine .i druge kriminalne radnje. Primera radi navodimo da je provaljena i opljackana 15 januara prostorija Udruzenja izdavaca i knjizara , da su na meti bile menjcanice novca.

Pokrenuta je istraga protiv Zivke Knezevic  u Okruznom sudu zbog zloupotreba sa dodelom stanova.

Sverc cigareta se ne zaustavlja, mada se cine energicniji pokusaji i vlasti su u januaru uhapsile grupu svercera cigareta.

Vlada je najavaila da ce do kraja januara biti obznanjeni podaci o imenima jos nekih ekstraprofitera.

A.Radovic sef  Komisije za istrazivanje zloupotreba obznanjuje da je naplaceno 50 miliona ekstraprofita, za 400 miliona su napisana resenja .

Vlada sprovodi istrage u vezi zloupotreba Dragana Tomica bivseg predsednika Skupstine Srbije , direktora Jugopetrola, ustanovljeno je da je cerki u Kanadu prolsedio na racun 300.000 dolara.  D.Tomic je dobio priznanje"Gramat' SPC za humanost. , a on je kao sto se vidi osoba koju krase osobine sebicnosti i nemoralnosti. A potrebno je ispitati njegovu ulogu u sunovratu"Rekord"Rakovica i u "JUGOPETROL:"u. D.Tomic je progonio neistomisljenike. T.Krsmanovic ,predsednik nase organizacije je konkursom bio izabran za Sefa Sluzbe"Marketing" u Rekord-u Rakovica , marta 1997 godine, Direktor Marketinga je bio Dragan Tomic.  Krsmanovic je zatekao Sluzbu marketinga sa 5 zaposlenih neaktivnu i pasivnu, iznasao je radne zadatke i sproveo istrazivanja, i ustanovio da Rekord ubrzano i jako gubi ucesce vec vise godina  u jugoslovenskom trzistu u korist firmi iz Slovenije i Hrvatske. I analizirao je uzroke.I predlozio mere.To je ucinio sa najboljim namerama i ponudi iskrenu saradnju D.Tomicu, sa kojim se zna jos iz studentskih dana u Beogradu.Umesto toga povredjena sujeta D.Tomica u sprezi sa naredbodavcima iz SUP-a i SDB-a, je navela D.Tomica da T.Krsmanovica odmah smeni, optuzi ga na skupu vise stotina zaposlenih Rekord-a za podsticanje radnika na pobunu protiv drzave i legalnih rukovodioca Rekord-a, Tomic je tuzio Krsmanovica sudu i zahtevao da bude smesten na neodredjeno vreme u specijalnu zatvorsku ustanovu kao opasan subverzivan element po drzavu. Jedina krivica Krsmanovica je bila sto je objektivno analizirao i napravio dijagnozu firme i predlozio mere, a trebalo je da pise hvalospeve i da ulepsava. Povrh svega Tomic je nastavio da progoni Krsmanovica sve do nedavno, i da inicira represalije protiv njega i protiv njegove bivse supruge koja je do nedavno bila zaposlena u Rekord-u. U Rekord-u je bio zaposlen i Zoran Lilic. Krsmanovic je zastupjauci stavove nase organizacije da ne treba zagovarati revansizme ponudio D.Tomicu susret i vansudsko poravnanje, nije dobio ni odgovor od Tomica. Stvar ce biti razjasnjena pred sudom posto ocigledno D.Tomic nema nimalo grize savesti za sve ono sto je pocinio Krsmanovicu., bez stvarnog povoda sa njegove strane. I sto ga je materijalno ostetio. Zato ce odgovarati. U Rekordu tvrde mnogi da je se Tomic nezakonito bogatio jos u toj firmi.

Prema izvorima iz firme"Geneks" Privredni sud je leglo korupcije.

Februar..

I u februaru su nastavljene kradje i provale. Vlasnik menjacnice kome su lopovi oteli 90.000 DEM strajkuje gladju da bi sudski proces bio ubrzan i efikasan. U Srbiji se u februaru nastavlja sverc cigareta, po slepu se zaradi 500.000 DM.

 EPS se izvinio gradjanima za netacne tarife i obecao obestecenje i kompenzacije, i da ce krivci biti smenjeni. Postavlja se pitanje kako je tako nesto bilo moguce?

 Ima zloupotreba i sa racunima za komunalije koje isporucuje Infostan. Ovi racuni su enormno porasli, i veliki broj gradjana nije u stanju da plati komunalije i druge dazbine, cela plata cesto nije dovoljno da se plate struja, grejanje, telefon i komunalije. Mnogi gradjani koji nisu bili u stanju da plate komunalije su dobili sudske naloge sa zateznim ogromnim kamatama i troskovima IV Opstinskog suda i zahtevom da u roku od 6 dana sve to plate pod pretnjom sudskog izvrsenja i zaplenom stvari. Znaci sud zahteva velike sudske takse i pokrice svojih troskova koji su enormno uvecani i preterani i nerealni, a ti isti sudovi onima od kojih traze da im plate za sudske troskove i usluge, nisu nista ucinili u njihovim sudskim sporovima jer rocista odlazu i navijaju za one sudeonike koji krse zakon. dakle, u tudjem oku vide trun a u svome ne vide panj.

 A treba platiti i poreze. A sta ostaje za hranu, ili lekove?

 EDB i EPS su oglasili da su osteceni od svojih bivsih rukovodioca koji su opljackali milione nemackih maraka. A gde su ti njihovi funkcioneri? Sto ih ne hapse i sude?

Korupcija, kradje, mito, bezakonje, su se razvijali decenijama i sada su takvog dzinovskog opsega da blokiraju bilo kakve promene na bolje. To je kancer. Potrebna je hitna i energicna intervencija da se spase nacija i drzava.
 
Mart
 
U martu  se nastavljaju kradje i provale, ucene, sverc, korupcionaske  afere. Opljackano je 5,6 miliona evra ali je kasnije lopov pronadjen i novac vracen.

Drzavni funkcioner Beljanski zaduzen za borbu protiv korupcije tvrdi da su koreni korupcije u vlasti.
V.Ilic je izjavio da deo Vlade ucestvuje u svercu.

U Subotici je za desetak dana prema Glasu javnosti provaljeno u 14 stanova.Smatramo da je to rasireno, znamo vise stanova koji su obijeni poslednjih dana u Beogradu. Provale se nastavljaju, sto je znak da su zatajili policija i sudstvo.Sta da govorimo o tome kada je nama provaljeno u prostorije koje su opljackane jos aprila 2000 godine, sudije i policija stite provalnika.

Nastavlja se sverc cigareta.

Osnovano je Udruzenje ostecenih telefonskih pretplatnika. Telekom Srbija zahteva od gradjana da stite svoje postanske sanducice u zgradama.Oni to ne mogu uciniti jer kradljivci imaju kalauze, ne mogu strazariti danonocno. To je stvar za policiju i sudove, posle drakonskih kazni nekoliko kradljivaca telefonskih impulsa toga vise nece biti.

EPS sa svoje strane jos nije rascistila nacin formiranja svojih tarifa i tu jos ima nepravilnosti . Infostan koji naplacuje komunlaije izrice vrlo visoke zatezne kamate zajedno sa IV Opstinskim  sudom za kasnjenje isplate racina za komnunalje, a taj isti sud  nastavlja da sudi nepravicno i da tako stiti lopove., i povrh svega naplati suidske takse.

April-maj-juni-juli

Telekom Srbija i PTT su optuzeni da su zaradili milione maraka na vrucim linijama( 041.), Poseban problem je udar na dzepove gradjana od strane EDB. Infostan izrice vrlo visoke kamate onima koji ne plate racune na vreme preko sudova, a ti isti sudovi i dalje stite lopove i kriminalce.

Avgust

U avgustu se nastavljaju  kradje ,provale i pljacke.Primera dai navodimo pljacku novca u Zavodu za transfuziju krvi kojom prilikom su naoruzani otmicari odneli 2,5 miliona dinara, a jedan deo je izgubljen pri bekstvu.

Uhvacen je inspektor MUP-a Srbije  da je primao mito, svake nedelje po 500 DEM, od strane kriminalaca,.

Vlada cini napore da unapredi stanje ali pada na ispitu kada se radi o borbi protiv kriminala..
 
Sept-okt-novembar
 
U Srbiji i Crnoj Gori se nastavlja crni trend provala, pljacki, ucena, kradja, otimacina i razbojnistava.Sto je dokaz da nova vlast nije uspela da zaustavi kriminal u zemlji.

Decembar.

Krajem meseca su  kriminalci ubili i opljackali postara u Zemunu, i opljacjkali  postu u Cupriji. Doneta je odluka da se obustavi isplata penzija u novcu nego preko nekih cekova,  u dogovoru sa postarima. Prema beogradskim medijima kriminalci krajem decembra ucestalo napadju na sve redom, prodavnice, samposluge, supermarkete, itd.

Dragan Zdravkovic jos nije vratio Krsmanovicu opljackanu imovinu. Dusanka Bekker-Isakovic iz Holandije, poreklom iz Kragujevca  je opljackana od njenog preduzimaca Zaljevskog koga stiti kragujevacki sud.

Poseban i masovan vid pljacki je onaj koji se obavlja preko sudova, koji jos uvek nisu pravicni, koji rastezu resenja i stite pljackase i one koji krse zakon.
 

5.Takse, porezi ,kazne

A.Rezime. U 2002 godini je doslo do ogromnog porasta poreza, raznih taksa i nameta, do daljih zloupotreba i nasrtaja na dzepove gradjana , masovnih isporuka nerealnih preteranih racuna za razne usluge, pre svega za struju i komunalije, sto oznacava dalji trend otudjivanja imovine gradjana. Drzavi treba nobvac, i zavodi takse. Ali je potrebna mera,  tako cineci de doci na kratko do novca, ali ce osiromasiti gradjane i privredu,  i ohrabriti sudije da nepravicno sude( jer su enormno povecane sudske takse i razni sudski nameti kojima se pokrivaju plate sudija, te sudije gde god mogu odrede sudeonicima velike namete). Preterane takse destimulisu privredu. Ovakvo stanje izaziva ogromno nezadovoljstvo gradjana koji bojkotuje izbore i novu vlast. Vlada nema sluha za probleme masa. Ne shvata manipulacju razvlascenih kojii iz svega toga profitiraju jer narod izazivaju protiv nove vlasti. Svi zajkedno, i razvlasceni i nova vlast nisu svesni da tako cineci svi zajedno destabilizuju zemlju i pojacavaju agoniju.

2000 godina.

Prosla godina je bila godina rasta poreza i svakojakih zahvatanja za svrhe korumpirane vlasti.Iz Sindikata penzionera i vojvodjanskih politickih stranaka i organizacija za zastitu ljudskih prava se saznaje pocetkom godine da se seljaci u Juznom Banatu   samoorganizuju pred poreznicima koji dolaze da plene imovinu onima koji nisu platili porez. Drzava koja takodje ne ispounjava svoje obaveze prema njima, ne moze od njih zahtevati ispunjavanje njihovih obaveza.

Pocetkom novembra je se Savezna vlada oglasila da se ukidaju takse za izlazak iz zemlje.

Poslednjih meseci godine je doslo do rasta poreza i taksa.

2001 godina

DOS i nova vlast su u 2001 godini drasticno povecali svakojake poreze i namete. Npr. Vlada RS je odlucila da  stupi na snagu novi Zakon o akcizama i Zakon o porezu na promet  od 1 aprila, 2001 g.poreska stopa 20 odsto. Predvidjen je ekstra porez za 200 najbogatijih porodica.Vuk Obradovic je izjavio da se ocekuje od toga nekoliko stotina miliona dolara ekstra dobiti. Poskupele su komunalije. Prema propisima o ekstra profitu Karici treba da plate 68 miliona maraka, Simpo 25 i Stankom 21 milion maraka.

Porezi su postali veliki teret za stanovnike i privrednike.  Uveravanja republi?kih vlasti da novi poreski zakoni ne?e bitnije uticati na rast cena i životni  standard demantovana su ve? na po?etku njihove primene.
Masovna poskupljenja, kao i još neispoljena negativna dejstva ovih zakona na privatno  preduzetništvo, zanatstvo, poljoprivredu i ekonomske tokove u celini, dalje ?e produbiti  socijalnu krizu i ozbiljno ?e kompromitovati neophodne tranzicione reforme.Posebno zabrinjava izostanak odgovaraju?ih javnih uputstava o novonastalim poreskim  obavezama koje proisti?u iz vlasništva stanova, automobila, redovnih i dopunskih primanja i  zarada na godišnjem nivou, jer je o?igledno da ogromnu ve?inu gra?ana upravo s ovim   novonastalim poreskim obavezama ?ekaju razna neugodna iznena?enja.

Napominjemo da je sa novom poreskom poilitikom stvoreno haoticno stanje. V.D iz Beograda je dobila nalog da plati porez od vise desetina hiljada dinara za drzanje video kluba sto je bilo pogresno. Administrativno osoblje nije obuceno, ili je zlonamerno( bivsi saradnici levicarskih h stranaka tako zele da izazovu nezadovoljtsvo naroda protiv nove vlasti).

C.S t a n j e  u  2002  godini.

Januar-

Isporuceni su astronomski racuni za struju. Sto je izazvalo istinsku pometnju i masovne proteste gradjana koji nisu mogli da plate takve racune koje su ocenili kao nerealne i astronomski preterane. Razvile su se medjusobne protiv optuzbe i EPS i elektrodistribucija su priznali da su pogresili u proracunu, i sada se traga za ispravnim metodom procena, i da se nadje put i nacin da se greske isprave.Ustanovljen je los i pogresan nacin obracuna tarifa za pojedine nivoe potrosnje struje.. Akontacije za struju su povecane za 300%. Predvidjaju se mere odbijanja ili smanjenja duga, i mogucnost placanja u ratama. I izmena sistema tarifiranja. Uprko svega EPS predocava da rade sa velikim gubicima, i da su ipak cene niske, ali da je glavni uzrok krize pljacka koju  su obavili sa EPS-om bivsi njegovi direktori(Setimo se kada su pocele restrikcije struje jos pre vise od desetak godina, tada je receno da je to zbog rekonstrukcija, niskog vodostaja, itd.- stvarni razlog je bila pljacka rukovodioca sto se nije smelo reci).. Sindikat EPS-a zahteva istragu.

Drzavni organi procenjuju da struju ne moze da placa redovno 1/3 gradjana.

Na Konferenciji za stampu DA Nada Kolundzija je kazala:" Malo bi prokomentarisala situaciju vezanu za EPS i racune za struju. Nama se obracaju gradjani, zale se i dokazuju kako su prevareni. Postoji osnovan razlog za nezadovoljstvo gradjana u cinjenici da je ocitavanje brojila bilo 6. decembra a onda 14. januara. Bez obzira sto iz EPS-a tvrde da su plavu, zelenu i crvenu zonu rasporedili na tih cetrdeset dana, zna se da
su do 14. januara bili svi praznici, da je bilo izuzetno hladno i da su ljudi zbog toga sto je tih
deset dana pridodato za prethodni mesec mnogo vise usli u crvenu zonu. Tu ih je mnogo vise
opteretila kamata i ta progresivna cena koja je napravljena. Trazimo od nadleznog ministra da
preispita da li su gradjani s namerom ili slucajem osteceni ovakvim nacinom obracunavanja
elektricne enrgije, kao i to da se o tome obavesti javnost. U slucaju da su gradjani osteceni,
Demokratska alternativa trazi odgovornost. Gradjani su prihvatili povecanje cene struje koje je
u prethodnoj godini bilo izuzetno veliko, ali ne treba da prihvate da ih i preko toga neko i vara. "

Smatramo da je astronomsko uvecavanje racuna za struju i telefon politicka zloupotreba iza koje se krije pokusaj kompromitovanja DOS, DSS i vlade u ocima gradjana.

Predvidjeno je dovodjenje  u red u vezi postovanja saobracajnih propisa i drakonske kazne za saobracajne prekrsaje kako za vozace tako i za pesake. Poznato je da je postovanje saobracajnih  propisa na vrlo niskom nivou i da ove nove mere nece biti lako sprovesti u delo.

Najavljeno je da ce sudske kazne u januaru biti povecane za cetiri puta. Mi se ne mozemo sloziti sa jednom takvom merom, jer su sudovi jos uvek diskriminatorski, neefikasni i odlazu rocista, znaci nema pravde a treba platiti visoke sudske takse, a mnogi nemaju ni za puko prezivljavanje. To ce znaciti odustajanje od trazenja pravde pred sudovima i dalje slabljenje postovanja zakonitosti .

Februar

Izuzetno su porasle takse i razni nameti.U februaru je Skupstina Srbije oglasila da ce usvojiti novi zakon o sudskim taksama koje bi trebalo da budu povecane za 5 puta. A sudske takse su bile ogromne i ranije. Znaci, sudeonik se sudi, rocista se odlazu u beskraj, ili se donose nepravicne sudske odluke, i povrh svega onaj ko je ostecen mora da plati sudsku taksu. Sto je za njega kazna. Sta ce biti? Gradjani ce se sve manje suditi, i ove sudske takse ce biti harac na pravdu i odbice gradjane da traze pravdu. Medija saopstavaju da ce dobar deo od ovih sudskih taksi biti upotrebljen za plate sudija, koje treba da budu oko 1.000 DEM. Znaci, sudije donose lose i nepravicne sudske odluke, umesto da budu kaznjeni zbog toga oni bivaju nagradjeni, dobijaju vece plate. Sto je jos jedan dokaz krajnje konfuzne situacije u sudstvu i drustvu.

 Nameti guse ne samo gradjane nego i preduzeca.

Aktuelna vlast pravi velike greske ovakvom nakaradnom i pogresnom poreskom politikom. Ona osiromasuje gradjane, smeta privrednim preduzecima, i odbija svoje glasace.

Mart

April-maj-juni-juli-

U ova cetiri meseca je doslo do drasticnog porasta taksi i nameta sto je veliko opterecenja za gradjane.Ima i brojnih zloupotreba i slanja racuna koji su preterani i netacni.

Avgust

Obznanjeno je da ce naplata ekstra-profita biti prinudna.
 
Sept-okt-novembar
 
Vlada Srbije je odlucila da poskupi goriva sto je udar na standard gradjana.  Ovo poskupljenje ubedljivo demantuje tvrdnje predstavnika Vlade o stabilnosti cena i kursa   dinara. Skuplje gorivo uzrokova?e pove?anje cena svih roba i usluga. Nedavno su poskupeli ishrana, struje, grejanje.

Regionalni odbor Srbije zajedno za Beograd je oštro protestvovao  protiv najnovije odluke JP
Poslovnog prostora SO ?ukarica da se enormno pove?aju cene zakupa poslovnog prostora u
Požeškoj ulici.Zakupnina u ovoj poznatoj ulici na Banovom brdu pove?ana je za 1000 odsto,što
je izazvalo zaprepaš?enje preduzetnika i nedoumicu kako u takvim uslovima nastaviti dalje sa
poslovanjem.Ovaj nerazumni postupak posebno dobija na težini ako se zna da je ve?ina
privatnika,koji su ovih dana dobili ultimativna rešenja sa visokim iznosom zakupnine,prethodnih
godina ulagala sopstvena sredstva u izgradnju pomenutog prostora.

.
 6.Inflacija.
Rezime. Postavlja se pitanje tacnosti javnih anketa javnog mnenja, pravicnosti rada sudija, objektivnosti clanova izbornih komisija, na svakom koraku oni koji obmanjuju i varaju. Zato se ne moze poverovati da je tacna tvrdja da je doslo do porasta realne kupovne moci i da u Srbiji ima samo 10 % siromasnih.

 2000 g

M. DINKIC , NOVI GUVERNER NBJ  je izjavio da ce DINAR  POSTATI I OSTATI KONVERTABILAN ZAHVALJUJUCI POVECANJU DEVIZNIH REZERVI I KREDIBILNOJ MONETARNOJ POLITICI . Nestaju ulicni dileri, koje zamenjuju  menjacnice deviza.

Marka je zaustavljena na 3o dinara, ali su cene rasle, a nisu bila pracene adekvatnim rastom primanja( plata i penzija.socijalnih davanja) sto je imalo za posledicu opadanje realne kupovne moci.

 2001

Cene rastu, kao i dazbine, ali ne rastu istim tempom plate i penzije. Marka je i dalje oko 30 dinara iako je njen realan kurs daleko visi.

6.. 2002

Doslo je do poskupljenja pocetkom aprila. Ali ima i nekih  snizenja cena. Cene na malo  su  u martu povecane za 0,9 % u odnosu na prethodni mesec,a u odnosu na decembar prosle godiens u bile vece za 7,3%, prema Saveznom zavodu za statsistiku,.poskupeli su  suhomesnati proizvodi do 25%.Struja skuplja od 13 aprila. Doslo je do povecanja cena novina na 0,50 DM. Poskupele su vize i troskovi dobijanja pasosa. Aprilski rast cena je 9,3 Kupovna moc opada, nemacka marka je obezvredjena i vestacki se odrzava njen kurs i paritet u odnosu na dinar. Meso je u maju poskupelo za 30%.6.Poskupeli su u julu telefonski impulsi, kafa, alkohol, cigarete.

U avgustu je doslo do poskupljenja mnogih proizvoda i telefonskih impulsa.Cene telefonskih impulsa su od 1 avgusta skuplje za 48,5%. Poskupeli su grejanje, hleb, secer, i jos neki drugi proizvodi.

 Odluka Gradske vlade u maju o pove?anju cena koriš?enja vrti?a i jaslica za 125 odsto predstavlja
dodatni namet na porodi?ne budžete i nece doprineti proklamovanoj politici nataliteta.

 Doslo je do vala protesta i ogromnog broja zalbi gradjana u vezi racuna za telefon, , u prilogu   Saopstenje :"Srbija zajedno ostro protestuje protiv neopravdanih, neekonomskih i zasto ne reci,     skandaloznih poskupljenja cena telefonskih usluga. Gradjani vise ne mogu izdrzati  monopolski teror "Telekoma Srbije" pa je krajnje neodgovorno ponasanje resornih ministarstava koja odobravaju takva poskupljenja. Kreatori ovog haraca bez presedana nalaze se u birokratizovanim Upravnim odborima "Telekoma Srbije" i JP "PTT Srbija" koji  umesto da snagom strucnosti i umeca resavaju probleme tih preduzeca, oni izlaz nalaze u prostom, bezobzirnom, zavlacenju ruke u dzep gradjana Srbije. Srbija zajedno poziva  sindikalne organizacije ova dva preduzeca da se oglase, pokazu solidarnost sa gradjanima Srbije i ukazu na postojanje i drugog nacina za prevazilazenje ovog problema.

Premijer Srbije, Zoran ?in?i?, izjavio je da ?e do?i do pove?anja cene   struje, ali u manjem procentu od prvobitno najavljivanog od 46 odsto.

U avgustu je doslo do povecanja cena autobuskog privatnog prevoza sa 7 na 10 dinara.Krajem jula posle najnovijih poskupljenja mese?ni troškovi gradskog prevoza, hleba, mleka, struje i telefonskih impulsa za ?etvoro?lanu porodicu prema SPO  prelaze 5000 dinara, što je znatno više od iznosa rose?ne plate.Gradjani nisu neretko u stanju da placaju svoje obaveze.

Prema strucnjacima SPO realni prihodi u prosloj godini su porasli za  205 %. Savet za ekonomsko-socijalna pitanja Srpskog pokreta obnove ukazuje da su troškovi   života u Srbiji u proteklih godinu dana porasli za 205 procenata. Koriste?i u svetu priznatu statisti?ku metodologiju, eksperti SPO utvrdili su da je ishrana poskupela za 157 posto, telefonski impusli 168 posto, struja 186 posto, higijenska sredstva 262  posto, komunalne usluge 252 posto, i lekovi 265 posto. U istom periodu primanja gra?ana pove?ana su za 95 posto, što zna?i da su realni prihodi gra?ana sada manji, nego pre godinu dana, za 110 posto.

Nije nase da procenjujemo cija metodologija je bolja zvanicna,ili ova koju nudi SPO, ali i sami vidimo da se zivi vrlo tesko i da ne vuidimo neke znacajnije pomake i poboljsanja.

7.Vracanje konfiskovane imovine i oduzete zemlje.

A.Rezime. Dolaskom nove demokratske vlasti oktobra 2000 godinje pocinju izrazeniji procesi povracaja oduzete imovine po raznim osnovama od 1945 godine. Ovde se govori pre svega o imovini oduzetoj Dinastiji Kardjorjdjevic, SPC, i gradjanima od strane novodosle komunisticke vlasti . Na osnovu revoilucionarnih zakona mnogima je nezakonito oduzeta njihova legalna imovina kao navodnim izdajnicima, saradnicima okupatoira, kvislinzima, ratnim bogatasima, klasnim neprijateljima, itd. Ovu imovinu su najcesce prisvojili ili koristili pobednici-komunisti. Ova otimacina od legalnih vlasnika i njeno prisvajanje od novih vlastodrzaca je stvorla omrazu koja traje i danas . i koja je i dalje glavni uzrok sadasnjeg tinjajuceg gradjanskog rata.Nelegalni  vlasnici tudje imovine odbijaju da se ponasaju civilizovano i razumno,  i uemstyo da se nagode sa onima koje su opljackali od 1945 godinje do danas pokusavaju da takvo stanje ovekovece i da se sa svojim zrtvama  njihovim potomcima obracunaju ne birajucis redstva. I da oni zauvek tako ostanu uzivaoci tudje imovine. Ne samo da nije vracena oduzeta imovina nego je od 1990 godine doslo do novih prisvajanja tudje imovine: privatizacije, deviza, zajmova, penzija, plata, socijalnih davanja, humanitrarne pomoci, stambenih doprinosa, preko sudova, provale, kradje, sverca  itd. Nova demokratska vlast cini napore ali je to vrlo slozen  i delikatan proces .Otpori su veliki, nema sredstava, postoje pravne neresene dileme.Na neki nacin  je pocelo vracanje oduzete zemlje zemljoradnicima, ali je to sve ocenjeno kao neadekvatno, ali je vazno da  se nesto cini. Princu A.Karadjordjevicu je d at  na korisecenje njegov posed na Dedinju. Ovo je proces koji tek treba da dobije na snazi. Treba odati priznanje Ligi za zastitu imovinskih i ljudskih prava koja ulaze veliki napor i strucnost u ovaj projekat.

B. Uvod

Odmah po dolasku na vlast  1945 godine komunisti su Ustavom  iz  1946 godine nacionalizovali imovinu Dinastije Karadjordjevic ,a nesto kasnije i  SPC-a(Srpske pravoslavne crkve). .Zatim je najavljena nacionalizacija krupnih preduzeca ,rudnih i prirodnih bogatstava. U periodu od 1945 do 1958   godine   doneto   je   vise  zakona i dekreta o oduzimanju imovine i zemljista pojedinim kategorijama gradjana.  U  medjuvremenu  je sprovedena tzv.agrarna reforma i utvrdjen maksumum  zemlje koju mogu posedovati  individualni zemljoradnici.

Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945 godine bez naknade su oduzeti veliki posedi, cija je ukupna povrsina prelazila 45 hektara, zemljisni posedi u svojini banaka , preduzeca, akcionarskih drustava ,i drugih privatnih pravnih lica, zemljisni posedi  crkava, manastira, verskih ustanova, zaduzbina..Zakonom je predvidjeno da zemljoradnicka domacinstva mogu imati  najvise 20 do 35 hektara, u planinskim podrucjima i vise.Vlasnicima je isplacena visestruko niza naknada. Ovako oduzeto zemljiste je zajedno sa konfiskovanim nekretninama  narodnih neprijatelja i drzavljana Velilkog Rajha  uneto u zemljiste
fonda agrarne reforme i kolonizacije.Zemlja je kasnije data kolonistima i  bezemljasima.1953 godine je sprovedena druga zemljisna reforma ,utvrdjen je nov zemljisni maksimum., do 10 hektara po domacinstvu. Zemljiste je bilo ustupljeno poljoprivrednim zadrugama

U Srbiji je pocetkom 90 ih godina poceo proces vracanja oduzetog zemljista. Ali ovaj proces ne odmice kako treba jer nema adekvatne nadoknade, ali je ipak korak napred koji treba ohrabriti..

U Jugoslaviji je nacionalizacija izvrsena  u vise etapa. Neposredno posle II Svetskog rata donet je Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeca na osnovu  koga su u drzavnu svojinu presla preduzeca od opstedrzavnog i republickog znacaja.  Na ime naknade su date obveznice na dugi rok i bez adekvatne vrednosti. Zatim 1948 godine su bila nacionalizovana pravna  lica koja nisu bila obuhvacena prehodnom nacionalizacijom, koja su od opste  vaznosti za privredu, kulturu ,zdravstvo.Treca  etapa je zapoceta 1958 godine donosenejm Zakona o o nacionalizaciji najamnih zgrada i gradjevinskog zemljista.

Nastali su  razliciti postupci oduzimanja imovine od"reakcionara","ratnih bogatasa" "izdajnika" "narodnih
neprijatelja""razvlascene burzoazije""kulaka"    onih koji su odbijali da plate porez, politickih zatvorenika, itd.

Ovakva  masovna i drasticna posezanja za tudjom imovinom su onda obrazlagana ideoloskim motivima. Prelazilo se po njima na pravedniji drustveni sistem, razvlasjuju se burzuji i svi oni koji su se obogatili eksploatacijom naroda, ratni bogatasi, sprovodi se kolektivizacija i stvara drzavna (kasnije drustvena) svojina. Bogatstvo se oduzima od klasnog neprijatelja i daje na raspolaganje narodu.i radnickoj klasi.

Sada je jasno, kada smo videli dobro poznati rasplet, da je na delu bila istorijska prevara i pljacka naroda, i da     je imovina  presla u ruke onih koji su govorili da se tako stite kolektivni interesi. ,a ustvari su   zadovoljavali svoje licne  pojedinacne nterese.

Tako je ujedno posejano seme nasilja i razbojnistva koje je proizvelo danasnje rasulo i krizu. Danasnja mrznja je posledica pljacke vecine od manjine.  I tada je baceno seme razdora koje sada dostize svoju kulminacijiu.

Sve opozicione stranke u svojim programima su zahtevale da bude vracena oduzeta imovina.

Do sada je po ovome pitanju malo uradjeno. SFRJ se raspala i SRJ je Ustavom iz 1992 godine preuzela  njene obaveze i duzna je po zakonu i medjunarodnim obavezama    da svima onima  kojima je oduzeto to i vrati.

U 1993 godini je donet  Zakon o vracanju oduzete imovine  po nekim osnovima.(zemljiste). Dosada je ovaj proces vracanja  oduzetog  zemljista po ovim osnovima odmakao, ali ima zalbi da je vracanje bilo neadekvatno.

Sto se tice povracaja oduzete imovine po ostalim osnovima, kada se radi o Dinastiji Karadjordjevic ima znacajnih pomaka sto mi pozdravljamo i izrazavamo dobrodoslicu Princu Prestolonasledniku Aleksandru i njegovoj porodici, i svim drugim clanovima Dinastije Karadjordjevic koji su dobili pravo da koriste svoj Dvor na Dedinju. Ali jos nema pomaka kada se radi o  SPC ,oduzetima fabrikama, kucama, stanovima, jos nema nikakvih znakova da to pocinje.

Vrlo je zabrinjavajuce da ne samo da se ne vraca ono sto je zaplenjeno 1945 godine,  nego su se desile nove masovne otimacine pocetkom 1990 ih godina takoreci ravne onim iz godina posle 1945 godine.(devizna stednja, privatizacija preduzeca, penzija, plata, socijalnih davanja, stambenih doprinosa, razne humanitarne pomoci, itd,masovne pljacke ).

Ovakvo   stanje   otslikava   uzroke  i genezu danasnje krize, i mutnu perspektivu da ona bude razresena   na    jedan   demokratski nacin. Ali drugog nacina sem demokrtaskog nema.Dok se u drugim drzavama nastalim iz prethodnih socijalistickih  zemalja ovi problemi resavaju brze i efikasnije, dotle se kod nas nisu bile  preduzimane prave mere..

Posle pobede DOS-a je doslo do velikih napora da se ova nepravda ispravi, ali taj proce uprkos najboljih namera nove vlasti ne ide kako treba.

Sustina danasnje krize je zelja da  segmenti vladajucih slojeva  sacuvaju  po svaku cenu   svoj neokrnjen imovinski status, i da bivsa privilegovana manjina    predje sadasnju tranziciju bez gubitka svoje imovine i vlasti,   cak da se jos vise obogati na racun naroda,   da se iz "komunisticke" pretvori u kapitalisticku"oligarhiju. Da bi to ostvarili, vlastodrsci su pribegavali ratovima,haosu i  bezakonju .Sada da bi to ostvarili seju lose procene, zavade, i pretvaraju zemlju u pozornicu tinjajuceg gradjanskog rata. A za to vreme na brzinu i za bagatelu zele da privatizuju i za sebe prigrabe bivsa druistvena preduzeca, da se bogate, svercuju, pljackaju. Njih ne interesuje sto tako cineci destabilizuju zemlju i guraju je na margine dogadjaja i vode daljem rasparcavanju i slabljenju zemlje i nacije.Sto ce i za njih same biti kobno

Pokret za zastitu ljudskih prava ocenjuje da je opcija drugih bivsih socijalistickih zemalja ne samo odmerenija nego i politicki celishodnija ,racionalnija i u interesu i tamosnjih vlastodrzaca i naroda.

Posto je DOS pobedio na izborima poceo je da stavlja na dnevni red sva pitanja vezana za promenu vlasti i zavodjenje demokratije i postovanja ljudskih prava. Jedno od sustinskih pitanja koje sada zahteva drugaciji pristup je denacionalizacija, vracanje oduzete imovine.,te je DOS u 2001 godini poceo da razmatra i ovaj dosije. Pred novom vlasti se nalaze jako teski zadaci jer su oni koji su oteli tudju imovinu i dalje na razlicitim pozicijama moci.

Nemoguce je ici u izgradnju boljega i pravednijeg drustva ako se prethodno ne osudi pljacka koju je izvrsio prethodni rezim.Onoga casa kada se komunisticke nacionalizacije, konfiskacije, prinudni otkup i eksproprijacije bez naknade proglase za nemoralne akte i oduzme im se pravna vaznost,postavljace  se pitanje restitucije ili, u slucajevima gde je to nemoguce,pravicne naknade.

Demokratska opozicija Srbije je medju svoje prioritetne zadatke uvrstila denacionalizaciju jer uspostavljanje pravne drzave podrazumeva i volju da se pokrene postupak vracanja nelegitimno oduzete imovine, ili da se pronade adekvatno obestecenje za nekadasnje vlasnike. Kada govori o pravnoj drzavi, program DOS-a se vraca na pitanje denacionalizacije sledecim recima:"Uspostavljanje pravne drzave podrazumeva regulisanje osnovnih imovinsko-pravnih odnosa u zemlji. To nije moguce bez pokretanja postupka denacionalizacije. U ovom postupku utvrdice se nacela obestecivanja prethodnih vlasnika, uz
istovremeno utvrdivanje detaljne dokumentacije o svim slucajevima koji potpadaju pod novi zakon o
denacionalizaciji.Predlazemo da osnovno nacelo denacionalizacije bude vracanje u posed,tamo gde je to moguce i umesno, i pravedna nadoknada, tamo gde to nije moguce".

Pored moralne dimenzije pitanje denacionalizacije ima pravnu i ekonomsku dimenziju. Poznato je da nacionalizacije, posebno nacionalizacije bez naknade, odvracaju domace i jos vise inostrane investitore od planova da svoj novac uloze u privredu zemlje koja je izvrsila nacionalizaciju.Domaci i medunarodni kapital ima vrlo uporno pamcenje, i po pedeset i sto godina se ne vraca u zemlju gde je jedanput opljackan. Ako se i vraca, cini to po profitnim uslovima koji u sebi sadrze i prikrivenu naknadu za ranije gubitke uz dodatna skupa osiguranja sadasnjeg uloga.

Najbolji primer je ulazak kapitala u komunisticku Jugoslaviju. On se delom obavljao u vidu nepovratne pomoci, da narod ne bi umirao od gladi, a delom kroz velike zajmove uz kamatu koja je u sebi sadrzavala cenu kapitala i rizika od propasti nase bivsedrzave. Zajmovi su davani uz vrlo cvrste garancije nase Narodne banke i drzave, i cesto uz kontragarancije inostranih novcanih institucija, opet uz dodatni trosak.

Dakle, ulazio je samo finansijski kapital pod garancijom vracanja izdatom odstrane drzave i uz sigurnu kamatu. Kapital se izlagao samo riziku od propasti ili bankrotstva drzave, a i taj rizik je bio pokriven raznim inostranim osiguranjima. Rizik uspeha industrijskog ili trgovackog poduhvata taj kapital nije ni pomisljao da prima na sebe. To je prepustano domacim investitorima koji su kroz nos placali svoje pogresne investicije u mamutske zelezare, fabrike automobila, topionice aluminijuma i rafinerije nafte. Rezultat je bio da se poznajmljeni inostrani kapital topio u neproduktivnim ulozima, a da inostranog
zajmodavca od toga nije bolela glava, jer je njemu novac imao biti vracen do poslednje pare uz svu pripadujucu kamatu i razne bankarske provizije za aranziranje zajma i stavljanje kapitala na raspolaganje.

Tako prolaze zemlje u kojima je vrsena nacionalizacija. S druge strane,zemlje u kojima nije bilo nacionalizacije vaze za povoljno utociste kapitala koji je u njima spreman da na sebe preuzme rizik proizvodnje i trgovine,rizike svoje oplodnje, jer je osloboden rizika svoje destrukcije. U tim zemljama domaci i inostrani vlasnici kapitala podizu fabrike, osnivaju banke i osiguravajuca drustva i snose komercijalne rizike svojih poduhvata.Ukoliko njihovo preduzece propadne, propao je njihov kapital, a drzava domacin nije duzna da vrati ni prebijene pare.

Nasi komunisti su to jedva uvideli, pa su pokusali da privuku strane investitore uvodenjem u zakonodavstvo odredbi o zajednickom ulaganju. Iz ideoloskih razloga ti zakoni su bili vrlo restriktivni i stranci su ih koristili uglavnom da bi obavili prikrivenu prodaju svoje zastarele tehnologije ili prevazidenog know-how. Tipican primer su zastareli Fiatovi automobili iz nase fabrike u Kragujevcu.

Medjutim ,sa zavodjenjem visestranacja 1990 godine, umesto vracanja oduzetog vlasnicima,  je doslo do novih konfiskacija i nacionalizacija koje su ravne onima od posle II Svetskog rata. To je zaplenjena devizna stednja, doslo je do zaplene raznih doprinosa, nezakonite privatizacije preduzeca, otimacine i pljacke, zajmova, kredita, humanitarne pomoci, sverc, sudske otimacine, provalne kradje, itd. Gradjani to znaju, ali uvidjaju da se pljacke nastavljaju, i ocekivali su od DOS i nove vlasti da da to zaustavi sto pre.

Nazalost to se nije desilo.u dovoljnoj meri. Narod ne sumnja  dobre namere vecine lidera DOS-a, DSS DS i vlada.Ali oni svi zajedno nisu obezbedili postovanje zakona i prava na privatnu svojinu.

Prema Beogradskom centru za ljudska prava:"Povra?aj bespravno oduzete imovine i obešte?enje ranijih vlasnika.
Iako su denacionalizacija i obešte?enje ranijih vlasnika jedno od važnih pitanja tranzicije, ovo pitanje još nije sveobuhvatno rešeno u SRJ.
Tokom 2001. godine usvojena su tri zakona kojima se ure?uju uslovi i postupak sprovo?enja privatizacije društvenog i državnog kapitala pravnih lica sa sedištem na teritoriji Republike Srbije (Zakon o privatizaciji, Zakon o agenciji za privatizaciju, Zakon o akcijskom fondu, Sl. glasnik RS, br. 38/01).
U pogledu privatizacije nacionalizovane imovine, ?lan 61, stav 2 Zakona o privatizaciji precizira da se ova imovinska masa ne?e posebno izdvajati u procesu privatizacije, ali predvi?a da ?e iznos od 5% od ukupne vrednosti ostvarene prodajom kapitala, poslužiti, uz druge budžetske prihode, za isplatu naknade licima kojima je ta imovina oduzeta. Za sada je nemogu?e govoriti o efikasnosti ove zakonske odredbe, s obzirom na to da donošenje zakona koji ?e preciznije urediti pitanje povra?aja nacionalizovane imovine i obešte?enja ranijih vlasnika tek predstoji.
Skupština SRJ donela je Zakon o ukidanju Ukaza FNRJ o oduzimanju državljanstva i imovine porodici Kara?or?evi? (Sl. list SRJ, broj 9/01). Tim zakonom stavljen je van snage i deo ukaza koji je bio osnov za konfiskaciju imovine porodice Kara?or?evi?. ?lan 2 istog Zakona predvi?a da ?e se uslovi za povra?aj konfiskovane imovine urediti posebnim zakonom.
Kako je prema jugoslovenskom pravu za sticanje svojine potreban pravni osnov i modus (na?in), ovim zakonskim rešenjem je taj pravni osnov u principu stvoren (ukidanjem pravnog osnova kojim je svojina konfiskovana) ali nije ustanovljen modus, odnosno on je ostavljen da bude utvr?en posebnim zakonom. Umesto posebnog zakona,  Savezna vlada je donela odluku (E.P. br. 132 od 12. jula 2001. godine) kojom je imovina umesto u svojinu stavljena na koriš?enje princu Aleksandru II Kara?or?evi?u i ostalim ?lanovima porodice Kara-?or-?evi?. Ovim je stvorena jedna pravno nejasna situacija. Naime, nije jasno ko je sada titular prava svojine na toj imovini, jer više u principu nema pravnog osnova da ona pripada državi ali navodno nema ni modusa da pripada porodici Kara?or?evi?.".

Dalje BCLJP konstatuje:" ali su se nove vlasti suo?ile s neophodnoš?u poništavanja nezakonitih odluka koje su u prethodnom periodu kršile pravo na mirno uživanje imovine. Proces denacionalizacije imovine koju su komunisti?ke vlasti konfiskovale posle Drugog svetskog rata nije zapo?eo ni u 2001

. Nacionalizovana imovina. – Po?etkom januara 2001 g.Ustavnom sudu Srbije stigao je zahtev za povra?aj oko osam stotina vlasnika preduze?a koja su 1948. godine nacionalizovana (Ve?ernje novosti, 20. januar, str. 13) odluka do kraja 2001. nije doneta.
SPC potražuje da joj se vrati 70.000 hektara zemlje i šuma, 1.181 zgrada, od kojih samo u Beogradu tri palate i 50 zgrada sa najmanje dve stotine stanova (Ve?ernje novosti, 13. februar, str. 6).
Po?etkom marta 2001 g Opštinski sud u Topoli vratio je imovinu kraljevskoj porodici Kara?or?evi? na Oplencu. Komunisti?ke vlasti su imovinu zadužbine kralja Petra I Kara?or?evi?a 1947. godine pretvorile u državnu. Sud je naložio da se nepokretna imovina, zadužbinski dom s prate?im objektima, vile kralja Aleksandra i kraljice Marije, vinski podrum, 52 hektara vinograda i vo?njaka, kao i 83 hektara parka i pašnjaci ponovo uknjiže na Zadužbinu kralja Petra I. Ova zadužbina je konfiskovana na osnovu izjava svedoka ?ija je istinitost sada osporena (Ve?ernje novosti, 13. mart, str. 13).
Savezna vlada je 12. jula 2001 g donela odluku o davanju na koriš?enje Belog i Starog dvora na Dedinju, s prate?im objektima, princu Aleksandru II Kara?or?evi?u, kao starešini kraljevskog doma, i drugim ?lanovima tog doma. Po ovoj odluci, ta porodica ne sme da pokloni ništa od vrednosti iz tih zdanja, a dvorce ?e održavati o svom trošku. Popis imovine u dvorcima završen je kada se porodica Kara?or?evi? ve? uselila u njega. Zbog ove odluke Savezne vlade predsednik Komisije za utvr?ivanje stanja reprezentativnih zdanja u SRJ, Ivan Ivi?, podneo je ostavku. „?lanovi komisije nisu u?estvovali u donošenju te odluke koja je improvizacija inspirisana dnevno politi?kim motivima“, konstatovao je Ivi? (Blic, 15. jul, str. 9, Ve?ernje novosti, 16. avgust, str. 10 i Danas, 21. septembar, str. 5)..".

Prema listu PATRIOT (Republika Srpska), broj 45, 16. decembar, 2002.:"
Vlasti u Srbiji oklevaju sa vracanjem oduzete imovine

Legalizuje se otimacina

Potomci vlasnika konfiskovane imovine predlagali Republickoj vladi Srbije i Agenciji za privatizaciju da se donese zakon o obustavi preprodaje nacionalizovane imovine, ali predlog nije prihvacen. Kako strani ulagac kapitala da zna sta je potencijalno sporno i da li postoji trece lice koje, sasvim opravdano, zahteva istu imovinu u koju on ulaze svoj kapital.

Ulaskom partizana u Beograd 20. oktobra 1944. godine pocinje period progona dela srpske inteligencije, privredne elite..., svega sto je, po komunistickoj ideologiji, svrstano u "klasne neprijatelje". Samo na teritoriji srpske prestonice, bez suda je u prvih nekoliko meseci komunisticke vladavine pobijeno oko 10.000 ljudi. Za neke od njih presude su izrecene tek nekoliko meseci ili godinu dana posle hapsenja i likvidacije, dok velikom broju zrtava sudski proces nikada nije ni odrzan. Na izreziranim sudenjima elita srpskog drustva optuzena je za saradnju sa okupatorom, ali i za izdaju sopstvenog naroda zbog "klasne sebicnosti". Presudama na osnovu Zakona o krivicnim delima protiv naroda i drzave, Zakona o oduzimanju ratne dobiti, Zakona o konfiskaciji i izvrsenju konfiskacije i Zakona o birackim spiskovima i stampi, koji su doneseni u intervalu od aprila do avgusta 1945. godine, okrivljeni su osudivani na smrt, na gubitak gradanskih prava, srpske nacionalne casti, i, obavezno, na oduzimanje celokupne imovine; sve - "u ime naroda".
Najblizoj rodbini je najcesce ostavljen minimum za izdrzavanje, a sve ostalo je postalo vlasnistvo drzave. U Kraljevini Jugoslaviji 95 odsto celokupne privrede nalazilo se u privatnim rukama, a posle dolaska komunista na vlast ta imovina oduzeta je na tri nacina: konfiskacijom, nacionalizacijom i eksproprijacijom. Danas, posle promena u drzavi, stari vlasnici i naslednici oduzete imovine zahtevaju od nove garniture da im vrati ono sto im pripada.
Vlada gluva na apele
Okupljeni su u dve organizacije - Ligu za zastitu privatne svojine, koja broji oko 30.000 clanova, i Udruzenje gradana za povracaj oduzete imovine, koje samo na teritoriji Beograda ima oko 1.500 clanova. Clanovi Lige su predlagali Republickoj vladi i Agenciji za privatizaciju da se donese zakon o obustavi preprodaje nacinalizovane imovine, ali predlog nije prihvacen. Prema recima Bogdana Veljkovica, predsednika Udruzenja za Beograd, Srbija je jedina zemlja u tranziciji u kojoj je pre Zakona o restituciji donesen Zakon o privatizaciji, sto je napravilo probleme i novim i starim vlasnicima. "Za vreme Tita je to i bilo cuvano. Posle njegove smrti pocinje krada, ali na malom nivou. Medutim, posle dolaska Milosevica na vlast pocinje proces privatizacije. Sve sto je mogao on je privatizovao za sebe i svoje partijske drugove, a nova garnitura je tu privatizaciju prihvatila bez pogovora", objasnjava Veljkovic, bankar po profesiji.
Porodica Veljkovic je bila jedna od bogatijih srpskih porodica. Vojislav Veljkovic, Bogdanov deda, ugledni politicar i bankar, bio je ministar finansija, a posle ministar trgovine i industrije u vladi Stojana Protica. Voja Veljkovic je covek za kog se smatra da je izmislio jugoslovenski dinar pokusavajuci 1919. i 1920. da gasenjem srpskog dinara, austrijskih kruna, perpera i leva objedini jugoslovensko trziste. A kad je njihova imovina u pitanju? Na mestu vracarske banke danas je Turska ambasada, mlin i "Vajfertova" pivara, ciji je Veljkovic bio vecinski akcionar. Sve je prodato "Koling korporaciji" za vreme vladavine SPO-a, a tamo gde je nekada bio Muzej porodice Veljkovic, u kom su se nalazili i bronzani odlivci Mikelandelovih statua, sada je Centar za kulturnu dekontaminaciju. U nekadasnjoj basti simsira ispred porodicne kuce "izrasla" je pedesetih godina ambasada DDR-a, danas Konzulat ujedinjene Nemacke.
Vlasnici se plase
Hotel "Srpski kralj", koji je takode bio vlasnistvo porodice Veljkovic, porusen je u bombardovanju 1941. godine, posto se u njemu nalazio generalstab engleske i francuske vojske. S obzirom na to da je na Kalemegdanu, za ovo zemljiste je bio zainteresovan Hilton i jedna izraelska firma, ali zahvaljujuci americkom drzavljanstvu Bogdana Veljkovica, ambasador USA u Jugoslaviji Vilijem Montgomeri je licno zahtevao od Radmile Hrustanovic i Gradske vlade da se raspisivanje tendera obustavi. "Ja imam srecu da sam binacionalan. Zato sam i najglasniji. Moja ambasada mora da brani moje interese, a to je za srpske vlasti opasnost. Vecina vlasnika koji su ostali ovde jedva se cuju. Kao da se plase. Realno, mi u zakonima ne postojimo, a kad god se obratimo vlastima, dobijamo isti odgovor - 'ceka se da zakon o restituciji prode'. Za to vreme, po sistemu APP (ako prode, prode), mafijasi upadaju, kupuju za budzasto ono sto vredi milione", objasnjava
Veljkovic.Do sada su clanovi Udruzenja uspeli da spasu Miticevu rupu, na Slaviji,koja je bila namenjena Kanadanima, i Rajicev plac, a planiraju da se pojavljuju i na svakoj zakazanoj aukcijskoj prodaji svoje imovine. O resenju Srpske vlade po kom bi za obestecenje bio napravljen poseban fond od pet odsto, u koji bi se odvajala sredstva prikupljena privatizacijom, bivsi vlasnici nemaju mnogo komentara, sem poruke da to nece moci tako lako da prode. Brojna preduzeca i fabrike, mnoge poslovne i stambene zgrade i skoro svaka parcela gradevinskog zemljista u Srbiji, nose u sebi pecat neresenog "starog" vlasnistva. Kako strani ulagac kapitala da zna sta je potencijalno sporno i da li postoji trece lice koje, sasvim opravdano, zahteva istu imovinu u koju on ulaze svoj kapital? To je stvar o kojoj, kako kazu stari vlasnici, nova vlast i te kako treba da razmisli.
Peko oslobadao za marsala
Podrzavljenje privatnog vlasnistva izvrseno je u tri velika talasa: 1945. godine - na osnovu propisa o agrarnoj reformi i kolonizaciji, kada je izvrseno oduzimanje zemljista, zemljisnih poseda i sumskih dobara, 1946 - 1948. godine - kada je izvrsena nacionalizacija privatnih privrednih preduzeca, i 1958. godine - kada je sprovedena nacionalizacija privatnih stambenih i poslovnih zgrada, posebnih delova grada, stanova i poslovnih prostorija, kao i gradevinskog zemljista u privatnoj svojini.
U imovini koju ocekuju da dobiju stari vlasnici nalaze se, izmedu ostalog, i klanica "BIM Slavija", "BIP", "Sartid", rudnici "Soko", "Citluk", "Tresibaba", "Podvis", "Rad", "Kongrap", delovi "Energoprojekta", preduzece "Ivan Milutinovic", zgrade skoro svih ambasada, kao i vile u Uzickoj 15, 17 i 19, koje je Peko Dapcevic "oslobodio za svog marsala", da bi se posle Tita u njih uselio Slobodan Milosevic. Spisak imovine koju bi trebalo vratiti predugacak je. Ono sto je sagradeno za vreme komunizma, uglavnom je podignuto na tudoj zemlji.
Na pitanje zasto je pre Zakona o denacionalizaciji donesen Zakon o privatizaciji, Aleksandar Vlahovic, ministar za privatizaciju u Vladi Republike Srbije, rekao je: "To je sticaj okolnosti i igre slucaja, rezultata efikasnog rada ovog ministarstva i kasnjenja u donosenju Zakona o denacionalizaciji Ministarstva pravde. Ja nisam mogao da cekam godinu i po dana da se donese zakon pa onda da krenemo sa privatizacijom." Vlahovic je dodao i da su Zakonom o privatizaciji obuhvacena samo preduzeca koja nece moci da se vrate iz prostog razloga sto ili vise nemaju namenu koju su imala 1944. godine, ili se nalaze na nekim drugim lokacijama. "Ministar Vlahovic kaze da je vrednost oduzetih preduzeca bila 900 milona dolara. Ne mogu da verujem u to jer je samo imovina moje porodice vredna oko 500 miliona dolara. Za fond od pet odsto potrebno je da se u ovu zemlju investira 18 milijardi dolara kako bi nama isplatili tih 900 miliona, sto nema sanse. Pa ko je do sada investirao u ovu zemlju, molim vas? Zato smo im i porucili da trazimo da nam vrate krs koji je ostao od fabrika, pa cemo videti sta cemo.
Tuzicemo ih i sudu u Strazburu, jer u clanu 17 Zakona o ljudskim pravima i slobodama lepo stoji da je privatna imovina svetinja", naglasio je
Bogdan Veljkovic.

Liza za zastiti movinskih i ljudskih prava iz Beograda takodje pristupa  rešavanju pitanja povra?aja nepravedno oduzete imovine i obešte?enju.

 Liga u 2002 godini zahteva HITNO DONOŠENJE ZAKONA O OBUSTAVI PROMETA IMOVINOM ODUZETOG POREKLA I  DONOŠENJE ZAKONA O VRACANJU BESPRAVNO ODUZETE IMOVINE I OBEŠTECENJU U ŠTO  KRACEM ROKU:

" U odsustvu zakonske regulative koja nedvosmisleno štiti pravo na mirno uživanje i raspolaganje privatnom  svojinom, odnosno propisa kojima se reguliše legalna transformacija društvene i državne svojine u privatnu  (uz neizbežnu primenu osnovnog principa civilizovanih pravnih sistema: poštovanje kontinuiteta svojine) na  delu je haoticna i nekontrolisana manipulacija imovinom oduzetog porekla. Trenutni držaoci (korisnici) iste  (državni organi, društvena, državna, privatna preduzeca i fizicka lica), koristeci svoja pseudo-prava stecena  komunistickim propisima, a još cešce bez ikakvog pravnog osnova, masovno pokušavaju da prisvoje  materijalnu dobit putem imovine koja ce za nekoliko meseci biti predmet restitucije. Istovremeno u toku je  process promene nemacke marke (DEM) u EURO ili drugu valutu. Mnogo je miliona maraka ilegalno steceno  na crnom tržištu. Taj novac treba "oprati". Poslovni prostor je opet u opasnosti, ali i gradevinsko i  poljoprivredno zemljište, dakle sve ono što je u ovom trenutku moguce vratiti starim vlasnicima in natura.
 Problem sa gradevinskim zemljištem je još i najveci. Vec više od cetiri decenije u našim gradovima haraju  tzv.urbanisticke mafije. Oduvek se najveci profit ostvarivao kroz izgradnju na ekskluzivnim lokacijama. U  doba socijalizma (komunizma) urbanisticka mafija je predstavljala spregu izmedu politicara (najcešce  gradskih celnika), vodecih ljudi u gradskim strucnim institucijama gde se planira razvoj grada (zavodi, instituti) i privilegovanih gradevinskih firmi. Rezultat ovakvog višdecenijskog poslovanja su propale  gradevinske firme, zavodi i instituti koji jedva preživljavaju i prebogati pojedinci koji su sve te poslove vodili, a  danas su se ponovo pregrupisali i infiltrirali u sve pore vlasti i na sva mesta gde se odlucuje. Obnovivši svoju  "organizaciju" mladim novim snagama, veoma se dobro pripremaju da svoje pozicije dobro unovce u  predstojecem periodu velikog "pranja para".
 Zbog svega ovoga je neophodno HITNO donošenje Uredbe o obustavi prometa imovinom oduzetog porekla koji  obuhvata sve vrste imovine ukljucujuci i pravo davanja gradevinskog zemljišta na korišcenje (tj. Za izgradnju)  (predlog; prilog 1).
Potreba za donošenjem Zakona o vracanju bespravno oduzete imovine u što je moguce kracem roku proistice  iz cinjenice da odsustvo ovog zakona koci tranziciju i ukljucenje naše zemlje u evropske i svetske institucije.
 Odlaganje prijema Jugoslavije u Savet Evrope na neodredeno vreme ucinjeno je zbog nedonošenja Zakona o  radiodifuziji, stanja u pravosudu i odsustva zakonskih regulativa kojima se štite prava na privatnu svojinu.
 Svi navedeni razlozi u prilog donošenja Zakona o vracanju bespravno oduzete imovine istovremeno ukazuju da  privatizacija nema nikakvog smisla bez vladavine prava i da privatna svojina nema nikakvu svrhu ako ljudi  nemaju osecaja da ce ona biti njihova zauvek i da se može otuditi samo po njihovoj volji.
 A zakon to pravo mora da štiti..
 Insistiranje Lige za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava na restituciji je od strateškog znacaja, jer sa  povracajem bespravno oduzete imovine zapocinje proces temeljnog oživljavanja obespravljenog gradanstva u  Srbiji, odnosno socijalna, ekonomska i pravna konsolidacija Srbije. Restitucija je radikalan i momentalan  raskid sa višedecenijskim komunistickim terorom koji je vršen na svemu šio je nacionalno i gradansko u  našoj zemlji. Nema civilizacijskog preporoda Srbije bez sistematskog i sveobuhvatnog elimimsanja iz pravnog  poretka tekovina višedecenijskog totalitarnog projekta i razornog ucinka komunisticke ideologije.
 OSNOVNI PRINCIP VRACANJA: in natura
 Iskustvo zemalja u tranziciji koje su sprovodile i sprovode proces vracanja oduzete imovine pokazalo je da je  najefikasniji princip vracanja imovine in natura. Medunarodna zajednica insistira ne samo na donošenju  zakona o vracanju oduzete imovine i obeštecenju, vec i na njegovoj efikasnoj primeni i rešavanju problema do  kraja Ovaj princip je uspešno primenjen u Sloveniji, Ceškoj, Slovackoj, Bugarskoj, Rumuniji, Poljskoj i  Litvaniji. Za razliku od ovih zemalja u Hrvatskoj je osnovni princip restitucije bio obeštecenje i rezultati  njegove primene su minorni (vraceno je 0,2% od ukupne kolicine oduzete imovine). Poredenja radi Slovenija  je primenom principa in natura vratila preko 65% oduzete imovine i obavezala se da ce do kraja 2002. godine  ovaj proces u celosti izvršiti.
 U našim uslovima za uspešnu primenu principa in natura neophodna je obustava prometa imovinom oduzetog  porekla i obavljanje revizije ugovora o svojinskim transformacijama prvenstveno poslovnog prostora jer je u  ovom segmentu bilo i najviše manipulacija.
 Proces revizije sticanja vlasništva bi se najefikasnije obavio kroz sam proces povracaja oduzete imovine. Zbog  toga Liga za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava insistira da obaveznici vracanja oduzete imovine budu: državni organi, društvena, državna i privatna preduzeca i fizicka lica. Ako su pravna i fizicka lica predmetnu  imovinu stekla po zakonu i uz adekvatnu nadoknadu ona imaju prava na obeštecenje.
 Ovim putem bi se oslobodila ogromna kolicina nepokretnosti koje se starim vlasnicima mogu vratiti in  natura. To bi pre svega bio gotovo kompletan poslovni prostor, neprodat (ili nelegalno prodat) stambeni prostor  i kompletno gradevinsko zemljište.
 Gradevinsko zemljište je pre oduzimanja 90% bilo privatno stoga se ono može vratiti iskljucivo in natura i to  na nekoliko nacina:
 1. Zemljište koje nije izgradeno vraca se in natura.
 2. Zemljište na kome se nalaze zgrade koje su ostale u vlasništvu gradana ili, pak, zgrade koje se vracaju in  natura, može bili vraceno u fizickom obliku bez problema.
 3. Zemljište na kome se gradilo poslednjih 50 godina, a to je ubedljivo najveci procenat gradevinskog  zemljišta, teorijski se može nadoknaditi drugom vrstom imovine ili može biti isplaceno u novcu. No, s obzirom  na ukupnu vrednost gradevinskog zemljišta u celini predložene kompenzacije su teško ostvarljive.
 Najrealnije rešenje bi bilo vracanje kompletnog gradevinskog zemljišta in natura, dok bi vlasnici zgrada  ostali kao zakupci zemljište za period od 99 godina racunajuci od godine gradnje objekta. Ovo je mogucnost  korišcenja odnosno iznajmljivanja gradevinskog zernljišta koju predvida i Zakon o gradevinskom zemljištu i  izgradnji (u izradi). ali se ovim tekstom ovo pravo daje iskljucivo državi, odnosno lokalnoj samoupravi, a ne i  korisnicima restitucije. Po vracanju zemljišta vlasnici bi poceli da ubiraju zemljišnu rentu (državi ostaje  naknada za komunalne usluge). a njena visina bi bila kontrolisana od strane države za jedan razuman period  od nekoliko godina, do trenutka kada se standard stanovništva toliko ne podigne da vlasnici zgrada mogu da  izdrže zemljišnu rentu koju ce diktirati tržište. Vlasnici zemljišta bi na ovaj prihod placali porez državi. Od  trenutka kada {ponovo) postane vlasnik zemljišta, korisnik restitucije po slobodnoj volji može da odluci da li  ce ga i dalje rentirati, da li ce se dogovoriti sa vlasnikom zgrade (ili vlasnicima) i njemu ga prodati, ili ce ga  pak prodati državi -zameniti za drugu imovinu. Bitno je da ne postoji instrument prinude i da se sve reguliše  potpuno na bazi tržišnih uslova i slobodne volje obe strane.
 KOMPENZACIJA: kroz izgradnju novog stambenog i poslovnog prostora
 Korisnici kompenzacije bi bili vlasnici oduzete imovine koja je u meduvremenu uništena, kao i novi vlasnici  kojima se prizna vlasnicko pravo na oduzetoj imovini. U ovom drugom slucaju vrednost imovine koja se daje u  kompenzaciji bila bi adekvatna vrednosti otkupljene imovine. Na primer ako je otkupljen stan od 100m2 za  njega se može dobiti cca 80m2 u novoizgradenom objektu jer se u tom slucaju postaje idealan vlasnik zgrade  (20% kvadrature je umanjeno jer to predstavlja prosecnu vrednost gradevinskog zemljišta u odnosu na  zgradu). Ukoliko se korisnik restitucije i otkupac stana dogovore i korisnik restitucije prihvati  novoizgradeni stambeni ili poslovni prostor umesto svoje amortizovane i ruinirane imovine, takode ima prava  samo na onu vrednost koja bi pripala otkupcu stana. Ova solucija se može stimulisati raznim poreskim  olakšicama i sl. Važno je da izbor bude po slobodnoj volji konsnika restitucije. Odnosi izmedu korisnika  restitucije i otkupaca stanova regulisala bi komisija za poravnanje (što treba zakonom predvideti).
 PREDLOG OBEZBE?ENJA SREDSTAVA ZA IZGRADNJU STAMBENOG I POSLOVNOG PROSTORA  NAMENJENOG KOMPENZACIJI
 Kada su u pitanju prodati stanovi kojih po našoj proceni u celoj Srbiji ima 12.000 prosecne velicine od 70m2 i  razlicitog kvaliteta, kao i porušeni objekti koji se moraju nadoknaditi (oko 23.000 stambenih jedinica  razlicitog kvaliteta), predlažemo da se u svrhu rešavanja ovog problema FORMIRA POSEBNI FOND kao  zajednicka institucija pravih vlasnika udruženih u LIGU i Države. Vlasnici bi u FOND uneli svoje  gradevinsko zemljište i objekte predvidene za rušenje koji bi im se prethodno vratili in natura, te bi ta imovina  bila osnov za podizanje hipotekarnih kredita za gradnju, a Država bi organizovala gradnju (zaposlila  kompletnu proizvodnju gradevinskog materijala i gradevinsku operativu). Gradilo bi se na najatraktivnijim  lokacijama gde se uloženi novac vraca 5-6 puta uvecan kroz izgradeni prostor Dobijena vrednost u  izgradenom prostoru bila bi podeljena tako šlo bi 20% išlo na tržište za vracanje kredita ili obnavljanje  procesa izgradnje. 10-30% bi pripalo vlasnicima zemljišta na kome se gradi, i minimum 50% bi osta!o kao  cist profit za rešavanje pitanja prodatih stanova i porušenih nepokretnosti. Kako je koncentrat takvih  slucajeva najveci u Beogradu, pa potom u Novom Sadu I Nišu, procene vrednosti izgradenih objekata su  racunate na bazi tržišnih uslova u ovim gradovima. Takode su obavljeni razgovori sa vlasnicima kojima se  može vratiti gradevinsko zemljište in natura u beogradskim opstinama Vracar, Stari Grad, Palilula i Savski  venac {više o ovom projektu; prilog 2).

 PITANJA VRACANJA PREDUZECA KOJA SU ZADRŽALA ILI UVECALA SVOJU VREDNOST: in natura  u celosti ili udeo u akcijama u vrednosti oduzete imovine.
 PITANJE VRACANJA PREDUZECA KOJA SU IZGUBILA VREDNOST:
 delimicno vracanje in natura (gradevinsko zemljište i poslovni prostor) i kompenzacija iz Fonda za
 obeštecenje.
 Napomena: i u ovom slucaju kompenzacija može biti u vidu akcija u drugom preduzecu, druge vrste imovine ili  razlicitih beneficija i drugih prava.

 PITANJE VRACANJA POLJOPRIVREDNOG l ŠUMSKOG ZEMLJIŠTA: in  natura u celosti

 PITANJE OBEŠTECENJA ZA POLJOPRIVREDNO l ŠUMSKO ZEMLJIŠTE KOJE SE NE MOŽE VRATITI  U FIZICKOM OBLIKU: zamena za poljoprivredno i šumsko zemljište iz državnog fonda istog kvaliteta i  tržištne vrednosti.

 U Beogradu,
 12.februar 2002.godine

 Autor
 Dr. Dragana Milovanovic

 

  Prilog br. 1 - UREDBA o privremenom obustavljanju prometa nepokretnosti koje su prešle u državnu i  društvenu svojinu oduzimanjem po osnovu konfiskacije, sekvestracije, nacionalizacije, agrarne reforme i  eksproprijacije bez naknade
 
 Clan 1.

 Zabranjuje se promet nepokretnosti koje su vlasnicima oduzete od strane države, a u korist  opštenarodne.državne i društvene svojine, primenama propisa o konfiskaciji, sekvestraciji, nacionalizaciji, agrarnoj reformi i eksproprijaciji bez naknade.
 Zabranom prometa nepokretnosti u smislu stava 1. ovog clana smatra se otudenje, zakup, hipotekarno  opterecenje, zaloga, poklon ili bilo koja druga pravna radnja, teretni ili besteretni pravni posao sa ovom  imovinom.

 Clan 2.

 Zabrana iz clana 1. ove uredbe odnosi se na:
 1} organe Republike Srbije, Republike Crne Gore i organe autonomne pokrajine i lokalne samouprave za  nepokretnosti u državnoj svojini nad kojima imaju pravo upravljanja, korišcenja i raspolaganja;
 2) pravna lica (društvena preduzeca, javna preduzeca, akcionarska društva, državna i privatna praduzeca i sva  druga pravna lica koja su kao takva registrovana u privrednom sudu) za nepokretnosti u društvenoj i državnoj  svojini nad kojima imaju pravo upravljanja, korišcenja i raspolaganja;
 3) fizicka lica za nepokretnosti koje su stekli po osnovu prava trajnog korišcenja, stanarskog prava ii zakupa  na neodredeno vreme.

 Clan 3.

 Zabrana prometa nepokretnosti važi do dana stupanja na snagu zakona o povracaju imovine i obeštecenju  vlasnika oduzete imovine.

 Clan 4.

 Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".
 

  Prilog br. 2 - Pristup efikasnom rešavanju vra?anja bespravno oduzete imovine
 

 OSNOVNI KONCEPT
 

 Predmet i cilj

 Svrha ovog projekta je efikasno rešavanje problema vracanja i nadoknade nepokretne imovine koja se u ovom  trenutku ne može jednostavno vratiti u fizickom obliku. Ovo se prvenstveno odnosi na porušene objekte i one  nepokretnosti (stanove) koji se u ovom momentu nalaze u posedu fizickih lica koja su stekla odredena prava  zakonskim putem te se ista moraju razrešiti na teret države.

 Ovim projektom mogao bi biti rešen i problem vlasnickih stanova opterecenih stanarskim pravom.

 U Srbiji je Zakonom o nacionalizaciji iz 1958. godine oduzeto 70.000 stanova, od cega je 35.000 odmah  izuzeto iz nacionalizacije, vraceno vlasnicima i optereceno stanarskim pravom. 35.000 je ostalo  nacionalizovano, što je najmasovnije oduzimanje što se tice stambenog prostora. Sudbina i jedne i druge  kategorije stanova bila je slicna. Po unutrašnjosti zemlje takve zgrade su masovno rušene tako da je njihov  koncentrat u Beogradu. Kada su u pitanju stanovi u privatnom vlasništvu koji su optereceni stanarskim  pravom po zvanicnoj statistici iz 1994. godine njihov broj je bio 8.800 od cega je 6.600 bilo u Beogradu, a  ostalo u drugim mestima Srbije (2.200). Po nekim skorijim procenama broj takvih stanova u Beogradu nije  veci od 3.000. Razlog ovom smanjenju je dalje rušenje takvih objekata, ali i prodaja neuseljivih stanova koje  su potom novi vlasnici raseljavali. Od nacionalizovanih stanova znatan broj je pripadao zadužbinama i legatima  te nije mogao biti predmet prodaje, a ako je kojim slucajem bio prodat to je cinjeno kršenjem zakona. S toga  se procenjuje da oduzetih prodatih stanova u Srbiji ima oko 12.000. Iz svega recenog sledi da je potreba za  izgradnjom stambenog prostora 12.000 + 3.000 = 15.000 stanova prosecne velicine 70 m2.

 Realizacija

 Za potrebe realizacije ovog projekta potrebno je formirati poseban fond kojim bi upravljao Upravni odbor  sacinjen od predstavnika Države i originalnih vlasnika oduzete imovine udruženih u Ligu za zaštitu privatne  svojine i ljudskih prava, oformljen na paritetnoj osnovi.
 Vlasnici gradevinskog zemljišta i nepokretnosti koje su urbanistickim planom predvidene za rušenje (a  prethodno vracene u naturalnom obliku) udruženi u LIGU i po svojoj sopstvenoj volji, uneli bi u fond svoje  nepokretnosti kao osnov za dobijanje hipotekarnih kredita od stranih banaka.

 Efekti

 Na ponudenim lokacijama (prvenstveno najatraktivnijim) gradilo bi se po uslovima predvidenim urbanistickim  planom. Za svaki izgradeni m2 stambenog ili poslovnog prostora potrebno je oko 1000 DEM (ukljucujuci i  placanje komunalnih usluga), a tržišna vrednost izgradenog stambenog prostora je 2.500 - 3.000 DEM, dok je  poslovni prostor 6.000 DEM i više po 1 m2 (cene nepokretnosti u Beogradu). Dakle, za 1.000 DEM kroz  izgradnju bi se stvorila vrednost u proseku od 4.500 DEM. Ukoliko se prednost dâ poslovnom prostoru profit  bi bio veci.

 U zavisnosti od vrednosti zemljišta i eventualnih porušenih objekata i velicine novoizgradenog zdanja, vlasnik  istih bi u nadoknadu dobio izgraden prostor na svojoj lokaciji po unapred potpisanom ugovoru (10 - 30% od  novoizgradenog objekta), 20% bi bilo ponudeno na prodaju u cilju vracanja kredita ili obnove ciklusa gradnje,  tako da bi 50 - 70% ostalo za rešavanje pitanja povracaja oduzete imovine.

 Ukoliko bi ovaj projekat obuhvatio i raseljavanje stanara koji imaju stanarska prava u privatnim stanovima,  stanari bi morali da participiraju u ceni stana ako žele da postanu vlasnici novoizgradenih stanova, a njihovo  ucešce u ceni stana bilo bi umanjeno za vrednost stanarskog prava koja poseduju. Njihova participacija bi  uvecala finansijsku vrednost fonda.

 Na ovaj nacin - pokretanjem gradevinske operative stvorili bi se uslovi za multiplikovanje privredne aktivnosti  i porast zaposlenosti u zemlji.

 Projekat nudi izuzetno kvalitetnu kompenzaciju za spornu imovinu oko koje bi se lako dogovorili originalni  vlasnici i otkupci stanova. Pri svemu treba voditi racuna da su od originalnih vlasnika oduzimana celokupna  imanja sa zemljištem, a da su otkupci stanova otkupljivali samo stambeni prostor te je vrednost kojom bi njih  trebalo obeštetiti znatno manja.
 

 GLAVNA NAPOMENA

 Preduslov za realizaciju ovog projekta je zabrana prometa imovine oduzetog porekla do donošenja Zakona o  vracanju nepravedno oduzete imovine i obeštecenju da bi se
 1) kolicina imovine za obeštecenje svela na minimum, i
 2) stvorio dovoljan fond privatnih nepokretnosti na osnovu kojih bi se uzimali hipotekarni krediti za
 izgradnju.
 U smislu tacke 1) iz prethodnog stava, kroz Zakon o ekstra profitu Država bi od obaveznika placanja mogla  povratiti nepokretnu imovinu koju su isti stekli putem privilegovanih položaja (uzurpirali) i koja kao takva  podleže reviziji vlasništva. Vracanjem u državni posed takva imovina postaje oslobodena za fizicki povracaj  (lokali, poslovni prostor i sl.). Na kraju, ali ne i po važnosti, podsecamo da je glavni preduslov za uspešno  rešenje procesa restitucije precizna evidencija imovine koja mora biti predmet posebnog zakona.

 
 Zvanicni nacrt  Zakon o povra?aju imovine i obešte?enju - nacrt 29.maj 2002.
 

 TEKST USVOJEN NA SEDNICI KOMISIJE OD 29. maja 2002. godine

 NACRT ZAKONA O POVRACAJU IMOVINE I OBEŠTECENJU

 Glava prva

 OSNOVNE ODREDBE

 Clan 1.

 (1) Ovim zakonom ureduju se uslovi, nacin i postupak vracanja imovine koja je na teritoriji Republike Srbije   podržavljena oduzimanjem od bivših vlasnika - fizickih i pravnih lica, primenom propisa o agrarnoj reformi,  konfiskaciji, sekvestraciji, nacionalizaciji i eksproprijaciji i drugih propisa koji su doneseni i primenjivani u  periodu od 1945. godine, kao i svim drugim aktima kojima je izvršeno podržavljenje bez tržišne naknade.

 (2) Imovina se, u smislu ovog zakona, vraca u naturi, u vidu iste ili druge imovine, a ako to nije moguce daje se  tržišna naknada u vidu kapitalskih udela, akcija, obveznica, drugih hartija od vrednosti ili u novcu.

 (3) Prioritet ce se dati povracaju imovine u naturi.

 Clan 2.

 Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledece znacenje:

 1) Pod imovinom se smatraju stvari, nepokretne i pokretne i prava.

 2) Pod propisima o oduzimanju imovine podrazumevaju se narocito
 sledeci propisi:

 1. Odluka AVNOJ-a o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine, održavnoj upravi nad imovinom  neprisutnih lica i o sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otudile ("Službeni list DFJ",
 br. 2/1945);

 2. Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji ("Službeni list DFJ", br.64/1945, "Službeni list FNRJ", br. 24/1946, 101/1947, 105/1948, 21/1956, 55/1957, 10/1965);

 3. Zakon o agrarnoj reformi i unutrašnjoj kolonizaciji ("Službeni glasnik NRS", br. 39/1945, 4/1946);

 4. Zakon o agrarnoj reformi i unutrašnjoj kolonizaciji ("Službeni glasnik NRS", br. 5/1948, 1/1949 i
 34/1956);

 5. Odluka o ustanovi suda za sudenje zlocina i prestupa protiv srpske nacionalne casti ("Službeni glasnik  NRS", br.1/1945);

 6. Odluka o sudu za sudenje zlocina i prestupa protiv srpske nacionalne casti ("Službeni glasnik NRS",  br.3/1945);

 7. Zakon o suzbijanju nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže
 ("Službeni list DFJ", br. 26/1945);

 8. Zakon o zabrani izazivanja nacionalne, rasne (plemenske) i verske mržnje i razdora ("Službeni list DFJ",  br. 36/1945);

 9. Zakon o zaštiti i upravljanju narodnom imovinom ("Službeni list DFJ", br. 36/1945);

 10. Zakon o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije ("Službeni list DFJ", br. 40/1945);

 11. Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije  ("Službeni list FNRJ", br. 61/1946, 74/1946);

 12. Zakon o oduzimanju ratne dobiti stecene za vreme neprijateljske okupacije ("Službeni list DFJ", br. 36/1945);

 13. Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama Zakona o oduzimanju ratne dobiti stecene za vreme neprijateljske  okupacije ("Službeni list FNRJ", br. 52/1946);

 14. Zakon o državljanstvu ("Službeni list DFJ", br. 64/1945, "Službeni list FNRJ", br. 105/1948);

 15. Zakon o oduzimanju državljanstva oficirima i podoficirima bivše jugoslovenske vojske, koji nece da se  vrate u otadžbinu i pripadnicima vojnih formacija koji su služili okupatoru i odbegli u inostranstvo ("Službeni  list DFJ", br. 64/1945 i "Službeni list FNRJ", br. 86/1946);

 16. Zakon o krivicnim delima protiv naroda i države ("Službeni list DFJ",br. 66/1945 i "Službeni list FNRJ", br. 59/1946, 86/1946);

 17. Zakon o suzbijanju nedopuštene trgovine, nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže ("Službeni list  FNRJ", br. 56/1946, 74/1946);

 18. Zakon o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih lica  ("Službeni list FNRJ", br. 63/1946, 74/1946);

 19. Zakon o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im  je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagaca ("Službeni list FNRJ", br. 36/1945);

 20. Zakon o potvrdi i izmenama Zakona o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku  okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagaca ("Službeni list FNRJ", br. 64/1946);

 21. Zakon o zaštiti opštenarodne imovine i imovine pod upravom države ("Službeni list FNRJ", br. 86/1946);

 22. Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeca ("Službeni list FNRJ", br. 98/1946, 35/1948);

 23. Uredba o arondaciji zemljišta poljoprivrednih dobara ("Službeni list FNRJ", br. 99/1946), ako korisnici  prava nisu dobili odgovarajuce drugo zemljište;

 24. Odluka NKOJ o privremenoj zabrani vracanja kolonista u njihova ranija mesta življenja ("Službeni list  DFJ", br. 13/1945);

 25. Zakon o postupanju sa napuštenom zemljom kolonista u AKMO ("Službeni list NRS", br. 9/1947);

 26. Zakon o reviziji dodeljivanja zemlje kolonistima i agrarnim interesentima u AKMO ("Službeni list  FNRJ", br. 89/1946);

 27. Zakon o likvidaciji agrarne reforme vršene do 6. aprila 1941. godine na velikim posedima u Autonomnoj  Pokrajini Vojvodini

 28. Osnovni zakon o eksproprijaciji ("Službeni list FNRJ", 28/1947), ako korisnici prava na ime naknade  nisu dobili drugu nepokretnost;

 29. Osnovni zakon o postupanju sa eksproprisanim i konfiskovanim šumskim posedima ("Službeni list  FNRJ", 61/1946);

 30. Krivicni zakonik ("Službeni list FNRJ", br. 13/1951);

 31. Zakon o izvršenju kazni, mera bezbednosti i vaspitno-popravnih mera("Službeni list FNRJ", br. 47/1951);
 32. Uredba o imovinskim odnosima i reorganizaciji seljacke radne zadruge,("Službeni list FNRJ", br. 14/1953), ako korisnici prava nisu dobili odgovarajuce drugo zemljište;

 33. Zakon o poljoprivrednom zemljišnom fondu opštenarodne imovine i o dodeljivanju zemlje poljoprivrednim  organizacijama ("Službeni list FNRJ", br. 22/1953);

 34. Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada gradevniskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 52/1958);

 35. Osnovni zakon o iskorišcavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 43/1959 i 53/1962, kao i "Službeni list FNRJ", 10/1965, 25/1965 - precišcen tekst, 12/1967 i 14/1970), ako korisnici porava  nisu dobili odgovarajuce drugo zemljište.

 36.Zakon o odredivanju grad. zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (Sl. list SFRJ 32/68)

 37.Zakon o otkupu privatnih apoteka (Sl. list FNRJ br. 50/1949)

 3) Pod izrazom podržavljena imovina podrazumeva se privatna imovina iz stava 1. ovog clana bez obzira na to da  li je ta imovina aktom o podržavljenju prešla u opštenarodnu svojinu, državnu, društvenu ili zadružnu svojinu.

 4) Pod aktom o podržavljenju podrazumevaju se pravni akti koji su imali neposredno dejstvo, kao što su  propisi, presude, odluke, rešenja, drugi pravni akti kao i materijalne radnje državnih organa putem koji je  privatna imovina podržavljena.

 5) Pod državnim organima podrazumevaju se sudovi, organi uprave, komisije i narodni odbori i njima srodni  organi koji su na osnovu propisa o oduzimanju imovine bili ovlašceni za donošenje akata o podržavljenju.

 6) Pod bivšim vlasnicima podrazumevaju se fizicka i pravna lica koja su bila vlasnici imovine oduzete  primenom propisa o oduzimanju imovine i njihovi pravni sledbenici (univerzalni sukcesori), koji polažu pravo  na povracaj imovine, odnosno na novcano obeštecenje po ovom zakonu.

 7) Pod obveznicima vracanja podrazumevaju se država, preduzeca i druga pravna lica, kao i fizicka lica u cijoj  se imovini nalaze stvari koje se na osnovu ovog zakona vracaju bivšim vlasnicima, odnosno koja su obavezna  po ovom zakonu na povracaj imovine ili obeštecenje.

 8) Pod povracajem imovine u naturi, podrazumeva se i uvodenje u posed pod uslovima previdenim ovim zaknom.
 

 Clan 3.

 (1) Pravo povracaja imovine, odnosno obeštecenja imaju fizicka i pravna lica kojima je imovina oduzeta na  osnovu propisa o oduzimanju imovine, navedenih u clanu 2. tac. 2. ovoga zakona, kao i ona fizicka lica kojima  je imovina podržavljena bez naknade na osnovu drugog propisa donetog do stupanja na snagu Ustava SFRJ iz  1963. godine.

 (2) To pravo imaju i ona fizicka lica kojima je presudom, odlukom ili drugim aktom državnog organa, odnosno  aktima i radnjama pojedinaca prilikom izvršavanja ovlašcenja državnog organa, bila oduzeta imovina na  osnovu ništavog pravnog posla, bez pravnog osnova, ili zloupotrebom prava ili politicke moci.

 Clan 4.

 (1) Na rešavanje pitanja koja su predmet ovog zakona shodno ce se primeniti odredbe zakona kojima su  uredeni svojinskopravni, obligacioni i drugi imovinski odnosi, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

 (2) U postupcima za ostvarivanje prava po ovom zakonu primenjuje se Zakon o opštem upravnom postupku, ako  ovim zakonom nije drukcije odredeno.

 Clan 5.

 Sticanje nepokretnosti, druge imovine i imovinskih prava, odnosno novcane naknade po ovom zakonu, ne  podleze placanju poreza.

 Glava druga

 NOSIOCI PRAVA I OBAVEZA

 1. Bivši vlasnici (korisnici prava)

 Clan 6.

 (1) Pravo povracaja imovine, odnosno obeštecenja, po odredbama ovog zakona imaju bivši vlasnici, ili njihovi  naslednici, koji su lišeni svoje imovine primenom propisa i akata iz cl. 2. i 3. ovog zakona, a koji na dan  donošenja ovog zakona imaju jugoslovensko državljanstvo.

 (2) To pravo imaju i strani drzavljani u skladu sa medudrzavnim sporazumima.

 (3) Uslovi iz st. 1. i 2. ovog clana ne odnose se na bivše jugoslovenske državljane kojima je imovina oduzeta  usled prelaska u strano državljanstvo.

 Clan 7.

 Pravo povracaja imovine, odnosno obeštecenja u smislu ovog zakona, nemaju bivši vlasnici koji su dobili  naknadu ili su imali pravo da dobiju naknadu za oduzetu imovinu, od inostrane drzave, ako ovim zakonom nije  drukcije odredeno.

 Clan 8.

 (1) Pravna lica kojima je imovina podržavljena na osnovu propisa iz clana 2. stav 2. ovog zakona imaju pravo  ovracaja imovine, odnosno obeštecenja samo ako je to ovim zakonom izricito odredeno.

 (2) Pravo povracaja imovine, odnosno obeštecenja imaju crkve i druge verske zajednice i njihove ustanove,  koje u vreme stupanja na snagu ovog zakona deluju na teritoriji Republike Srbije, u skladu sa posebnim  zakonom.

 (3) Pravo povracaja imovine kapitalskih i licnih društava imaju akcionari odnosno udelnicari, kao i ortaci,  koji su fizicka lica.

 (4) Pravo povracaja imovine, odnosno obeštecenja pripada i zadužbinama i drugim nekomercijalnim pravnim  licima.

 Clan 9.

 (1) Ako je bivši vlasnik koji ima pravo na povracaj imovine, odnosno na obeštecenje, umro ili je proglašen  umrlim, prava iz ovog zakona prelaze na njegove naslednike.

 (2) Pravo nasledivanja ocenjuje se na osnovu odredaba Zakona o nasledivanju Republike Srbije, ako ovim  zakonom nije drukcije odredeno.

 (3) Ako su naslednici vec utvrdeni na osnovu stranog prava, u pogledu ovog pitanja primenice se to strano  pravo.

 (4) Izuzetno od odrebe stava 3. ovoga clana u pogledu nasledivanja nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji  Repubike Srbije primenjuje se pravo Repubike Srbije.

 2. Obveznici vracanja

 Clan 10.

 (1) Obveznik vracanja nepokretnosti je država ili drugo pravno lice koje je umomentu stupanja na snagu ovog  zakona vlasnik ili nosilac prava korišcenja ili raspolaganja ili bilo kog drugog prava iz društvene svojine na  toj nepokretnosti.
 

 (2) Obveznik vracanja pokretnih stvari i imovinskih prava je država ili drugo pravno lice u cijoj se imovini  zateknu te stvari i prava u momentu stupanja na snagu ovog zakona.

 (3) Obveznici vracanja podržavljenih preduzeca, odnosno drugih privrednih subjekata ili za uspostavljanje  udela na njihovoj imovini jesu preduzeca, odnosno druga pravna lica u cijoj se imovini nalaze sredstva,  odnosno imovina podržavljenih preduzeca ili drugih privrednih subjekata.

 (4) Pravno lice koje je obveznik vracanja stvari po odredbama st. 1-3. Ovog clana ima pravo na naknadu njene  vrednosti od Republike Srbije, ako je pravo na tu stvar steklo punovažnim teretnim pravnim poslom, ili na  osnovu propisa o agrarnoj reformi.

 (5) Obveznik naknade u akcijama kojima raspolaže Republika Srbija jeste Akcijski fond Republike Srbije.

 (6) Obveznik naknade u obveznicama i u novcu je Republika Srbija.
 

 Clan 11.

 (1) Obveznici vracanja imovine i isplate obeštecenja, po ovom zakonu, nisu fizicka lica koja su putem  zakonitog teretnog ili besteretnog sticanja postala vlasnici imovine koja je bila oduzeta od bivših vlasnika  primenom propisa i akata iz cl. 2. i 3. ovog zakona.

 (2) Medutim, smatrace se obveznicima vracanja oni držaoci stvari i prava iz stava 1. ovog clana koji su  pribavili iste bez pravnog osnova ili ako ih drže po osnovu najma, zakupa ili drugog tome srodnog odnosa.

 Glava treca

 PREDMET VRACANJA I OBEŠTECENJA

 Clan 12.

 Na osnovu ovog zakona predmet vracanja, odnosno obeštecenja je narocito sledeca imovina:
 poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište,

 gradevinsko zemljište,

 stambene i poslovne zgrade, odnosno idealni delovi takvih zgrada,

 stanovi i poslovne prostorije,

 preduzeca, udruženja i fondovi,

 intelektualna svojina,

 pokretne stvari,

 hartije od vrednosti,

 novcana sredstva

 Glava cetvrta

 OBLICI VRACANJA IMOVINE

 I. Vracanje u naturalnom obliku
 

 Clan 13.

 (1) Povracaj imovine vrši se vracanjem bivšem vlasniku prava svojine i državine na istoj imovini koja mu je  bila oduzeta.

 (2) Ako se imovina ne može vratiti u celini, moguce je delimicno vracanje s tim da se za razliku u vrednosti  plati tržišna naknada.

 (3) Ne može se vratiti imovina na kojoj postoji pravo svojine fizickih lica, vec bivši vlasnik u tom slucaju ima  pravo na vracanje druge imovine u istom obimu i kvalitetu, odnosno pravo na tržišnu naknadu.

 (4) Imovina pravnih lica u mešovitoj svojini može se vratiti samo u vidu udela na pravnom licu do visine udela  društvene, odnosno državne imovine.

 1. Vracanje pokretnosti

 Clan 14.

 (1) Predmet vracanja su pokretnosti kulturne, umetnicke ili istorijske vrednosti, kao i pokretnosti vece vrednosti, predmeti ili grupe predmeta za licnu upotrebu bivšeg vlasnika kao i predmeti koji su bivšim vlasnicima ili njihovim pravnim sledbenicima posebno dragi.

 (2) Pokretnosti koje su po propisima o zaštiti prirodnih i kulturnih dobara predmeti kulturne i prirodne  baštine, vracaju se u svojinu i državinu samo ako nisu sastavni deo zbirki javnih muzeja, galerija i drugih  srodnih ustanova.

 (3) Na pokretnostima koje su sastavni deo zbirki iz stava 2. ovog clana vraca se pravo svojine.

 2. Vracanje nepokretnosti

 Clan 15.

 (1) Poljoprivredno zemljište, šume, gradevinsko i šumsko zemljište, stambene i poslovne zgrade, odnosno  idealni delovi takvih zgrada, stanovi i poslovne prostorije, vracaju se pod uslovima propisanim u ovom zakonu.

 (2) Nepokretnosti koje su po propisima o zaštiti prirodne i kulturne baštine proglašene za kulturne
 spomenike ili prirodne znamenitosti takode se vracaju pod uslovima predvidenim u ovom zakonu.

 (3) Pomocne i njima slicne prostorije, kao i nusprostorije koje su podržavljene zajedno sa glavnom stvari, dele  sudbinu te stvari.

 Clan 16.

 (1) Nepokretnost se ne može vratiti u sledecim slucajevima:

 1) ako služi za obavljanje delatnosti iz oblasti zdravstva, kulture, vaspitanja i obrazovanja, a vracanjem bi se  bitno smanjila mogucnost za obavljanje tih delatnosti jer se ne može zameniti drugom nepokretnosti;

 2) ako je neodvojivi sastavni deo mreže, objekata, uredaja ili drugih sredstava javnih preduzeca iz oblasti  energetike, komunalne delatnosti, saobracaja i veza koji su po zakonu izuzeti od privatizacije;

 3) ako je izuzeta iz pravnog prometa, odnosno ako se na njoj ne može steci pravo svojine,

 4) u drugim slucajevima utvrdenim zakonom.

 (2) Bivši vlasnik nepokretnosti iz stava 1.ovog clana ima pravo na naknadu u smislu stava 2.clana 1.ovog  zakona.

 Clan 17.

 (1) Nepokretnost se vraca bivšem vlasniku u svojinu, ali se ne moze vratiti u posed, ako bi njenim povracajem  bila bitno narušena ekonomska, odnosno tehnoloska funkcionalnost kompleksa u kome se nalazi, usled cega  bi došlo do poremecaja u poslovanju pravnog lica koje upravlja tim kompleksom (stecaj, enormni gubici, otpuštanje veceg broja radnika, nemogucnost obavljanja delatnosti).

 (2) Razlozi iz stava 1. ovog clana ne uzimaju se u obzir ako je nepokretnost u sredstvima obveznika bez  pravnog osnova ili ako ju je obveznik dao u najam, zakup ili drugi tome srodan odnos za obavljanje delatnosti  koja nije povezana sa njegovom delatnošcu.

 (3) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog clana smatra se da ne postoji smetnja za vracanje nepokretnosti u svojinu  i državinu ako se bivši vlasnik obaveže da ce obezbediti ulaganja ili druge potrebne uslove za racionalnije i  ekonomski uspešnije korišcenje nepokretnosti.

 (4) Odredbe ovog clana ne odnose se na šume, a na vracanje poljoprivrednog zemljišta iz funkcionalnih  kompleksa primenjuju se odredbe clana 21. ovog zakona.

 Clan 18.

 (1) Obveznik vracanja i dalje ima pravo da kao zakupac koristi nepokretnost iz clana 17. stav 1. ovog clana za  svoju delatnost, ali samo za period koji je neophodan za prilagodavanje njegovog poslovanja izmenjenim  uslovima i to ne duže od jedne godine od dana konacnosti rešenja o povracaju imovine, ako se bivši vlasnik i  nosilac obaveze drukcije ne sprazumeju.

 (2) Zakupni odnos bivši vlasnik i obveznik vracanja ureduju ugovorom u pismenom obliku.

 (3) Po isteku zakupa bivši vlasnik ulazi u posed nepokretnosti koja mu je vracena.
 
 

 Clan 19.

 (1) Povracaj stvari u smislu odredaba ove glave zakona ne utice na zakupne i njima srodne odnose koji su bili  uspostavljeni pravnim poslovima uz naknadu, ako pravnim poslom ili zakonom nije drukcije utvrdeno.

 (2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog clana zakupni i njima srodni odnosi cije je trajanje utvrdeno, odnosno  dogovoreno za period duži od tri godine, traju najviše tri godine od dana konacnosti rešenja o vracanju  imovine, osim ako se korisnik prava i zakupac drukcije ne sporazumeju.

 (3) U slucajevima iz st. 2.ovog clana bivši vlasnik može odbiti povracaj stvari u kom slucaju mu pripada tržišna  naknada.

 Clan 20.

 (1) Nepokretnost cija vrednost nakon podržavljenja nije bitno porasla, vraca se, pod uslovima utvrdenim u  ovom zakonu, bez obracuna razlike u vrednosti.

 (2) Ako je vrednost nepokretnost usled novih ulaganja bitno porasla, bivši vlasnik ima pravo da zahteva:

 - vracanje nepokretnosti, pod uslovom da za razliku u vrednosti plati tržišnu naknadu, ili

 - uspostavu svojinskog udela na nepokretnosti do visine prvobitne vrednosti nepokretnosti, ili

 - isplatu tržisne naknade za predmetnu nepokretnost;

 (3) Rok placanja naknade iz trece alineje stava 2. ovog clana, koji ne može biti duži od 10 godina, i drugi  uslovi placanja utvrduju se rešenjem kojim se vraca imovina.

 (4) Nepokretnost cija je vrednost nakon podržavljenja bitno smanjena, vraca se korisniku prava uz doplatu  naknade do pune vrednosti u trenutku podržavljenja.

 Clan 21.

 (1) Poljoprivredno zemljište vraca se bivšem vlasniku u svojinu i državinu, izuzev u slucaju ako bi se time  narušila funkcionalnost kompleksa poljoprivrednog zemljišta, odnosno kompleksa trajnih zasada, ili bi došlo do takve rasparcanosti parcela koja bi onemogucavala ekonomicnu obradu.

 (2) Ako se u slucajevima iz stava 1. ovog clana zemljište ne može vratiti, bivši vlasnik, cije podržavljeno  zemljište leži na podrucju kompleksa poljoprivrednog zemljišta u društvenoj svojini, stice pravo susvojine.

 (3) Na zemljište na kojem je priznata susvojina shodno se primenjuju odredbe clana 18. st. 2.i 3. ovog zakona.

 Clan 22.

 (1) Ako korisnik prava ne traži povracaj poljoprivrednog zemljišta, odnosno šume, pripada mu pravo na  naknadu u obveznicama Republike Srbije, ako zakonom nije drukcije propisano.

 Clan 23.

 (1) Stambene zgrade, odnosno stanovi na kojima ne postoji zakupni ili tome srodan odnos, vracaju se bivšem  vlasniku u svojinu i državinu.

 (2) Stambene zgrade, odnosno stanovi na kojima postoji zakupni ili tome srodan odnos, vracaju se
 uspostavljanjem prava svojine na tim  nepokretnostima.

 (3) Na prava i obaveze izmedu bivšeg vlasnika kao zakupodavca nepokretnosti iz stava 2. ovog clana i zakupca  ovih nepokretnosti primenjuju se odredbe Zakona o stanovanju.

 (4) Poslovne zgrade i poslovne prostorije na kojima ne postoji zakupni ili tome srodni odnos, vracaju se  bivšem vlasniku u svojinu i državinu.

 (5) Poslovne zgrade i poslovne prostorije na kojima postoji zakupni ili tome srodni odnos, vracaju se bivšem  vlasniku u svojinu a u državinu po isteku najviše godinu dana od dana konacnosti rešenja o povracaju imovine, ako se bivši vlasnik i zakupac drugacije ne sporazumeju.
 

 Clan 24.

 (1) Na podržavljenom gradevinskom zemljištu na kome bivši vlasnik ima pravo korišcenja, stupanjem na  snagu ovog zakona uspostavlja se pravo svojine u njegovu korist.

 (2)Podržavljena neizgradena gradevinska zemljišta koja su opštini ili nekom drugom, u skladu sa zakonom,  predata radi privodenja nameni u skladu sa planskim aktom, vracaju se u svojinu bivšem vlasniku.

 (3)Izuzetno od odredbe stava 2. ovog clana neizgradeno gradevinsko zemljište ne vraca se ukoliko je krajnji  korisnik kao investitor, kome je zemljište ustupljeno radi izgradnje na osnovu pravosnažne gradevinske  dozvole, priveo zemljište nameni.

 (4) Podržavljena izgradena gradevinska zemljišta (postojece gradevinske parcele) ne vracaju se, osim ako je  na njima izgraden trajni objekat u svojini bivšeg vlasnika.

 (5) Neizgradeni deo zemljišta iz stava 4.ovog clana od koga se može formirati gradevinska parcela u skladu sa  izmenom planskog akta, vraca se u svojinu bivšem vlasniku.

 (6) Za gradevinsko zemljiste koje je eksproprisano po propisima o eksproprijaciji do stupanja na snagu  Zakona o eksproprijaciji ("Sluzbeni list FNRJ", br. 12/57), korisniku prava pripada tržišna naknada, ako on  za to zemljiste na ime naknade nije dobio drugu nepokretnost i ako se zemljište po odredbama st. 1-4. ovog  clana ne može vratiti.
 Clan 25.

 (1) Nepokretnosti se vracaju oslobodene hipotekarnih tereta koji su nastali od momenta njihovog
 podržavljenja do dana stupanja na snagu ovog zakona. Za potraživanja koja su bila obezbedena ovim teretima  garantuje Republika Srbija.

 (2) Službenosti, izbrisane podržavljenjem, oživljavaju, a takode i neistekli ugovori o dugorocnom zakupu  nepokretnosti.

 3. Vracanje preduzeca i kapitala

 Clan 26.

 (1) Preduzece koje je bilo podržavljeno vraca se bivšem vlasniku - fizickom licu ako u momentu stupanja na  snagu ovog zakona obavlja istu ili srodnu privrednu delatnost kao samostalno pravno lice, a ako je u sastavu  drugog pravnog lica - pod uslovom da se ekonomski i tehnoloski može izdvojiti iz tog pravnog lica.

 (2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog clana preduzece se ne vraca ako je neodvojivi sastavni deo privrednog ili  infrastrukturnog kompleksa iz clana 16. tacka 2. ovog zakona.

 (3) Ako vrednost preduzeca u momentu vracanja za više od 100 procenata prevazilazi njegovu vrednost u  trenutku podržavljenja, ono se ne moze vratiti u celini, vec u pripadajucem delu, u skladu sa ovim zakonom.

 Clan 27.

 (1) Ako je predmet vracanja preduzece cija je vrednost bitno smanjena u odnosu na vrednost preduzeca u  trenutku podržavljenja, za razliku u vrednosti bivšem vlasniku pripada tržišna naknada, u skladu sa clanom  31. ovog zakona.

 (2) Ako je predmet vracanja preduzece cija je vrednost bitno porasla u odnosu na vrednost preduzeca u  trenutku podržavljenja, bivši vlasnik dužan je da plati razliku u vrednosti prema odredbi clana 20. stav 3. ovog  zakona.
 Clan 28.

 (1) Imovina licnih i kapitalskih društava vraca se uspostavljanjem  odgovarajuceg udela bivšeg vlasnika na društvenom kapitalu pravnih lica koja su naslednici sredstava, odnosno imovine podržavljenih preduzeca i drugih privrednih subjekata ciji su ortaci, odnosno akcionari bili  bivši vlasnici.

 (2) Vrednost udela mora biti jednaka vrednosti udela koji je korisnik prava imao na podržavljenom preduzecu  ili na drugom privrednom subjektu iz stava 1. ovog clana.

 (3) Imovina (kapital) iz stava 1. ovog zakona moze se na zahtev bivšeg vlasnika vratiti vracanjem u svojinu i  državinu odnosno uspostavljanjem prava svojine na nepokretnosti pravnog lica koje je naslednik sredstava,  odnosno imovine podržavljenog preduzeca ili drugog privrednog subjekta ciji je deonicar, odnosno ortak bio  bivši vlasnik.

 (4) Na vracanje nepokretnosti u smislu stava 3. ovog clana, primenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose  na povracaj nepokretnosti.
 Clan 29.

 (1) Na nacin utvrden u clanu 28. ovog zakona vraca se i imovina preduzeca iz clana 26. st. 1. i 3. ovog zakona, ako se preduzece ne može vratiti kao celina.

 (2) Povracaj u smislu odredbi cl. 26. i 28. ovog zakona bivši vlasnik može da odbije, u kom slucaju ima pravo  na tržišnu naknadu.

 II. Novcano obeštecenje (tržišna naknada)

 Clan 30.

 (1) Ako se nepokretnost ne može vratiti u svojinu i državinu, odnosno ako se u vezi s njom ne može uspostaviti  pravo svojine ili udela, bivši vlasnik dobija naknadu uspostavljanjem udela na pravnom licu ili u akcijama koje  drži Akcijski fond, ili, na njegov zahtev, u obveznicama izdatim u tu svrhu.

 (2) Ako bivši vlasnik zahteva akcije u smislu prethodnog stava, a iste ne mogu da mu se ponude, pripada mu  tržišna naknada u obveznicama Republike Srbije.

 (3) U slucajevima iz stava 1. ovog clana bivši vlasnik i obveznik mogu se sporazumeti da bivšem vlasniku  pripadne u svojinu druga nepokretnost.

 (4) Odredbe st. 1-4. ovog clana shodno se primenjuju i na pokretnosti iz clana 14. ovog zakona koje se ne  mogu vratiti, kao i na druge podržavljene pokretnosti.

 (5) Pravo na naknadu imaju i bivši vlasnici koji su svoju podržavljenu imovinu povratili na osnovu pravnog  posla uz naknadu.

 Clan 31.

 (1) Ako se, u skladu sa clanom 26. ovog zakona, podržavljeno preduzece ne može vratiti bivšem vlasniku, ili  ako se, u smislu clana 28. ovog zakona, ne može uspostaviti udeo na preduzecu ili pravo svojine na  nepokretnosti, bivši vlasnik ima pravo na tržišnu naknadu u vrednosti imovine, odnosno udela na  podržavljenom preduzecu.

 (2) Bivši vlasnik iz stava 1. ovog clana može da zahteva da mu se vrednost podržavljene imovine nadoknadi u  vidu obveznica ili akcija.

 Clan 32.

 (1) Vrednost podržavljene imovine utvrduje se prema njenom stanju u trenutku podržavljenja i uz uvažavanje  njene vrednosti u momentu donošenja rešenja o povracaju imovine, odnosno obeštecenju.

 (2) Vrednost stana, stambene zgrade, odnosno poslovnih prostorija ili poslovne zgrade utvrduje se u skladu sa  važecim propisima.

 (3) Vrednost poljoprivrednog zemljišta, šuma i zemljišta korišcenog za izgradnju utvrduje se prema
 katastarskoj kulturi, katastarskoj klasi i katastarskoj opštini, na osnovu propisa Vlade Republike Srbije.

 (4) Vrednost stvari koje predstavljaju spomenik kulture ili prirodnu znamenitost utvrduje se po metodologiji  za ocenjivanje spomenika kulture i prirodnih znamenitosti.

 (5) Novcane vrednosti podržavljenih preduzeca, utvrdene u trenutku podržavljenja, valorizuju se na osnovu  pariteta dinara prema USA dolaru u trenutku podržavljenja imovine i pariteta dinara prema USA dolaru na  dan donošenja rešenja o vracanju imovine, pri cemu se uzima u obzir prosecno povecanje dolarskih cena te  imovine koje utvrdi ministar za finansije.

 (6) Ako se sadašnja vrednost imovine iz prethodnih stavova ne može
 utvrditi, vrednost se utvrduje po merilima utvrdenim propisom iz clana 52. stav 1. ovog zakona, ako ovim  zakonom nije drugacije odredeno.
 

 Clan 33.

 (1) Za placanje naknade izdaju se obveznice Republike Srbije.

 (2) Obveznice su hartije od vrednosti koje glase na donosioca, nominovane su u evrima a isplative u jednakim  dinarskim polugodišnjim ratama u roku od 10 godina, sa kamatnom stopom od šest posto godišnje.

 (3) Sredstva za pokrice obaveza po osnovu izdatih obveznica obezbedjuje Republika Srbija.
 

 Clan 34.

 Za period od konacnosti rešenja o naknadi do pocetka obracunavanja kamata na obveznice, odnosno kada je to  utvrdeno rešenjem do isplate naknade u gotovom novcu, bivšem vlasniku pripadaju kamate koje važe za uloge  po videnju, a glavnica se valorizuje.
 Clan 35.

 Bivšem vlasniku, koji se po propisima o socijalnoj zaštiti smatra licem lošijeg imovinskog stanja, može se, umesto naknade u vidu akcija ili obveznica, isplatiti tržisna naknada u jednokratnom novcanom iznosu ili u  jednakim mesecnim ratama.

 Clan 36.

 (1) Naknade date na osnovu propisa o oduzimanju imovine kao i naknade date za imovinu koja je podržavljena  na nacin utvrden clanom 3. stav 2. ovog zakona, prilikom odlucivanja o povracaju imovine u smislu ovog  zakona ne uzimaju se u obzir.

 (2) Zahtevi za naknadu po osnovu nemogucnosti korišcenja, odnosno upravljanja imovinom, kao i po osnovu  održavanja nepokretnosti u periodu od dana podržavljenja do stupanja na snagu ovog zakona, ne priznaju se.

 (3) Obveznicima iz cijih se sredstava u smislu odredaba ovog zakona vraca nepokretnost koju su stekli uz  placanje naknade, pripada tržišna naknada po propisima o eksproprijaciji i prinudnom prenosu nepokretnosti  u društvenoj svojini.

 (4) Tržišna naknada iz stava 3. ovog clana u vidu obveznica isplacuje se na teret budžeta Republike Srbije.

 Glava peta

 POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA
 

 1. Pokretanje postupka

 Clan 37.

 (1) Postupak za povracaj imovine, odnosno obeštecenje pokrece bivši vlasnik zahtevom koji podnosi  opštinskom organu uprave nadležnom za imovinskopravne poslove, prema mestu gde se nalazi imovina koja je  predmet zahteva.

 (2) Postupak za ostvarivanje prava bivših vlasnika je hitan.
 Clan 38.
 (1) Istovremeno sa zahtevom za pokretanje postupka bivši vlasnik je ovlašcen da obvezniku vracanja predloži  sporazumno rešenje. U slucaju da je uz zahtev za pokretanje postupka podnet i predlog za sporazumno  rešenje, organ koji vodi postupak zakazuje usmenu raspravu radi zakljucenja poravnanja. Postignuto  poravnanje ima snagu izvršne isprave.

 (2) Ukoliko stranke ne postignu sporazum ili organ koji vodi postupak, nakon izjašnjenja nadležnog javnog  pravobranioca ne dozvoli poravnanje, organ nastavlja postupak po zahtevu za povracaj odnosno obeštecenje.

 Clan 39.

 (1) Pravo na podnošenje zahteva za povracaj imovine, odnosno obeštecenje, imaju bivši vlasnik i njegovi pravni  sledbenici.

 (2) Kad pravo na povracaj imovine, odnosno obeštecenje ima vise lica, pravovremeno podnet zahtev jednog od tih  lica smatra se podnetim u korist svih sukorisnika prava.

 (3) Pokretanje postupka može da inicira i obveznik vracanja.

 (4) Ako nadležni organ u slucaju iz stava 2. ovog clana utvrdi da postoji javni interes, sam pokrece postupak  po službenoj dužnosti.

 (5) Zahtev za povracaj imovine, odnosno obeštecenje može se podneti najkasnije u roku od dve godine od dana  stupanja na snagu ovog zakona.

 Clan 40.

 (1) Stranke u postupku za vracanje imovine jesu bivši vlasnik, njegov pravni sledbenik, obveznik vracanja,  kao i drugo pravno ili fizicko lice koje, radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, ima pravo da ucestvuje u  postupku.

 (2) U pogledu pravnog sledbeništva dovoljno je da se isto iskaže verovatnim.

 (3) Stranke iz stava 1. ovog clana koje nemaju stalno prebivalište, odnosno sedište u Republici Srbiji, moraju  da imaju punomocnika sa prebivalištem, odnosno sedištem u Republici Srbiji koji zastupa stranku u vezi sa  svim radnjama u postupku.

 2. Sadržina zahteva

 Clan 41.

 (1) Zahtev za povracaj imovine, odnosno obeštecenje treba da sadrži podatke:

 - o vrsti, velicini, orijentacionoj vrednosti i lokaciji imovine na koju se zahtev odnosi,

 - o pravnom osnovu, nacinu i vremenu podržavljenja,

 - o pravnom osnovu zahteva za povracaj,

 - o tome u kom obliku se zahteva povracaj.

 (2) Uz zahtev se podnose:

 1) isprava o podržavljenju imovine ili navod o službenom glasilu u kome je objavljen akt uz konkretno  navodenje predmeta podržavljenja;

 2) dokaz o svojstvu podnosioca zahteva tj. da li je to lice neposredno bivši vlasnik ili njegov pravni sledbenik;

 3) punomocje za ovlašceno lice koje ce pred nadležnim organima zastupati interese podnosioca zahteva, ako  podnosilac zahteva nema stalno prebivalište na teritoriji Republike Srbije.

 (3) Ako se zahtev odnosi na nepokretnost, podnosi se i sledece:

 - izvod iz javne knjige u kojoj se vrši upis nepokretnosti sa svim upisima i brisanjima, pocev od 15. maja 1945. do dana podnošenja zahteva, ili overena foto-kopija uloška te knjige, ili pak druga javna isprava sa tim  podacima.

 - podaci iz katastra zemljišta o položaju, površini i nacinu iskorišcavanja parcela, sa identifikacijom
 sadašnjih oznaka nepokretnosti, ciji se povracaj traži.

 (4) Zahtev može da sadrži i druge podatke i isprave koji su od znacaja za utvrdivanje opravdanosti zahteva.

 Clan 42.

 (1) Ako ne postoje isprave iz clana 41. ovog zakona nadležni organ iz clana 37. stav 1. ovog zakona po  službenoj dužnosti pribavlja dokaze o verovatnosti postojanja prava.

 (2) Obveznici vracanja i treca lica dužni su da nadležnom organu podnesu sve dokaze i dozvole uvid u isprave i  podatke koji su potrebni za kompletiranje dokumentacije o zahtevu.

 (3) Obveznici vracanja i treca lica dužni su i da bivšim vlasnicima, odnosno njihovim punomocnicima dozvole  uvid u isprave i podatke koji su relevantni za utvrdivanje postojanja prava za povracaj imovine i podnošenje  zahteva.

 (4) Organi koji raspolažu podacima i vode službene evidencije (zemljišne knjige, katastar, arhiv i sl.) su dužni  da hitno odgovore na zahtev obveznika, korisnika i organa koji vode postupak.

 3. Nadležnost organa

 Clan 43.
 

 (1) Organ iz clana 37 stav 1. ovog zakona donosi prvostepeno rešenje, nakon sprovedenog ispitnog postupka.

 (2) Po žalbi na prvostepeno rešenje odlucuje Ministarstvo finasija i ekonomije.
 

 4. Donošenje rešenja

 Clan 44.

 (1) Organ iz clana 37. stav 1.ovog zakona utvrduje sve cinjenice i okolnosti za odlucivanje o zahtevu za  povracaj imovine i obeštecenju.

 Rešenje kojim odlucuje o zahtevu sadrži:
 - naznacenje bivšeg vlasnika kome je imovina podržavljena;
 - naznacenje lica kojima se imovina vraca odnosno kojima se utvrdjuje obeštecenje;
 - naznacenje obveznika povracaja imovine, odnosno obveznika obeštecenja;
 - naznacenje imovine koja je podržavljena, kao i osnov, odnosno akt o oduzimanju;
 - naznacenje obima i vrednosti imovine koja se vraca, kao i drugi podaci o imovini, sa oznakama identifikacije  prema stanju na dan donošenja rešenja;
 - naznacenje nacina, odnosno oblika i visine naknade;
 - naznacenje roka za predaju u posed imovine koja se vraca u naturi, odnosno roka za obeštecenje.
 

 (2) Ako je bivši vlasnik podržavljene imovine umro, a njegovi pravni sledbenici nisu utvrdeni, rešenje o  povracaju imovine, odnosno obeštecenju glasi na njegove pravne sledbenike koji su korisnici prava po ovom  zakonu, bez njihovog imenovanja.

 (3) U slucaju iz stava 2. ovog clana vracena imovina se rešenjem daje na privremeno upravljanje staraocu za  posebne slucajeve, dok se ne utvrdi njen pravni sledbenik.

 (4) U rešenju o vracanju imovine prvostepeni organ izdaje i nalog nadležnim organima za izvršenje rešenja,  kao i brisanje eventualnih tereta i odlucuje o troškovima postupka.

 (5) Konacno rešenje iz stava 1. ovog clana dostavlja se po službenoj dužnosti sudu koji vodi zemljišne knjige,  odnosno organu koji vodi javne knjige o evidenciji nepokretnosti i prava na njima.

 Clan 45.

 (1) Odluka o vracanju imovine donosi se i dostavlja bivšem vlasniku, odnosno njegovom pravnom sledbeniku  najkasnije u roku od tri meseca od dana podnošenja uredno sastavljenog zahteva.

 (2) Danom podnošenja uredno sastavljenog zahteva smatra se dan kada je nepotpuni zahtev u celini dopunjen.

 Clan 46.

 (1) Konacno rešenje o vracanju imovine i obeštecenju izvršavaju:
 - sudovi odnosno organi odredeni zakonom za vodenje javnih knjiga o evidenciji nepokretnosti i prava na  njima, kad je rec o upisu vlasništva na nepokretnosti;
 - Akcijski fond kad je rec o uspostavljanju udela u preduzecu ili naknadi u akcijama;
 - Ministarstvo finansija i ekonomije kad je rec o naknadi u obveznicama i novcanoj naknadi.

 (2) Prinudno izvršenje rešenja koja nisu dobrovoljno izvršena sprovodi se po odredbama Zakona o opštem  upravnom postupku (nenovcane obaveze) odnosno Zakona o izvršnom postupku (novcane obaveze.)

 5. Ostala pitanja u vezi sa postupkom

 Clan 47.

 (1) Na zahtev bivšeg vlasnika radi obezbedjenja zahteva za vracanje imovine ili iz drugih znacajnih razloga  prvostepeni organ donece privremeni zakljucak radi obezbedenja izvršenja obaveze kojim se odreduje  zabeležba postupka u javnoj knjizi, privremena zabrana raspolaganja nepokretnostima, odnosno odlaže  delimicna ili potpuna kapitalska transformacija preduzeca i drugih privrednih subjekata.
 

 Clan 48.

 (1) Bivši vlasnici i obveznici vracanja mogu u toku postupka pred nadležnim organom u svakom trenutku da  zakljuce poravnanje o imovini koja je predmet zahteva za povracaj, odnosno obeštecenje.

 (2) Nadležni organ ce strankama u postupku ukazati na mogucnost poravnanja i pružiti im pomoc u
 medusobnom poravnanju vodeci racuna o tome da poravnanje ne bude u suprotnosti sa prinudnim propisima i  da je izvršivo.

 (3) Poravnanje se smatra zakljucenim kada stranke procitaju zapisnik o poravnanju i potpišu ga.

 (4) Ako je poravnanje postignuto samo u odnosu na deo imovine koja je predmet zahteva nadležni organ unece  poravnanje u rešenje o povracaju imovine.

 Clan 49.

 (1) Stranke u postuku za povracaj imovine po ovom zakonu ne placaju takse.

 (2) O troškovima postupka odlucuje nadležni organ po propisima koji se primenjuju pred tim organom.

 Clan 50.

 (1) Ako je u slucajevima iz clana 44. stav 3. ovog zakona ostavinski postupak u vezi sa licem iz st. 2. istog  clana pravnosnažno okoncan a da pritom nije odluceno i o nasledivanju imovine koja tom licu pripadne na  osnovu resenja o povracaju imovine, u pogledu te imovine sud ce doneti dopunsko rešenje o nasledivanju, a u  slucaju spora vodi se parnicni postupak.

 (2) U dopunskom rešenju o nasledivanju nije dopušteno menjati pravne odnose nastale na osnovu rešenja o  nasledivanju, osim ako se nasledinici drukcije sporazumeju.

 (3) Ako se na nasledivanje u skladu sa važecim zakonodavstvom primeni pravo strane države, u obzir se  uzimaju i materijalno-pravne odredbe propisane ovim zakonom.

 (4) Za raspravljanje zaostavštine po ovom zakonu iskljucivo je nadležan sud Republike Srbije.

 Clan 51.

 (1) Dopunski ostavinski postupak pokrece naslednik bivšeg vlasnika, nakon pravnosnažnosti rešenja o  vracanju imovine, predlogom uz koji podnosi i rešenje o nasledivanju ili njemu jednaku ispravu o nasledivanju  iz clana 50. stav 1. ovog zakona i druge isprave koje su potrebne za odlucivanje.

 (2) Imovina bivšeg vlasnika o kojoj se odlucuje u ovom postupku prelazi na njegove naslednike danom  pravnosnažnosti rešenja o vracanju imovine.

 (3) Rokovi koji po zakonu o nasledivanju teku od dana smrti ostavioca u ovom postupku teku od dana  pravnosnažnosti rešenja o vracanju imovine.
 

 Glava šesta

 DONOŠENJE PRATECIH PROPISA

 Clan 52.

 (1) Ministar za finansije i ekonomiju, zajedno sa ministrom za privredu i privatizaciju, ministrom urbanizma  i gradevine i ministrom poljoprivrede, u roku od dva meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona donece  uputstvo o merilima, odnosno o metodologiji za ocenjivanje vrednosti podržavljenih pokretnosti, nepokretnosti, preduzeca, odnosno imovine.

 (2) Uputstvo iz stava 2. ovog clana zasniva se na nacelu da se vrednost stvari ocenjuju prema stanju na dan  podržavljenja i prema vrednosti na dan donošenja rešenja o vracanju imovine.

 (3) Vrednost sadašnjih preduzeca i drugih pravnih lica ocenjuje se u skladu sa odredbama propisa koji  ureduje privatizaciju preduzeca.

 (4) Metodologiju iz clana 32. stav 4. ovog zakona ministar kulture propisace pravilnikom u roku od dva  meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

 (5) Ministar finansija i ekonomije ce propisati uputstvo o postupanju organa po zahtevima za naknadu, sa  obrascima koji ce biti korišceni u tom postupku u roku od dva meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

 (6) Ministar finansija i ekonomije, ce u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona doneti  uputstvo o sadržaju i nacinu vodenja evidencija (o vracanju imovine, o podnetim zahtevima, izdatim rešenjima, izvršenju rešenja i dr.).

 Glava sedma

 PRELAZNE I ZAVRŠSNE ODREDBE

 Clan 53.

 (1) Od dana stupanja na snagu ovog zakona nije dozvoljeno bilo kakvo raspolaganje nepokretnostima, odnosno  imovinom u vezi sa kojom po odredbama ovog zakona postoji dužnost vracanja, kao ni njihovo hipotekarno  opterecenje, zakup i zaloga.

 (2) Teretni ili besteretni pravni poslovi i jednostrane izjave volje koji su u suprotnosti sa odredbom stava 1.  ovog clana ništavi su.

 (3) Odredba stava 1. ovog clana prestaje da važi 30 dana po isteku roka iz clana 39. stav 5. ovog zakona, u  odnosu na imovinu za koju nisu podneti zahtevi za povracaj, odnosno obeštecenje.

 (4) Imovina vracena bivšem vlasniku u slobodnom je prometu.

 Clan 54.

 (1) Ako je imovina koja je predmet povracaja ili tržišne naknade prešla iz društvene u privatnu svojinu na  osnovu nezakonitih, odnosno fiktivnih pravnih akata i poslova, obveznik za povracaj odnosno naknadu, jeste  pravno odnosno fizicko lice koje je u trenutku odlucivanja o zahtevu za vracanje bilo vlasnik takve imovine.

 Clan 55.

 Pravo na naknadu smatra se ugašenim u slucaju kad je privatna imovina prešla u državnu, odnosno društvenu  svojinu, poklonom ili odricanjem od nasleda, osim u slucaju kad je volja poklonodavca, odnosno odricaoca bila  iznudena.

 Clan 56.

 (1) Podnošenje zahteva i odlucivanje o pitanjima iz ovog zakona dopušteno je bez obzira na to da li je do  stupanja na snagu ovog zakona sud ili drugi državni organ pravnosnažno vec odlucivao o zahtevu za povracaj,  odnosno naknadu, a zahtevu korisnika prava nije bilo udovoljeno.

 (2) Odredba stava 1. ovog clana ne primenjuje se u slucaju zahteva za povracaj podnetih na osnovu propisa  donetih posle 1. januara 1990. godine.

 Clan 57.

 Nacin utvrdivanja vrednosti imovine iz clana 32. ovog zakona propisace Vlada Republike Srbije u roku od  mesec dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

 Clan 58.

 Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a  primenjivace se od 1. januara 2003. godine.

 Obrazloženje uz primedbe na nacrt zakona o povra?aju imovine
 
 OBRAZLOŽENJE UZ PRIMEDBE NA NACRT
 ZAKONA O POVRACAJU IMOVINE I OBEŠTECENJU

 (na tekst Nacrta koji je usvojen na sednici Komisije od 29. maja 2002. godine)

 Liga za za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava je interesna organizacija sa medunarodno priznatim  konsultantskim statusom prvenstveno po pitanjima koja se odnose na zaštitu privatne svojine i prava malih i .Kao takva organizacija Liga se zalaže za temeljan pristup rešavanju pitanja statusa  privatne imovine jer je privatna svojina u Srbiji generalno nezašticena, pre svega zbog nepostojanja zakonske  regulative koja cvrsto garantuje pravo na mirno uživanje i raspolaganje privatnom imovinom, ali i postojanja  još uvek neukinutih propisa iz "komunistickog perioda" koji omogucavaju transformaciju "društvene  svojine" u privatnu putem represivnih metoda suprotno pravnim principima civilizovanog sveta ( npr.Zakon o  osnovama svojinsko pravnih odnosa Službeni list SFRJ 6/80,36/90 i 29/96).

 U cilju uvodenja civilizacijskih tekovina u pravni poredak Republike Srbije koje se odnose na zaštitu prava na  mirno uživanje i raspolaganje privatnom imovinom i na jacanje svesti o privatnom vlasništvu, Liga zastupa  stanovište da se u procesu restitucije mora dati primat povracaju imovine u naturalnom obliku bez  ogranicenja i poštovanju dva temeljna principa, prvo - principa kontinuiteta svojine koji ne priznaje nasilan  prekid u pravu na mirno uživanje i raspolaganje privatnom imovinom, i drugo pravno pravilo - superficies solo  cedit po kojem je vlasnicko pravo nad zemljištem primarno pravo.

 Proces restitucije mora ojacati poziciju vlasnika kao neprikosnovenog subjekta u pravnom prometu, što  danas nije slucaj, s obzirom da se vlasništvo masovno sticalo i još uvek stice putem pseudo - pravnih radnji  karakteristicnih za totalitarni sistem koji je deklarativno "napušten". Pseudo stecena prava vlasništva moraju biti predmet revizije.
 Zbog toga je restitucija strateški proces u zemljama u tranziciji koji ne ide samo u prilog vlasnika nasilno  oduzete imovine,vec potvrdjuje i druga stecena vlasnicka prava pod uslovom da iza njih stoji pravna, ekonomska i socijlana opravdanost. Pored toga, znacajan deo oduzete imovine postace državna svojina zbog  nepostojanja naslednika koji ce istu potraživati jer je u periodu za vreme i posle II Svetskog rata gradanska  klasa u Srbiji masovno uništavana (prema podacima Lige ovaj deo imovine iznosi oko 30% od ukupno oduzete imovine).

 Iz tih razloga Liga insistira na primedbama u prilogu i to:
 

 1.da se dopune pojmovi koji definišu objekte vracanja (primedbe na clanove 3. i 12.) i subjekte kojima se vraca  (primedbe na clan 8.stav 4);
 2.da se kao obveznici vracanja ukljuce i fizicka lica kako bi se redovnim putem obavila temeljna revizija  postupaka na osnovu kojih je vršena svojinska transformacija "društvene svojine" u privatnu uz masovnu  primenu propisa koji legalizuju kriminal ( npr.primer Zakon o osnovama svojinsko pravnih odnosa - SFRJ ), kao i pogrešnim tumacenjem, manipulacijom propisa koji dozvoljavaju promet nepokretnosti, ali i kršenjem  propisa koji zabranjuju promet nepokretnosti - otkup zadužbinske imovine, zabrana prometa savezne imovine  oduzetog porekla i dr.

 Pravni ekspertski tim Lige posebno naglašava, da je u slucajevima otkupa stanova pravni promet obavljen  iskljucivo na stambenom prostoru a ne i na zajednickim delovima zgrade i na gradjevinskom zemljištu koji su  zadržali status "društvene" svojine odnosno državne imovine te kao takvi ne mogu biti izuzeti iz povracaja po  principu in natura. Država nema prava da ih u ovom postupku poklanja otkupcima stanova, a njihove stvarne  vlasnike simbolicno obešteti. Zato predlažemo da se omoguci poravnanje izmedju bivšeg vlasnika i otkupca što  se može uspešno okoncati ukoliko je nadoknada u naturi u vidu istovrsne imovine istog kvaliteta i vrednosti iz  državnog fonda, koju država može stvoriti ukoliko je vec neposeduje, kroz projekat izgradnje stanova  namenjenih za rešenje ovog problema (primedbe na clan 10 stavovi 1,2,3 i 4, clan 11 stav 1, clan 15 i 46 stav 3
 );

 3.da se iskljuce sva ogranicenja i uslovljavanja pri vracanju imovine u naturalnom obliku jer:

 a)Medunarodna zajednica promenu sistema ocenjuje prvenstveno kroz zakonodavstvo koje štiti osnovna  ljudska prava, a ogranicenja po pitanjima državljanstva, brzine vracanja imovine i visine nadoknade za  izgubljenu imovinu smatraju se diskriminatorskim. U tom smislu države poput Hrvatske, Ceške, Slovacke, Litvanije, Slovenije i Rumunije posebno su apostrofirane od strane predstavnika SAD na sednici OEBS-a
 25.oktobra 2000.godine u Varšavi gde je iznet stav Kongresa SAD, da ove države svoje zakone prilagode  standardima razvijenih zemalja (konkretno Rumunija je to i uradila 23 februara 2001.godine);

 b)Nijedna nepokretnost ne može biti van pravnog prometa, pa je suvereno pravo bivših vlasnika da dobiju pravo  vlasništva nad svojom imovinom bez obzira ko je sada držalac i u koje je svrhe koristi.Praksa pokazuje da je  imovina koja se izuzima iz fizickog povracaja cesto predmet nelegalne prodaje koja dezavuiše razloge zbog  cega je izuzeta iz povracaja ( npr. JAT nekada Aeroput, Odeljenje Psihijatrijske klinike na Avali i  slicno)(primedbe se odnose na clan 16);

 c)Imovina se mora vratiti bez uslovljavanja, a vlasnik kome se imovina vraca reguliše svoj odnos prema  obvezniku vracanja u skladu sa postojecim propisima, Zakon o obligacijama ( primedbe na clanove 17. i 18.);

 d)Gradjevinsko zemljište bez obzira da li je slobodno ili izgradeno sa trajnim objektom u vlasništvu bivšeg  vlasnika gradevinskog zemljišta ili treceg lica, kao državna svojina ne može biti izuzeto iz vracanja in natura.
 Pravo države na to zemljište usled ulaganja u infrastrukturu kao i vlasnika zgrade koji je platio komunalna  potraživanja reguliše se kroz dalje davanje nadoknade za komunalne usluge državi i korišcenja te  infrastructure od strane vlasnika zgrade, dok vlasnik zemljišta stice pravo na ubiranje zemljišne rente. Ovo  razdvajanje vlasnickih prava je neophodno jer je vlasništvo nad zemljom trajno, a nad izgradjenim objektom  dok objekat traje, dakle do momenta kada može biti porušen.
 ( primedbe se odnose na clan 24.stavovi 3,4 i 7).

 e)Posebno obratiti pažnju i iskljuciti iz ovog zakona one propise koji su imali represivan odnos prema  privatnom vlasništvu u celini (Zakon o stambenim odnosima Republike Srbije, Zakon o osnovama svojinsko  pravnih odnosa SFRJ i sl.)jer je rec o propisima kojima nece biti mesto u pravnom sistemu države koja pledira  da postane clan Evropske Unije. Jedna od posledice primena ovakvih propisa je davanje naslednickih izjava  protivnih interesima samih davalaca tih izjava te zbog toga takve izjave ne treba da imaju pravno dejstvo
 (primedbe na clan 50, stavovi 2a i 2b);

 f) U demokratskom svetu praksa je da nevladine organizacije budu konsultovane pri donošenju propisa i  njihovoj realizaciji ako se ti propisi odnose na polje delovanja odnosnih organizacija. To je razlog zašto  insistiramo da se ova praksa realno sprovede u slucaju Lige za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava i da se  ovoj nevladinoj organizaciji prizna pravo da bude aktivni ucesnik u postupku pripreme i sprovodenja Zakona o  povracaju bespravno oduzete imovine i obeštecenju (primedba na clan. 43, stav 1 i 46, stav 3)
 

 NAPOMENA :
 U postupku izrade ovog teksta konsultovani su relevantni pravni i poslovni krugovi u SAD i EU ciji je interes  temeljno sprovodenje tranzicije u Republici Srbiji. Stavovi Lige u obrazloženju i konkretnim primedbama na
 Nacrt zakona o povracaju imovine i obeštecenju predstavljaju usaglašeni pristup i sadržaj sa standardima  medunarodnih institucija ( Savet Evrope, Komitet za ljudska prava UN i Kongres SAD ) cime je ovaj tekst  dobio status dokumenta sa medunarodnim kredibilitetom.
 

  Zakon o povra?aju imovine i obešte?enju od 29.5.2002. sa ugra?enim primedbama
 

 TEKST USVOJEN NA SEDNICI KOMISIJE OD 29. maja 2002. godine
 sa ugra?enim primedbama Lige
 

 NACRT ZAKONA
 O POVRACAJU IMOVINE I OBESTECENJU

 Glava prva

 OSNOVNE ODREDBE

 Clan 1.

 (1) Ovim zakonom uredjuju se uslovi, nacin i postupak vracanja imovine koja je na teritoriji Republike Srbije  podrzavljena oduzimanjem od bivsih vlasnika - fizickih i pravnih lica, primenom propisa o agrarnoj reformi,  konfiskaciji,sekvestraciji, nacionalizaciji i eksproprijaciji I drugih propisa koji su doneseni i primenjivani u  periodu od 1945.godine, kao i svim drugim aktima kojima je izvršeno podržavljenje bez tržišne naknade.

 (2) Imovina se, u smislu ovog zakona, vraca u naturi, u vidu iste ili druge imovine, a ako to nije moguce daje se  trzisna naknada u vidu kapitalskih udela, akcija, obveznica, drugih hartija od vrednosti ili u novcu.

 (3) Prioritet ce se dati povracaju imovine u naturi.

 Clan 2.

 Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledece znacenje:

 1) Pod imovinom se smatraju stvari nepokretne i pokretne i prava.

 2) Pod propisima o oduzimanju imovine podrazumevaju se narocito sledeci propisi:

 1. Odluka AVNOJ-a o prelazu u drzavnu svojinu neprijateljske imovine, odrzavnoj upravi nad imovinom  neprisutnih lica i o sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otudjile (?Sluzbeni list  DFJ?, br.2/1945);

 2. Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (?Sluzbeni list DFJ?, br.64/1945, ?Sluzbeni list FNRJ?, br.  24/1946, 101/1947, 105/1948,21/1956,55/1957, 10/1965);

 3. Zakon o agrarnoj reformi i unutrasnjoj kolonizaciji ("Sluzbeni glasnik NRS", br. 39/1945, 4/1946);

 4. Zakon o agrarnoj reformi i unutrasnjoj kolonizaciji ("Sluzbeni glasnik NRS", br. 5/1948, 1/1949 i
 34/1956);

 5. Odluka o ustanovi suda za sudjenje zlocina i prestupa protiv srpske nacionalne casti ("Sluzbeni glasnik  NRS", br.1/ 1945);

 6. Odluka o sudu za sudjenje zlocina i prestupa protiv srpske nacionalne casti ("Sluzbeni glasnik NRS", br.3/ 1945);

 7. Zakon o suzbijanju nedopustene spekulacije i privredne sabotaze(?Sluzbeni list DFJ?, br. 26/1945);

 8. Zakon o zabrani izazivanja nacionalne, rasne (plemenske) i verske mrznje i razdora (?Sluzbeni list DFJ?, br. 36/1945);

 9. Zakon o zastiti i upravljanju narodnom imovinom (?Sluzbeni list DFJ?,br. 36/1945);

 10. Zakon o konfiskaciji imovine i o izvrsenju konfiskacije (?Sluzbeni list DFJ?, br. 40/1945);

 11. Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvrsenju konfiskacije  (?Sluzbeni list FNRJ?, br. 61/1946, 74/1946);

 12. Zakon o oduzimanju ratne dobiti stecene za vreme neprijateljske okupacije ("Sluzbeni list DFJ",
 br.36/1945);

 13. Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama Zakona o oduzimanju ratne dobiti stecene za vreme neprijateljske  okupacije ("Sluzbeni list FNRJ",br.52/1946);

 14. Zakon o drzavljanstvu ("Sluzbeni list DFJ", br. 64/1945, "Sluzbeni list FNRJ", br. 105/1948);

 15. Zakon o oduzimanju drzavljanstva oficirima i podoficirima bivse jugoslovenske vojske, koji nece da se  vrate u otadzbinu i pripadnicima vojnih formacija koji su sluzili okupatoru i odbegli u inostranstvo (?Sluzbeni  list DFJ?, br. 64/1945 i ?Sluzbeni list FNRJ?, br. 86/1946);

 16. Zakon o krivicnim delima protiv naroda i drzave (?Sluzbeni list DFJ?,br. 66/1945 i ?Sluzbeni list
 FNRJ?, br. 59/1946, 86/1946);

 17. Zakon o suzbijanju nedopustene trgovine, nedopustene spekulacije I privredne sabotaze (?Sluzbeni list  FNRJ?, br. 56/1946, 74/1946);

 18. Zakon o prelazu u drzavnu svojinu neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih lica  (?Sluzbeni list FNRJ?, br.63/1946, 74/1946);

 19. Zakon o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im  je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagaca (?Sluzbeni list FNRJ?, br. 36/1945);

 20. Zakon o potvrdi i izmenama Zakona o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku  okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagaca (?Sluzbeni list FNRJ?, br.64/1946);

 21. Zakon o zastiti opstenarodne imovine i imovine pod upravom drzave(?Sluzbeni list FNRJ?, br. 86/1946);

 22. Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeca (?Sluzbeni list FNRJ?, br. 98/1946, 35/1948);

 23. Uredba o arondaciji zemljista poljoprivrednih dobara (?Sluzbeni list FNRJ?, br. 99/1946), ako korisnici  prava nisu dobili odgovarajuce drugo zemljiste;

 24. Odluka NKOJ o privremenoj zabrani vracanja kolonista u njihova ranija mesta zivljenja (?Sluzbeni list  DFJ?, br. 13/1945);

 25. Zakon o postupanju sa napustenom zemljom kolonista u AKMO (?Sluzbeni list NRS?, br. 9/1947);

 26. Zakon o reviziji dodeljivanja zemlje kolonistima i agrarnim interesentima u AKMO (?Sluzbeni list  FNRJ?, br. 89/1946);

 27. Zakon o likvidaciji agrarne reforme vrsene do 6. aprila 1941. godine na velikim posedima u Autonomnoj  Pokrajini Vojvodini

 28. Osnovni zakon o eksproprijaciji (?Sluzbeni list FNRJ?, 28/1947), ako korisnici prava na ime naknade  nisu dobili drugu nepokretnost;

 29. Osnovni zakon o postupanju sa eksproprisanim i konfiskovanim sumskim posedima ("Sluzbeni list  FNRJ", 61/1946);

 30. Krivicni zakonik (?Sluzbeni list FNRJ?, br. 13/1951);

 31. Zakon o izvrsenju kazni, mera bezbednosti i vaspitno-popravnih mera("Sluzbeni list FNRJ", br. 47/1951);

 32. Uredba o imovinskim odnosima i reorganizaciji seljacke radne zadruge,(?Sluzbeni list FNRJ?, br. 14/1953), ako korisnici prava nisu dobili odgovarajuce drugo zemljiste;

 33. Zakon o poljoprivrednom zemljisnom fondu opstenarodne imovine i o dodeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama (?Sluzbeni list FNRJ?,br. 22/1953);

 34. Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada gradjevniskog zemljista(?Sluzbeni list FNRJ?, br. 52/1958);

 35. Osnovni zakon o iskoriscavanju poljoprivrednog zemljista (?Sluzbeni list FNRJ?, br. 43/1959 i 53/1962, kao i ?Sluzbeni list FNRJ?, 10/1965,25/1965 – preciscen tekst, 12/1967 i 14/1970), ako korisnici porava nisu dobili odgovarajuce drugo zemljiste.

 36.Zakon o odredjivanju gradj. zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (Sl. list SFRJ 32/68)

 37.Zakon o otkupu privatnih apoteka (Sl. list FNRJ br. 50/1949)

 3) Pod izrazom podrzavljena imovina podrazumeva se privatna imovina iz stava 1. ovog clana bez obzira na to da  li je ta imovina aktom o podrzavljenju presla u opstenarodnu svojinu, drzavnu, drustvenu ili zadruznu svojinu.

 4) Pod aktom o podržavljenju podrazumevaju se pravni akti koji su imali neposredno dejstvo, kao sto su propisi, presude, odluke, resenja, drugi pravni akti kao I materijalne radnje državnih organa putem koji je privatna imovina podrzavljena.

 5) Pod drzavnim organima podrazumevaju se sudovi, organi uprave, komisije I narodni odbori i njima srodni organi koji su na osnovu propisa o oduzimanju imovine bili ovlasceni za donosenje akata o podrzavljenju.

 6) Pod bivsim vlasnicima podrazumevaju se fizicka i pravna lica koja su bila vlasnici imovine oduzete  primenom propisa o oduzimanju imovine I njihovi pravni sledbenici ( univerzalni sukcesori), koji polazu pravo  na povracaj imovine, odnosno na novcano obestecenje po ovom zakonu.

 7) Pod obveznicima vracanja podrazumevaju se drzava, preduzeca i druga pravna lica, kao I fizicka lica u cijoj  se imovini nalaze stvari koje se na osnovu ovog zakona vracaju bivsim vlasnicima, odnosno koja su obavezna  po ovom zakonu na povracaj imovine ili obestecenje.

 8) Pod povracajem imovine u naturi , podrazumeva se i uvodjenje u posed pod uslovima previdjenim ovim  zaknom.

 Clan 3.

 (1) Pravo povracaja imovine, odnosno obestecenja imaju fizicka i pravna lica kojima je imovina oduzeta na  osnovu propisa o oduzimanju imovine , navedenih u clanu 2. tac. 2. ovoga zakona, kao i ona fizicka lica kojima  je imovina podrzavljena bez naknade na osnovu drugog propisa donetog do stupanja na snagu Ustava SFRJ iz  1963. godine.

 (2) To pravo imaju i ona fizicka lica kojima je presudom, odlukom ili drugim aktom drzavnog organa, odnosno  aktima i radnjama pojedinaca prilikom izvrsavanja ovlascenja drzavnog organa, bila oduzeta imovina na  osnovu ništavog pravnog posla, bez pravnog osnova, ili zloupotrebom prava ili politicke moci.

 (3) Odredbe ovog zakona primenice se i na vracanje imovine, odnosno obeštecenje za imovinu koja je prešla u  državnu svojinu:

 a) na osnovu pravnog posla koji je zaljucen pod prinudom, prevarom, pretnjom ili u zabludi;
 b) oduzimanjem uz naknadu koja ne prelazi jednu polovinu vrednosti imovine (oštecenje preko polovine).
 

 Clan 4.

 (1) Na resavanje pitanja koja su predmet ovog zakona shodno ce se primeniti odredbe zakona kojima su  uredjeni svojinskopravni, obligacioni,naslednopravni i drugi imovinski odnosi, ako nisu u suprotnosti sa ovim  zakonom.

 (2) U postupcima za ostvarivanje prava po ovom zakonu primenjuje se Zakon o opstem upravnom postupku, ako  ovim zakonom nije drukcije odredjeno.

 Clan 5.

 Sticanje nepokretnosti, druge imovine i imovinskih prava, odnosno novcane naknade po ovom zakonu, ne  podleze placanju poreza.
 

 Glava druga

 NOSIOCI PRAVA I OBAVEZA

 1. Bivsi vlasnici (korisnici prava)

 Clan 6.

 (1) Pravo povracaja imovine, odnosno obestecenja, po odredbama ovog zakona imaju bivsi vlasnici, ili njihovi  naslednici, koji su liseni svoje imovine primenom propisa i akata iz cl. 2. i 3. ovog zakona.
 (2) To pravo imaju i strani drzavljani u skladu sa medjudrzavnim sporazumima.

 (3) Uslovi iz st. 1. i 2. ovog clana ne odnose se na bivse jugoslovenske drzavljane kojima je imovina oduzeta  usled prelaska u strano drzavljanstvo.

 Clan 7.

 Pravo povracaja imovine, odnosno obestecenja u smislu ovog zakona, nemaju bivsi vlasnici koji su dobili  naknadu ili su imali pravo da dobiju naknadu za oduzetu imovinu, od inostrane drzave, ako ovim zakonom nije  drukcije odredjeno.

 Clan 8.

 (1) Pravna lica kojima je imovina podrzavljena na osnovu propisa iz clana 2. stav 2. ovog zakona imaju pravo  povracaja imovine, odnosno obestecenja samo ako je to ovim zakonom izricito odredjeno.

 (2) Pravo povracaja imovine, odnosno obestecenja imaju crkve i druge verske zajednice i njihove ustanove, koje u vreme stupanja na snagu ovog zakona deluju na teritoriji Republike Srbije, u skladu sa posebnim zakonom.

 (3) Pravo povracaja imovine kapitalskih i licnih drustava imaju akcionari odnosno udelnicari, kao i ortaci, koji su fizicka lica.

 (4) Pravo povracaja imovine, odnosno obestecenja pripada i zaduzbinama,legatima,fondovima i
 nekomercijalnim pravnim licima.
 

 Clan 9.

 (1) Ako je bivsi vlasnik koji ima pravo na povracaj imovine, odnosno na obestecenje, umro ili je proglasen umrlim, prava iz ovog zakona prelaze na njegove naslednike.

 (2) Pravo nasledjivanja ocenjuje se na osnovu odredaba Zakona o nasledjivanju Republike Srbije, ako ovim zakonom nije drukcije odredjeno.

 (3) Ako su naslednici vec utvrdjeni na osnovu stranog prava, u pogledu ovog pitanja primenice se to strano pravo.

 (4) Izuzetno od odrebe stava 3. ovoga clana u pogledu nasledjivanja nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji Repubike Srbije primenjuje se pravo Repubike Srbije.

 2. Obveznici vracanja

 Clan 10.
 

 (1) Obveznik vracanja nepokretnosti je država ili drugo pravno kao i fizicko lice koje je u momentu stupanja  na snagu ovog zakona vlasnik ili nosilac prava korišcenja ili raspolaganja ili polaže pravo na tu nepokretnost  na osnovu teretnog ili bezteretnog pravnog posla.
 

 (2) Obveznik vracanja pokretnih stvari i imovinskih prava je drzava ili drugo pravno ondosno fizicko lice u  cijoj se imovini zateknu te stvari i prava u momentu stupanja na snagu ovog zakona.

 (3) Obveznici vracanja podrzavljenih preduzeca, odnosno drugih privrednih subjekata ili za uspostavljanje  udela na njihovoj imovini jesu preduzeca, odnosno druga pravna ili fizicka lica u cijoj se imovini nalaze  sredstva,odnosno imovina podrzavljenih preduzeca ili drugih privrednih subjekata.

 (4) Pravno odnosno fizicko lice koje je obveznik vracanja stvari po odredbama st. 1-3. Ovog clana ima pravo na  naknadu njene vrednosti od Republike Srbije, ako je pravo na tu stvar steklo punovaznim teretnim pravnim  poslom , ili na osnovu propisa o agrarnoj reformi.

 (5)Obveznik naknade u akcijama kojima raspolaze Republika Srbija jeste Akcijski fond Republike Srbije.

 (6) Obveznik naknade u obveznicama i u novcu je Republika Srbija.

 Clan 11.

 (1) Ako su obveznici vracanja fizicka lica koja su u meduvremenu putem zakonitog teretnog posla ili  bezteretnog sticanja postala vlasnici imovine koja je bila oduzeta od bivših vlasnika primenom propisa i akata  iz clana 2. i 3. ovog zakona, ta fizicka lica imaju pravo na nadoknadu do visine uloženih sredstava u predmetnu  imovinu, a svoja prava na obeštecenje ostvaruju u posebnom postupku od Republike Srbije.
 

 (2) Medjutim, smatrace se obveznicima vracanja oni drzaoci stvari i prava iz stava 1. ovog clana koji su  pribavili iste bez pravnog osnova ili ako ih drze po osnovu najma, zakupa ili drugog tome srodnog odnosa.

 Glava treca

 PREDMET VRACANJA I OBESTECENJA

 Clan 12.

 Na osnovu ovog zakona predmet vracanja odnosno obeštecenja je narocito sledeca imovina:

 Poljoprivredno zemljište sa objektima i bez objekata (stambene,poslovne i ekonomske zgrade),šume i šumsko  zemljište,pašnjaci,sve bez obzira na stanje u kojem se nalaze.
 Gradevinsko zemljište bez obzira na stanje u kome se nalazi.
 Stambene i poslovne zgrade,odnosno idealni delovi takvih zgrada bez obzira na stanje u kome se nalazi.
 Stanovi i poslovne prostorije,bez obzira na stanje u kome se nalaze.
 Preduzeca bez obzira na stanje u kome se nalaze.
 Hoteli i renta-vile bez obzira na stanje u kome se nalaze.
 Udruženja i fondovi.
 Prevozna sredstva.
 Pokretne stvari.
 Novcana sredstva.
 Hartije od vrednosti.
 Intelektualna svojina.

 Glava cetvrta

 OBLICI VRACANJA IMOVINE

 I. Vracanje u naturalnom obliku

 Clan 13.

 (1) Povracaj imovine vrsi se vracanjem bivsem vlasniku prava svojine I drzavine na istoj imovini koja mu je  bila oduzeta.

 (2) Ako se imovina ne može vratiti u celini, moguce je delimicno vracanje s tim što se razlika u vrednosti  nadoknaduje drugom imovinom u adekvatnom obimu i kvalitetu na istoj teritoriji ili se isplacuje po tržišnoj  vrednosti.
 

 1. Vracanje pokretnosti

 Clan 14.

 (1) Predmet vracanja su pokretnosti, kulturne, umetnicke ili istorijske vrednosti, kao i druge pokretne  stvari, predmeti ili grupe predmeta za privrednu delatnost, predmeti ili grupe predmeta za licnu upotrebu  bivšeg vlasnika kao i predmenti koji su bivšim vlasnicima ili njihovim pravnim sledbenicima posebno dragi.

 (2) Pokretnosti koje su po propisima o zastiti prirodnih i kulturnih dobara predmeti kulturne i prirodne  bastine, vracaju se u svojinu i drzavinu.
 

 2. Vracanje nepokretnosti

 Clan 15.

 (1) Poljoprivredno zemljiste, sume, gradjevinsko i sumsko zemljiste,stambene i poslovne zgrade, odnosno  idealni delovi takvih zgrada, stanovi I poslovne prostorije, vracaju se pod uslovima propisanim u ovom zakonu.

 (2) Nepokretnosti koje su po propisima o zastiti prirodne i kulturne bastine proglasene za kulturne
 spomenike ili prirodne znamenitosti takodje se vracaju pod uslovima predvidjenim u ovom zakonu.

 (3) Pomocne, zajednicke i njima slicne prostorije vracaju se u svojinu i državinu bivšim vlasnicima odnosno  njihovim naslednicima.

 Clan 16.

 (1) Nepokretnost cija vrednost nakon podrzavljenja nije bitno porasla,vraca se, pod uslovima utvrdjenim u  ovom zakonu, bez obracuna razlike u vrednosti.
 

 (2) Ako je vrednost nepokretnosti bitno porasla usled novih ulaganja vrši se prebijanje porasle vrednosti sa  ostvarenim prihodom obveznika vracanja za vreme korišcenja nepokretnosti.

 (3) Nepokretnost cija je vrednost nakon podrzavljenja bitno smanjena, vraca se korisniku prava uz doplatu  naknade do pune vrednosti u trenutku podrzavljenja.

 Clan 17.

 (1) Poljoprivredno zemljiste vraca se bivsem vlasniku u svojinu i drzavinu.
 (2) Ako na oduzetom poljoprivrednom zemljištu sada postoji pravo svojine treceg lica bivši vlasnik ima pravo  na drugo odgovarajuce poljoprivredno zemljište iz kompleksa podržavljenog poljoprivrednog zemljišta. Pod  pojmom drugog odgovarajuceg poljoprivrednog zemljišta podrazumeva se zemljište koje je istog kvaliteta i  boniteta i približne lokacije.
 

 (3) Korisnik oduzetog zemljišta dužan je da postupi po odredbama stava 1 ovog clana.

 Clan 18.

 (1) Ako korisnik prava ne traži povracaj poljoprivrednog zemljišta, odnosno šume u naturi pripada mu pravo  na novcanu naknadu koja ce se isplatiti najkasnije u roku od godinu dana.
 

 Clan 19.

 (1) Stambene zgrade, odnosno stanovi na kojima ne postoji zakupni ili tome srodan odnos, vracaju se bivsem  vlasniku u svojinu i drzavinu.

 (2) Stambene zgrade, odnosno stanovi na kojima postoji zakupni ili tome srodan odnos, vracaju se
 uspostavljanjem prava svojine na tim nepokretnostima.

 (3) Na prava i obaveze izmedju bivseg vlasnika kao zakupodavca nepokretnosti iz stava 2. ovog clana i zakupca  ovih nepokretnosti primenjuju se odredbe Zakona o Obligacijama.

 (4) Poslovne zgrade i poslovne prostorije na kojima ne postoji zakupni ili tome srodni odnos, vracaju se bivšem vlasniku u svojinu i državinu.

 (5) Poslovne zgrade i poslovne prostorije na kojima postoji zakupni ili tome srodni odnos , vracaju se bivšem vlasniku u svojinu a u državinu po isteku najviše godinu dana od dana konacnosti rešenja o povracaju imovine, ako se bivši vlasnik i zakupac drugacije ne sporazumeju.
 

 Clan 20.

 (1) Na podrzavljenom gradjevinskom zemljistu na kome bivsi vlasnik ima pravo koriscenja, stupanjem na snagu ovog zakona uspostavlja se pravo svojine u njegovu korist.

 (2)Podrzavljena neizgradjena gradjevinska zemljista koja su opstini ili nekom drugom, u skladu sa zakonom, predata radi privodjenja nameni u skladu sa planskim aktom, vracaju se u svojinu bivšem vlasniku.

 (3) Podržavljena neizgadena gradevinska zemljišta koja su opštini ili nekom pravnom ili fizickom licu u skladu sa zakonom predata radi privodenja nameni u skladu sa planskim aktom vracaju se i ako su u trenutku stupanja na snagu ovog zakona vec ustupljena za izgradnju, a obveznik vracanja mora nadoknaditi štetu korisniku zemljišta u vrednosti uloženih sredstava.

 (4) Podržavljena izgradena gradevinska zemljišta vracaju se vlasniku bilo da je na njima izgraden trajni objekat u svojini bivšeg vlasnika, bilo da je u svojini drugog fizickog ili pravnog lica.Ukoliko je objekat u svojini pravnog ili fizickog lica izmedu vlasnika zemljišta i vlasnika trajnog objekta uspostavlja se zakupni odnos.Uslove zakupa zemljišta propisuje nadležno ministarstvo za prelazni period od godinu dana kada se ima uspostaviti tržišno formiranje cena.

 (5) Neizgradjeni deo zemljišta iz stava 3.ovog clana od koga se može formirati gradjevinska parcela u skladu sa izmenom planskog akta,vraca se u svojinu bivšem vlasniku

 (6) Za gradjevinsko zemljiste koje je eksproprisano po propisima o eksproprijaciji do stupanja na snagu Zakona o eksproprijaciji ("Sluzbeni list FNRJ", br. 12/57), korisniku prava pripada trzisna naknada, ako on za to zemljiste na ime naknade nije dobio drugu nepokretnost i ako se zemljiste po odredbama st. 1-4. ovog clana ne moze vratiti.

 (7) U slucaju iz stava 4), stari vlasnik može odbiti povracaj stvari i tada mu pripada naknada u vidu zamene za drugo gradevinsko zemljište ili novcana naknada po tržišnoj ceni.

 Clan 21.

 (1) Nepokretnosti se vracaju oslobodjene hipotekarnih tereta koji su nastali od momenta njihovog
 podrzavljenja do dana stupanja na snagu ovog zakona. Za potrazivanja koja su bila obezbedjena ovim teretima garantuje Republika Srbija.

 (2) Sluzbenosti, izbrisane podrzavljenjem, ozivljavaju, a takodje I neistekli ugovori o dugorocnom zakupu nepokretnosti.

 3. Vracanje preduzeca i kapitala

 Clan 22.

 (1) Preduzece koje je bilo podrzavljeno vraca se bivsem vlasniku – fizickom licu ako u momentu stupanja na  snagu ovog zakona obavlja istu ili srodnu privrednu delatnost kao samostalno pravno lice, a ako je u sastavu  drugog pravnog lica – pod uslovom da se ekonomski i tehnoloski moze izdvojiti iz tog pravnog lica.

 (2) Ako je vrednost preduzeca u momentu vracanja bitno porasla usled novih ulaganja vrši se prebijanje  porasle vrednosti sa prihodima ostvarenim za vreme korišcenja preduzeca.

 Clan 23.

 (1) Ako je predmet vracanja preduzece cija je vrednost bitno smanjena u odnosu na vrednost preduzeca u  trenutku podrzavljenja, za razliku u vrednosti bivsem vlasniku pripada trzisna naknada, u skladu sa clanom
 31. ovog zakona na teret sredstava Republike Srbije.

 (2) Ako je predmet vracanja u svojinu preduzece cija je vrednost bitno porasla u odnosu na vrednost preduzeca  u trenutku podržavljenja vrši se prebijanje u skladu sa clanom 22.stav2.

 Clan 24.

 (1) Imovina licnih i kapitalskih drustava vraca se uspostavljanjem odgovarajuceg udela bivseg vlasnika na  drustvenom kapitalu pravnih lica koja su naslednici sredstava, odnosno imovine podrzavljenih preduzeca i  drugih privrednih subjekata ciji su ortaci, odnosno akcionari bili bivsi vlasnici.

 (2) Vrednost udela mora biti jednaka vrednosti udela koji je korisnik prava imao na podrzavljenom preduzecu  ili na drugom privrednom subjektu iz stava 1. ovog clana.

 (3) Imovina (kapital) iz stava 1. ovog zakona moze se na zahtev bivseg vlasnika vratiti vracanjem u svojinu i  drzavinu odnosno uspostavljanjem prava svojine na nepokretnosti pravnog lica koje je naslednik sredstava,odnosno imovine podrzavljenog preduzeca ili drugog privrednog subjekta ciji je deonicar, odnosno  ortak bio bivsi vlasnik

 (4) Na vracanje nepokretnosti u smislu stava 3. ovog clana, primenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose  na povracaj nepokretnosti.

 Clan 25.

 (1) Na nacin utvrdjen u clanu 28. ovog zakona vraca se i imovina preduzeca iz clana 26. st. 1. i 3. ovog zakona,  ako se preduzece ne moze vratiti kao celina.

 (2) Povracaj u smislu odredbi cl. 26. i 28. ovog zakona bivsi vlasnik moze da odbije, u kom slucaju ima pravo  na trzisnu naknadu.

 II. Novcano obestecenje (trzisna naknada)

 Clan 26.

 (1) Ako se nepokretnost ne moze vratiti u svojinu i drzavinu, odnosno ako se u vezi s njom ne moze uspostaviti  pravo svojine ili udela,bivsi vlasnik dobija naknadu uspostavljanjem udela na pravnom licu, ili u novcu, ili u  akcijama koje drzi Akcijski fond, ili na njegov zahtev, u obveznicama izdatim u tu svrhu.

 (2) Ako bivsi vlasnik zahteva akcije u smislu prethodnog stava, a iste ne mogu da mu se ponude, pripada mu  trzisna naknada u novcu, ili obveznicama Republike Srbije.

 (3) U slucajevima iz stava 1. ovog clana bivsi vlasnik i obveznik mogu se sporazumeti da bivsem vlasniku  pripadne u svojinu druga nepokretnost.

 (4) Pravo na naknadu imaju i bivsi vlasnici koji su svoju podrzavljenu imovinu povratili na osnovu pravnog  posla uz naknadu.

 Clan 27.

 (1) Ako se, u skladu sa clanom 26. ovog zakona, podrzavljeno preduzece ne moze vratiti bivsem vlasniku, ili  ako se, u smislu clana 28. ovog zakona, ne moze uspostaviti udeo na preduzecu ili pravo svojine na  nepokretnosti, bivsi vlasnik ima pravo na trzisnu naknadu u vrednosti imovine, odnosno udela na  podrzavljenom preduzecu.

 (2) Bivsi vlasnik iz stava 1. ovog clana moze da zahteva da mu se vrednost podrzavljene imovine nadoknadi  novcu ili u vidu obveznica ili akcija.

 Clan 28.

 (1) Vrednost podrzavljene imovine utvrdjuje se prema njenom stanju u trenutku podrzavljenja i uz uvazavanje  njene trzisne vrednosti u momentu donosenja resenja o povracaju imovine, odnosno obestecenju.

 (2) Vrednost stana, stambene zgrade, odnosno poslovnih prostorija ili poslovne zgrade utvrdjuje se u skladu sa  stavom 1)ovoga clana.

 (3) Vrednost poljoprivrednog zemljista, suma i zemljista koriscenog za izgradnju utvrdjuje se prema trzisnoj  vrednosti gradjevinskog zemljista.
 (4) Vrednost stvari koje predstavljaju spomenik kulture ili prirodnu znamenitost utvrdjuje se po metodologiji  za ocenjivanje spomenika kulture I prirodnih znamenitosti.

 (5) Novcane vrednosti podrzavljenih preduzeca, utvrdjene u trenutku podrzavljenja, valorizuju se na osnovu  pariteta dinara prema USA dolaru u trenutku podrzavljenja imovine i pariteta dinara prema USA dolaru na  dan donosenja resenja o vracanju imovine, pri cemu se uzima u obzir prosecno povecanje dolarskih cena te  imovine koje utvrdi ministar za finansije shodno medjunarodno priznatim normama.

 (6) Ako se sadasnja vrednost imovine iz prethodnih stavova ne moze utvrditi, vrednost se utvrdjuje po merilima  utvrdjenim propisom iz clana 52. stav 1. ovog zakona, ako ovim zakonom nije drugacije odredjeno.

 Clan 29.

 (1) Placanje naknade se obavlja u smislu clana 26 stav 1) i stav 2).
 (2) Obveznice su hartije od vrednosti koje glase na donosioca, nominovane su u evrima a isplative u jednakim  dinarskim polugodisnjim ratama u roku od 2 godina, sa kamatnom stopom od sest posto godisnje.
 Polugodišnje rate podležu uskladivanju sa zvanicnom stopom inflacije u trenutku isplate.”
 

 (3) Sredstva za pokrice obaveza po osnovu izdatih obveznica obezbedjuje Republika Srbija.

 Clan 30.

 Za period od konacnosti resenja o naknadi do pocetka obracunavanja kamata na obveznice, odnosno kada je to  utvrdjeno resenjem do isplate naknade u gotovom novcu, bivsem vlasniku pripadaju kamate koje vaze za uloge  po vidjenju, a glavnica se valorizuje.

 Clan 31.

 Bivsem vlasniku, koji se po propisima o socijalnoj zastiti smatra licem losijeg imovinskog stanja, moze se,  umesto naknade u vidu akcija ili obveznica, isplatiti trzisna naknada u jednokratnom novcanom iznosu ili u  jednakim mesecnim ratama a u trajanju najviše godinu dana.

 Clan 32.

 (1) Naknade date na osnovu propisa o oduzimanju imovine kao i naknade date za imovinu koja je podrzavljena  na nacin utvrdjen clanom 3. stav 2) i stav 3) ovog zakona, prilikom odlucivanja o povracaju imovine u smislu  ovog zakona ne uzimaju se u obzir.

 (2) Zahtevi za naknadu po osnovu nemogucnosti koriscenja, odnosno upravljanja imovinom, kao i po osnovu  odrzavanja nepokretnosti u periodu od dana podrzavljenja do stupanja na snagu ovog zakona, ne priznaju se.

 (3) Obveznicima iz cijih se sredstava u smislu odredaba ovog zakona vraca nepokretnost koju su stekli uz placanje naknade, pripada trzisna naknada po propisima o eksproprijaciji i prinudnom prenosu nepokretnosti u drustvenoj svojini.

 (4) Trzisna naknada iz stava 3. ovog clana u vidu obveznica isplacuje se na teret budzeta Republike Srbije.
 

 Glava peta

 POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA

 1. Pokretanje postupka

 Clan 33.

 (1)Postupak za povracaj imovine, odnosno obestecenje pokrece bivsi vlasnik zahtevom koji podnosi
 opstinskom organu uprave nadleznom za imovinskopravne poslove, prema mestu gde se nalazi imovina koja je  predmet zahteva.

 (1)Postupak za ostvarivanje prava bivših vlasnika je hitan.

 Clan 34.

 (1)Istovremeno sa zahtevom za pokretanje postupka bivši vlasnik je ovlašcen da obvezniku vracanja predloži  sporazumno rešenje. U slucaju da je uz zahtev za pokretanje postupka podnet i predlog za sporazumno  rešenje, organ koji vodi postupak zakazuje usmenu raspravu radi zakljucenja poravnanja. Postignuto  poravnanje ima snagu izvršne isprave.

 Clan 35.

 (1) Pravo na podnosenje zahteva za povracaj imovine, odnosno obestecenje,imaju bivsi vlasnik i njegovi pravni  sledbenici.

 (2) Kad pravo na povracaj imovine, odnosno obestecenje ima vise lica,pravovremeno podnet zahtev jednog od tih  lica smatra se podnetim u korist svih sukorisnika prava.

 (3) Pokretanje postupka moze da inicira i obveznik vracanja.

 (4) Ako nadlezni organ u slucaju iz stava 2. ovog clana utvrdi da postoji javni interes, sam pokrece postupak  po sluzbenoj druznosti.

 (5) Zahtev za povracaj imovine, odnosno obestecenje moze se podneti najkasnije u roku od tri godine od dana  stupanja na snagu ovog zakona.

 Clan 36.

 (1) Stranke u postupku za vracanje imovine jesu bivsi vlasnik, njegov pravni sledbenik, obveznik vracanja.
 (2) U pogledu pravnog sledbenistva dovoljno je da se isto iskaze verovatnim.

 (3) Stranke iz stava 1. ovog clana koje nemaju stalno prebivaliste, odnosno sediste u Republici Srbiji, moraju  da imaju punomocnika sa prebivalistem,odnosno sedistem u Republici Srbiji koji zastupa stranku u vezi sa  svim radnjama u postupku.

 2. Sadrzina zahteva

 Clan 37.

 (1) Zahtev za povracaj imovine, odnosno obestecenje treba da sadrzi podatke:

 - o vrsti, velicini, i lokaciji imovine na koju se zahtev odnosi,

 - o pravnom osnovu, nacinu i vremenu podrzavljenja,

 - o pravnom osnovu zahteva za povracaj,

 - o tome u kom obliku se zahteva povracaj.

 (2) Uz zahtev se podnose:

 1) isprava o podrzavljenju imovine ili navod o sluzbenom glasilu u kome je objavljen akt uz konkretno  navodjenje predmeta podrzavljenja;

 2) dokaz o svojstvu podnosioca zahteva tj. da li je to lice neposredno bivsi vlasnik ili njegov pravni sledbenik;

 3) punomocje za ovlasceno lice koje ce pred nadleznim organima zastupati interese podnosioca zahteva, ako  podnosilac zahteva nema stalno prebivaliste na teritoriji Republike Srbije.

 (3) Ako se zahtev odnosi na nepokretnost, podnosi se i sledece:

 - izvod iz javne knjige u kojoj se vrsi upis nepokretnosti ili overena foto-kopija uloska te knjige, ili pak druga javna isprava sa tim podacima.

 - podaci iz katastra zemljista o polozaju, povrsini i nacinu iskoriscavanja parcela, sa identifikacijom
 sadašnjih oznaka nepokretnosti,ciji se povracaj traži.

 (4) Zahtev moze da sadrzi i druge podatke I isprave koji su od znacaja za utvrdjivanje opravdanosti zahteva.
 

 Clan 38.

 (1) Ako ne postoje isprave iz clana 41. ovog zakona nadlezni organ iz clana 37.stav 1. ovog zakona po  sluzbenoj duznosti pribavlja dokaze o verovatnosti postojanja prava.

 (2) Obveznici vracanja i treca lica duzni su da nadleznom organu podnesu sve dokaze i dozvole uvid u isprave i  podatke koji su potrebni za kompletiranje dokumentacije o zahtevu.

 (3) Obveznici vracanja i treca lica duzni su i da bivsim vlasnicima,odnosno njihovim punomocnicima dozvole  uvid u isprave i podatke koji su relevantni za utvrdjivanje postojanja prava za povracaj imovine I podnosenje  zahteva.

 (4) Organi koji raspolažu podacima i vode službene evidencije ( zemljišne knjige, katastar, arhiv i sl.) su  dužni da omoguce uvid u dokumentaciju i da u roku od 15 dana odgovore na zahtev obveznika, korisnika i  organa koji vode postupak.

 (5) U slucaju da organi koji raspolažu odredenom dokumentacijom ne postupe po zahtevu organa koji vodi  postupak za povracaj imovine, pokrenuce se protiv odgovornog lica postupak zbog zloupotrebe službenog  položaja.

 3. Nadleznost organa

 Clan 39.
 

 (1) Organ iz clana 37 stav 1. ovog zakona donosi prvostepeno rešenje,nakon sprovedenog ispitnog postupka i  pribavljanje mišljenja Lige za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava.

 (2) Po žalbi na prvostepeno rešenje odlucuje Ministarstvo finasija i ekonomije.
 

 4. Donosenje resenja

 Clan 40.

 (1)Organ iz clana 37.stav 1.ovog zakona utvrdjuje sve cinjenice i okolnosti za odlucivanje o zahtevu za  povracaj imovine i obeštecenju .

 Rešenje kojim odlucuje o zahtevu sadrži:
 - naznacenje bivšeg vlasnika kome je imovina podržavljena;
 naznacenje lica kojima se imovina vraca odnosno kojima se utvrdjuje obeštecenje;
 naznacenje obveznika povracaja imovine, odnosno obveznika obeštecenja;
 naznacenje imovine koja je podržavljena, kao I osnov, odnosno akt o oduzimanju;
 - naznacenje obima I vrednosti imovine koja se vraca,kao I drugi podaci o imovini,sa oznakama identifikacije  prema stanju na dan donošenja rešenja;
 - naznacenje nacina,odnosno oblika I visine naknade;
 naznacenje roka za predaju u posed imovine koja se vraca u naturi, odnosno roka za obeštecenje.
 

 (2) Ako je bivsi vlasnik podrzavljene imovine umro, a njegovi pravni sledbenici nisu utvrdjeni, resenje o  povracaju imovine, odnosno obestecenju glasi na njegove pravne sledbenike koji su korisnici prava po ovom  zakonu,bez njihovog imenovanja.

 (3) U slucaju iz stava 2. ovog clana vracena imovina se resenjem daje na privremeno upravljanje staraocu za  posebne slucajeve, dok se ne utvrdi njen pravni sledbenik.

 (4) U resenju o vracanju imovine prvostepeni organ izdaje i nalog nadleznim organima za izvrsenje resenja,  kao i brisanje eventualnih tereta i odlucuje o troskovima postupka.

 (5) Konacno rešenje iz stava 1.ovog clana dostavlja se po službenoj dužnosti sudu koji vodi zemljišne  knjige,odnosno organu koji vodi javne knjige o evidenciji nepokretnosti I prava na njima.

 (6) Svi postupci u vezi pribavljanja dokumentacije povodom povracaja imovine su besplatni.

 Clan 41.

 (1) Odluka o vracanju imovine donosi se i dostavlja bivsem vlasniku,odnosno njegovom pravnom sledbeniku  najkasnije u roku od tri meseca od dana podnosenja uredno sastavljenog zahteva.

 (2) Danom podnosenja uredno sastavljenog zahteva smatra se dan kada je nepotpuni zahtev u celini dopunjen.

 Clan 42.

 (1)Konacno rešenje o vracanju imovine I obeštecenju izvršavaju:
 sudovi odnosno organi odredjeni zakonom za vodjenje javnih knjiga o evidenciji nepokretnosti I prava na  njima,kad je rec o upisu vlasništva na nepokretnosti;
 Akcijski fond kad je rec o uspostavljanju udela u preduzecu ili naknadi u akcijama;
 Ministarstvo finansija I ekonomije kad je rec o naknadi u obveznicama I novcanoj naknadi.

 (2)Prinudno izvršenje rešenja koja nisu dobrovoljno izvršena sprovodi se po odredbama Zakona o opštem upravnom postupku (nenovcane obaveze) odnosno Zakona o izvršnom postupku (novcane obaveze).

 (3)Za izvrsenje ovoga zakona imaju se formirati posebni fondovi za te namene ili obezbediti drugi izvori  finansiranja.
 

 5. Ostala pitanja u vezi sa postupkom

 Clan 43.

 (1) Na zahtev bivseg vlasnika radi obezbedjenja zahteva za vracanje imovine ili iz drugih znacajnih razloga  prvostepeni organ donece privremeni zakljucak radi obezbedjenja izvršenja obaveze kojim se odredjuje  zabeležba postupka u javnoj knjizi, privremena zabrana raspolaganja nepokretnostima, odnosno odlaze  delimicna ili potpuna kapitalska transformacija preduzeca i drugih privrednih subjekata.

 (2) Iz istih razloga prvostepeni organ moze i pre nego sto donese resenje o povracaju imovine, bivseg vlasnika  privremeno uvesti u posed nepokretnosti i preduzeca, ako je stvarni i pravni osnov njegovog zahteva za  povracaj ucinjen verovatnim.

 (3) Protiv zakljucka iz stava 1. ovog clana dozvoljena je žalba koja ne odlaže sprovodjenje izvršenja.
 

 Clan 44.

 (1) Bivsi vlasnici i obveznici vracanja mogu u toku postupka pred nadleznim organom u svakom trenutku da  zakljuce poravnanje o imovini koja je predmet zahteva za povracaj, odnosno obestecenje.

 (2) Nadlezni organ ce strankama u postupku ukazati na mogucnost poravnanja i pruziti im pomoc u
 medjusobnom poravnanju vodeci racuna o tome da poravnanje ne bude u suprotnosti sa prinudnim propisima i  da je izvrsivo.

 (3) Poravnanje se smatra zakljucenim kada stranke procitaju zapisnik o poravnanju i potpisu ga.

 (4) Ako je poravnanje postignuto samo u odnosu na deo imovine koja je predmet zahteva nadlezni organ unece  poravnanje u resenje o povracaju imovine.

 Clan 45.

 (1) Stranke u postupku za povracaj imovine po ovom zakonu i ostavinskom postupku povodom imovine koja je  predmet povracaja ne placaju takse kao ni troškove postupka.

 (2) O troskovima postupka odlucuje nadlezni organ po propisima koji se primenjuju pred tim organom. na  teret obveznika vracanja.

 Clan 46.

 (1)Ako je u slucajevima iz clana 44. stav 3. ovog zakona ostavinski postupak u vezi sa licem iz st. 2. istog  clana pravnosnazno okoncan a da pritom nije odluceno i o nasledjivanju imovine koja tom licu pripadne na  osnovu resenja o povracaju imovine, u pogledu te imovine sud ce doneti dopunsko rešenje o nasledjivanju, uz  novo date naslednicke izjave.

 (2) U dopunskom rešenju o nasledjivanju nije dopusteno menjati pravne odnose nastale na osnovu resenja o nasledjivanju, osim ako se nasledinici drukcije sporazumeju.
 (2a)Naslednicke izjave date pre pokretanja postupka za vracanje imovine nemaju pravno dejstvo na imovinu  koja korisniku prava pripadne na osnovu rešenja o vracanju imovine.
 (2b) Odredbe stava 2a) ovog clana ne odnose se na naslednicke izjave date pre podržavljenja imovine kao i na  naslednicke izjave date u postupku vracanja imovine.

 (3) Ako se na nasledjivanje u skladu sa vazecim zakonodavstvom primeni pravo strane drzave, u obzir se  uzimaju i materijalno-pravne odredbe propisane ovim zakonom.

 (4) Za raspravljanje zaostavstine po ovom zakonu iskljucivo je nadlezan sud Republike Srbije.

 Clan 47.

 (1) Dopunski ostavinski postupak pokrece naslednik bivseg vlasnika, nakon pravnosnaznosti resenja o  vracanju imovine, predlogom uz koji podnosi i resenje o nasledjivanju ili njemu jednaku ispravu o  nasledjivanju iz clana 51.
 stav 1. ovog zakona i druge isprave koje su potrebne za odlucivanje.

 (2) Imovina bivšeg vlasnika o kojoj se odlucuje u ovom postupku prelazi na njegove naslednike danom  pravnosnaznosti resenja o vracanju imovine.

 (3) Rokovi koji po zakonu o nasledjivanju teku od dana smrti ostavioca u ovom postupku teku od dana  pravnosnaznosti resenja o vracanju imovine.
 

 Glava sesta

 DONOSENJE PRATECIH PROPISA

 Clan 48.

 (1) Ministar za finansije I ekonomiju, zajedno sa ministrom za privredu I privatizaciju,ministrom urbanizma i  gradjevine I ministrom poljoprivrede, istovremeno sa danom stupanja na snagu ovog zakona donece uputstvo o  merilima, odnosno o metodologiji za ocenjivanje vrednosti podrzavljenih pokretnosti, nepokretnosti, preduzeca, odnosno imovine.

 (2) Uputstvo iz stava 2. ovog clana zasniva se na nacelu da se vrednost stvari ocenjuju prema stanju na dan  podrzavljenja i prema vrednosti na dan donosenja resenja o vracanju imovine.

 (3) Vrednost sadasnjih preduzeca i drugih pravnih lica ocenjuje se u skladu sa odredbama propisa koji  uredjuje privatizaciju preduzeca.

 (4) Metodologiju iz clana 32. stav 4. ovog zakona ministar kulture propisace pravilnikom istovremeno sa  stupanjem na snagu ovog zakona.

 (5) Ministar finansija I ekonomije ce propisati uputstvo o postupanju organa po zahtevima za naknadu, sa  obrascima koji ce biti korisceni u tom postupku istovremeno sa danom stupanja na snagu ovog zakona.

 (6) Ministar finansija I ekonomije,ce sa danom stupanja na snagu ovog zakona doneti uputstvo o sadrzaju i  nacinu vodjenja evidencija (o vracanju imovine, o podnetim zahtevima,izdatim resenjima, izvrsenju resenja i
 dr.).

 (7) Sva podzakonska akta iz ovog clana donece se istovremeno sa donošenjem ovog zakona i obezbedice se da  istovremeno sa njim stupe na snagu.
 

 Glava sedma

 PRELAZNE I ZAVRSNE ODREDBE

 Clan 49.

 (1) Od dana stupanja na snagu ovog zakona nije dozvoljeno bilo kakvo raspolaganje nepokretnostima, odnosno  imovinom u vezi sa kojom po odredbama ovog zakona postoji duznost vracanja, kao ni njihovo hipotekarno  opterecenje, zakup i zaloga.

 (2) Teretni ili besteretni pravni poslovi i jednostrane izjave volje koji su u suprotnosti sa odredbom stava 1. ovog clana nistavi su kao i pravni poslovi zakljuceni posle 5. oktobra 2000. godine.
 

 (3) Odredba stava 1. ovog clana prestaje da vazi 30 dana po isteku roka iz clana 35. stav 5. ovog zakona, u odnosu na imovinu za koju nisu podneti zahtevi za povracaj, odnosno obestecenje.

 (4)Imovina vracena bivsem vlasniku u slobodnom je prometu.

 Clan 50.

 (1) Ako je imovina koja je predmet povracaja ili trzisne naknade presla iz drustvene u privatnu svojinu na  osnovu nezakonitih, odnosno fiktivnih pravnih akata i poslova, obveznik za povracaj odnosno naknadu, jeste  pravno odnosno fizicko lice koje je u trenutku odlucivanja o zahtevu za vracanje bilo vlasnik takve imovine.

 Clan 51.

 Pravo na naknadu smatra se ugasenim u slucaju kad je privatna imovina presla u drzavnu, odnosno drustvenu  svojinu, poklonom ili odricanjem od nasledja, osim u slucaju kad je volja poklonodavca, odnosno odricaoca bila  iznudjena.

 Clan 52.

 (1) Podnosenje zahteva i odlucivanje o pitanjima iz ovog zakona dopusteno je bez obzira na to da li je do stupanja na snagu ovog zakona sud ili drugi drzavni organ pravnosnazno vec odlucivao o zahtevu za povracaj, odnosno naknadu, a zahtevu korisnika prava nije bilo udovoljeno.

 Clan 53.

 Nacin utvrdjivanja vrednosti imovine iz clana 26. ovog zakona propisace Vlada Republike Srbije istovremeno  sa stupanjem na snagu ovog zakona.

 Clan 54.

 Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Sluzbenom glasniku Republike Srbije", a primenjivace se od 1. januara 2003. godine.

 

 Predlog Zakona o denacionalizaciji DSS-a , decembar 2002 godine( koji je na doradi).
 

 Strana:

 [1]
 [2]
 [3] - Osnovne odredbe

 [4]
 - Imaoci prava i obaveza
 [5]
 [6]
 [7]
 [8]
 [9] - Oblici vra?anja imovine
 [10]
 [11]
 [12]
 [13]
 [14]
 [15]
 - Postupak za ostvarivanje prava
 [16] - Prelazne i završne odredbe

 
 

8.Drugo
Rezime. Tudja imovina se nelegalno prisvaja i na razne druge nacine:korupcija, crno trziste, razne finanisijke malverzaciije, mito, prisvajanje pomoci koju je nacija dobila od dijaspore za zrtve bombardovanja NATO, sverc cigareta, izvoz u Irak, itd.

2000

Bilo je zaplena vozila sa crnogorskim tablicama sto je odraz tenzija izmedju Srbije i Crne Gore, ali u isto vreme i prave pozadine sukoba,a to je bogacenje u mutnom.

U 2000 godini se saznalo za mnoge pljacke i imovinske afere u  koje su bili upleteni funkcioneri prethodnog rezima.U novembru je  NADA KOLUNDZIJA , POTPREdSednik . DA, OPTUZILA  BIVSE VISOKE FUNKCIONER SRBIJE I JUGOSLAVIJE ZA BESPRAVNU PLJACKU ZEMLJE. U DOKUMENTIMA SE NAVODI DA JE U ULICI UZICKOJ BR. 8 ’  UKNJIZENA IMOVINA U KORIST PREDSednika . SRBIJE MILANA MILUTINOVICA NA 45 ARI , SA OBJEKTOM OD 400 kvadratnih metara   , U UZICKOJ 28 – 30 GRADI SE OBJEKAT NA 40 ARI , VELICINE 800 I 900 Metara kvadratnih, , A SVE TO navodno FINANSIRA VJ . MEDJUNARODNI BIRO ZA KONTROLU INOSTRANIH SREDSTAVA USAO JE U TRAG MILIJARDI DOLARA KOJU JE BIVSI REZIM PREBACIO NA KIPAR, A POTOM U NEKE DRUGE ZEMLJE.

Saznalo se u decembru da su LAZNI POLICAJCI UKRALI OKO 100.0OO DM U G. MILANOVCU.

Krajem prosle godine su se umnozile optuzbe protiv funkcionera bivseg poretka da su  nezakonito prisvajali tudju imovinu i tako se bogatili.

Vlada Srbije je obrazovala komisiju za otkrivanje zloupotreba. Vuk Obradovic, predsednik ND je izjavio da su bogatasi duzni da kazu odakle im bogatstvo.

Nemacki narodni savez trazi obestecenje za konfiskovanu imovinu. odlukama AVNOJ-a. Udruzenja Nemaca iz Vojvodine zahtevaju da budu obesteceni za oduzetu imovinu.

2001 g

Predlozeno je da se Titov mauzolej pretvori u umetnicki paviljon..Austrijski fond za izmirenje obecava isplatu ostete zrtvam akoji su za vreme II Svetskog rata radili u logorima i radnim jedinicama.Sve je vise beskucnika, izbeglica, Roma, i drugih.
 
  2002 g.

. Januar 2002 god

Zatvorena je narodna kuhinja u Lominoj ulici, na zalost korisnika.

Davanje na poklon pistolja poslanicima od strane Ministra MUP-a Srbije Dusana Mihajlovica  je ocenjeno razlicito i nastale su rasprave medju opozicijom u vezi toga. DSS osporava ovaj potez kao nekorektan.

februar
 
Medija su prenela da je Dragan Tomic , bivsi direktor"Jugopetrol"-a nabavljao skupu naftu u Kini.
 
 mart

Prema sindikatima u ugljenokopima Kolubara je bilo zloupotreba sa imovinom preduzeca.
 
Slobodana Milosavljevi?a,republi?ki ministar trgovine i turizma,je izjavio da su privilegovani
uvoz-izvoznici bivšeg režima vešto uklonili sve tragove za sobom.Do sada zvani?no nije objavljeno nijedno ime privilegovanih firmi,pa postaje sve o?iglednije da najavljena naplata poreza na ekstraprofit od ovih firmi i dalje ostaje mrtvo slovo na papiru i jedno od izigranih predizbornih obe?anja nove vlasti.
 Zna se koje su to firme i  pojedinci cije su firme ostvarivale privilegovan ekstraprofit i ko je od tog ekstraprofita imao privatni interes,pa je za?u?uju?e da je to izgleda jedino tajna za nadležne organe.Uvozne i izvozne kvote i dozvole dobijali su samo oni koji su najbliže sara?ivali sa bivšim režimom.Mnogi od njih vrlo brzo su uspostavili ''saradnju'' sa novim vlastime,do ju?e su finansirali bivši režim,sada su finansijeri
drugih stranaka..To je i osnovni razlog zašto se na ovom planu još uvek tapka u mestu.

.april-maj-juni-juli-

Nastavljaju se provale, kradje, razbojnistva, sudske nepravde, kidnapovanja, nameti, sto oznacava dalje posezanje za tudjom imovinom.

 avgust

Prema zvanicnim izvorima Srbijom vladaju duvanski bosovi i mafija. Gradjani nisu u stanju da placaju racune za struju,prosecan dug za neplacene racune za struju u Srbiji je 3.500 dinara.
 

. -sept-okt-novembar 2002 godine
 
Nedozvoljeni izvoz oruzja u Irak je vrlo stetan. Pre svega jer rusi ugled nase zemlje u svetu, produzava izolaciju, jaca mafiju i kriminal i destabilizaciju zemlje,  i sve to ide na rujku onim snagama mraka i ilegale koje tako zaajedno sa svima onima van zemlje  radi protiv interesa nase zemlje i nacije.

Tako je  Srbija zajedno zahtevala:"  odgovornost Saveznog ministra policije G-dina Zorana Živkovi?a i republi?kog ministra policije G-dina Dušana Mihajlovi?a zbog dokazanog,nedozvoljenog izvoza oružja u Irak preko firme Jugoimport.U ovoj firmi pomenuti ministri obavljali su najodgovornije i visokopla?ene funkcije predsednika i ?lana upravnog odbora,što zna?i da su morali biti upoznati sa ovim poslom jer se radi o finansijski najzna?anijim aktivnostima Jugoimporta.Izjave ministara da oni nisu imali saznanje o izvozu oružja u Irak nikako ne može biti opravdanje,naprotiv,i za neznanje se mora odgovarati,pogotovo kada posledica tog neznanja nanosi veliku štetu državi i narodu. "

Mi ne mozemo stati iza ovih redova Srbije zajedno jer nemamo zvanicne podatke, ali je cinjenica da se mnogi zale na organe policije i MUP-a koji odbijaju da postupe po zakonu i stite kriminalce. Ukoliko je tacna tvrdnja Srbije zajedno, sto mi ne znamo, onda je jasno odakle duva vetar.

Nama blokiraju Internet, telefon, prete nam, nasrcu na nas, premlacuju nase saradnike, prisluskuju nase telefone i nadzoravaju nase stanove,upravo oni iz policije koji takve zloupotrebe treba da sprece.

Pozivamo g.g. D.Mihajlovica i Z.Zivkovica da se izjasne ovim  povodom?
 
SPO pak zahteva da se kaze sta se desilo sa novcom koji je prikupila srpska dijaspora za vreme NATO bombardovanja, Petak, 1. novembar 2002. a koji se do po?etka ove godine nalazio u     "Beogradskoj banci". Radi se o više miliona maraka koji su završili u ste?ajnoj masi likvidirane "Beogradske banke", a
     bili su namenjeni za pomo? žrtvama NATO bombardovanja.