II.Pravo na posedovanje privatne svojine-Godisnji izvestaj za 2003 godina

I.1.REZIME-Uvodna objasnjenja sa detaljnom pravnom regulativom

A.Rezime:U 2003 godini nije doslo do osetnijih promena kada se radi o pravu na posedovanje privatne svojine.Pravda i postovanje prava jos nisu ostvareni u ovoj oblasti.Nastavljaju se nelegalne privatizacije, provalne kradje i nezakonita otudjivanja tudje svojine. Ono sto je ranije oduzeto se jos ne vraca vlasnicima.

B. Pravna regulativa

Ustavi SRJ,Republike Srbije i Crne Gore su usaglaseni sa medjunarodnim dokumentima kojima su proklamovana osnovna prava coveka

Pravo na posedovanje privatne svojine je garantovano Opstom deklaracijom o ljudskim pravima (Clan 17: Svako ima pravo na posedovanje privatne svojine i niko ne moze biti arbitrarno lisen prava na licnu svojinu) ,Ustavima Srbije i Jugoslavije , kao i zakonskim propisima iz ove oblasti. Po medjunarodnim konvencijama i Ustavu se od toga principa moze odstupiti kada to nalaze javni interes utvrdjen u skladu sa zakonom, uz naknadu koja ne moze biti niza od trzsine. A to moze biti usled

neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja. Perdocavamo da je Beogradski centar za ljudska prava dao izvanredno strucnu pravnu regulativu za ovu oblast koju mi dalje koristimo da pravno objasnimo materiju postovanja prava na svojinu.. Ali se sa ovom organizacijom ne slazemo u procenama stvarnog stanja postovanja prava na svojinu u praksi.sto cemo dalje izloziti.

Prema Beogradskom centru za ljudska prava garantovano je Pravo na mirno uživanje imovine. ?l. 1 Prvog protokola uz EKPS EKPS ( Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda od 4. novembra 1950.) Svako fizicko I pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu I pod uslovima predvi?enim zakonom i opštim na?elima me?unarodnog prava. Prethodne odredbe, medjutim, ni na koji nacin ne uticu na pravo države da primenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišcenje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, ?lan 1 Prvog protokola uz EKPS u suštini garantuje svakome pravo na imovinu, odnosno pravo da se poseduje i upotrebljava imovina i da se njome neometano raspolaže (Hentrich protiv France,1994, A-296).

Opšte odredbe Ustava Srbije i Crne Gore:

Ustav SRJ jam?i pravo svojine „u skladu sa ustavom i zakonom“ (?l. 51). Prema ?lanu 69, st. 3: Niko ne može biti lišen svojine, niti mu se ona može ograni?iti, osim kada to zahteva opšti interes utvr?en u skladu sa zakonom, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne. Sli?na garancije prava svojine postoje i u Ustavu Crne Gore (?l. 45) i Ustavu Srbije (?l. 34 i 63). Ove formulacije jugoslovenskih ustava prate me?unarodne standarde. Naro?ito je važno da se garantuje da do lišenja svojine može do?i samo radi zadovoljenja opšteg (javnog) interesa, koji mora biti utvr?en na osnovu zakona, kao i da se u tom slu?aju vlasniku mora isplatiti tržišna naknada. Zastita privatnog vlasnistva je temeljna vrednost demokratskih drustava i ova oblast je narocito znacajna za drustva u tranziciji.

Uprkos ovakvih visokih garancija u pogledu zastite privatne imovine na papiru, u praksi je dolazilo proteklih godina do masovnih i sistematskih povreda ovog osnovnog ljudskog prava. Pravo na privatnu svojinu je bilo cesto ugrozavano u prethodnoj SFRJ, ali je se situacija od raspada drzave drasticno pogorsala.i doslo je do istinske masovne otimacine i pljacke .

U 2001 a zatim i u 2002 I 2003 godini, posle pobede DOS-a i demokratije, je doslo do izvesnih poboljsanja, ali je i dalje prisutna masovna i drasticna povreda ovoga prava. ( za razliku od Beogradskog centra za ljudska prava koji iznosi drugacija vidjenja).

II.Stanje u praksi

  1. Devizna stednja –Rezime:ima nekih pomaka, ali udruzenja deviznih stedisa zahtevaju energicnije mere i brze vracanje zaplenjenih deviza.

Javnost je pocetkom godine bila obavestena da stedise Jugoskandika mogu da ocekuju isplatu proslogodisnje rate od 280 evra, a ostatak duga u obveznicama.Najavljeno je da bi uskoro trebalo da krenu i novi pozivi za stedise Dafiment banke, najavio je direktor Odeljenja zakonodavno-pravnih poslova Narodne banke Srbije Dusan Lalic.

Nacionalna ¹tedionica najavila je da æe 18.februara, ¹tedi¹ama Dafiment banke poèeti da isplaæuje pro¹logodi¹nju ratu i da æe njih oko 7.000 dobiti pozive za isplatu.

Kako je agenciji Beta kazala menad¾er za odnose sa javno¹æu N© Sne¾ana Vuèetiæ, je u N© iz Narodne banke Srbije stigla i baza podataka za oko 4.500 ¹tedi¹a Jugoskandika, tako da æe i svi oni uskoro dobiti pozive.Njihova isplata poèela je 13. februara i biæe nastavljena sledeæe nedelje. Plan NBS je da nedeljno bude isplaæeno po oko 5.000 ¹tedi¹a i Dafiment i Jugoskandik banke i ako po toj dinamici iz NBS budu stizali obradjeni podaci o ¹tedi¹ama, mi æemo im slati pozive na kuæu adresu, dodala je Vuèetiæ. Pro¹logodi¹nja rata koja se isplaæuje do 31. maja ove godine iznosi 280 evra, a kako

Nacionalna stedionica najavila je da ce od 18. februara, stedisama Dafiment banke poceti da isplacuje proslogodisnju ratu osnovnih uloga i da ce njih oko 7 1.Devizna stednja-drugi sest meseci godine-

Kada se radi o deviznoj stednji nije bilo znacajnijih promena u ovome periodu. Kasnije, tokom 2003 godine nije bilo znacajnijih dogadjanja u vezi devizne stednje.

Kada se radi o deviznoj stednji nije bilo znacajnijih promena u drugoj polovini godine.

2.Penzije i plate, socijalna davanja .Rezime- penzije, plate i socijalna davanja se primaju redovno,.ali jos nisu isplaceni svi dugovi i ova primanja su u proseku mizerna.

Penzije su i u 2003 godini za mnoge niske i nedovoljne za prezivljavanje. Mila Mihajloviæ, penzionerka iz iz Æiæevca, imala je te¾ak ¾ivot. Posle duge i te¹ke bolesti, umrla joj je prvo æerka, a onda i sin. U stanu od 56 kvadrata ostala je sama sa penzijom od nepunih 5.000 dinara i neplaæenim raèunima od kojih je najveæi bio za utro¹enu elektriènu energiju, 40.000 dinara. Bilo je tu i kamata i kazni za nedozvoljeno prikljuèivanje. Obraæala se i op¹tini i Centru za socijalni rad, ali nije bilo nade da izaðe na kraj sa problemima. Centar je njoj dao 3.000 dinara, ali su raèuni bili mnogo veæi. Pro¹le zime bila je devet dana bez svetla, bez grejanja. Sin muzièar, bubnjar, godinama pred kraj ¾ivota nije mogao da radi zbog te¹kog oboljenja srca. Veæ tada, dug je poèeo da se gomila. Kada joj je sin umro, u d¾epu je imao samo dvadeset maraka. Roðaci i njegovi prijatelji skupili su novac za sahranu. Zato je Mila Mihajlovic odlucila da proda stan sto je i ucinila i platila dugove.

Prema predvidjanjima Sindikata penzionera "Nezavisnost" pocetkom godine ,u 2003 godini nece doci do poboljsanja uslova zivota vecine penzionera.Penzije se isplacuju redovno. ,sto je ipak znacajno.

ODBOR PENZIONERA ICN i AD Galenika 4.3.2003 godine

GALENIKA nastavlja da pljacka penzionere : Galenika i ICN ne isplacuju svoje obaveze penzionerima od februara 1999 godine. Penzioneri su tuzili obe firme ali oba preduzeca odbijaju da isplate svoje obaveze.

Sa prosecnim platama od jedva 200 eura ili upola nižim penzijama građani Srbije u 2003 godini klize po dnu evropske lestvice standarda. Situacija je osetno gora jer eur i marka nisu pogodno sredstvo za izrazavanje realne kupovne moci jer je zvanican kurs znatno nizi od stvarnog stanja.

Dakle, penzije, plate i socijalna davanja se primaju redovno,.ali jos nisu isplaceni svi dugovi i ova primanja su u proseku mizerna.

3.Privatizacije i koncesije .Rezime:U 2003 godini se nastavljaju nelegalne privatizacije i prodaja zemlje u bescenje. Ponavljamo ono sto mo vec govorili ranijih godina:privatizacije su prevashodno pravna transakcija, pa kako jos nije zazivela pravna drzava, takva pravna regulativa ne postoji.Nefunkcionisanje pravne drzave omogucava nelegalne privatizacije. Zato sve obavljene privatizacije treba ponistitui, i sprovesti privatizaciju kada zazivi pravna drzava.

Privatizacije u 2003 godini izazivaju veliki interes javnosti. Nastavlja a se i obavlja ubrzana privatizacija, i u isto vreme ponovo se kao i ranijih godina umnozavaju dokumentovane optuzbe da se nasa zemlja prodaje u bescenje, da se obavljaju nelegalne privatizacije, da paket akcija grabe za sebe za bagatelu mocnici.

Jasno je da bez funkcionisanja efikasnih instrumenata pravne drzave ne moze biti prave

privatizacije, jer je privatizacija prevashodno pravna transakcjia.A upravo od 1989 godine privatizacija se obavlja u zemlji koja se raspadala, bila u ratu, sa rekordnom stopom inflacje, pod sankcijama, bombardovana, od tada su uzeli maha korupcija, crno trziste, sverc, kriminal i mafija, doslo je do raspada pravnog sistema. Ubistvo Z.Djindjica ,stanje u sudstvu, opstajanje kriminala , bezakonje, jos nije vraceno sto je oduzeto, nepostoji garancija licne bezbednosti i imovinske sigurnosti- su samo neki jasni indikatori da pravna drzava jos ne funkcionise.

Dakle, nema neophodnih pravnih preduslova da se obavi privatizacija. A to znaci da se

nastavljaju nelegalne privatizacije. Sto treba zaustaviti.

U Jugoslaviji je dolaskom komunista na vlast 1945 godine bio zaveden u izvesnoj meri

sovjetski model svojine, a posle politickog raskida sa SSSR-om ,Jugoslavija se opredelila za tzv.Samoupravljanje i fabrike su bile predate na upravljanje radnicima, koji su tako postali vlasnici sredstava. za proizvodnju.Tako je bila stvorena tzv."drustvena proizvodnja" Na papiru su bili vlasnici radnici ,ali su ustvari njome upravljali etatisticki centri moci.Privatizacija drustvene svojine u Jugoslaviji kao centralni proces tranzicije socijalisticke u kapitalisticku privredu je zapocela, slicno bivsim socijalistickim drzavama Istocne Evrope , jos 1989 godine. Privatizacija je inaugurisana i

Ustavom iz 1992 godine i edificirano je vise zakona te je ovaj proces krenuo i u nasoj zemlji.Od pobede DOS-a 2000 godine sve se vise orijentise na privatizaciju

Privatizacija se sve do danasnjih dana odvijala u slozenim i delikatnim okolnostima.Na delu su

bile ceste nelegalne privatizacije, sto se nastavlja i sada, kojom prilikom su bivsi direktori i politicki mocnici kupovali bivse samoupravne fabrike za bagatelu, na prevaru . Radnici i vecina zaposlenih

cesto nisu bili ravnopravni ucesnici , nisu bili kako treba obavesteni, procedure privatizacije su bile jako komplikovane i nejasne ,transformacije su bile zaklonjene od uvida javnosti , bez dovoljnog oglasavanja i ucesca Srba iz inostranstva.i stranaca. Postoji averzivnost stranih investitora, mnogi

zaziru da investiraju u zemlju gde ne funkcionise pravni sistem ( nije jos vraceno ono sto je

oduzimano po raznim osnovama od 1945 godine,privatizuje se tudja imovina)-bez garancija za investirani kapital, zaposleni su bili vrlo niske kupovne moci da bi mogli kupovati akcije. Upravljacki sloj je bio u preimucstvu , kao bogatiji i bolje organizovan, koji je u opstoj konfuziji, na brzinu i

prevaru prisvajao za bagatelu bivse narodne fabrike .I fabrikama su nastavili da upravljaju oni koji nisu u stanju da nabave svez kapital, da uvedu moderan menadzment, dovedu sposobne menadzere, te su vecinu ovih firmi doveli u nazadovanja i gubitke.

Na delu je pokusaj cuvanja staus quo.Oni koji su se bogatili od tudje nelegalno prisvojene

imovine i skrivili sadasnji katastrofican ishod umesto da budu sankcionisani bivaju nagradjeni. Ujedno ovakve privatizacije oznacavaju dalju kriminalizaciju drustva, izvor su dodatnih podela i tenzija, ruse pravni sistem, i instrumentalizovane su u funkciji daljeg rusenja drzave i slabljenja nacije.

Ponavljamo ono sto smo govorili u vise navrata od kraja 1980-ih godina : Privatizacija nije

moguca bez funkcionisanja pravne drzave, privatizacije treba ukinuti sve dok ne zazivi pravna drzava. Svi mi znamo vrlo dobro da se i dalje zakon krsi masovno i drasticno, a da pravna drzava jos ne postoji..Sto omogucava dalje zloupotrebe i uzurpaciju firmi koje su stvarali svi. a ne samo mocnici.Zato zahtevamo da se sve obavljene privatizacije anuliraju, I zaustave dalje, i da se privatizacije obave onda kada zazivi pravna drzava..

Posto je jasno da su privatizacije nove kradje i konfiskacije,sto je omoguceno nefunkcionisanjem pravne drzave i sudstva, buduci da je privatizacija pre svega pravna transakcija koja zahteva zdrav pravni sistem, a buduci da pravne drzave nema, zahtevamo da se sve privatizacije i koncesije ODMAH obustave, i one koje su obavljene sve ANULIRAJU, i da se privatizacije obave kada zazivi pravna drzava.

Upozoravamo da se ovakve privatizacije zloupotrebljavaju od strane onih koji zele da nastave haos i rasulo, slabljenje drzave , da tako cineci ruse pravni sistem, i sprovode negativnu selekciju i nastave rusenje ekonomije, drzave i nacije.

Jos nije vraceno ono sto je oduzeto po raznim osnovma od 1945 godine do danas, a nastavljaju se nove masovne drasticne uzurpacie tudje imovine. Ponavlja se ono sto se desavalo pre desetak i vise godina kada su mocnici posegnuli za drustvene firme i kupovali ih za bagatelu. Privatizacije nisu bile obznanjivane, bila je iskljucena dijaspora, zaposleni nisu bili kako treba obavesteni, zakon je krsen, zloupotrebe su bile ceste i velike. Nas stav je tada bio da se privatizacije zaustave i obave onda kada zazivi pravna drzava. Jer je privatizacija pre svega pravna transakcija, to znaci potrebno je da

funkcionise pravni sistem. Sada u 2003 godini jos nije zazivela pravna drzava u nasoj zemlji, znaci nema neophodnog preduslova za privatizacije. Zato predlazemo da se privatizacije zaustave dok ne zazivi pravna drzava.

Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata ?e preko poslanika Laburisti?ke partije Srbije – svog politi?kog krila, u republi?kom parlamentu uložiti amandman na Predlog izmena zakona o privatizaciji. Re? je o ve? poznatoj inicijativi ASNS da se radni?ka odmarališta i svi objekti društvenog standarda izuzmu iz procesa privatizacije. Naime, poznato je da su za radni?ka odmarališta sredstva izdvajali radnici Srbije iz svojih zarada, rade?i ?esto i danima vikenda. ASNS je na svom II kongresu iznela jasan stav da bi ovi objekti trebalo da budu preneti u nadležnost sindikata. Tu inicijativu prihvatio je ministar za privredu i privatizaciju, gospodin Aleksandar Vlahovi?. Ali ASNS -ova inicijativa nije našla mesto u predloženim izmenama Zakona o privatizaciji.

Socijaldemokratijia se pita u svome Saopstenju sta se dešava u Delyugu (najve?em proizvo?a?u sladoleda): da li je Mladen Bar?ot, akcionar Delyuga, prevarant ili Deltainternacional iz Luksemburga želi da prevari i njega i našu i svoju državu? Zašto se akcionaru Delyuga ne omogu?ava uvid u poslovnu evidenciju i Knjigu akcija?

U želji da pomogne rasvetljavanju pojedinih spornih slu?ajeva u procesu privatizacije, za koji se i sama zalaže,Socijaldemokratija je odlu?ila da svoju konferencijsku salu ustupi akerima takvih slu?ajeva. Nastoja?e da omogu?i da se predstavnicima medija obrate sve zainteresovane strane, pri ?emu stavovi koje ?e one zastupati ne?e odražavati stavove Socijaldemokratije. Socijaldemokratija ne želi da se stavlja u ulogu arbitra, ali joj je stalo do prava i pravde i do potpune obaveštenosti javnosti o pozadini i kriminalnim radnjama koje prate ovaj bolan tranzicioni proces

U februaru se vode rasprave o privatizacijama, sve su cesce optuzbe da se sprovodi nova zloupotreba i da pojediini uticajni pojedinci dobijaju firme za jeftine pare. Nas stav je bio ii ranije, da se obavljaju velike zloupotrebe, da pojedinci mocnici dobijaju firme na prevaru za bagatelu. To se ponavlaj i dan danas.

Privatizacija je jedna pravna transakcija, znaci potrebno je da funkcionise sustvo i da zakon bude postovan. Posto se to ne moze danas obezbediti, privatizacije treba odmah obustaviti i poceti ih kada zazive institucije pravne drzave.

Lose obavljene privatizacije odbijaju dijasporu i strane investicije. I ruse pravni i ekonomski sistem.

Evo sta o tome kaze DSS:" Skup¹tina Srbije je zavr¹ila raspravu o Vladinom Predlogu zakona o koncesijama kojim se ureðuju uslovi i postupak davanja na kori¹æenje prirodnog bogatstva i dobara u op¹toj upotrebi koji su u svojini Republike. Obrazla¾uæi Zakon, ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom u Vladi Srbije Goran Pitiæ rekao je da se njim pospe¹uje privredni razvoj Srbije i unapreðuje ¾ivotni standard stanovni¹tva. Predlogom Zakona, trajanje koncesija ogranièava

se na najvi¹e 30 godina, s tim ¹to i one koje su date na kraæe vreme mogu biti produ¾ene do tog maksimalnog roka. Pitiæ je izjavio da je predlo¾eno da 5 odsto sredstava od koncesione naknade bude izdvajano za finansiranje razvoja i infrastrukture Pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave na èijoj se teritoriji obavlja koncesija. Pitiæ je naveo da inicijativu za davanje koncesije mo¾e da podnese svako zainteresovano lice, a predlog daje ili nadle¾no ministarstvo ili, ako je u pitanju komunalna

delatnost, jedinica lokalne samouprave. Predviðeno je da po prestanku koncesionog odnosa objekti, ureðaji, postrojenja I druga sredstva postaju svojina Republike. Predviðeno je i pravo prenosa koncesije drugom licu, pod uslovima iz ugovora o koncesiji. Zakon propisuje sadr¾inu koncesionog akta, postupak i naèin davanja koncesije putem javnog tendera. Izuzetno, predviðena je moguænost iskljuèenja postupka javnog tendera u sluèaju da bi time bili ugro¾eni javna odbrana i bezbednost.

Skup¹tina Srbije nastavlja zasedanje u utorak, 25. februara.

Poslanik DSS i ministar vlade u senci Radomir Naumov izjavio je za B92 da je najve?i nedostatak preloženog zakona o koncesijama koji razmatra Skupština Srbije taj što ne obezbe?uje dovoljnu kontrolu javnosti prilikom dodele koncesija. On je, tako?e, i protiv zakonskog rešenja koje omogu?ava dodelu koncesija za koriš?enje šumskog zemljišta. Naumov podse?a da je Demokratska stranka Srbije ponudila mnogo bolji zakon o koncesijama, koji uopšte nije razmatran. – Vlada u senci uradila je predlog zakona o koncesijama koji stoji u skupštini, za koji smatramo da je bolji i moderniji, koji se razlikuje u predmetu koncesija. Mi zabranjujemo da se koncesije daju na šumska dobra, naglašavamo decentralizaciju Srbije, ve?a prava pokrajinama i lokalnim samoupravama – zaklju?io je Naumov.

Potpredsednik DSS Dragan Maršiæanin optužio je Vladu Srbije da rasprodaje imovinu i da je svaki tender za prodaju društvenog kapitala bio praæen aferom. Maršiæanin je ocenio da treba menjati ceo model privatizacije, jer je pokazao katastrofalne rezultate. On je kazao da æe, ukoliko ceo model privatizacije ne bude promenjen, uslediti nesagledivo štetne posledice, dodajuæi da æe odgovornost snositi Vlada Srbije. Kao poželjan model Maršiæanin je naveo kombinovanje prodaje i besplatne podele akcija. Prema njegovim reèima, privatizacija nije transparentna, a njen model omoguæava mito I korupciju. On je rekao i da su svi poslanici dobili poklon od "Britiš-ameriken tobakoa", da je glavni pregovaraè za taj posao Stanko Subotiæ Cane, kao i da treba obratiti pažnju na to ko æe imati prednost pri kupovini Duvanske industrije Vranje."(Kraj citata).

Tekstovi izasli u stampi govore o nepravilnostima prilikom privatizacija:

Samostalni sindikat Zastava automobili

"Nepristojna" ponuda Yucana

Kragujevac - Po dolasku u Kragujevac nasem timu bila bi dovoljna tri dana da snimi situaciju, a vec nedelju dana posle toga nasa ponuda bi se nasla na pregovarackom stolu, sa ljudima iz Njujorka ili bez njih, izjavio je za poslednji broj kragujevackog nedeljnika Nezavisna Svetlost direktor kanadske finansijske korporacije Yucan Stevan Pokrajac, koji se nedavno javio republickim vlastima sa ponudom da kupi Zastavinu Fabriku automobila, i to pod povoljnijim uslovima od onih koje nudi

vlasnik americke kompanije Njukarko Malkolm Briklin.

U izjavi za Nezavisnu Svetlost, Pokrajac naglasava da njegovu korporaciju ne interesuje da u Zastavi pravi i prodaje najjeftiniji automobil na svetu, jer su u takvom procesu svi gubitnici.

- Ne zelimo da prodamo auto za 5.000 dolara, a da proizvodnja samog automobila kosta isto toliko ili vise. Zelimo da proizvodimo automobil konkurentan na svetskom trzistu sa najnovijom tehnologijom i elektronikom. Nije potrebno da naglasavam da bi uz nas i mnoge srpske firme imale sansu da stupe na svetsko trziste - kaze Pokrajac, napominjuci da je spreman da dug prema radnicima preuzme na sebe i da ih obesteti. Poslovodstvo Grupe Zastava vozila i Fabrike automobila, ne zele da komentarisu

ponudu kanadske korporacije Yucan, tvrdeci da su za poslove privatizacije nadlezna republicka Agencija za privatizaciju i firma Citadel, koja te poslove radi za racun Agencije. Gradsko rukovodstvo Kragujevca kome se Stevan Pokrajac, takodje, nedavno obratio sa ponudom o kupovini Fabrike automobila jos se ovim povodom ne oglasava.

Predsednik Samostalnog sindikata u Fabrici automobila Zoran Mihajlovic povodom ponude kanadske korporacije Yucan za Danas kaze da nema nista protiv da prodaja fabrike bude transparentna, i da se javi i 100 potencijalnih kupaca, ali pod uslovom da su ozbiljni.

- Bili smo skepticni i kad se pojavio Malkom Briklin sa ponudom od 150 miliona dolara. Sad se pojavljuje potencijalni kupac koji nudi znatno vise novca i bolje uslove. Ne znam, medjutim, koliko je ta ponuda ozbiljna. Taj covek nije dosao ovde, da bismo o svemu sto nudi mogli da razgovaramo. Nas u Sindikatu najvise zanima sta i kakve su namere Yucan korporacije kad je rec o zaposlenima i kakav model automobila misli da proizvodi u Zastavi, kao i da li zaista moze u nasu fabriku da ulozi

200 miliona dolara koliko obecava - kaze Mihajlovic.

Z. Radovanovic

Podravka zainteresovana za kupovinu Centroproizvoda

Zagreb - Prehrambena firma iz Koprivnice Podravka najverovatnije ce kupiti beogradski Centroproizvod, o cemu se vec oko godinu dana vode vrlo uspesni pregovori. Kako prenosi Vjesnik, iz nesluzbenih izvora je potvrdjeno da je Podravka istovremeno odredila vise potencijalnih meta za kupovinu srodnih ili komplementarnih firmi u Srbiji. List navodi da je beogradski Centroproizvod po svom asortimanu srodan Podravki, jer u tri pogona (kafa, aroma i bilje) pod markom "C"proizvodi kafu, cajeve, kuhinjsku so, senf, hren, paletu praskastih proizvoda, supe i zacine. Podravka je planirala da do 2004. postane vodeci ponudjac hrane na srpskom trzistu, zbog cega je zainteresovana da u Srbiji pronadje strateske partnere, pre svega kroz ucesce u procesu privatizacije. Ova hrvatska firma do sada je poslala nekoliko pisama o nameri za kupovinu,izmedju ostalih i fabrici decje hrane Juvitana iz Indjije.

Iako jos uvek nije realizovan ni jedan od planiranih projekata, Podravka nastavlja da pregovara sa srpskim firmama, navodi Vjesnik i dodaje da se medju potencijalnim firmama za saradnju nalazi i Vitamin iz Horgosa.Hrvatska firma je zainteresovana za kupovinu marke paprike i susenog povrca, kao osnovnih sastojaka za Vegetu, jedan od najpoznatijih Podravkinih proizvoda.Slican program saradnje, Podravka planira i sa firmom Bag iz Backog Gradista. Podravka je u prethodnom periodu od oba

pomenuta proizvodjaca kupovala suseni crni luk, persunov list i slicne proizvode, a aktuelno je bilo i razmatranje moguceg strateskog partnerstva sa jednim od ta dva preduzeca, navodi Vjesnik. (Beta)

Na aukciji u Privrednoj komori Jugoslavije

Dramaticna prodaja Univerzala iz Lozovika

Beograd - Na jucerasnjoj aukciji u Privrednoj komori Jugoslavije desio se presedan kada je Dragan Pregovac u toku nadmetanja za kupovinu prodavnica Univerzal iz Lozovika, prisao aukcijskom stolu sa namerom da prodaju proglasi nezakonitom.

- Ovaj vlasnicki list je dokaz da su sporni objekti bili u vlasnistvu mog dede Svetozara kome su partizanske vlasti oduzele dve prodavnice i magacine, povrsine 250 ari. Zahtev da se obustavi prodaja poslali smo Agenciji za privatizaciju ali on nije uzet u razmatranje - tvrdi Pregovac.

Predstavnici aukcijske komisije izjavili su da ce se pomenuti spor resiti naknadno posle usvajanja zakona o denacionalizaciji na sta su predstavnici Lige za zastitu privatne svojine burno reagovali upozoravajuci da se rasprodaje "tudja imovina".

Dragan Todorovic koji je prodavnice kupio za 2.100.000 dinara tvrdi da je gradjevinsko zemljiste na kome se nalaze prodavnice dobio od firme Univerzal jos pre 10 godina i da vlasnicki odnosi nisu bas jasni jer u dokumentima Agencije, stoji da se radi o "spornom vlasnistvu".

Zavidnu cenu dostigli su i hoteli iz Petrovca koji su Srdjanu Rajkovicu (istupio u ime konzorcijuma) prodati za 35.000.000 dinara Turisticka agencija Vranjetours postala je vlasnistvo Miladina Nesica, komercijaliste tog preduzeca, dok je Arhitekt iz Beograda prodat Dragoradu Dzavicu za 29.000.000 dinara.

Ostalih sedam preduzeca prodato je po pocetnoj ceni. Tako je Pocerina iz Sapca nasla kupca koji je ponudio 3.988.000.dinara. Firma Plan iz Beograda prodata je za 166.000 dinara. Proizvodjac drvne galanterije, firma Belan otkupljena je za 317.000 dinara a kupac je Stanko Stakic iz Arandjelovca. Promet-trans iz Sapca postao je vlasnistvo firme Dina 2000 iz istog grada, dok je Milan Blagojevic intertrans prodat Draganu Topalovicu za 8.491.000 dinara. Kupac Serije, firme koja se

bavi proizvodnjom motora i turbina je preduzeca Spik, dok je poljoprivredno zemljiste Jedinstvo iz Zablja prodato za 36.883.000 dinara, ratarima iz tog mesta.

Za preduzeca Goc restorani iz Trstenika, Ingo iz Sapca, Vlasinka iz Vlasotinca, Etplas - Smederevska Palanka, Cacak I Srbijaprevoz iz Beograda nije bilo zainteresovanih kupaca.

M. S. Jovanovic

Ambasada SAD zaustavila prodaju

BEOGRAD (Beta) - Agencija za privatizaciju Republike Srbije prodala je na juèera¹njoj javnoj aukciji 70 odsto kapitala u 11preduzeæa za ukupno 141,324 milion dinara.

Aukcije za prodaju pet preduzeæa progla¹ene su za neuspe¹ne, a aukcija za prodaju ugostiteljskog preduzeæa „Goè“ iz Trstenika je odlo¾ena. Direktor sektora za aukcijsku prodaju preduzeæa u Agenciji za privatizaciju Andrej Popov potvrdio je kuloarske prièe da je privatizacija preduzeæa „Goè“ odlo¾ena na zahtev amerièke ambasade.

Amerièki dr¾avljanin Radenko Stojakoviæ tra¾io je od ambasade da za¹titi njegovo nacionalizovano

vlasni¹tvo nad restoranom „Jadran“ koji se sada nalazi u vlasni¹tvu preduzeæa „Goè“.

„Amerièka ambasada je intervenisala i morali smo to da uzmemo za ozbiljno“, rekao je novinarima Popov. On je najpre rekao da æe u ugovor o prodaji tog preduzeæa biti unet aneks prema kome dr¾ava ne garantuje vlasni¹tvo nad restoranom „Jadran“i obeæao novinarima da im tekst tog aneksa da na uvid, a zatim je sve to porekao uz primedbu da su isti aneksi i¹li uz ugovore o prodaji i druge nacionalizovane imovine preduzeæa.

Mada je prisutnima na aukciji priredio pravi medijski spektakl, Draganu Progovcu iz sela Mile¹evo nije po¹lo za rukom da odlo¾i prodaju trgovinskog preduzeæa „Univerzal“ iz Lozovika, ali mu je uspelo da Stevana Ivanoviæa, jednog od potencijalnih kupaca, motivi¹e da odustane.

Progovac je naslednik starih vlasnika jedne od èetiri prodavnice preduzeæa „Univerzal“ koje je za 2,2 miliona dinara prodato Draganu Todoroviæu iz istog mesta.

Todoroviæ je rekao da æe prema pretenzijama „svog drugara“ Progovca biti tolerantan, a da se na kupovinu preduzeæa odluèio jer je vlasnik placa na kome se nalazi jedna od prodavnica „Univerzala“. On je vlasnik firme za remont vozila „Smederevac“, takoðe iz Lozovika. Nikola O¹ap i Sima Novakov, vlasnici firmi „Paor“ odnosno „Agronovakov“ iz ®ablja, kupili su po poèetnoj ceni od 36,883 miliona dinara ratarsku firmu „Jedinstvo“ iz istog mesta.

Kako je novinarima rekao Novakov, sve tri firme biæe objedinjene i baviæe se gajenjem i preradom povræa, a po¹to kupljena firma, ¹to u vlasni¹tvu ¹to u zakupu, ima 3.000 hektara obradive zemlje, delatnost æe pro¹iriti i na soju i repu.

„Firme Paor i Agronovakov imaju sve potrebne ma¹ine za preradu povræa i veæ ¹est godina izvozimo u Grèku, Tursku, Holandiju, na Kipar“, rekao je Novakov.

Dragan Topaloviæ iz Èaèka platiæe nedospelim obveznicama stare devizne ¹tednje poèetnu cenu od 8,491 miliona dinara za preduzeæe „Milan Blagojeviæ-Intertrans“ iz Luèana.

„Goè“ ipak ide na aukciju

Aukcija trstenièkog preduzeæa „Goè“, koja je trebalo da se juèe odr¾i, biæe odr¾ana 11.

februara. U saop¹tenju Agencije za privatizaciju navodi se da su proverili navode amerièke

ambasade i ustanovili da nema nikakvih nepravilnosti u aukcijskoj dokumentaciji, jer je hotela

„Jadran“ u svojini preduzeæa.

„Kupac 70 odsto kapitala, s obzirom da je reè o nacionalizovanoj imovini, neæe imati pravo

raspolaganja veæ pravo kori¹æenja pomenutog hotela, sve dok sporna situacija ne bude re¹ena.

Problem nacionalizovane imovine je pod ingerencijom Vlade“, navodi se dalje u saop¹tenju

Agencije za privatizaciju uz obrazlo¾enje da æe, dok se ne usvoji zakon o denacionalizaciji,

vlasnici biti obe¹teæivani iz fonda u koji se uplaæuje pet odsto od svih prodaja u privatizaciji.

AGENCIJA ZA PRIVATIZACIJU: SAOPSTENJE

BEOGRAD - Povodom raznovrsnih clanaka u dnevnoj stampi, a vezano za privatizaciju DP Jugoprevoz iz Paracina i Morava iz Cacka, agencija za privatizaciju Republike Srbije saopstava da je kupac firme Jugoprevoz iz Paracina 6. februara uputio telegram toj Agenciji u kom se izvinjava zbog izostanka sa potpisivanja ugovora usled zdravstvenih razloga. Agencija je uputila telegram kupcu u kome predlaze da u slucaju nemogucnosti potpisivanja ugovora u petak ovlasti nekoga za potpis kada je poslednji dan kao i za uplatu iznosa od 78,33 miliona dinara prve rate. Agencija saopstava da se nece pristupiti potpisivanju ugovora dok se iznos u visini depozita ne uplati. Sto se tice preduzeca Morava iz Cacka, javnost je obavestena da do potpisivanja ugovora sa kupcem EC Investment nije doslo zbog odustajanja kupca i da je agencija pozvala drugog zainteresovanog po ponudi Dragana Topalovica, da potpise ugovor. Kupci koji ne potpisu ugovor, a ucestvovali su na licitaciji gube pravo na depozit, u ovom slucaju 462.107 hiljada Evra, stoji u saopstenju

Agenciju za privatizaciju Republike Srbije

NEZAVISNE NOVINE

Èetvrtak, 13. 2. 2003

Tema:

Za¹to se najmoænije svetske kompanije za eksploataciju obojenih metala interesuju za "iscrpljena" borska le¾i¹ta?

Ne tra¾e oni bakar, veæ germanijum!

Pod Crnim vrhom le¾i oko 20 milijardi dolara u retkim obojenim metalima, bez kojih nema avio, kompjuterske i kosmièke

industrije. Zato istra¾ivanja, kao i izbor stranih partnera, moraju da se odvijaju pred oèima javnosti

Prema rezultatima geolo¹kih ispitivanja koja su od 1959. do 1966. godine, voðena na planini Crni vrh, kraj Bora, u mestu zvanom Dumitrov potok, otkriveno je rudno le¾i¹te, "te¹ko" oko 1,2 milijarde tona, sa proseènim sadr¾ajem germanijuma, elementa bez kojeg je nemoguæe zamisliti razvoj avio, raèunarske i kosmièke tehnologije, od 21 gram po toni i molibdena od 47 grama po toni rude.

Prema prvim, nezvaniènim procenama, kolièina ovih metala prevazilazi sumu od 20 milijardi dolara, buduæi da tona germanijuma na Londonskoj berzi metala ko¹ta oko 460, a molibdena blizu 7.400 dolara po toni. Sem toga, u literaturi je zabele¾eno da su najèe¹æi pratioci germanijuma osmijum, renijum i vanadijum, koji spadaju u retke metale, pa je, samim tim, I njihova cena paprena.

Recimo, kilogram renijuma na Londonskoj berzi obojenih metala 1959. je ko¹tao oko 30.000 dolara po kilogramu, a danas je mnogo, mnogo vi¹e. Ispitivanjima je u istom le¾i¹tu registrovano i prisustvo odreðenih manjih, mada ne i zanemarljivih, kolièina bakra, zlata i

srebra.

Istra¾ivanjima je rukovodio dr Matija Drovenik, tada glavni geolog u RTB-u. On je tvrdio da se germanijum ne pojavljuje u vidu posebnog minerala, veæ je zastupljen u vidu èvrstog rastopa u kristalnoj re¹etki minerala enargita. "Bateli memorial institut"iz SAD dao je identièno obja¹njenje naèina pojavljivanja germanijuma u ispitivanim uzorcima rude, kao i dr Drovenik. Hemijske

analize raðene su u nemaèkom Institutu za metale u Frajbergu, dok su tehnolo¹ka ispitivanja obavili Amerikanci.

Samo nas gledaju

Posle jednogodi¹njih ispitivanja, struènjaci sa amerièkog "Bateli instituta" zakljuèili su da je koncentrat bakra, iz tekuæe proizvodnje u Boru, najpodesnija polazna sirovina za selekciju germanonosnog enargita, te da je moguæe proizvesti koncentrat sa vi¹e od 500 grama germanijuma po toni koncentrata!

Meðutim, poluindustrijska ¹ema, koju su predlo¾ili Amerikanci, 1961. nije dala zadovoljavajuæe rezultate, ali su, dve godine kasnije, po tehnologiji koju su predlo¾ili struènjaci Instituta za bakar u Boru, uraðena nova laboratorijska ispitivanja. Ona su pokazala da je, ipak, moguæe dobiti koncentrat koji bi imao oko 500 grama germanijuma po toni koncentrata.

Da na Crnom vrhu, definitivno, ima velikih rudnih bogatstava, dokazuju i istra¾ivanja prof. dr Zorana Petkoviæa, in¾enjera rudarstva i nekada¹njeg dekana Rudarsko-geolo¹kog fakulteta u Beogradu. Po njegovim tvrdnjama, amerièki struènjaci od 1973. godine, iz satelita ispituju podruèje Istoène Srbije u potrazi za rudnim le¾i¹tima, kojih, kako ka¾e prof. Petkoviæ,definitivno ima na podruèju

Bora i Majdanpeka. Snimanje je, ka¾e on, obavljano iz satelita LANDSAT-1 i LANDSAT-2, koji se nalaze na visini od 914 kilometara, a sa rezultatima ispitivanja su od poèetka bili upoznati geolozi iz zemlje i inostranstva.

- Pored rude u rudnim telima "Jame", s najperspektivnijim rudnim telom , "Borska reka"', na Crnom Vrhu, ispod i u okolini starog povr¹inskog kopa Lipa, koji su otvorili Nemci za vreme drugog svetskog rata i koji je radio negde do 1956. godine, ima bogatih rudnih tela bakrom, a prema ®agubici ima dva rudna tela zlata, sa sadr¾ajem od 30 do 50 grama po toni rude. Od ®agubice, prema selu Osanica, ima istra¾eno tri do èetiri miliona tona kvalitetne rude volframa i antimona - tvrdi dr Petkoviæ.

Veæ se kopa

I ponude, koje su poslovodstvu Rudarsko-topionièarskog basena Bor uputile multinacionalna kompanija "Rio Tinto", jedna od najmoænijih svetskih korporacija za eksploataciju obojenih metala, i vodeæa amerièka rudarska firma "Felps Dod¾", za finansiranje istra¾nih geolo¹kih radova na Crnom vrhu, upuæuju na zakljuèak da se na ovoj planini zaista kriju velika rudna bogatstva.

Interesovanje za Crni vrh pokazao je i francuski dr¾avni Institut "Ber¾an", ali i nedavno formirana multinacionalna kompanija "Kvatro korporej¹n", koja je Vladi Republike Srbije uputila pismo o namerama, u kojem ih obave¹tava da je spremna da u borsko imajdanpeèko rudarstvo investira izmeðu 250 i 300 miliona dolara.

- Deonièari na¹e firme zainteresovani su za Bor zbog neistra¾enih le¾i¹ta na Crnom vrhu, velikog predviðenog procenta bakra u jalovini od oko 200 miliona tona, kao i zbog veoma visokog predviðenog procenta crvenog metala u ¹ljaki, od blizu 20 miliona tona. Tu je i, manje-vi¹e, isplativi procenat bakra u kopovima "Cerovo" i "Veliki Krivelj". Meðutim, najbitnija nam je moguænost brzog pokretanja proizvodnje u navedenim mestima i lokalitetu "Èoka Marin", kod Majdanpeka, nakon èega bi se

pokrenula temeljita istra¾ivanja okoline Bora i doline Peka, kako bi se prona¹la nova le¾i¹ta, koja bi slu¾ila kao temelj za obnovu privrede, sa rudarstvom, kao osnovnom granom u ovom delu istoène Srbije" - kazao je Marko Maljkoviæ, savetnik predsednika "Kvatro korporej¹na".

Od upuæivanja tih ponuda, kako se nezvanièno saznaje, struènjaci borskog Instituta za bakar ponovo su obnovili istra¾ne radove na tom podruèju. Ipak, to je tema o kojoj bi se u RTB-u retko ko usudio da prièa.

Bilo kako bilo, reè je, ukoliko je makar deo prièe istinit, o bogatstvu od ogromnog nacionalnog interesa. Zbog toga se buduæi izbor strate¹kog partnera ili finansijera geolo¹kih ispitivanja na Crnom vrhu, a pre svega davanja koncesija strancima, mora voditi pod budnim okom javnosti. U protivnom, moguæe je ponoviti fatalnu gre¹ku koju je poèetkom pro¹log veka, naèinila

Vlada Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca, kad je, Francuzima dala koncesiju na borska le¾i¹ta.

LJUBI©A TRIFUNOVIÆ

MUP Srbije istrazuje poslovanje EFT-a, najveceg distributera struje u jugoistocnoj Evropi

Balkanski elektrokartel pod istragom policije

BEOGRAD, PODGORICA - Kontroverzni biznismeni i rukovodioci Energy Financing Team Limited (EFT), firme koja se bavi prenosom struje u jugoistocnoj Evropi, Vuk Hamovic i Vojin Lazarevic izvjesno vrijeme su pod istragom MUP-a Srbije, zbog sumnjivih poslova uvoza struje i nafte kojima su direktno ostecene i Srbija i Crna Gora, rekao je "Nezavisnim" izvor iz MUP-a Srbije.

"Hamovic i Lazarevic policiji su poznati kao eksponenti energomafije i monopolskog kartela koji se bavi prometom energenata", tvrdi nas izvor.

On dodaje da su "oni finansirali predizbornu kampanju Vojislava Kostunice za predsjednika Srbije, u nadi da ce, ako pobijedi, zastititi ih od ofanzive Vlade Srbije usmjerene protiv ljudi koji su bili u oligarhiji Slobodana Milosevica".

KAKO RADI EFT

EFT je registrovana kao "off shore" kompanija u Londonu i ukljucena je u trgovinu naftom i elektricnom energijom u regionu jugoistocne Evrope. Kako pise na veb sajtu ove kompanije, ona je osnovana krajem 2000. godine i uspjela je da poveze promet strujom u cijeloj regiji jugoistocne Evrope. Ta kompanija je partner britanske firme GML Internesenel limitid, koja ima

kancelarije u Djenovi, Moskvi, Kijevu, Istanbulu i Almati. EFT ima kancelarije u Sarajevu, Trebinju, Beogradu, Tirani,Bukurestu, Ljubljani, Budimpesti i Skoplju.

Jedan od osnivaca obje kompanije je Vuk Hamovic.

Tokom 2001. godine EFT je prometovala 10,8 milijardi kilovatsati struje. Takav angazman, kako se navodi na sajtu kompanije (www.eft-ltd.com), donosi godisnji obrt od 195 miliona dolara. EFT ima dugorocne ugovore za prenos, uvoz nedostajuce I otkup viska proizvedene struje do 2009. godine. EFT navodi da je zakupila 80 odsto prenosnih kapaciteta struje u regionu, a tim poslovnim potezom ostvarila je monopol koji joj je omogucio da, na zatvorenom trzistu, kakvo je jugoistocnoevropsko,

kupuje i prodaje struju po cijeni koju sam odredi.

Kotorski advokat i biznismen Vojin Lazarevic, i bivsi clan Narodne stranke i njen poslanik u parlamentu Crne Gore, postao je 2000. godine direktor tek osnovanog beogradskog ogranka EFT-a. On je tada bio i savjetnik premijera Crne Gore Filipa Vujanovica za ekonomske odnose sa inostranstvom. Bio je i predsjednik Skupstine akcionara Elektroprivrede Crne Gore. Sa tih pozicija Lazarevic uvodi EFT u Crnu Goru, 2000. godine.

MONOPOL

EFT je kilovat struje EPCG naplacivala najprije 2,9 centi. No, kada je uspostavila monopol, kilovat je poskupio prvo na 3,07,a potom na 3,3 centa, sto je za citav cent skuplje nego na evropskoj berzi. Lazarevic je prestao da savjetuje Vujanovica 2001.godine, nekoliko mjeseci nakon sto je njegova partija izasla iz Vlade. U julu 2002.godine, posto je prezivio atentat u Beogradu,

preselio se u London.

EFT ima veoma rasirene poslove i u Srbiji. Tako je Naftna industrija Srbije u protekloj godini imala visak mazuta koji se tesko prodaje, pa je EFT taj mazut zamijenila za struju iz novosadske termoelektrane-toplane i struju izvozila po cijeni 2,55 centi za kilovat, dok je Srbija istovremeno uvozila struju po cijeni od 3 do 3,3 centa po kilovatu.

Direktor crnogorskog Kombinata aluminijuma Mihailo Banjevic javno je upozoravao da je izvjesno da na Balkanu postoji elektromafija koja je jaca od duvanske mafije.

"©ansa za monopol EFT-a pociva na velikoj potraznji struje u regionu jugoistocne Evrope, ogranicenim resursima,medjusobno posvadjanim zemljama, te djelimicno presjecenim vezama sa trzistem struje u zapadnoj Evropi.Posljednji balkanski ratovi onesposobili su velike trafo-stanice u Mostaru i Ernestinovu u Hrvatskoj, koje su bile cvoriste veza prenosnih sistema

jugoistocne i zapadne Evrope", tvrde ekonomski analiticari.

Istrage u Albaniji i Rumuniji

EFT je svoju sansu vidjela upravo u izolovanosti regiona i nametnula se kao regulator prenosa i distribucije struje.

Tu pocinju i sumnjivi poslovi oko nabavke elektricne energije, zbog kojih su prosle godine uhapseni sefovi albanske Elektroprivrede i prvi ljudi resornog ministarstva, koji nisu uspjeli da pobjegnu iz zemlje. Direktor bugarskog NEK-a stradao je pod nerazjasnjenim okolnostima na sluzbenom putu.

U Elektroprivredi Rumunije pokrenuta je antikorupciona istraga, a istu takvu istragu provodi OHR kada su u pitanju elektroprivrede Republike Srpske i Federacije BiH.

Medojevic: EFT monopol drzi zahvaljujuci RS

"Londonska firma EFT je monopolisticki polozaj u trgovini strujom u regionu ostvarila pobjedom na tenderu za kupovinu elektricne energije koji je prije vise godina raspisala Elektroprivreda RS", izjavio je juce za "Nezavisne" Nebojsa Medojevic,ekonomski analiticar iz Crne Gore.

On kaze da je i tada ukazivano na "cudno poslovanje" Elektroprivrede Crne Gore koja se nije prijavila na pomenuti tender,iako Crna Gora evidentno ima manjak elektricne energije, cime je dozvolila da EFT otkupi struju i istu joj proda po visoj cijeni.

On je ukazao i na sumnjivo ucesce u tom poslu Vojina Lazarevica, suvlasnika EFT-a, a koji je istovremeno bio i clan Uprave Elektroprivrede Crne Gore. Mart-3.Privatizacije i koncesije.

U martu se sve vise stavlja na dnevni red pitanje privatizacije i sve su cesce optuzbe da se ovde desavaju velike zloupotrebe.,da se velike firme dobijaju za bagatelu, da se nasa imovina prodaje strancima a oni daju za to tajno velike provizije domacim prodavcima. Nase je stanoviste da je privatizacija prevashodno i sustinski pravna akcija , znaci neophodno je da postoji

adekvatan pravni okvir za to, tj da funkcionisu institucije pravne drzave. To uopste nije sada slucaj, nasa drzava je pozornica divljanja krimiinalaca i gradjanima nije garantovana licna beznednost imovinska sigurnost. U ovakvu drzavu niko ne zeli da investira kako treba, dijaspora je iskljucena. Zato zahtevamo da privatizacije i koncesije budu odmah obustavljene dok ne zazivi pravna drzava. Neko moze reci da je sada pravo vreme jer nasa zemlja zeli da predje na trizste i kapitalizam, da se

integrise u svet ? Tacno! Ali prvo treba uspostaviti pravnu drzavu.

Nazalost, u martu posle ubistva Djindjica su nastavljene nelegalne privatizacije, sto je dokaz da je smrt Djnidjica zloupotrebljena da se krade narodna imovina.

Iz tekstova u prilogu se vidi da je ovo pitanje bilo vrlo aktuelno u martu.:

a.Pokrajac odustao od Zastave

Beograd - Srpski ministar za privredu i privatizaciju Aleksandar Vlahovic potvrdio je juce da je vlasnik kanadske firme Jukan Stevan Pokrajac privremeno odustao od investiranja u kragujevacku fabriku automobila Zastava. "Taj takozvani investitor, o kojem nismo uspeli da nadjemo podatke ni od kanadske privredne komore, niti od naseg konzulata, poslao je kratko pismo u kojem istice da zbog situacije u Srbiji posle ubistva premijera Zorana Djindjica nije spreman da dodje na

razgovare o najavljenim investicijama u ‘Zastavu’", rekao je Vlahovic agenciji Beta.

Pokrajac je sredinom januara ove godine uputio pismo Ministarstvu za privredu i privatizaciju u kojem je naveo da je spreman da ulozi najmanje 200 miliona dolara u fabriku "Zastava automobili" i kompletnu kooperantsku mrezu automobilske industrije u Srbiji.

Povodom najave da ce americka kompanija Ju-Es Stil uskoro potopisati ugovor sa koncernom crne metalurgije Sartidom,Vlahovic je rekao da to zavisi od okoncanja stecajnog postupka u toj smederevskoj fabrici.

"Sartid je u potpunoj nadleznosti Trgovinskog suda koji vodi stecajni postupak. Onog trenutka kad se budu stekli svi potrebni uslovi stecaj ce biti zavrsen i ocekujem da ce Sartid nakon toga buti uspesno preduzece", istakao srpski ministar za privredu i privatizaciju.

Povoljni uslovi za poslovanje Sartida i izvoz na strana trzista trebalo bi, prema recima Vlahovica, da uslede ukoliko Evropska unija ispuni zahtev Vlade Srbije da se smanje uvozne carine za izvoz celika iz Srbije na trziste EU. (Beta)

http://www.danas.co.yu/

2. Politika, 3. III 2003.

MEÐU NAMA

Privilegije u privatizaciji

Na intervenciju ambasade SAD, nacionalizovana imovina na¹ih ljudi sa amerièkim dr¾avljanstvom

izostavlja se iz prodaje

To ¹to se gospoda iz Vlade Srbije nisu udostojila da uèestvuju u emisiji RTS-a "Za i protiv", 13. februara 2003.godine, na temu o vraæanju ranije nacionalizovane imovine, samo potvrðuje kontinuitet politike koju vode po tom pitanju. Pro¹lo je vi¹e od dve godine od kada su do¹li na vlast. Kao i onda, i sada su im usta puna demokratije, ljudskih prava i reformskih zakona. Poneki zakon i donesu, ali od Zakona o denacionalizaciji be¾e kao ðavo od krsta. Be¾e od bilo kog kontakta na tu temu. Tako su

biv¹im vlasnicima koji su 23. januara 2003. protestovali pred sedi¹tem Vlade Srbije obeæali sastanak njihovih predstavnika sa g. Ðeliæem,ministrom finansija i uputili ih u drugu zgradu u kojoj se ministar navodno nalazi. Ljudi su oti¹li tamo, ministra ni od korova. Nit’ je bio nit’ je dolazio.

Jasno je da gospoda iz Vlade slede samo Zakon o privatizaciji, koji im omoguæava da sve rasprodaju, a kada to uèine, staviæe u skup¹tinsku proceduru Zakon o denacionalizaciji, kada vi¹e ne bude nièeg za vraæanje.Zato su diskusije na tu temu za njih gubitak vremena. Stvar je re¹ena i bez Zakona o denacionalizaciji. Opet æe biti u igri "pravièna naknada" kao i 1958.godine, kada je imovina oteta.

Tu i tamo, uèine neki izuzetak. Neke od rezidencija ustupljene su kraljevskoj porodici na kori¹æenje. Naravno da mi ne pada na pamet poreðenje sa kraljevskom kuæom i onim ¹to èini za ovu zemlju. Naravno da mi ne pada na pamet poreðenje sa biv¹im vlasnicima nacionalizovane imovine koji imaju i amerièko dr¾avljanstvo, pa se na intervenciju ambasade SAD njihova imovina izuzima od aukcijske prodaje, ili ako se ipak proda, kupac nema pravo raspolaganja, veæ samo pravo kori¹æenja. Ne

mogu da se poredim sa njima. Hoæu samo da vas pitam, gospodo iz Vlade, jesu li ljudska prava dr¾avljana Republike Srbije,princa i dr¾avljana SAD univerzalna prava, ista pred zakonom. Ako nisu, molim vas preporuèite nam ambasadu neke strane sile koja æe u zemlji Srbiji ¹tititi i na¹a ljudska prava i na¹u imovinu od na¹e ubrzane privatizacije.

3.Prim. dr Dimitrije Stoj¹iæ,

Sremska Mitrovica

HRVATSKI „AGROKOR”, KUPIV©I „FRIKOM”, KUPIO 1500 HEKTARA

POLJOPRIVREDNOG ZEMLJI©TA U PANÈEVAÈKOM RITU

Na¹e oranice u rukama stranaca

Kupovinom beogradskog „Frikoma”, „Agrokor” postao vlasnik i poljoprivrednog zemlji¹ta

Dilemu mogu li stranci postati vlasnici na¹ih oranica re¹ili su pre nekoliko dana hrvatska kompanija „Agrokor”beogradski „Frikom” i Republièka agencija za privatizaciju, a odgovor je –mogu. Naime, kupiv¹i 70 osto kapitala„Frikoma”, „Agrokor” je do¹ao u posed i oko 1.469 hektara oranica, od èega je 500 hektara bilo dru¹tveno vlasni¹tvo, tako da je on prva strana firma koja je postala vlasnik na¹eg poljoprivrednog zemlji¹ta.

Po reèima predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije Milenka

Smiljaniæa, „Agrokor” je postao vlasnik ovih 500 hektara, a iako je

po njegovom mi¹ljenju prodaja zemlji¹ta strancima protivzakonita,

transakcija je ipak okonèana.

U Zakonu o privatizaciji nigde ne pi¹e da stranci mogu kupovati na¹e

njive, ali to nigde nije ni zabranjeno, tako da se prodaja obavlja na

osnovu tumaèenja nadle¾nog ministarstva i Agencije za

privatizaciju. Ovo tumaèenje je nekoliko puta izneo i ministara za

privredu i privatizaciju Aleksandar Vlahoviæ a ono glasi:

”Ako je zemlji¹te upisano u knjige kao imovinska pozicija tog

preduzeæa, onda je ono obuhvaæeno privatizacijom, odnosno

zakonom. Takav sluèaj je uvek sa zemlji¹tem u dru¹tvenoj svojini”.

Dr¾avne oranice se ne mogu prodati veæ se daju na kori¹æenje. Po¹to nema posebnog zakona za poljoprivredna preduzeæa, veæ se i agrar i cementare prodaju po istim propisima, jasno je da kad stranac mo¾e da kupi industrijsku firmu, mo¾e I poljoprivrednu, a time i zemlji¹te.

Da je sezona „ rasprodaje” otvorena potvrðuju i predsednik Zadru¾nog saveza Srbije Dragoljub Govedaroviæ, koji ka¾e da po va¾eæim propisima stranci mogu postati vlasnici na¹eg poljoprivrednog zemlji¹ta koje je sada i u dru¹tvenoj i u privatnoj svojini, i to na osnovu principa reciprociteta. To „u prevodu” znaèi da na¹e njive mogu da kupuju dr¾avljani onih zemalja koje

dozvoljavaju da na¹i graðani postanu vlasnici zemlji¹ta u njihovim dr¾avama.

Odgovor na pitanje da li reciprocitet va¾i i za Hrvatsku nismo uspeli da dobijemo, ali je verovatnije da za tumaèenje aktuelnog Zakona o privatizaciji nije bitan reciprocitet veæ je su¹tina u tome da se prodaje kapital, a ne preduzeæa, a ko postane veæinski vlasnik firme - kupuje i dru¹tveno zemlji¹te.

MR IGOR KURJAÈKI:

Potpuno pogre¹ni potezi

Dozvoliti strancima da postanu vlasnici na¹ih oranica je potpuno pogre¹an potez - ka¾e za „Dnevnik”pokrajinski sekretar za poljoprivredu mr Igor Kurjaèki.- Na¹e oranice su trenutno i do 15 puta jeftinije nego na Zapadu, a to znaèi da æe neko za sitne novca dobiti na¹e nacionalno blago. Takoðe, zbog decenijskog upropa¹æavanja poljoprivrede na¹i paori nisu u ravnopravnom

polo¾aju sa strancima tako da je i to razlog zbog koga nije trebalo dozvoliti prodaju zemlji¹ta strancima.

D. Uro¹eviæ

4. http://www.dnevnik.co.yu/

Ne privatizujemo privatnu svojinu

Reagovanje na tekst pod nazivom "Privatizacija privatne svojine", 24. 2.

Odredbama Zakona o privatizaciji biv¹i vlasnici nisu li¹eni prava svojine nad oduzetom imovinom, veæ

primenom propisa o oduzimanju imovine koji su jo¹ uvek na snazi. Usled primene navedenih propisa, ne mo¾e se govoriti o prodaji privatne svojine, veæ o svojini koja ima karakter dru¹tvene, ili dr¾avne svojine.

Samim tim, nema pravnog osnova za osporavanje prodaje kapitala koji se vodi kao dru¹tveni, s obzirom da je Ustav Republike Srbije, donet 1990. godine, verifikovao postojeæu svojinsko-pravnu situaciju.

©to se tièe Zakona o privatizaciji, odredbom èlana 15. ovog zakona, propisano je da æe imovina oduzeta primenom propisa o oduzimanju imovine (nacionalizovana imovina) na teritoriji Republike Srbije, biti nadoknaðena biv¹im vlasnicima, odnosno njihovim naslednicima, iz novèanih sredstava koja za te namene obezbeðuje Republika Srbija. Ovakvo zakonsko re¹enje, navedenim licima omoguæava praviènu naknadu, a istovremeno potencijalnim kupcima kapitala, garantuje pravnu sigurnost.

Zakon nije mogao da predvidi moguænost fizièkog povraæaja preduzeæa, iz razloga ¹to takvo zakonodavno re¹enje nije moguæe sprovesti zbog toga ¹to dana¹nja preduzeæa, èiji se nastanak zasniva na preduzeæima oduzetim posle Drugog svetskog rata, po svojoj velièini i strukturi najèe¹æe ne odgovaraju preduzeæima koja su bila oduzeta zakonima o nacionalizaciji. Znaèi, èak i da je fizièki povraæaj moguæ, on bi bio nepravedan,ne samo za biv¹e vlasnike, veæ i za zaposlene koji su uèestvovali u sticanju tog kapitala, po¹to se veæina takvih preduzeæa, na osnovu izvr¹enih analiza, nalazi u lo¹oj poslovnoj situaciji sa vi¹kom zaposlenih radnika,velikim dugovima, a i po svojim kapacitetima ne odgovaraju nekada nacionalizovanim fabrikama ili preduzeæima.

Spreèavanjem procesa privatizacije, takva preduzeæa gube ¹ansu da pronaðu kvalitetne strate¹ke partnere koji su spremni da u njih investiraju. Osim toga, prodajom kapitala omoguæava se i formiranje fonda iz koga se svi biv¹i vlasnici nacionalizovane imovine, odnosno njihovi naslednici, obe¹teæuju, u smislu odredbe èlana 61.Zakona o privatizaciji.

Nesporno je da se u sprovoðenju bilo kog postupka, pa tako i postupka privatizacije, naèelo pravednosti ne mo¾e ostvariti u potpunosti. Pri koncipiranju zakonodavnih re¹enja, ukljuèen je jedan od aksioma tzv. minimalne socijalne pravde, koji podrazumeva da navedeno naèelo mora biti postignuto barem za relativnu

veæinu.

5.Agencija za privatizaciju Republike Srbije

http://www.politika.co.yu/

Mirela Beloševic:AUKCIJE

infograf@beograd.com

Beograd, 21. mart 2003. god.

Od prodaje na aukciji u Privrednoj komori Srbije i Crne Gore državna kasa prihodovace 458,737.000 dinara pod uslovom da svi kupci ispune svoje obaveze i plate iznose koje su preuzeli. Po pocetnoj ceni prodato je devet preduzeca. Najvišu cenu dostigao je ''Jugoagent'' iz Beograda koji je za 151 milion dinara prodat konzorcijumu iz dijaspore, a pocetna cena je bila 15,8 miliona dinara. Za clanove ovog konzorcijuma je, kako kažu, narocito povoljna organizacija transporta sada kad je Dunav otvoren za plovidbu. Za ovu firmu nadmetalo se 6 ucesnika. Preduzece ima 113 zaposlenih i oko 1.000 kvadratnih metara prostora. Protest zbog prodaje ovog preduzeca uložili su predstavnici sindikata i penzionera te firme. Prema njihovim recima ,prodajom ove firme nije priznat kapital ranijih akcionara pošto je ova kompanija postala akcionarsko društvo 1998. godine.Ova grupa predstavnika sindikata istce da

"Jugoagent" ima mnogo vrednije nekretnine u inostranstvu i republikama bivše SFRJ.Preduzece ''Seme'' iz Beograda prodato je za 132,000.000 dinara firmi Astra simit, koje je u sastavu Kompanije "Braca Karic". U konkurenciji dva ucesnika pocetna cena od oko 59 miliona dinara uvecana je na 132 miliona dinara. "Seme" zapošljava132 radnika,a u vlasništvu ima dvadesetak prodavnica u Beogradu, poslovnu zgradu i magacine. Medjutim, zbog lošag poslovanja radnici nisuprimali plate nekoliko meseci. Vlasnik trgovinskog preduzeca ''Perper'', Slobodan Jankovic proširio je svoje

kapacitete kupovinom"Rul-a" iz Leskovca za 22,733.000 dinara. "Rul" proizvodi lustere, punjace za akumulatore i drugo,zapošljava 330 radnika, ali ima gubitke od 4o miliona dinara. Prema recima novog vlasnika ocekuju ih novi poslovi i saradnja sa poznatom firmom "Ikea". "Sokogradnja" iz Sokobanje prodata je za 4,000.000 dinara dvoclanom konzorcijumu iz unutrašnjosti dok je" Ineks-trešnjica"

iz Požege , koja u svom sastavu ima jedan hotel i dva restorana prodata za 7,665.000 dinara. Prodat je "Adriakop" iz Šapca,"Gaj" iz Panceva, preduzece koje se bavi proizvodnjom madraca za 5,100.000. Firma" Prvi maj" iz Raške koja se bavi prozvodnjom hleba i peciva dostigla je cenu 11,200.000 dinara a "Metalac" iz Beograd 16,600.000. Trgovinsko preduzece "Elektronabava" iz Beograda

prodato je za obveznice devizne štednje u iznosu od 954.000 dinara-pocetna cena od 50.000 dinara uvecana je 128 puta.

Restorani iz Vršca prodati su za 23,361.000 dinara firmi "Mladost turist" za obveznice stare devizne štednje. Restorani su pripadali preduzecu "Srbija" a za njih je bila zainteresovana samo direktorka marketinga hotela "Mladost turist" koja je predstavljala konzorcijum od oko stotinu radnika koji su se udružili i kupili hotel sa 80 soba, cetiri restorana a sve ukupno na oko 10.000 kvadrata , sa 85

zaposlenih...

Najinteresantniji primer u ovoj, a moglo bi se reci i u svim dosadšnjim prodajama, je slucaj Rodoljuba Cojica koji je kupio "Moravateks" iz Žitkovca, a zajedno sa fabrikom za proizvodnju rublja za domacinstvo dobio i nalazište mineralne vode.

"Moravateks" je sagradjen na parceli ispod koje je izvorište mineralne vode. Zbog toga je bio spreman da fabriku plati mnogo više od procenjene vrednosti od 2,1 milion dinara, ali je kao jedini kupac prihvatio pocetnu cenu. Prema recima novog vlasnika, on ima svoju firmu koja se od 1983.godine bavi geološkim istraživanjima, te je tako i otkrio ispod "Moravateksa"veliko nalazište mineralne vode i to sa malim procentom minerala, što znaci da ce moci da je piju i bebe. U avgustu 2002.godine od Ministarstva za rudarstvo i energetiku dobio je dozvolu za eksploataciju. Logicno je onda upitati se šta ce biti sa 47 radnika do sad zaposlenih u "Moravateksu"? Novi vlasnik obecava da nece rušiti fabriku, bar ne u naredne dve godine,na koliko je i zakonom obavezan, a toliko mu je vreme i potrebno da bi postavio uredjaje za eksploataciju mineralne vode. Za jedanaest preduzeca medju kojima je i Radio B 92 aukcija je odložena. Nova aukcija zakazana je za 7.april, a po prvi put je ucešce potencijalnih kupaca na aukciji uslovljeno time da se na licitaciji mogu prijaviti samo pravna i fizicka lica iz iste branše.

Pre izvesnog vremena bila je neuspela prodaja preduzeca "Dragan Markovic" iz Obrenovca. Niko nije bio zainteresovan a sama farma nema mogucnosti da životinjama obezbedi hranu. Životinje su izgladnele, krave daju samo deset litara mleka.

Srecni su kada obezbede životinjama hranu za taj dan i to po sistemu iz srednjeg veka, razmenjuju životinje za hranu. Inace cena svinjskog mesa je opala i ocekuje se da Robne rezerve otkupe izvesnu kolicinu mesa. Medjutim dok se obavi administrativna procedura otkup ce biti prilicno zakasnela mera.

Nedavno je i fabrika smrznute hrane i sladoleda "Frikom" prodata hrvatskom koncernu "Agrokoru" koji je raspisao oglas za sva direktorska mesta i šefove prodajnih mesta. Domaci menadžeri na to nisu navikli. Prema recima sadašnjeg direktora novi vlasnik je formirao novu skupštinu i Upravni odbor pa želi da proveri da li je moguc izbor nove menadžerske ekipe. Planiraju da ojacaju prodajnu mrežu zašta ranije nije bilo para. Bice otvoreni i novi distributivni centri pa ce povecati i broj zaposlenih.

U oglasu za direktorska mesta navodi se da kandidati "moraju biti skloni neprekidnom ucenju i usavršavanju". Hrvatski vlasnik želi da proveri da li ce prijavljeni kandidati biti kvalitetniji od nasledjenih. Kad bude izabran direktor , on ce birati svoj tim. Po "Agrokorovoj" koncepciji menadžerski tim ce ciniti šest a ne kao do sada pet direktora. Ovi poslovi bi najverovatnije trebalo

da budu gotovi do pocetka sezone. Sa "Agrokorom" je dogovoreno da naš sladoled, pod našom robnom markom ide na hrvatsko tržište, kao i povrce i lisnata testa, pa ce prvi kontigent robe u kome je povrce krenuti uskoro u njihove trgovine. Na taj nacin ce se izbeci posrednici jer je "Agrokor" vec kupovao robu za svoju maloprodajnu mrežu. "Frikom" ce od ove hrvatske firme kupovati smrznutu ribu. Da

potsetimo "Agrokor" je kupujuci "Frikom" pristao da vrati dug koji potice od pre nekoliko godina kada je "Frikom" investirao u novu hladnjacu ipozajmio novac od Kapital banke i Beobanke. U toku su pregovori oko nacina vracanja ovih para.Srpski ministar za privredu i privatizaciju Aleksandar Vlahovic potvrdio je da je vlasnik kanadske firme "Jukan" privremeno odustao od investiranja u kragujevacku fabriku "Zastava". Za ulaganje u "Zastava automobile" zainteresovan je i Malkom Briklin, vlasnik americke kompanije "Njukarko" sa kojim je Vlada Srbije u oktobru prošle godine potpisala pismo o namerama koje predvidja da konacni ugovor bude potpisan od marta ove godine. Briklin radi na finalnoj pripremi zaokruženja finansijske konstrukcije ugovora sa "Zastavom".

Povodom najave da ce americka kompanija "Ju Es Stil" potpisati ugovor sa koncernom crne metalurgije "Sartidom", Vlahovic je rekao da to zavisi od okoncanja stecajnog postupka u toj smederevskoj fabrici.

Napomena: Ako želite da saradjujete, ako mislite drugacije ili želite nešto da

saopštite, obratite nam se - i obavezno potpišite !

Pokrajac ne odustaje od Zastave

Voða Radnièkog otpora Radi¹a Pavloviæ demantovao je juèe vest da je kanadski biznismen Stevan Pokrajac, direktor korporacije “Yukan” iz Toronta odustao od kupovine kragujevaèke “Zastave”.

- Pokrajac je samo zbog vanrednog stanja za dve nedelje odlo¾io dolazak u Kragujevac, ali nije odustao od ranije ponude u vezi s kupovinom. On je o tome obavestio ministra Aleksandra Vlahoviæa i zamolio ga za novi termin sastanka na koji æe doæi sa svojim timom - rekao je Pavloviæ.

Pavloviæ je dodao da Radnièki otpor insistira da se Pokrajac “pojavi ¹to pre s konkretnom ponudom kako bi se konaèno razre¹ila situacija u vezi s privatizacijom kragujevaèke fabrike”. (FoNet)

.

Strani lopovi ovde potsticu kriminal i kriminalce i tako destabilizuju zemlju. i jacaju dalja krsenja ljudskih pava, pod pastom navodne borbe za ljudska prava. Lisice u kokosarnicima, jarac u kupusu.

Slica misljenja o privatizacijama kao nelegalnim zauzimaju sindikati,Nvo, politicke stranke.

Srbija Zajedno saopstava da do sada obavljenim tenderima koji se finansiraju iz budžeta na adresu

Komisije za zaštitu ponuđača pristigne 800 žalbi i nijedna žalba se do danas ne uzme u razmatranje,onda Srbija zajedno otvoreno sumnja u regularnost odnosno zakonitost sprovedenih tendera.Sumnja ima veliko utemeljenje i u činjenici da sastav pomenute Komisije čine visoki vladini funkcioneri,a ne odgovarajući nezavisni stručnjaci ,.Zbog toga se ne treba čuditi što je takva Komisija održala samo konstitutivnu sednicu,a po pitanju pristiglih žalbi nijednom se nije sastala. Srbija zajedno još jednom ističe da javna potrošnja u našoj zemlji dostiže 50% vrednosti bruto društvenog proizvoda,što je ogroman izdatak za sve poreske obveznike.Uvođenjem reda i zakonitosti kod raspisivanja budžetskih tendera mogu se ostvariti velike uštede,čime bi iznos javne potrošnje postao značajno manji. Srbija zajedno ponovo podseća na velike malverzacije koje se čine tokom,gotovo

neograničenih stečajnih postupaka u mnogim firmama širom Srbije.Na račun stotina hiljada radnika koji su godinama bez posla i primanja u stečajnim firmama,dok poverioci tih firmi takođe ostaju godinama bez izmirenih potraživanja,novac iz stečajne mase dirigovano se usmerava u ''podobne'' banke koje taj novac koriste bez ikakvih ograničenja za ostvarivanje ogromnih zarada.

Srbija zajedno,osim što već tri godine ukazuje na neophodnost donošenja novog zakona o stečaju,zahteva od vlade Srbije da se pod hitno sredstva iz stečajnih masa usmeravaju u centralnu banku i da u njoj budu do momenta namirivanja poverilaca. Srbija zajedno podržava društvenu akciju da se do konstituisanja novog republičkog parlamenta zabrani proces privatizacije u Srbije.Ovu akciju pokreće dnevni list Internacional,a kako je već odavno Srbija zajedno upoznavala javnost

sa krupnim nedostacima do sada sprovedenih privatizacija,ovakva akcija je potpuno u skladu sa političkim delovanjem Srbije zajedno. Kao što je i zvanično objavljeno,na preko 700 sprovedenih postupaka,pristigle su argumentovane žalbe,a do dana današnjeg nijedna žalba nije razmatrana od

nadležnih republičkih organa.

PISMO VLADI I MINISTARSTVU ZA PRIVREDU I PRIVATIZACIJU

BEOGRAD, DECEMBAR 2003.

MINISTRU ZA PRIVREDU I PRIVATIZACIJU

U VLADI REPUBLIKE SRBIJE

03.12.2003.

PREDSEDNIKU VLADE REPUBLIKE SRBIJE

- GOSPODINU ZORANU ŽIVKOVIĆU -

- GOSPODINU ALEKSANDRU VLAHOVIĆU -

B E O G R A D

Poštovana gospodo,

Savez samostalnih sindikata Srbije, u protestnim aktivnostima «Za spas radništva i privrede Srbije», pored zahteva za smenu Vlade i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora, imao je i zahtev da se obustavi proces privatizacije po sadašnjem modelu – do izbora nove Vlade Republike Srbije.

Zato smatramo da je krajnje nedopustivo da se od strane predstavnika sadašnje Vlade najavljuje ubrzavanje procesa privatizacije društvenog kapitala, odnosno da će se do kraja ove godine izvršiti prodaja većeg broja društvenih preduzeća u Srbiji.

Potpuno je deplasirano ubrzavati proces privatizacije na način koji, prema našim ocenama i ocenama većine stranaka koje učestvuju na parlamentarnim izborima, nije ostvario postavljene ciljeve, a to su pre svega veća uposlenost, novi razvojni programi i oživljavanje proizvodnje.

Polazeći od napred iznetog, zahtevamo da se do konstituisanja nove Vlade Republike Srbije odustane od ubrzavanja procesa privatizacije i prepusti novoj Vladi Republike Srbije da izvrši najavljene izmene postojećeg modela privatizacije.

Gospodo,

Molimo Vas da ovo naše ukazivanje shvatite krajnje ozbiljno, kako nas ne bi doveli u situaciju da, u protivnom, aktiviramo svoje proteste još u toku izborne aktivnosti, što sigurno ne bi išlo u prilog stabilizaciji političkih prilika u našoj Republici, a

što mi iskreno i ne želimo.

S poštovanjem,

PREDSEDNIK SAVEZA SAMOSTALNIH

SINDIKATA SRBIJE

Prof. Milenko Smiljanić

 

 

SPo i Nova Srbija pak zahtevaju donosenje novog Zakona o privatizaciji i ponistavanje svih vec obavljenih kriminalnih rasprodaja preduzeca i nacionalnih dobara u Srbiji.i da se zaposlenima daju deonice.

Slicna misljenja o privatizacijama kao nelegalnim zauzimaju sindikati,Nvo, politicke stranke.

Srbija Zajedno saopstava da do sada obavljenim tenderima koji se finansiraju iz budžeta na adresu

Komisije za zaštitu ponuđača pristigne 800 žalbi i nijedna žalba se do danas ne uzme u razmatranje,onda Srbija zajedno otvoreno sumnja u regularnost odnosno zakonitost sprovedenih tendera.Sumnja ima veliko utemeljenje i u činjenici da sastav pomenute Komisije čine visoki vladini funkcioneri,a ne odgovarajući nezavisni stručnjaci ,.Zbog toga se ne treba čuditi što je takva Komisija održala samo konstitutivnu sednicu,a po pitanju pristiglih žalbi nijednom se nije sastala. Srbija zajedno još jednom ističe da javna potrošnja u našoj zemlji dostiže 50% vrednosti bruto društvenog proizvoda,što je ogroman izdatak za sve poreske obveznike.Uvođenjem reda i zakonitosti kod raspisivanja budžetskih tendera mogu se ostvariti velike uštede,čime bi iznos javne potrošnje postao značajno manji. Srbija zajedno ponovo podseća na velike malverzacije koje se čine tokom,gotovo

neograničenih stečajnih postupaka u mnogim firmama širom Srbije.Na račun stotina hiljada radnika koji su godinama bez posla i primanja u stečajnim firmama,dok poverioci tih firmi takođe ostaju godinama bez izmirenih potraživanja,novac iz stečajne mase dirigovano se usmerava u ''podobne'' banke koje taj novac koriste bez ikakvih ograničenja za ostvarivanje ogromnih zarada.

Srbija zajedno,osim što već tri godine ukazuje na neophodnost donošenja novog zakona o stečaju,zahteva od vlade Srbije da se pod hitno sredstva iz stečajnih masa usmeravaju u centralnu banku i da u njoj budu do momenta namirivanja poverilaca. Srbija zajedno podržava društvenu akciju da se do konstituisanja novog republičkog parlamenta zabrani proces privatizacije u Srbije.Ovu akciju pokreće dnevni list Internacional,a kako je već odavno Srbija zajedno upoznavala javnost

sa krupnim nedostacima do sada sprovedenih privatizacija,ovakva akcija je potpuno u skladu sa političkim delovanjem Srbije zajedno. Kao što je i zvanično objavljeno,na preko 700 sprovedenih postupaka,pristigle su argumentovane žalbe,a do dana današnjeg nijedna žalba nije razmatrana od

nadležnih republičkih organa.

 

SPo i Nova Srbija pak zahtevaju donosenje novog Zakona o privatizaciji i ponistavanje svih vec obavljenih kriminalnih rasprodaja preduzeca i nacionalnih dobara u Srbiji.i da se zaposlenima daju deonice.

Denacionalizacija i privatizacija

PIŠE: KOSTA ÈAVOŠKI

Ove dve strane reèi otkrivaju ne samo bitan nedostatak zvaniène ekonomske politike, nego i pogrešan red poteza koji se uskoro više neæe moæi popraviti. Na delu je jedna od najveæih DOS-ovih izbornih prevara.

Jer, umesto sveobuhvatne denacionalizacije, koja bi u isti mah bila i privatizacija društvene privrede, pod vidom privatizacije u nas se sprovodi rasprodaja strancima naših najuspešnijih preduzeæa, a da niko i ne pomišlja da je prethodno valjalo izvršiti povratak nepravedno oduzete i otete privatne imovine. I, što je najgore, ovaj pogrešan red poteza posledica je neodoljivog zahteva (da ne kažemo: diktata) Meðunarodnog monetarnog fonda i drugih stranih èinilaca.

Svima je naravno poznato da je, poèev od 1944, Titova komunistièka vlast sistematski pljaèkala vlastite graðane tako što im je, pod razlièitim izgovorima, oduzimala, pa i otimala njihovu privatnu imovinu. To je najpre uèinjeno zakonima o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 1945. i 1946. godine i zakonima o nacionalizaciji privatnih preduzeæa od 1946. i 1948. godine. Poslednja takva nacionalizacija izvršena je 1958. Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i graðevinskog zemljišta, kojim je svako ko je imao više od dva veæa ili tri manja stana, lišen tog "viška".

Posebno pogan vid otimanja privatne svojine bila je konfiskacija celokupne imovine kao sporedna krivièna kazna. Dugo posle osloboðenja Beograda oktobra 1944. bilo je uobièajeno da se najugledniji i najbogatiji ljudi krivièno gone da bi im se konfiskovala celokupna imovina. A potom, kad su ostajali bez igde ièega, ukljuèujuæi i stan ili kuæu u kojoj su živeli,komunistièka vlast im je, najèešæe velikodušno, opraštala izreèenu kaznu zatvora.

Od samog svog poèetka, opozicija Miloševiæevom režimu najodluènije je zahtevala denacionalizaciju, to jest vraæanje oduzete i otete privatne imovine. Èak joj je prošlo za rukom da 18. aprila 1991. progura kroz Narodnu skupštinu Srbije Zakon o vraæanju Srpskoj pravoslavnoj crkvi celokupne oduzete imovine, ali je tadašnji predsednik Srbije Slobodan Miloševiæ taj Zakon suspendovao, i zakon nikada više, pa ni posle 5. oktobra 2000, nije iznet na ponovno glasanje. Doduše, kad mu je to bilo preko potrebno, u jesen 1992, Miloševiæ je svoje biraèe na selu "èastio" vraæanjem zemlje oduzete 1953. godine.

U duhu desetogodišnjeg opozicionog programa, poèev od osnivanja one prve i prave Demokratske stranke novembra 1989, jedan od najubojitijih programskih ciljeva DOS-a uoèi septembarskih i decembarskih izbora 2000. bila je sveopšta denacionalizacija. I umesto da se ona prvo izvede, pa da se tek potom pristupi tzv. privatizaciji, Ðinðiæeva vlada je poèela da samo strancima rasprodaje najuspešnija preduzeæa u društvenoj, odnosno državnoj svojini, ne bi li tako popunila velike manjkove u vlastitom budžetu.

Pa, zbog èega je prvo trebalo izvesti denacionalizaciju? Najpre zbog toga da se ne bi, sluèajno ili namerno, stranim ili domaæim kupcima prodalo društveno preduzeæe koje je nekad bilo privatno vlasništvo ili je sagraðeno na zemljištu koje je bila u privatnoj svojini. Pouèan primer je Beoèinska cementara. Jedan od njenih suvlasnika - akcionara bila je i Srpska pravoslavna crkva, a i zemljište na kojem se vadi laporac takoðe je bilo njena svojina. Posle prodaje cementare stranom vlasniku, naša Crkva æe ostati bez onoga što je bilo njeno, baš kao i negdašnji vlasnici privatnih stanova koje su njihovi zaštiæeni stanari u

meðuvremenu otkupili.

Kako se, dakle, zbog promene namene i drugih razloga najveæi deo onoga što je ranije nacionalizovano više ne može vratiti u zateèenom stanju, valjalo bi dati odgovarajuæu nadoknadu u drugom zemljištu ili odgovarajuæim nekretninama ili udelu u svojini nad današnjim preduzeæima. Tako bi, primerice, umesto stanova svaki raniji vlasnik rado primio odgovarajuæi poslovni prostor u centru grada ili postao akcionar-suvlasnik "Telekoma".

Ðinðiæeva vlada je, meðutim, rešila da sve što u privredi iole vredi, u bescenje, a možda i uz proviziju, rasproda strancima I domaæim parajlijama, da bi potom bivšim vlasnicima nacionalizovane imovine dala bezvredne obaveznice koje æe dospevati za naplatu kroz 50 ili 150 godina, baš kao i stara devizna štednja. To æe biti još jedna velika prevara koja upravo zapoèinje pred našim oèima.

4. Provale, kradje, pljacke, ucene .Rezime:u 2003 godini se nastavljaju provale i kradje, razbojnistva,ali se registrue trend opadanja ovakvih pojava. Organi MUP.a su na neki nacin efikasniji i bolje organizovani.

Od 1945 godine do danas su obavljene nevidjene otimacine, plajcke tudje imovine.,uzurpacije, konfiskacije,zaplene. Novi val otimacina je nastao poslednjih petnaestak godina. Sada se se to nazalost nastavlja,pre svega kroz nelegalne privatizacije. Ne samo da nije garantovana licna bezbednost, nego je masovno i dalje ugrozena imovinska sigurnost.U januaru se nastavlja trend provala i kradja mada u manjem obimu nego li npr u istom mesecu prosle godine. Nastavljaju se provalne razbojnicke kradje I februaru, tokom ovog meseca je opljackano nekoliko firmi u centru Beograda. U decembru je opljackano nekoliko firmi u centru Beograda.

 

5.Takse ,i porezi, kamate ,kazne

U ovome periodu se nastavlja trend rasta poreza i taksi.

 

6..Inflacija

Opada realna vrednost dinara.Kurs marke i eura su potcenjeni zvanicno.

7. Vracanje konfiskovane imovine.Rezime: ovde u 2003 godini nema znacajnijih pomaka.

Liga za zastitu imovne i ljudskih prava nastavlja upornu borbu za povracaj oduzete imovine po raznim osnovima od 1945 godine do danas. Ovde nema znacajnijih pomaka.

Srbija zajedno pozdravlja potez Skupštine Vojvodine koja je usvojila Predlog zakona o vraćanju imovine i obeštećenju vlasnika koji će biti upućen Skupštini Srbije.Ovaj Predlog,koji je Izvršnom veću Vojvodine uputila Liga za zaštitu privatne svojine,najozbiljnije je razmatran u Vojvodini i posle nekoliko javnih rasprava i okruglih stolova,u regularnoj proceduri,usvojen je na skupštinskoj

sednici. Na drugoj strani vlada Srbije ovom pitanju,koje godinama tišti stotine hiljada

porodica u Srbiji,već tri godine ne posvećuje ozbiljnu pažnju čime samo dokazuje

koliko joj nije stalo do ispravljanja istorijskih nepravdi i st

Liga za zastitu imovinskih i ljudskih prava vodi metodicnu i upornu borbu za povracaj

nezakonito oduzete imovine od strane prethodnog komunistickog rezima. Jos nije vracena oduzeta imovina, privatizuje se tudja imovina( nezakonito konfiskovana), .A poslednjih godina je doslo do novih konfiskacija tudje svojine( devize, doprinosi, zajmovi, preduzeca, itd). Liga za zastitu imovne i ljudskih prava nastavlja upornu borbu za povracaj oduzete imovine po raznim osnovima od 1945 godine do danas,ali ovde nema znacajnijih pomaka.

Srbija zajedno pozdravlja potez Skupštine Vojvodine koja je usvojila Predlog zakona o vraćanju imovine i obeštećenju vlasnika koji će biti upućen Skupštini Srbije.Ovaj Predlog,koji je Izvršnom veću Vojvodine uputila Liga za zaštitu privatne svojine,najozbiljnije je razmatran u Vojvodini i posle nekoliko javnih rasprava i okruglih stolova,u regularnoj proceduri,usvojen je na skupštinskoj

sednici. Na drugoj strani vlada Srbije ovom pitanju,koje godinama tišti stotine hiljada

porodica u Srbiji,već tri godine ne posvećuje ozbiljnu pažnju čime samo dokazuje

koliko joj nije stalo do ispravljanja istorijskih nepravdi i st.

Prikaz stanja postovanja prava na privatnu svojinu u 2002 godinib sa osvrtom na ranijih nekolik godina:

Privatna svojina u 2002 godini

Sadrzaj:

I.1.REZIME-Uvodna objasnjenja sa detaljnom pravnom regulativom

II.Stanje u praksi

1. Devizna stednja

2.Penzije i plate, socijalna davanja

3.Privatizacije i koncesije

4.Provale, kradje, pljacke, ucene

5.Takse ,i porezi, kamate ,kazne

6..Inflacija

7. Vracanje konfiskovane imovine

8..Drugo

I.Uvodna objasnjenja sa detaljnom pravnom regulativom.

A. R e z i m e .

Pravo na

privatnu svojinu je najvaznije od svih. Jer kada neko ima privatnu svojinu moze se izboriti i za svoja druga prava. Siromasan

covek, cija prava na posedovanje privatne imovine nisu zastiicene je lak plen svakojakih silnika i pljackasa. To se uparvo kod

nas desava od 1945 godine i kulminira poslednjih desetak godina., sto je dovelo do obespomocenosti vecine gradjana.

U 2002 godinii nema znacajnijih pomaka u ostvarivanju prava na prvatnu svojinu. Vecina je i dalje obespravljena i nije

adekvatno zasticena u svome pravu na posedovanje privatne svojine.

Uprkos ove cinjenice treba odati priznanje vladi i vlasti da cine velike i iskrene napore da ostvare napretke.Razlozi nedovoljnog

uspeha su pre svega objektivne prirode. Ali ima i onih koji se mogu svrstati kao nedovoljna efikasnost, sto nikako ne bi trebalo

da obeshrabri vladu u daljim naporima, jer se radi o jednom grandioznom nacionalnom projektu koji nije moguce razresiti

preko noci i prelamajuci preko kolena, naprotiv to treba da bude izazov da se ekipa mladih strucnjaka eksperata pokaze u

godinama koje nailaze i da manifestuje svoiju strucnost i sposobnost da razresava najslozenije nacionalne probleme.

Jer problem vracanja oduzete movine nije samo, i pre svega pravno pitanje vracanja imovine pravnim vlasnicima, to je jedan

vrlo slozen fenomen, jedno veliko nacionalno pitanje, koje zadire u ideologiju, politiku, psihologiju, sto je povezano sa

procesima nacionalnog pomirenja izmedju bivse vlasti i vecine gradjana.

Ovaj proces vrlo sporo odmice zbog vise razloga:

-nije lako vratiti oduzeto jer nema sredstava, ona su nestala na raznim nivoima i u raznim pravcima, uzurpacije su se desile pre

vise decenija, sto sve postavlja pitanja vise vlasnika, promena vlasnistva, oblika vracanja,( u naturi ili drugacije)

-oni koji su prisvojili tudju imovinu nisu uvrek spremni da je vrate, naprotiv ima ih prilicno koji zele da je sacuvaju netaknutu za

sebe, da se dodatno bogate i grabe za sebe

-ima i mnogo takvih koji postupaju krajnje ostrasceno i ratoborno, umesto da prihvate maslinovu grancicu pomirenja i razrese

ovaj kljucni i sustinski proces tranzicije na racionalan i mudar nacin, postupaju arogantno, ili pribegavaju obracunima.

Sustina sadasnje produzene krize u nasoj zemlji se upravo nalazi u ovoj oblasti. Lose procene i omraza su stvoreni upravo onda

kada je nova komunisticka vlast 1945 godine za sebe prigrabila tudju imovinu. I sto je nastavila da cini sve do danasnjih dana.

Seme zla je bilo zalivano i danas dzinovski plodovi mrznje su upravo glavni uzrok svih nasih zala Oteto prokleto.

Ostaci svih onih koji su pljackali od 1945 godine su i dalje na znacajnim pozicijama, ili njihovi potomci, kako u razvlascenim

strukturama vlasti, tako i u aktuelnoj vlasti ih ima. Oni se bore da sacuvaju svoje pozicije i da ne budu prinudjeni da vrate

tudje.Mnogi od njih nisu nikakvi bogatasi, ojadjeni su kao i vecina gradjana., nemaju sredstva da vrate, ostali bi na ulici

takoreci.Ali ima i mnogo onih koji su bogati, i koji bi vracajuci tudje bili liseni svoga bogatstva..Sto oni ne zele nikako.

U zemlji je zbog ovoga sukoba interesa stvoren istinski tinjajuci gradjanski rat.

Sto je velika prepreka izlasku iz krize i instrumentalizacija svih onih snaga zla u zemlji koje tako zloupotrebljavaju da nastave

slabljenje nase zemlje i drzave.

Svim sudeonicima je potrebna ogromna mudrost i takt. Ostrascenost je jos uvek jako prisutna gubi se ogromno vreme u

sterilnim natecanjima i raspravama i intrigama umesto da se problemi razresavaju na racionalan i energican nacin.

Sada ce biti ukratko objasnjeno stanje u razlicitim oblastima privatne svojine.:

.Devizna stednja: U 2002 godini Vlada cini znacajne napore da razresi na sto moguce bolji nacin pitanje zaplenjene devizne

stednje. U tome postize izvesne znacajnije pomake, ali je sve ograniceno i objektivnim okolnostima, nema novca za to. Ujedno

vlast pokrece i pitanje odgovornosti pocinioca, ali je jos sve daleko od toga da se razjasni sta se desilo, ko je glavni krivac za

zaplenu deviza, sta se desilo sa njima.Udruzenja deviznih stedisa pak tvrde da sve to nije dovoljno i zahtevaju energicne,

radikalne mere koje ce brze i u vecim iznosima im omoguciti vracanje oduzetih deviza .Ocekuju se u sledecim godinama

radikalnije mere.

Penzije:U 2002 godini se penzije redovnije isplacuju, svakih petnaest dana, ali se kasni u isplati dve penzije, krajem godine je

doneta odluka da se dug iz 1994 i 1995 godine isplati u 42 rate po 300 dinara sto je od penzionera ocenjeno kao znak dobre

volje ali nedovoljno. Penzije ne prate rast troskova zivota, niske su i siromastvo medju penzionerima je jako prisutno. Prema

dr.M.Djuricu 2003 godina nece doneti poboljsanje za penzionere.

.Privatizacije i koncesije .Proces privatizacija i koncesija u nasoj zemlji sporo odmice, i svedoci smo da se ponavlja ono sto se

desavalo pre desetak godina kada su privatizacije i pocele. A to je da grupe mocnih klanova i pojedinaca zele da prigrabe

bivsa samopupravna drustvena preduzeca za bagatelu. Nazalost, nova demokratska vlast koja ulaze velike napore i pokazuje

iskrene zelje da stvari popravi ne onemogucava takve pojave. Ujedno, nasa dijaspora je iskljucena iz ucesca u privatizacijama.

Ovakav kurs je vrlo stetan jer ce iz utakmice biti iskljuceni najsposobniji u korist onih koji su ranije dok su bili direktori

upropascavali nasu privredu i doveli je u sadasnje tesko stanje. Nas stav je da privatizacije treba obavljati tek onda kada zazivi

pravna drzava. A to se jos nije desilo. Bez funkcionisanja institucija pravne drzave se otvaraju mogucnosti zloupotreba. Zato

prvo treba zavesti red i rad, postovanje zakona , pa tek onda poceti privatizacije koje treba da budu otvorene za sve, i

pravicne.

.Provale, kradje, pljacke, ucene .I u 2002 godini se nastavljaju ucestale provale, kradje, pljacke, ucene, otudjivanja tudje

imovine. Novinske stranice su prepune vesti o tome, sudovi su zatrpani podnescima gradjana, gradjani se zale na sve strane.

Nema zastite ni podrske. Sto ohrabruje pocinioce. Sta se vredi zaliti sudu ili drzavnom organu kada nema zastite? Glasaci su i

zbog ovoga narocito bojkotovali izbore. Ima nekih pomaka u raskr inkavanju afera i zloupotreba ali je to proces koj tek treba

ohrabriti.

Porezi, take, nameti. U 2002 godini je doslo do ogromnog porasta poreza, raznih taksa i nameta, do daljih zloupotreba i

nasrtaja na dzepove gradjana , masovnih isporuka nerealnih preteranih racuna za razne usluge, pre svega za struju i komunalije,

sto oznacava dalji trend otudjivanja imovine gradjana. Drzavi treba novac, i zavodi takse. Ali je potrebna mera, tako cineci de

doci na kratko do novca, ali ce osiromasiti gradjane i privredu, i ohrabriti sudije da nepravicno sude( jer su enormno povecane

sudske takse i razni sudski nameti kojima se pokrivaju plate sudija, te sudije gde god mogu odrede sudeonicima velike

namete). Preterane takse destimulisu privredu. Ovakvo stanje izaziva ogromno nezadovoljstvo gradjana koji bojkotuje izbore i

novu vlast. Vlada nema sluha za probleme masa. Ne shvata manipulacju razvlascenih koji iz svega toga profitiraju jer narod

izazivaju protiv nove vlasti. Svi zajedno, i razvlasceni i nova vlast nisu svesni da tako cineci svi zajedno destabilizuju zemlju i

pojacavaju agoniju.

.Inflacija.. Postavlja se pitanje tacnosti javnih anketa javnog mnenja, pravicnosti rada sudija, objektivnosti clanova izbornih

komisija, na svakom koraku oni koji obmanjuju i varaju. Zato se ne moze poverovati da je tacna tvrdja da je doslo do porasta

realne kupovne moci i da u Srbiji ima samo 10 % siromasnih.

.Vracanje konfiskovane imovine i oduzete zemlje.. Dolaskom nove demokratske vlasti oktobra 2000 godinje pocinju izrazeniji

procesi povracaja oduzete imovine po raznim osnovama od 1945 godine. Ovde se govori pre svega o imovini oduzetoj

Dinastiji Kardjorjdjevic, SPC, i gradjanima od strane novodosle komunisticke vlasti . Na osnovu revoilucionarnih zakona

mnogima je nezakonito oduzeta njihova legalna imovina kao navodnim izdajnicima, saradnicima okupatoira, kvislinzima, ratnim

bogatasima, klasnim neprijateljima, itd. Ovu imovinu su najcesce prisvojili ili koristili pobednici-komunisti. Ova otimacina od

legalnih vlasnika i njeno prisvajanje od novih vlastodrzaca je stvorla omrazu koja traje i danas . i koja je i dalje glavni uzrok

sadasnjeg tinjajuceg gradjanskog rata.Nelegalni vlasnici tudje imovine odbijaju da se ponasaju civilizovano i razumno, i

uemstyo da se nagode sa onima koje su opljackali od 1945 godinje do danas pokusavaju da takvo stanje ovekovece i da se sa

svojim zrtvama njihovim potomcima obracunaju ne birajucis redstva. I da oni zauvek tako ostanu uzivaoci tudje imovine. Ne

samo da nije vracena oduzeta imovina nego je od 1990 godine doslo do novih prisvajanja tudje imovine: privatizacije, deviza,

zajmova, penzija, plata, socijalnih davanja, humanitrarne pomoci, stambenih doprinosa, preko sudova, provale, kradje, sverca

itd. Nova demokratska vlast cini napore ali je to vrlo slozen i delikatan proces .Otpori su veliki, nema sredstava, postoje

pravne neresene dileme.Na neki nacin je pocelo vracanje oduzete zemlje zemljoradnicima, ali je to sve ocenjeno kao

neadekvatno, ali je vazno da se nesto cini. Princu A.Karadjordjevicu je dat na korisecenje njegov posed na Dedinju. Ovo je

proces koji tek treba da dobije na snazi. Treba odati priznanje Ligi za zastitu imovinskih i ljudskih prava koja ulaze veliki napor

i strucnost u ovaj projekat.

.Razno. Tudja imovina se nelegalno prisvaja i na razne druge nacine:korupcija, crno trziste, razne finanisijke malverzaciije, mito,

prisvajanje pomoci koju je nacija dobila od dijaspore za zrtve bombardovanja NATO, sverc cigareta, izvoz u Irak, itd.

Zakljucak: proces razresavanja ovoga pitanje je tek poceo. Potrebna je svet da je to jedan od najvecih problema ove drzave i

nacije, i da je potrebno uloziti ogroman trud i ekspertizu da se razresi na najbolji nacin.

B. Pravna regulativa Ustavi SRJ

,Republike Srbije i Crne Gore su usaglaseni sa medjunarodnim dokumentima kojima su proklamovana osnovna prava coveka

Pravo na posedovanje privatne svojine je garantovano Opstom deklaracijom o ljudskim pravima (Clan 17: Svako ima pravo

na posedovanje privatne svojine i niko ne moze biti arbitrarno lisen prava na licnu svojinu) ,Ustavima Srbije i Jugoslavije , kao

i zakonskim propisima iz ove oblasti. Po medjunarodnim konvencijama i Ustavu se od toga principa moze odstupiti kada to

nalaze javni interes utvrdjen u skladu sa zakonom, uz naknadu koja ne moze biti niza od trzsine. A to moze biti usled

neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja.

Perdocavamo da je Beogradski centar za ljudska prava dao izvanredno strucnu pravnu regulativu za ovu oblast koju mi dalje

koristimo da pravno objasnimo materiju postovanja prava na svojinu.. Ali se sa ovom organizacijom ne slazemo u procenama

stvarnog stanja postovanja prava na svojinu u praksi.sto cemo dalje izloziti.

Prema Beogradskom centru za ljudska prava garantovano je Pravo na mirno uživanje imovine. ?l. 1 Prvog protokola uz

EKPS EKPS ( Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda od 4. novembra 1950.) Svako fizi?ko i

pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i

pod uslovima predvi?enim zakonom i opštim na?elima me?unarodnog prava.

Prethodne odredbe, me?utim, ni na koji na?in ne uti?u na pravo države da primenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi

regulisala koriš?enje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni.

Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, ?lan 1 Prvog protokola uz EKPS u suštini garantuje svakome pravo na

imovinu, odnosno pravo da se poseduje i upotrebljava imovina i da se njome neometano raspolaže (Hentrich protiv France,

1994, A-296).

Opšte odredbe Ustava Srbije i Crne Gore:

Ustav SRJ jam?i pravo svojine „u skladu sa ustavom i zakonom“ (?l. 51). Prema ?lanu 69, st. 3: Niko ne može biti lišen

svojine, niti mu se ona može ograni?iti, osim kada to zahteva opšti interes utvr?en u skladu sa zakonom, uz naknadu koja ne

može biti niža od tržišne.

Sli?na garancije prava svojine postoje i u Ustavu Crne Gore (?l. 45) i Ustavu Srbije (?l. 34 i 63). Ove formulacije

jugoslovenskih ustava prate me?unarodne standarde. Naro?ito je važno da se garantuje da do lišenja svojine može do?i samo

radi zadovoljenja opšteg (javnog) interesa, koji mora biti utvr?en na osnovu zakona, kao i da se u tom slu?aju vlasniku mora

isplatiti tržišna naknada.

Zastita privatnog vlasnistva je temeljna vrednost demokratskih drustava i ova oblast je narocito znacajna za drustva u

tranziciji.

Uprkos ovakvih visokih garancija u pogledu zastite privatne imovine na papiru, u praksi je dolazilo proteklih godina do

masovnih i sistematskih povreda ovog osnovnog ljudskog prava. Pravo na privatnu svojinu je bilo cesto ugrozavano u

prethodnoj SFRJ, ali je se situacija od raspada drzave drasticno pogorsala.i doslo je do istinske masovne otimacine i pljacke .

U 2001 a zatim i u 2002 godini,posle pobede DOS-a i demokratije je doslo do izvesnih poboljsanja, ali je i dalje prisutna

masovna i drasticna povreda ovoga prava. ( za razliku od Beogradskog centra za ljudska prava koji iznosi drugacija vidjenja).

II.Stanje u praksi

1. Devizna stednja A.R e z i m e

U 2002 godini Vlada cini znacajne napore da razresi na sto moguce bolji nacin pitanje zaplenjene devizne stednje. U tome

postize izvesne znacajnije pomake, ali je sve ograniceno i objektivnim okolnostima, nema novca za to. Ujedno vlast pokrece i

pitanje odgovornosti pocinioca, ali je jos sve daleko od toga da se razjasni sta se desilo, ko je glavni krivac za zaplenu deviza,

sta se desilo sa njima.Udruzenja deviznih stedisa pak tvrde da sve to nije dovoljno i zahtevaju energicne, radikalne mere koje

ce brze i u vecim iznosima im omoguciti vracanje oduzetih deviza .Ocekuju se u sledecim godinama radikalnije mere.

B. Stanje u 1999, 2000, i 2001 godini:

1999 godina

Devizna stednja je zamrznuta 27.4.1991 godine. Pokret za zastitu ljudskih prava je zajedno sa nekoliko opozicionih stranaka

januara 1992 godine stavio na dnevni red pitanje oduzete devizne stednje, organizujuci seriju mitinga deviznih stedisa na Trgu

Republike.u Beogradu. Ubrzo je doslo do osnivanja vise ,medjusobno suceljenih udruzenja deviznih stedisa. Nas stav je

bio, da se do povracaja uzurpiranih nekoliko milijardi nemackih maraka koje su drzavne i privatne banke nezakonito

prisvojile od nekoliko stotina hiljada deviznih stedisa, moze doci samo jedinstvenom i promisljenom akcijom ,a sto se nije

desilo u dovoljnoj meri cak ni do danas.

Iako je ovaj problem vec manje ili vise resen u drugim drzavama iz sastava bivse SFRJ, u Srbiji i SRJ se sa tim odugovlacilo

od strane prethodnog poretka. Strategija poretka je bila da zavadja i razbija akcije deviznih stedisa, da laznim obecanjima,

prolongiranjima resenja, ili isplatama manjih suma deviza smiruje njihovo nezadovoljstvo .

Prema prvobitnom Zakonu o staroj deviznoj stednji iznos od 7 milijardi 482 miliona maraka (bez deviza zaplenjenih od

privatnih banaka), bi trebao da bude isplacivan u ratama, poslednja rata bi trebala da bude isplacena 2010 godine. Udruzenje

deviznih stedisa Srbije je jos u 1999 godini podnelo Ustavnom sudu na preispitivanje novi Zakon o staroj deviznoj stednji

.Istice se da nije u saglasnosti sa Ustavom i

zakonima, da se ogranicava raspolaganje dela sredstava devizne stednje, sto je dozvoljeno samo u vreme rata i specijalne

vanredne situacije, sto nije bio slucaj u to vreme nasoj zemlji .U zahtevu se takodje istice da je zahtevanje placanja kamate

od 2 % na staru deviznu stednju u suprotnosti sa Zakonom o obligacionim odnosima .

Devizne stedise su ocenile ovaj najnoviji zakon kao prevaru i propast .i da mnogi nece biti zivi 2010.godine. Prema listu

Nasa borba koji je 1998 godine preneo podatke iz udruzenja deviznih stedisa,

stopa mortaliteta medju deviznim stedisama je visoka ,veliki broj njih je vec umro, mnogi bez naslednika. Obecane obveznice

su takodje ocenjene kao bacanje prasine u oci.

Devizne stedise ne pridaju znacaj edificiranju obveznica.predvidjenih ranijim resenjima , pogotovu jer obveznice za deviznu

stednju kasne jer su isplate trebale da pocnu do 30.1.1999 godine, a do toga jos nije doslo. Stara devizna stednja na cekanju

u iznosu od oko 7,4 milijardi DEM je pretvorena zakonom u javni dug Federacije sa rokom otplate od 12 godina ,1999

godine je trebalo da se pocne isplata devizne stednje od po 150 DEM po stednoj partiji, ali je odlozeno zbog rata.

Zbog rata 1999 godine devizne stedise su u prilicnoj meri zaustavile svoje akcije i proteste.

Devizne stedise i njihova udruzenja su imali pred sobom vrlo znacajan zadatak: da prevazidju razlike i da se sloze i

ujedine.Boljka nesloge i nesposobnosti saradnje koja je rasirena u opoziciji nije zaobisla ni devizne stedise.

2000 godina

Pocetkom 2000 godine je najavljeno da prema Uredbi devizne stedise ne mogu za uskracene devize da kupe poslovni prostor

koji se nudi na prodaju, sto je Udruzenje ostecenih deviznih stedisa Srbije ocenilo kao diskriminatorsku meru. Tokom godine

je bilo omoguceno gradjanima da dobiju kakve takve odgovarajuce sume deviza sto je ocenjeno kao korak napred., i bilo je

isplacivanja u dinarima.

Nova DOS-ova vlada posle pobede na izborima oktobra 2000 godine izjavljuje svoje opredeljenje da resi problem devizne

stednje na najbolji moguci nacin imajuci u vidu objektivna ogranicenja i mogucnosti drzave. U dobre namere DOS-a nije

trebalo sumnjati, ali da bi se devizna stednja isplatila potrebna su i sredstva. I energicni i smeli zahvati.

2001 godina

U 2001 godini je doslo do izvesnih pomaka u ovoj oblasti, ali nedovoljnih. Nova vlast i drzava imaju dobru volju, ali pored

volje potrebna ja i materijalna osnova .A nje nema. I to bez krivice sadasnje vlasti jer je sadasnje osiromasenje posledica

propusta prethodne vlasti jos od 1945 godine. DOS na delu pokazuje u 2001 godini uspehe, kakve takve, kada se radi o

deviznoj stednji, privodjenju krivaca pravdi, razotkrivanju mahinacija sa opljackanim devizama, uvodi kakvo takvo isplacivanje

deviznih zaplenjenih uloga, kroz donosenje novih mera kako da se razresi pitanje devizne stednje koja je zaplenjena, i

inaugurise meru da se onima koji su stariji od 70 godina isplatcuje odjednom 300 DM, umesto po 100 DM.

Devizne stedise u 2001 godini pozdravljaju napore DOS-a, ali u isto vreme ocekuju jos radikalnije mere. i ocenjuju mere

drzave kao nedovoljno efikasne za njih.

U februaru 2001 godine Rajko Grahovac ,predsednik Udruzenja deviznih stedisa Srbije je izjavio da je najava da ce se

devizni dug prema ostecenim deviznim stedisama isplacivati obaveznicama , sto je odlucila Vlada , veliki rizik za devizne stedise

jer je rok 2011godina, obveznice su nesiguran nacin finansijskih transakcija, i da je to sve zamajavanje i odlaganje resenja.

DOS i Vlada su tokom 2001 godine preduzeli mere da se obznane zloupotrebe u ovoj oblasti i da pocinioci budu privedeni

pravdi. Jezdimir Vasiljevic vlasnik Jugoskandik banke se vratio u zemlju., posle cega je bio u zatvoru u istrazi. Krajem marta

mu je produzen pritvor za dva meseca. . On je dok je se nalazio u istraznom zatvoru otkrio pozadinu brojnih zloupotreba i

finansijskih mahinacija sa pokradenim devizama, u sta su bili upleteni funkcioneri prethodnog rezima. U avgustu je podignuta

Optuznica protiv Jezdimira Vasiljevica ,stavlja mu se na teret da je ostetio devizne stedise za 217 miliona DM. On je kasnije

pusten i brani se sa slobode.

Prema odluci nadleznog drzavnog organa od aprila 2001 godine se pocinje sa isplatama devizne stednje , i to u ratama od po

110 DM, prva rata 15 aprila, i zatim u junu, septembru i decembru. Dakle, DOS uspeva da pocne isplacivanje opljackane

devizne stednje, razume se u granicama mogucnosti. Mladjan Dinkic je izjavio sto su prenela medija da ce drzava u 2001

godini isplatiti ostecenim deviznim stedisama 320 miliona nemackih maraka, ili 440 DM po deviznoj knjizici .Sto je znacajan

korak napred i bolje u odnosu na prethodno stanje.

Ostecene devizne stedise "Jugoskandik"-a su odrzale protest ispred NBJ dana 13 marta.. 2001 godine., zahtevaju da i njihova

potrazivanja budu uzeta u obzir.

M.Dinkic je izjavio da su S. Milosevic i drzava drzali sve konce u Dafiment banci. 17 aprila 2001 godine je pocela isplata

devizne stednje u bankama koje imaju obavezu po osnovu stare devizne stednje, prve ovogodisnje rate do 110 DM-to su

Invest banka,Beobanka, Jugobanka, Vojvodjanska banka, Agrobanka, i Jubanke..Ukupna obaveza za ovu transu je 82

miliona DM.

U maju 2001 je Udruzenje deviznih stedisa Srbije odlucilo da podnese tuzbu protiv Dafiment banke obrazlazuci da to nije bio

bankrot nego pljacka deviza od gradjana. U julu je postavljeno pitanje odgovornosti Dafine Milanovic u vezi poslovanja

Dafiment banke i njene upletenosti u pljacku deviznih stedisa. Devizne stedise su podnele zahtev da se vlasnica Dafiment banke

Dafina Jovanovic isporuci iz inostranstva u zemlju.

Od 19 novembra 2001 g je pocela berza obveznica stare devizne stednje. R.Grahovac predsednik Udruzenja stedisa Srbije je

izjavio da su obveznice za staru deviznu stednju jedna malverzacija. Jer su diskonti na prodate obveznice veliki kada je duzi

rok naplate obveznica.Npr kada je rok obveznice 2004 godina diskont( umanjena cena) obveznice je 35 %. Prema Grahovcu

samo oni koji imaju manje uloge, i koji moraju, prodaju svoje obveznice.Niko ne zeli da bude dva puta ostecen -tvrdi

Grahovac.

Drzavni funkcioner R.Jelasic je izjavio da su zloupotrebe u bankama do kojih je doslo jos nekaznjene.

3 decembra 2001 g je isplacena cetvrta transa deviznim stedisama od 110 DEM po stednom ulogu.

C. S t a n j e u 2 0 0 2 g o d i n i.

U 2002 godini drzava nastavlja napore da razresi problem oduzete devizne stednje.

Prekinuta je istraga protiv Dafine Milanovic i Dafiment banke i izdata je poternica za njom. Ne zna se gde je, na kraju se

saznaje da je u Nemackoj. Stedise Dafiment banke traze svoje i kazu da su diskriminisani dvostruko za razliku od ostalih

ostecenih deviznih stedisa.

Nadlezni drzavni organi su oglasili pripremu novoga zakona leks specijalis za ostecene devizne stedise "Dafiment banke" koji je

od strane Udruzenja ostecenih deviznih stedisa Dafiment banke ocenjen kao nova velika prevara deviznih stedisa. jer im nece

omoguciti povratak otetih deviza od strane ove banke.

Slobodan Petrovic, predsednik Udruzenja deviznih stedisa Srbije je izjavio na Konferenciji za stampu Pokreta za zastitu

ljudskih prava da je posle pobede DOS-a doslo do izvesnih poboljsanja sto se tice isplate zaplenjene devizne stednje ali da su

devizne stedise nezadovoljne i da zahtevaju energicnije i brze mere da im se vrati oteto. Vrlo veliki broj ostecenih deviznih

stedisa je umro, neki i bez naslednika. Vreme ne radi za njih. Zato poziva DOS i Vladu da preduzmu prave mere da ovo

pitanje razrese na pravi nacin..

Stranka deviznih stedisa je 27 aprila 2002 godine uputila dopis Guverneru Narodne banke Dinkicu u kome tvrdi da se

nastavlja praksa odlaganja isplate duga stedisama:

-da predlog Dinkica u vezi devizne stednje nije kako treba, jer predvidja produzenje povracaja stednje jos za 5 godina, tj do

2016 godine, ovaj rok ni 20% stedisa nece doziveti

-devizna stednja gradjana se proglasava za javni dug, stednje knjizice se ponistavaju a uvode se obveznice koje glase na ime -

Zajam za preporod Republike Srbije koji je regulisan zakonom R.Srbije ubacuje se u obaveze federacije

-ne postuju se kriterijumi formiranja banaka,Dafiment banka i Banke privatne privrede iz Podgorice i Jugoskandik, ove banke

su radile po istoj zakonskoj osnovi, i kontroli NBJ te prema tome obe banke su morale imati iste kriterijume zakonske

regulative.

-nema ekonomske zakonitosti da Dafiment stedisama se uvodi pravo raspolaganja samo osnovnog uloga bez kamate, (po

principu"daj sto das"ili bolje ista nego nista) iako se zna da je na kamatama zasnovan zivot bankarstva.Sto je metod provizornih

resenja i politickog diktiranja

- za deviznu stednju gradjana nije postojala garancija NBJ , za staru stednju garant je bila Federacija a za stednju kod

privatnih banaka tzv izvedena garancija Federacija preko NBJ

- -nije tacno da da ce se novim zakonom povecati trgovina obveznica kao sto ste i dosada radili., kao ni tvrdnja da postojeci

zakon ne omogucava krupnim stedisama sa ulozima vecim od 10.000 DEM trgovinu obveznicama ,NBJ odredjuje svojim

aktima ubim i vrstu emisija ibveznica kao sto ste i dosada radili, Vi ste pogresili u proceni obima dosadasnje trgovine

obveznicama na berzi(dosada je prodato svega 25 miliona DEM obveznica a predvideli ste emisiju za stedne uloge do 10.000

DEM obveznice na iznos od cca 430 miliona DEM.

Obveznice za deviznu stednju se mogu u odgovarajucim okolnostima pretvoriti u devize.Registruju se pomaci u isplati devizne

stednje, sto je poen za vladu, i znak dobre volje, ali i ogranicavajucih okolnosti jer se ne moze isplacivati nesto za sta se nemaju

sredstva.

Oni koji su ulozili novac u dinarima kod Dafiment banke zahtevaju da im se taj novac takodje vrati.

Najavljeno je regulisanje devizne stednje stedisama Dafiment i Jugoskandik banke.Tokom septembra je najavljena isplata

suma za 130.000 stedisa. i stedisama Dafiment banke po 260 evra.nagovestava se da se mogu se dobiti stambeni krediti za

devizne obveznice. i da devizne stedise mogu naplatiti obveznice kod banaka u kojima imaju otvoren racun hartija od

vrednosti, s tim da ce Republika Srbija uplatiti na poseban racun NBJ sredstva za otplatu javnog duga stare devizne stednje.

U decembru ima nekih pomaka sto se tice povracaja oduzete stednje, Vlada cini napore, ali treba istaci da udruzenja deviznih

stedisa ocenjuju da jos nisu preduzete energicne mere..

Nacionalna stedionica ponudiæe sredinom januara 2003 g. moguænost kupovine stanova za obveznice stare devizne ¹tednje.

Jedno graðevinsko preduzeæe, pregovori se privode kraju, u dogovoru sa ©tedionicom prodavaæe stanove za obveznice.

Najavljuje se da æe se obveznicama, prilikom kupovine kvadrata, priznati veæa vrednost nego na berzi.Ovo je jedan od naèina

da ¹tedi¹e povrate svoje uloge, smatraju u Nacionalnoj ¹tedionici, pogotovo u situaciji kada jo¹ nema pravih uslova za dodelu

stambenih kredita.

Dafina Milanovic je pritvorena decembra 2002 g u Nemackoj gde boravi sto se ocenjuje kao korak napred da se vrate devize

koje je zaplenila ova banka.

Iako je domaæa publika poslednjih meseci gotovo ravnodu¹no pratila sporadiène vesti o toku istrage koju je letos, nakon devet

godina od sloma "piramidalne" Dafiment banke, protiv njene vlasnice Dafine Milanoviæ pokrenulo Okru¾no javno tu¾ila¹tvo

u Beogradu (na predlog Prvog odeljenja SUP Beograd), valjda pod utiskom da se do nekada¹nje "srpske bankarske majke"

ne mo¾estiæi, po¹to je jo¹ krajem 1999. godine pu¹tena da se skloni u Nemaèku – pro¹le sedmice se, , ipak ne¹to konkretno

dogodilo. To jest, ¾ena koja je ostala "du¾na" svojim ¹tedi¹ama u Srbiji (ima ih oko 150.000) preko 220 miliona dolara na¹la

se u zatvoru u Cvjabrikenu.

Ovo privoðenje, meðutim, jo¹ nije sasvim rasvetljeno sa pravne strane jer nema nedvosmislene potvrde da je Dafina

Milanoviæ doista uhap¹ena na osnovu raspisane poternice preko Interpola ili se ona tamo na¹la kao lice koje je zatra¾ilo

politièki azil, a po formuli "ugro¾avanja ljudskih prava". Istina, prema izjavi Neboj¹e ©arkiæa, pomoænika saveznog ministra

pravde ("Glas javnosti" od 22. decembra), moglo bi se razumeti da æe jugoslovenske vlasti zatra¾iti izruèenje Dafine

Milanoviæ Jugoslaviji. Ali, iz te se izjave, kao i iz izjava advokata okrivljene Branimira Gugla i istra¾nog sudije Branislava

Todiæa ne mo¾e jasno zakljuèiti da li je protiv Dafine Milanoviæ doista raspisana poternica i kako je ona eventualno

obrazlo¾ena (predstavnik jugoslovenske ambasade u Berlinu izjavio je Tanjugu da ne zna da je Dafina uhap¹ena ni da li je

nemaèkim vlastima upuæen zahtev za izruèenje – a izgleda da ne zna ni da li je za njom raspisana poternica). Izvesna (pravna ili

informativna) konfuzija oko tog hap¹enja navodi na pomisao da su oni "visoki krugovi" i iz nekada¹nje i iz sada¹nje vlasti, koji su

gotovo èitavu deceniju spreèavali obelodanjivanje èitave afere oko nastanka, slave i propasti Dafiment banke, pomalo

"zateèeni"ve¹æu iz Nemaèke – jer im u su¹tini ne odgovara izo¹travanje taène slike o svim "korisnicima" Dafininih depozita.

Zvuèi pomalo komièno da je tek 30. juna 2002 godine (kada je pokrenuta oficijelna istraga) neko iz policije i tu¾ila¹tva

shvatio da je Dafina Milanoviæ iz trezora svoje banke jo¹ pre deset godina "na papiriæ" neovla¹æeno uzela oko deset miliona

eura i tako izvr¹ila "zloupotrebu slu¾benog polo¾aja" (dok je za nekoliko godina svoga delovanja ova banka "obrnula" vi¹e od

milijardu eura) – a u meðuvremenu je njeno poslovanje pregledala toliko kvalifikovana konsultantska i revizorska kuæa kakva

je Delojt i Tu¹ u Beogradu (jo¹ pre devet godina); zatim je njeno poslovanje mesecima istra¾ivala nekada¹nja savezna

skup¹tina SRJ pred specijalnim anketnim odborom (jo¹ pre sedam godina); da bi je potom Slu¾ba dr¾avne bezbednosti

nadzirala opet nekoliko godina (zatim joj vratila paso¹ pre tri godine); pro¹le godine o poslovima Dafiment banke – me¹ovite

banke poseban izve¹taj sastavila je Narodna banka Jugoslavije.

Za¹to i posle svih tih kontrola, revizija, ispitivanja, istra¾ivanja i izve¹taja niko iz "sudskog sistema" nije bio ni¹ta pokrenuo u

ovoj stvari te¹ko je objasniti.

Po¹to je i ovaj prvi zvanièni potez policije i tu¾ila¹tva letos "koincidirao" sa pripremom i usvajanjem saveznog zakona o

regulisanju javnog duga po osnovu stare devizne ¹tednje, zakona koji je legalizovao pravo i Dafininih ¹tedi¹a na povraæaj

propalih deviznih depozita, pokretanje istrage protiv Dafine Milanoviæ izgledalo je gotovo kao iznuðen manevar – da se spreèi

pitanje za¹to svi poreski

obveznici treba da prime teret Dafininog duga, osim nje same koja je iz Nemaèke preko novina poruèivala da je na putu za

©vajcarsku gde treba da podigne novac s kojim æe navodno vratiti sve dugove svoje banke. (Preno¹enje takvih vesti iritira

milione graðana, pa bi o tome morali da povedu raèuna sastavljaèi novog zakona o informisanju i novog novinarskg kodeksa

èasti.) No, po¹to su shvatanja pravne dr¾ave ne¹to drugaèija u Nemaèkoj, u odnosu na poznatu Batiæevu aktivnost za

utvrðivanje pravne dr¾ave

Srbije preko reformi pravosudnog sistema, Dafina Milanoviæ se na¹la iza brave – na nevolju na¹ih sudskih organa i Dafininih

politièkih mentora. Naime, kako tvrdi njen nekada¹nji kolega u istom poslu Jezdimir Vasiljeviæ ("Nacional", 21-22. decembra),

ceo sudski postupak koji je pokrenut u Beogradu protiv Dafine Milanoviæ samo je "najobiènije zamajavanje naroda da bi se

prikrili pravi lopovi koji su opljaèkali narodne pare". Èuveni gazda Jezda, protiv koga se ovde vodi postupak po sliènoj stvari, a

koji je nedavno pu¹ten da

se brani sa slobode, smatra da æe i Dafina iæi istim putem kao i on – nekoliko meseci æe odsedeti u zatvoru, platiæe kauciju,

pa æe se braniti sa slobode, ¹to mo¾e, dodajmo, s obzirom na dosada¹nje iskustvo, da potraje "odavde do veènosti".

Dakle, kao zakljucak o stanju povracaja oduzete stednje, ima pomaka u granicama mogucnosti, ali u isto vreme devizne stedise

izkazuju veliko nezadovoljstvo i ocenjuju da su na delu pokusaji da se izbegnu obaveze prema njima i da se resenja odlazu i

racuna na to da ce mnogi da umru u medjuvremenu.

2.Penzije , plate i socijalna davanja.

A.R e z i m e

U 2002 godini se penzije redovnije isplacuju, svakih petnaest dana, ali se kasni u isplati dve penzije, krajem godine je doneta

odluka da se dug iz 1994 i 1995 godine isplati u 42 rate po 300 dinara sto je od penzionera ocenjeno kao znak dobre volje ali

nedovoljno. Penzije ne prate rast troskova zivota, niske su i siromastvo medju penzionerima je jako prisutno. Prema

dr.M.Djuricu 2003 godina nece doneti poboljsanje za penzionere.

Od 1990 godine drzava je da bi zadovoljila svoje rastuce potrebe posegnula za penzionim fondovima, ocenjujuci da

penzioneri kao stari i nemocni, nece biti u stanju da se odupru otimacini. .Penzije su kasnile, svake godine po nekoliko

penzija je bilo zakinuto, nisu pratile stopu inflacije i kupovna moc penzionera je drasticno opadala.. Vecina penzionera je bila

pretvorena u istinske mucenike bez dovoljno sredstava da prezive i bez mogucnosti da se odbrane od onih koji ih pljackaju i

tiranisu. Prema Nezavisnom sindikatu penzionera u 1999 godini, nepostovanje zakonskih propisa i ljudskih prava penzionera da

primaju penzije za koje su preko Fonda PIO placali deo svojih plata i zarada za vreme kada su bili u radnom odnosu doveli su

penzionere do bede i dugova po neizmirenim racunima za elektricnu energiju, komunalne i PTT usluge, gladi i umiranja od gladi

i bolesti za koje ne mogu nabaviti lekove na recept lekara u drzavnim apotekama, a za kupovinu u privatnim apotekama nemaju

novca.

U medjuvremenu su osnovani Udruzenje penzionera, Nezavisni sindikat penzionera,.Politicka stranka penzionera, koji vec

nekoliko godina organizuju akcije penzionera da ostvare svoja prava. 1997 godine Nezavisnui sindikat penzionera je

organizovao 8 protesta, 1998 16, 1999 do desetak protesta, i protesti penzionera se nastavljaju do danasnjih dana.. Oblici

borbe su javni protesti i zahtevi, protestna pisma, peticije.

Uprkos svega, drzava nastavlja da uskracuje isplatu penzija. ali od oktobra 2000 godine se registruju znacajna poboljsanja, pre

svega sto se tice redovitosti isplacivanja penzija sto je ogroman napredak.

Da bi preciznije i detaljnije objasnili problematiku penzija i penzionera dacemo je po godinama:

C. Stanje u 1999, 2000, i 2001 godini

1999 godina

Nezavisni sindikat penzionera je odrzavao protestne skupove tokom cele 1999 godine sem za vreme ratnih dana .

Prema podacima od zemljoradnika penzionera, njihovo stanje je u prethodnim godinama daleko gore, i dugovanja i

zahvatanja drzave su bili jos drasticniji.

Penzionere su podrzavli i studenti aktivisti studentskog pokreta"Otpor".,opozicione stranke i organizacije za zastitu ljudskih

prava.

dr Vojislav Seselj je obecao aprila1998 prebijanje dugova za struju ,telefon i komunalije, ali se njegovo obecanje nije

ostvarilo.

Penzioneri nisu dobijali 1999 g. svoja primanja, a isti oni koji im to uskracuju salju im racune za telefon, struju, komunalije,

takse i namete ,te ukoliko ih ne isplate seku struju, iskljucuju telefone, pokrecu sudske procese, moraju se platiti zatezne

kamate.

Mi smo se zalagali za kompenzacju dugovanja drzave sa troskovima za telefon, komunalije ,struju i razne dazbine i poreze.

Vlada republike Srbije, kao garant sredstava Fondu PIO za isplatu penzija, nije izvrsavala svoje zakonske obaveze i cinila je

razne nepostene radnje kako bi smanjila nivo prosecnih penzija.

Opredeljujuci se za sistem tekuceg, umesto za sistem kapitaliziranog finansiranja, koji primenjuje najveci broj zemalja sa

trzisnom ekonomijom, po nalogu Miloseviceve Vlade Srbije, nenamenski je potrosen visak sredstava Fonda PIO, davanjem

velikom broju privrednih i neprivrednih organizacija bez obaveze vracanja i placanja kamata. Opredeljenje Vlade Srbije za

tekuce finansiranje penzija zasnivalo se na verovanju da ce uplatom doprinosa za penziono-invalidsko osiguranje u Fondu PIO

uvek biti dovoljno sredstava za isplatu penzija. Sve dok je privreda poslovala normalno tako je i bilo; medjutim, sa raspadom

bivse SFRJ i

uvodjenjem ekonomskih sankcija SR Jugoslaviji, privreda je dozivela tesku ekonomsku kataklizmu, drustveni proizvod je

prepolovljen, broj zaposlenih radnika enormno smanjen, a plate i zarade svedene na minimum.Posto su od 1980. godine

penzije uskladjivane prema kretanju prosecnih neto plata i zarada zaposlenih, umesto sa kretanjem indeksa troskova zivota,

kao sto rade sve zemlje u svetu da bi sacuvale realnu kupovnu vrednost plata i penzija, nivo prosecnih penzija je stalno

smanjivan, tako da su sa 480 USD u 1989. godini pale na 27 USD u 1993.godini, prosecne plate i zarade sa 570 USD na 34

USD, a drustveni proizvod po stanovniku od 3718 USD na 1509 USD. Vezivanjem kretanja prosecnih penzija za kretanje

prosecnih neto plata i zarada zaposlenih pokazalo se fatalnim za penzionere, jer su penzije svedene na nivo koji nije mogao

pokriti ni troskove neophodne ishrane za odrzavanje u zivotu.

Posto i za tako smanjene penzije Vlada Srbije nije mogla da obezbedi potrebna sredstva za isplatu penzija iz prihoda po

osnovu uplacenog doprinosa u Fond PIO, kao i dopunskih izvora, pribegla je po penzionere stetnim statistickim radnjama kako

bi smanjila prosecan iznos penzija. Po nalogu Vlade menja se statisticka metodologija za proracun prosecnih plata i zarada

zaposlenih od januara 1997. godine. Prema izvrsenim proracunima na podacima za decembar 1996. godine prosecne plate i

zarade smanjene su sa 884 din. na 617 din. tj. za 30,4 odsto. Posto ovo snizenje nisu mogli odjednom da primene na snizenje

penzija, opredelili su se za etapno snizenje, pa su prosecne penzije snizene u januaru za 12,8 odsto, iako bi prema zakonu

morale ostati na istom nivou kao i za decembar 1996. godine, jer su prosecne plate i zarade ostale na istom noviu. Po osnovu

ovog nezakonitog smanjenja penzionerima su isplacene 3 penzije manje

Na ovaj nacin grubo su prekrsene odredbe Zakona o penziono-invalidskom osiguranju koje predvidjaju dinamicko

uskladjiivanje penzija sa platama, a to znaci, uskladjivanje sa promenama u dinamici mesecnih kretanja plata utvrdjenih prema

istoj metodologiji.

Posto je otkrivena prevara penzionera od strane Vlade Srbije, penzije su tokom 1997. i 1998. godine smanjivane donosenjem

odluka da se penzije zamrzavaju na najnizem novou u periodu kada su prema zakonskim propisima morale da se povecavaju u

skladu sa rastom plata i zarada. Necasne radnje i malverzacije na stetu penzionera cinjene su u periodu juli - decembar

1997.godine i januar 1998. godine kada su isplacivane u prosecnom iznosu od 906 dinara i periodu jun - novembar 1998.

godine

kada su isplacene u prosecnom iznosu od 1051 dinar.

Da bi opravdali necasne radnje kod odredjivanja mesecnih penzija u javnosti, lansiran je stav da su penzije socijalna kategorija

i da isplata zavisi od mogucnosti i dobre volje donatora, u ovom slucaju od Vlade Srbije..

Ne postujuci zakonske propise Vlada Srbije je 1994, 1995, 1997. i 1998. godine isplatila 6 mesecnih penzija manje i nastavila

da krsi zakonske propise i u 1999. godini.

dr.Milan Djuric,predsednik Nezavisnog sindikata penzionera,u svom izvestaju od 24 januara 1999 godine iznosi podatke

prema kojima se penzionerima spremaju nove podvale u isplati penzija u 1999 godini. On

ujedno predvidja dalji pad zivotnog standarda penzionera. Penzioneri postavljaju pitanje kada ce fond PIO isplatiti stari dug u

penzijama iz 1994 i1995 godine u iznosu od 3,5 milijardi dinara i zasto se taj dug ne

likvidira putem novcanih bonova za placanje racuna za struju ,grejanje stana, komunalne i PTT usluge. Oko 750.000

penzionera sa svojim mesecnim primanjima ispod 1.000 dinara mesecno nije u stanju da plati neizmirene mesecne racune i

nabavi minimalne kolicine hrane i gladuje.

Obecanje da ce penzije biti redovno isplacivanje je pogazeno., u januaru 1999 god. je dobijeno samo pola penzije Prema

podacima Nezavisnog sindikata penzionera Srbije, 104.854 penzionera je osudjeno da gladuje i umire od gladi, da 745.235

penzionera ne mogu da pokriju mesecne racune za struju i nabave minimalne kolicine hrane, i da 1,204.303 penzionera u Srbiji

zivi ispod normalnog standarda zivota.

Sredstva uplacene za penzije u PIO se nenamenski trose, zakonski propisi o penzijama se grubo krse .Kretanje iznosa penzija

ne prati isto plata.Vlada Srbije se ne izjasnjava kako ce isplatiti revalorizovani dug prema penzionerima.

Ujedno privreda trazi snizenje doprinosa za penzije, manji doprinos za PIO.

Dolazi do pada realne vrednosti penzija.

Ocuvanje zdravlja penzionera je veoma ugrozeno time sto placaju participaciju u koriscenju lekarskih usluga i sto su prinudjeni

da lekove nabavljaju u privatnim apotekama, jer lekova na recept lekara u drzavnim apotekama nema i pored svih obecanja

ministra za zdravlje da ce lekova biti

Penzionere posebno opterecuje problem placanja zateznih kamata i placanje nameta kao sto su porez za zeleznice, jamske

rudnike i TV taksa na elektricno brojilo.

Gladovanje, prosjacenje, dugovi i nemogucnost nabavke lekova doprineli su povecanju smrtnosti penzionera.

Imajuci sve ovo u vidu s pravom se moze zakljuciti da penzioneri u Srbiji dozivljavaju u 1999 g. socijalno ekonomsku

katastrofu i da treba preduzeti bitne mere za spasavanje zivota penzionera.

Svoj revolt i nezadovoljstvo penzioneri su ispoljili odrzavanjem protestnih skupova i javnim zahtevima

koje su dostavili Vladi Srbije Penzioneri zahtevaju od Vlade Srbije da izvrsi sledece zakonske obaveze:

1) da prekine sa krsenjem zakonskih propisa i nepostovanjem stecenih licnih prava u radnom odnosu i obezbedi redovnu

isplatu penzija u punom iznosu; 2) da ubrzanom isplatom do kraja decembra 1999, isplati 4 zaostale penzije; 3) da se zbog

teskih posledica bombardovanja NATO na privredu SR Jugoslavije, penzije u vremenu od 1 aprila 1999. godine dok se ne

steknu realni uslovi za uskladjiivanje sa kretanjem neto plata i zarada zaposlenih, isplacuju na nivou penzija za mart utvrdjene

prema zakonskim propisima u iznosu od 1461 dinara; 4) da se u cilju odrzanja realne kupovne moci penzije od 1. aprila

uskladjuju sa kretanjem indeksa troskova zivota; 5) da dugove u neisplacenim penzijama iz 1994, 1995, 1997. i 1998. godine

isplati u namenskim novcanim bonovima, kako bi penzioneri isplatili neizmirene racune za struju, grejanje stana,komunalne i

PTT usluge; 6) da se u cilju zastite zivota i zdravlja najnizi iznos penzija poveca na 1000 dinara mesecno; 7) da se penzioneri

oslobode placanja participacije za lekarske usluge i u kupovini lekova na recept lekara; 8) da se iz racuna za elektricnu energiju

izbaci TV taksa na elektricno brojilo i ukine placanje poreza za zeleznice i doprinos za jamske rudnike; 9) da se na neizmirene

racune za struju, grejanje stana i komunalne i PTT usluge ne naplacuju zatezne kamate penzionerinma sve dok se ne isplate

dugovi u penzijama; 10) da se u okviru humanitarne pomoci stanovnistvu obezbedi ucesce penzionera koji gladuju i ne mogu da

nabave lekove; 11) da se sa polozaja predsednika Upravnog odbora Fonda za penziono-invalidsko osiguranje smeni Dr Jovan

Krkobabic, zbog ucinjenih gresaka i propusta kod primene zakonskih propisa prilikom uskladjivanja penzija sa kretanjem

prosecnih neto plata i zarada zaposlenih i veoma loseg odnosa prema penzionerima u resavanju njihovih problema; 12) da

Sindikat penzionera Srbije "Nezavisnost" delegira 3 predstavnika u Upravni odbor Fonda PIO.

Nezavisni sindikat penzionera se izjasnio protiv uredbe o isplati penzija za maj, jun, jul 1999 godine kroz davanja bonova za

struju penzionerima procenjujuci da se radi o malverzaciji koja ima za cilj da osteti penzionere. Nezavisni sindikat penzionera

je podneo Zahtev za proveru ustavnosti Ustavnom sudu Srbije 30.8.1999 god. isticuci da su pretvaranjem duga u bonove za

struju penzioneri liseni prava da dobiju novac koji im je preko potreban da prezive. Treba napomenuti da penzioneri

zemljoradnici nisu dobili bonove za struju.

Penzionerima zakidaju cesto prilikom procenjivanja osnovice za penziju.

Prosecne penzije u avgustu 1999 g je iznosile 80 DEM, a 300.000 penzionera prima penzije ispod 40 DEM.

Prema nasim procenama u 1999 g do resenja problema penzionera ce doci onda kada dodje do smene vlasti i kada drzava

postane bogatija. Bezdusan i surov odnos drzave prema penzionerima se moze objasniti i vec prepoznatom psihologijom

vlastodrzaca koja se manifestuje kroz tretman ljudi kao ljudskog materijala, i kroz koncipiranje i realizaciju istinskih

eugenetickih projekata (kroz povecanu stopu smrtnosti) da bi se smanjio broj deviznih stedisa i penzionera i tako rasteretile

novcane obaveze prema

njima.

2000 godina

Smena vlasti i pobeda DOS-a oznacavaju i bolje dane i za penzionere. Pocetkom decembra je omoguceno da najsiromasniji

penzioneri u Srbiji ciji mesecni cek ne prelazi 1.300 dinara dobiju humanitarnu pomoc, pakete u kojime ce biti po 12 kgr

brasna, 1 litar ulja, 1 kgr secera, i 1 kgr pasulja, a sto je dobijeno od humanitarne organizacije"Help".

Pobeda DOS-a nije u isto vreme omogucila DOS-a u da uzme sve komande u svoje ruke i da pomogne penzionerima onako

kako moze.Jer nova vlast u 2000 godini nije bila u mogucnosti da stvori pravnu osnovu za resenje problema

penzionera.,tj.mizernih penzija i neisplacenih dugovanja. Penzioneri u 2000 godini nisu imali za lekove, hranu, odecu i obucu,

grejanje,odmor i rekreaciju.

Upravni odbor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje(PIO)koji ima za zadatak da se stara o izvrsenju zakonskih propisa i

da stiti interese penzionera, taj svoj zadatak nije izvrsavao ni u 2000 godini, penzije su bile isplacivane neredovno, bile su

nezakonito umanjivane i dugovi prema penzionerima su se gomilali. Ova ustanova je samo poslusno izvrsavale naredbe Vlade

Srbije., dozvoljavali su nenamensku upotrebu sredstava Fonda i nisu se starali da obezbede potrebna sredstva za penzije. Do

kraja 2000 godine Vlada Srbije nije isplatila veliki dug penzionerima od 2,11 milijarde dinara nastao zbog neustavnog snizenja

penzija 1994 i1995 godine, zakonski rok isplate ovoga duga je istekao 4 avgusta 1999 7 godine. Ne pitajuci penzioinere njima

je u 2000 godini umanjivana penzija za dnevnice za obnovu zemlje , ne vodeci pritom racuna da vise od 750.000 penzionera

prima penziju ispod 60DEM i zivi u bedi. Zakonski rok isplate penzija svakih 15 dana nije postovan, pa su penzije bile

isplacivane u razmaku od 18 do 25 dana. Visina penzija ne prati rast cena, te tako penzioneri gube kupovnu moc.

Nezavisni sindikat penzionera Nezavisnost je zato zahtevao krajem godine od nove prelazne Vlade da po hitnom postupku

smeni Upravni odbor Fonda PIO zaposlenih i da odmah smeni dr.Jovana Krkobabica sa funkcije predsednika Upravnog

odbora Fonda PIO.

Sindikat penzionera Nezavisnost osudjuje Savez penzionera kao birokratsku organizaciju koja prima subvencije od drzave a ne

podrzava interese penzionera.

dr.Djuric predsednik Nezavisnog sindikata penzionera je nastupao na medijima i organizovao pres konferenecije i izvodio

penzionere na ulicne i druge proteste. Ovaj Sindikat je organizovao i podelu humanitarne pomoci penzionerima.

Prema Udruzenju deviznih penzionera za sada redovno stizu samo devizne penzije iz Nemacke i Austrije, nemacke stizu preko

Vojvodjanske banke sa provizijom od 2 do 8 %, a austrijske preko

Jugobanke

Prema izvorima iz Nezavisnog sindikata penzionera je bilo predoceno pocetkom prosle godine da penzije nece biti redovnije i

vece u 2000 godini. Sto je se obistinilo.Ovaj Sindikat penzionera je uputio pismo Fondu PIO i republickim ministrima za rad,

boracku i socijalnu zastitu i za finansije kojim se trazi da se penzionerima koji su odbili da prime bonove za struju odmah

isplati dug na ime neisplacenih penzija za maj, jun i jul prosle godine, ako ne bice tuzeni. Ustavni sud prosle godine ni posle 5

meseci od podnosenja nije bio odgovorio na zahtev da se oceni ustavnost i zakonitost uredbe Vlade Srbije o placanju 3

penzije u bonovima umesto u novcu.

U 2000 godini je nastavljen trend opadanja realne kupovne moci, nije doslo do poboljsanja u zaposljavanju i sto se tice

socijalnih davanja. , opala je i kupovna moc penzionera.

2001 g

U 2001 godini je doslo do redovnijeg isplacivanja penzija, plata i socijalnih davanja, i do njihovog kakvog takvog porasta, jer

ipak treba uzeti u obzir da je bilo i jakog porasta cena., i da uprkos svega nije znacajnije porasla kupovna moc. U ovome

pozitivnom smislu je delovala humanitarna pomoc iz inostranstva.

Gordana Matkovic ,ministar je izjavila pocetkom godine da ce penzije biti redovnije isplacivane, sto se i ostvarilo. Pocetkom

januara su penzije povecane za 15 %.,sto je znacajan poen za DOS.

Udruzenje penzionera Nezavisnost je istaklo javno zahtev da direktor PIO Krkobabic bude smenjen.

Penzije su u februaru porasle i redovnije su isplacivane, sto je bio jos jedan korak napred DOS-a.

DOS je poceo da zavodi red i smenjen je pocetkom marta dotadasnji predsednik Fonda PIO Krkobabic, i povela se

rasprava ko bi trebao da ga zameni, jedan od kandidata je bio dr.Milan Djuric, predsednik Nezavisnog sindikata

penzionera.Na kraju je na celo Fonda PIO bio izabran M.Jankovic predsednik Privredne komore Beograda. Na sednici

Upravnog odbora PIO Fonda odluceno da se ispitaju svi sumnjivi poslovi.

Dug Fondu PIO je 1,8 milijardi dinara.Fond PIO je zavrsio proslu godinu sa defictiom od 3,5 milijarde dinara.Medjutim

ukupna potrazivanja Fonda prelaze 4 milijarde dinara., na dugovanje privrede po neplacenim obavezama otpada 2,2 milijare,

dug Federacije je iznosio 645 miliona, a ostatak duga od 1,2 milijarde otpada na potrazivanja Fonda od Republike Srbije.

Penzije se do juna uskladjuju sa rastom plata a zatim sa rastom cena na malo.

Tokom kasnijih meseci 2001 g nastavlja se redovnija isplata penzija i plata, socijalnih davanja, sto je jos jedan poen za DOS.

Ali su i dalje plate i penzije cesto nedovoljne za zivot .

Penzioneri i isplata penzija su postali prvorazredni ekonomski, socijalni i drustveni problem ploslednjih nekoliko godina. O

cemu se ovde radi? Jugoslavija je u vrhu svetske lestvice po stopi invalidskih( i drugih) penzionera. Invalidska i druga

prevremena penzionisanja su od 1945 godine bila sve vise upraznjavana, pa sve cesce iz godine u godinu i ona politicka, u

JNA, drzavnoj upravi, policiji pa sve do preduzeca gde su mnogi nepodobni slati masovno u prevremene penzije. Ljudi su

takodje masovno oboljevali usled stresova i tiranije..Sada nema novca da se placaju penzije, nastala je ogromna armija

penzionera..Penzioneri su godinama bili lisavani sredstava za perzivljavanje i mnogi su prevremeno umrli.. dr,Misa Djuric,

predsednik Nezavisnog sindikata penzionera"Nezavisnost"cesto spominje rec eutanazija i istrebljivanja penzionera.

Prenzije se placaju redovno, svakih petnaest dana. Ali jos nije sve isplaceno..

Penzije se i dalje finansiraju iz republickog budzeta, ili iz donacija, umesto iz izvora koji su za to predvidjeni zakonom, privreda

nema novca da placa penzione doprinose. Predstavnik Sindikata penzionera"Nezavisnost" je izjavio da u ovoj godini nece biti

isplaceno 12 nego 11,5 penzija

Zbog novih zakonskih propisa kojima se pomera starosno doba za penzionisanje doslo je krajem godine do istinske navale

zahteva za penzionisanje.

Pavle Kis, predsednik Udruzenja deviznih penzionera je izjavio sto su prenela medija, da vecina banaka isplacuje devizne

penzije uz tri puta vecu proviziju od propisane, i da strane penzije ne stizu redovno

U 2001 godini je nasa zemlja dobila znacajna sredstva iz donacija sto je korisceno da se pomognu socijalno najugrozeniji

drustveni slojevi. Ipak to je sve vrlo nedovoljno.

C.S t a n j e u 2 0 0 2 g o d i n i

Pocetkom godine naimenovana nova rukovodeca garnitura PIO tvrdi da nema preko 2 milijarde dinara za penzije i da istrazuje

puteve i nacine da dodje do novca za penzije.

dr.Misa Djuric, predsednik Sindikata penzionera "Nezavisnost" je izjavio na Konferenciji za stampu Pokreta za zastitu ljudskih

prava odrzanoj 13 aprila da je promena kriterija za uskladjivanje penzija dovela do snizenja penzija u 2002 odnosu na

decembar 2001 za 12,07 % i da su penzije veoma niske, i nedovoljne za prezivljavanje vecine penzionera. On kritikuje

Predlog izmena i dopuna saveznog Zakona o osnovama penzisko-invalidskog osiguranja koji je podnela Vlada Srbije da je

predlog u suprotnosti sa Jugoslovenskim planom akcije u obezbedjivanju socijalne sigurnosti i humanizacije zivotnih uslova

starih lica koji je donela Savezna vlada SRJ 22.11.2001 godine. dr.Djuric postavlja pitanja Vladi

kako je mogla da ovako postupi kada 250000 penzionera zivi ispod granice siromastva od 2 USD dnevno i preko 750000

penzionera sa penzijama ispod 100 USD zivi u bedi i ne moze da plati pored hrane, struju, grejanje i komunalije, PTT usluge,

mora da placa visoke zatezne kamate, i dozivljava iskljucenje iz potrosnje struje. dr.Djuric najavljuje proteste penzionera.

Pocetkom 2002 godine prosecna penzija je iznosila :5944 dinara. a vrednost potrosacke korpe :10.943.60 dinara.Preko

350.000 penzionera zivi ispod granice siromastva sa 2$ dnevno i 750.000 penzionera zivi u bedi i siromastvu i nije u

mogucnosti da plati mesecne rate za struju, grejanje i telefon.

Prema finansijskom planu Fonda PIO za 2002 godinu za isplatu penzija je predvidjeno u proseku mesecno 8,4 milijarde dinara,

a po korisniku penzije oko 6.500 dinara mesecno, sto je nize od nivoa primljenih penzija za decembar 2001 godine. Tokom

ovog dela 2002 godine je dolazilo do povecanja, penzija, ali rast penzija zaostaje za rastom inflacije i opada realna kupovna

moc penzionera.

dr.Misa Djuric i Sindikat penzionera Nezavisnost zahtevaju sledece:

-da Vlada Srbije obezbedi sredstva za isplatu duga u prosecnom iznosu od 504,75 DM po korisniku penzija nastalog kao

posledica neustavnog smanjenja penzija u periodu od aprila 1994 do jula 1995 godine

-da Vlada Srbije obezbedi sredstva za isplatu 2 mesecne penzije sa kojima se kasni u redovnoj isplati

-da se uskladjivanje penzija vrsi mesecno prema kretanju prosecnih zarada svih zaposlenih , sve dok se ne postigne nivo

ostvaren u 1989 godini , kada je iznosio 720 DM, a nakon toga preci na kombinovani metod uskladjivanja sa kretanjem

indeksa troskova zivota i indeksa realne vrednosti zarada zaposlenih

-da fond Pio posluje na nacelima trzisne ekonomije i da korisnici penzija i osiguranici upravljaju Fondom Pio

-da se penzioneri oslobode placanja participacija kod koriscenja zdravstvenih usluga i kupovine lekova.

U aprilu su penzije vece za 6,4 % .Penzije se isplacuju redovno svakih petnaest dana. Navodno porasla je vrednost penzije u

nemackim markama, ali je poznato da je vrednost nemacke marke zaledjena na 30 dinara, sto je jako potcenjeno, jer su

vrednost marke i eura daleko visi. Ne moze se imati poverenje u zvanicnu tvrdnju da je osetnije porasla realna kupovna moc

penzionera jer vecina njih zivi u siromastvu, ili bedi.

Od kako je DOS dosao na vlast penzije se isplacuju redovno, i to je veliko poboljsanje. Ali ostale nepravilnosti nisu resene, i

nisu regulisana dugovanja drzave prema penzionerima, penzije su mizerne i penzioneri stradaju i nemaju sredstva za zivot, za

hranu, lekove, razboljevaju se i umiru prevremeno. Radili su ceo zivot, sada nikome ne trebaju.

I kroz odnos prema penzionerima se vidi kako se drzava i drustvo odnose prema starim licima. Umesto da budu predmet brige

i uvazavani, oni su odbaceni i ponizavani, smatra se da su teret i da nisu potrebni sto je velika zabluda, jer su stari mudrost

nacije. O tome nema svesti.

DOS je obecavao pre izbora oktobra 2000 godine da ce resiti probleme penzionera ali obecanja nije odrzao. Razumemo

teskoce i objektivne prepreke da se to ucini, ali u isto vreme predocavamo da pored objektivnih smetnji ima i predrasuda

prema penzionerima, nebrige.

U programu DOS-a (decembar 2000 godine)pise: Vlada duguje gradjanima po raznim osnovama oko 27 milijardi

dinara(zaostale penzije, plate, socijalne prinadleznosti, itd).Odmah treba utvrditi stanje i prirodu svakog pojedinacnog duga i

tretirati ga kao kredit uz koji pripada odgovarajuca kamata. ,Posle prvih 6 meseci svi dugovi prema gradjanima moraju biti

izmireni.Za izmrinje duga treba koristiti strane donacije , prodaju drazvne imovine ili zaduzivanje drzave. Savezna vlada(

novembar 2001 godine) je usvojila dokument "Jugoslovenski plan akcije , u obezbedjivanju socijalne sigurnosti i humanizaciji

zivotnih uslova u starosti " u kome pise:"Obezbediti postepeno pomeranje starosne granice za odlazak u penziju , s,tim da se

tokom narednih 3 do 5 godina obezbede felksibilni uslovi za odlazak u penziju.Zadrzati institut uskladjivanja penzija sa

kretanjem zarada , sve dok ne dostignu visinu koja obezbedejuje adekvatan nivo socijalne sigurnosti , a potom uskladjivanje

vrsiti na osnovu kombinovanih parametara kretanja zarada i troskova zivota. Podsticati izgradnju sistema dopunske materijalne

zastite najugrozenijih kategorija korisnika penzija , koji ce se zasnivati na utvrdjenom egzistencijalnom minimumu u starosti,

Ali obecanja DOS-a nisu ispunjena. Sindikat penzionera Nezavisnost tvrdi da je u 2002 godini doslo do pada zivotnog

standarda penzionera.Penzioneri nestaju prevremeno.

Sindikat penzionera Nezavisnost ustaje u odbranu penzionera jer se povecanjem cena struje i blok tarifom EPS nastavlja da

pljacka gradjane.i istice zahtev o promeni tarifnog sistema i odbijanju povecanja cena elektricne energije.

.Sindikat penzionera Nezavisnost se bori organizuje javne proteste i okupljanja zahtevajuci da Vlada i Fond PIO ispune svoje

obaveze prema penzionerima.i sa idejom da se odrze prevremeni izbori i da oni stave svoju listu kandidata za skupstine.

Nezavisni sindikat penzionera "Nezavisnost" Srbije u svome dopisu dr.Goranu Piticu ministru za ekonomske odnose sa

inostranstvom tvrdi da se KRSENJE LJUDSKIH PRAVA PENZIONERA NA ZIVOT DOSTOJAN COVEKA

NASTAVLJA I U 2003 GODINI:

2002 godina je bila proglasena od strane UN za godinu starih, doslo je pocetkom 2002 godine do smanjenja penzija. Savezni

sekretarijat za rad je na zahtev fonda PIO Srbije podneo Uputstvo u kome se odredjuju kriterijumi uskladjivanja penzija .Posto

se na ovaj nacin krse prava penzionera Sindikat penzionera Nezavisnost Srbije je pokrenuo postupak za ocenu ustavnosti

ovoga Uputstva i podneo tuzbu TRgovinskom sudu u Beogradu za isplatu razlike za period januar-juni 2002 godine.

Kretanje nivoa penzija ne prati kretanje nivoa zarada sto je u neskladu sa medjunarodnim konvencijama i obavezama Vlade

SRJ.

Dalje se kaze:"Za 2003 godinu predvidja se donosenje dva znacajna dokumenta u kojima se regulisu uslovi zivota penzionera..

Predlozeni nacrt Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju zaposlenih i predlog budzeta Vlade Srbije ne predvidjaju

poboljsanje ekonomskih uslova zivota penzionera. U nacrtu novog Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju zadrzava se i

dalje tromesecn uskladjivanje penzijia prema polovini rasta troskova zivota i zarada, sto znaci dalje zaostajanje penzija prema

rasti zarada. U Zakonu o penzijama se ne predvidja zastita starih lica na obezbedjenje sredstava za odrzanje minimuma

egzistencijie zivota, kao sto to danas imaju druge evropske drzave. U budzetu Srbije dug drzave Srbijre prema fondu PIO

oznacen je kao dotacija sto je ekonomski netacno , jer sredstva za penzije su obezbredjena deobom ostvarenog drustvenog

proizvoda u vreme kada su penzioneri bili u radnom odnosu i uplacivali deo svojih plata i zarada u penzioni fond koja su

nenamenski trosena od bivse socijalisticke vlasti KP.SPS, JUL-a i SRS. Sto ima za cilj da Vlada opravda smanjenje penzija i

lansiranje teze da zaposleni izdrzavaju penzionere. Takodje za isplatu starog duga u penzijama iz perioda 1994-1995 godina

koji iznosi u proseku 504,75 dinara, odnosno 504,75 DEM po korisniku penzija , sto iznosi 2,4 prosecne penzije u tom

periodu u budzetu za 2003 godinu nisu obezbedjena potrebna sredstva .Ministar Djelic je obecao da ce ovaj dug biti pocet da

se placa decembra 2002 godine u obliku obveznica sa kojima bi penzioneri mogli da placaju racune za struju, grejanje,

komunalije i pTT usluge.. U predlogu budzeta za 2003 godinu stoji da ce se isplaat duga prema penzionerima izvrsiti u toku

20023, 2004 i 2005 godine, sto je za penzionere nepr ihvatljivo ,obzirom na veoma nizak standrad penzionera i njihovu

zaduzenost. Sto je dokaz da Vlada Srbije ne zeli da uspuni svoja data izborna obecanja. Pozitivna cinjenica je da se penzije

isplacuju redovno svakih 15 dana po pola penzije, sa kasnjenjem erdovnih penzija u vremenu od 2 meseca."

Ipak doneta je odluka da se u decembru 2002 godine pocne sa isplatom u proseku po 300 dinara u 42 mesecne rate, sto je

skoro cetiri godine.

Sindikat penzionera Nezavisnost smatra da je dobra ideja da se osnuje politicka koalicija penzionera radi ucestvovanja na

izborima i ulazak u parlament da se otuda bore za njihova prava.

Nezavisni sindikat penzionera ICN "Nezavisnost"je odrzao konferenciju za stampu povodom neispunjenih obecanja ICN datih

Odlukom od 6.10.1997 godine da ce svaki zaposleni koji ode u penzuiju prekovremeno dobijati mesecno po 100 DM.

dozivotno. Ovo je navelo 400 zaposlenih da odu u prevremenu penziju, vise godina ranije, i da imaju do danasnjih dana i do

kraja zivota umanjenu osnovicu za penziju, da napuste radna mesta i dobre plate i druge beneficije i da postanu penzioneri.Ovaj

dodatak je isplacivan do februara 1999 godine i od tada se ne isplacuje. Mnogi penzioneri ICN su od tada umrli, prema

procenama sindikata oko 30%, ogromna vecina su oboleli. Sindikat ICn smatra da se iza toga krije namera da sto veci broj

poumire da se tako izbegnu obaveze ICN po ovome osnovu. ICn se pravda da ne moze da isplacuje jer je sada drugi pravni

titular AD Galenika, dok AD Galenika vraca lopticu ICN. Za to vreme penzioneri gladuju, nemaju pare za lekove, umiru., i

dobijaju umanjeni iznos penzije jer imamju manje godina kao osnovicu staza za penzuiju jer su na prevaru oterani u prevremene

penzije. Isticemo da je ICN firma koja je sprovela pravicnu privatizaciju, dala svakom zaposlenom akcije koje vrede vise

desetina hiljada maraka, dala otpremnine, davala humanitarnu pomoc, nije bilo otkaza, zavela je moderan marketing, to su sve

cinjenice i mi za to hvalimo ICN. Utoliko vise cudi da ICN odbija da isplati svoje obaveze. Jasno je da ceka odluku

Medjunarodn og arbitraznog suda u Parizu. Slazemo se sa takvom logikom. Ali je ocigledna i logika zakona i prava i

humanosti, ICn se obavezala da to isplacuje, ljudi imaju umanjene penzije., gladuju, umiru. Treba zato i AD Galenika i ICN da

zajednicki izmire svoje obaveze prema zaposlenima. Mi smo u nasim izvestajima i predizbornim kampanjama podrzavali ICN i

g.Milana Panica. Odajemo priznanja za doprinose ali u isto vreme zahtevamo od AD Galenika i ICN da ispostuju svoje

obaveze i spasu svoje penzionere od nestajanja.

Postavljeno je i pitanje penzija za Ravnogorce. Vrlo veliki broj gradjana je bio ostecen od strane prethodnog rezima koji ih je

proglasavao nepodobnima i isterivao ih iz radnog odnosa, onemogucavao zaposlenje, i smanjivao im platu. Sto se odrazavalo i

na iznos penzije. Smatramo da ove gradjane treba obestetiti.

Plate i socijalna davanja. O platama ce biti

govora u Poglavlju o pravu na rad.

Sto se tice socijalnih davanja ima pomaka, dobrih namera, ali nema sredstava.

3.Privatizacije i koncesije

A. Rezime .Proces privatizacija i koncesija u nasoj zemlji sporo odmice, i svedoci smo da se ponavlja ono sto se desavalo pre

desetak godina kada su privatizacije i pocele. A to je da grupe mocnih klanova i pojedinaca zele da prigrabe bivsa

samopupravna drustvena preduzeca za bagatelu. Nazalost, nova demokratska vlast koja ulaze velike napore i pokazuje iskrene

zelje da stvari popravi ne onemogucava takve pojave. Ujedno, nasa dijaspora je iskljucena iz ucesca u privatizacijama. Ovakav

kurs je vrlo stetan jer ce iz utakmice biti iskljuceni najsposobniji u korist onih koji su ranije dok su bili direktori upropascavali

nasu privredu i doveli je u sadasnje tesko stanje. Nas stav je da privatizacije treba obavljati tek onda kada zazivi pravna

drzava. A to se jos nije desilo. Bez funkcionisanja institucija pravne drzave se otvaraju mogucnosti zloupotreba. Zato prvo

treba zavesti red i rad, postovanje zakona , pa tek onda poceti privatizacije koje treba da budu otvorene za sve, i pravicne.

B. Uvod. Prema Beogradskom centru za ljudska prava u 2001 godini sveobuhvatni proces privatizacije tako?e nije otpo?eo.

Neposredno nakon pada režima Slobodana Miloševi?a mnoga društvena preduze?a su privatizovana. Od kraja oktobra

2000. do sredine januara 2001. godine, kada je Srbija bila pod zajedni?kom prelaznom vladom DOS, SPO i SPS i fakti?ki

blokirana u o?ekivanju rezultata vanrednih parlamentarnih izbora, u proces privatizacije ušlo je 217 preduze?a. Me?u njima su i

velike jugoslovenske firme Simpo, Hemofarm, Toza Markovi?, Bambi, Jabuka, Trudbenik, Luka Beograd, Fidelinka, Vital,

hotel Metrpol. U ovim preduze?ima, ?iji su direktori uglavnom bili visoki funkcioneri SPS i JUL, vrednost kapitala je umanjena,

a veliki broj akcija je besplatno podeljen radnicima (Ve?ernje novosti, 12. januar, str. 7 i Ve?ernje novosti, 17. januar, str. 7).

Proces privatizacije u Crnoj Gori pratili su brojnim protestima bivši vlasnici nacionalizovane imovine. Miroslav Jovanovi?,

predsednik Saveza udruženja za povra?aj i zaštitu privatne imovine, izjavio je da se na spisku za prodaju strancima nalaze

hoteli Budva, Beograd, Mogren, Balkan i Avala u Budvi, i više hotela u Kotoru. Svi ti hoteli, prema Jovanovi?evim re?ima,

imaju ranije vlasnike i njima treba da budu vra?eni (Monitor, 27. april, str. 30 i Vijesti, 12. mart, str. 5).

Veselin Uskokovi?, predsednik Udruženja za zaštitu i vra?anje privatne imovine u Crnoj Gori, tvrdio je da mu je Vladimir

Mitrovi?, crnogorski ministar turizma, u maju zapretio hapšenjem i da ga je izbacio s me?unarodne konferencije o ulaganju u

turizam. Razlog za to je, prema Uskokovi?evim re?ima, što je on želeo da u?esnike konferencije pismeno upozori da mnogo

rizikuju ulaganjem u crnogorski turizam jer nije donet Zakon o denacionalizaciji i nisu raš?iš?eni svojinski odnosi (Vijesti, 18.

maj, str. 4).

U 2001. i 2002 godini nastavljen je spor oko vlasništva nad najve?om jugoslovenskom fabrikom lekova, ICN Galenika. O

udelu Republike Srbije i ameri?ke kompanije ICN raspravlja se pred Me?unarodnom arbitražom u Parizu. Naime, država

Srbija je preuzela vlasništvo nad ovom firmom 1999. godine, a od 20. jula 2001. Zavod za zdravstveno osiguranje Srbije.

Potpredsednik ICN, Nebojša Peši? saopštio je da je Zavod u vreme Miloševi?a dugovao Galenici 180.000.000 ameri?kih

dolara i da je posle pada Miloševi?a napravio novi dug od 14.000.000 nema?kih maraka. Rukovodstvo ICN saopštilo je da su

„svi ?lanovi novog Upravnog odbora ili ?lanovi DS ili su joj bliski. Namera je Vlade premijera ?in?i?a da na osnovu nezakonitih

odluka Miloševi?evog režima nastavi otima?inu najve?e farmaceutske kompanije u zemlji“. Vlada Srbije ponovila je „da je

Republika Srbija vlasnik ve?inskog kapitala u Galenici, da je spremna na saradnju s predstavnicima ICN i da ?e poštovati

odluku Me?unarodne arbitraže o vlasništvu nad Galenikom, koju je vlada sama pokrenula“ (Blic, 25. april, str. 6, Danas, 19.

jul, str. 5 i Beta, 20. jul). Tokom 2002 godine nastavljeno je ovo sudjenje i zakazano je novo rociste u Parizu. U samoj fabrici

je nastala situacija bremenita tenzijama izmedju dve struje, onih koji su za ICN i drugih koji su za Galeniku. Rezultat je manje

preko potrebnih .lekova. I odbijanje stranih investitora i nasih ljudi iz dijaspore koji su zaplaseni jer ovaj spor kod nih stvara

utisak da ne funkcionise pravni sistem i da nema potrebnih garancija za privatizacije i investiranja.

C Stanje u .1999, 2000 i 2001 godini

1999 godina-.

U Jugoslaviji je dolaskom komunista na vlast 1945 godine bio zaveden u izvesnoj meri sovjetski model svojine, i to

zakonima od 1950, 1951 i 1953 godine.

Posle politickog raskida sa SSSR-om , Jugoslavija se opredelila za tzv.Samoupravljanje i fabrike su bile predate na upravljanje

radnicima, koji su tako postali vlasnici sredstava. za proizvodnju.Tako je bila

stvorena tzv."drustvena proizvodnja" (ustanovilo se kasnije i svacija i nicija) .Na papiru su bili vlasnici radnici ,ali su ustvari

njome upravljali etatisticki centri moci.

Privatizacija drustvene svojine u Jugoslaviji kao centralni proces tranzicije socijalisticke u kapitalisticku privredu je

zapocela, slicno bivsim socijalistickim drzavama Istocne Evrope , jos 1989

godine. Privatizacija je inaugurisana i Ustavom iz 1992 godine i edificirano je vise zakona te je ovaj proces krenuo i u nasoj

zemlji.

Privatizacija se od tada odvija u slozenim i delikatnim okolnostima.

2000 godina-

Obavljanje privatizacija i koncesija u nasoj zemlji u prosloj godini je bilo nedovoljno prisutno, jer je zemlja bila pod sankcijama

i bila je velika unutrasnja nestabilnost, sto oznacava nepovoljne uslove za strane investicije i ovakve imovinske transakcije.

Obznanjeno je pocetkom godine preko nezavisnih medija da za cementaru u Kosjericu ima vise interesenata, medju njima i

Grci. Predstavnici francuske firme"Buig" najavili su pocetkom godine svoj dolazak u Beograd da obrazloze svoje ponude oko

dobijanja koncesije za izgradnju autoputa od Nisa do makedonske granice, posao vredan 450 miliona dolara.

ICN je bila okupirana od drzave pocetkom 1999 godine, prema rukovodiocima ICN ,ICN je ostala stabilna posle godinu

dana od okupacije ,u 35 ICN Pharmaceutucals se poslovalo rekordno, dobrim delom i zahvaljujuci leku Virazol koji je

postao jedan od glavnih izvora profita. Sudjenje pred Arbitraznim sudom u Parizu ulazi u odlucnu fazu gde treba da se proceni

slucaj. Domaci sudovi nisu uzeli u razmatranje nijednu tuzbu protiv lokalnih funkcionera.. 27 marta je odrzana arbitraza u

Parizu, povodom zaplene zemunske fabrike lekova ICN od strane drzave. Posle dogadjaja 5 oktobra ICN je vracena

zakonitom vlasniku, ali se spor oko imovinskog udela u paketu akcija vodi i dalje, i pristizu vrlo kontradiktorne vesti.

Priblizavanjem pobede opozicije poceo je da raste interes stranih investitora za investicije u nasoj zemlji. POcetkom decembra

‘ MOBTEL 063 ‘ i SVEDSKA FIRMA ZA PRIZVODNJU TELEKOMUNIKACIONE OPREMA ‘ ERIKSON

‘POTPISALI SU UGOVOR O SIRENJU MREZE MOBILNE TELEFONIJE U SRBIJI , VREDAN 300000USD

2001

Na delu su bile u prethodnom periodu ceste nelegalne privatizacije kojom prilikom su bivsi direktori i politicki mocnici kupovali

bivse samoupravne fabrike za bagatelu, na prevaru . Radnici i vecina zaposlenih cesto nisu bili ravnopravni ucesnici , nisu bili

kako treba obavesteni, procedure privatizacije su bile jako komplikovane i nejasne ,transformacije su bile zaklonjene od uvida

javnosti , bez dovoljnog oglasavanja i ucesca Srba iz inostranstva. Mnogi su zazirali da investiraju u zemlju u ratu, gde ne

funkcionise pravni sistem (zaplena deviza, nije jos vraceno ono sto je oduzeto od 1945 godine)-bez garancija za investirani

kapital, zaposleni su bili vrlo niske kupovne moci da bi mogli kupovati akcije. Upravljacki sloj je bio u preimucstvu , kao

bogatiji i bolje organizovan, koji je u opstoj konfuziji, na brzinu i prevaru prisvajao za bagatelu bivse narodne fabrike .I

fabrikama su nastavili da upravljaju oni koji nisu u stanju da nabave svez kapital, da uvedu moderan menadzment, dovedu

sposobne menadzere, te su vecinu ovih firmi doveli u nazadovanja i gubitke.

Prema listu Glas javnosti sredinom 1999.godine jedna agencija za istrazivanje javnog mnenja je obavila istrazivanje i ustanovila

da ogromna vecina zaposlenih uopste nema pojma sta su to akcije i kako se sprovodi privatizacija. Nasa organizacija je jos

pre nekoliko godina obavila slicno istrazivanje i saznali smo da vrlo nizak postotak zaposlenih zna da li je bila ili ne

privatizacija, u njihovim preduzecima, da li su u tome ucestvovali, kakva su njihova prava i obaveze, sta su to akcije, dividende,

itd. Ocigledno da je na delu bila velika prevara, privatizacije su se sprovodile u nenormalnim okolnostima, u vreme rata,

bezakonja, straha, nedovoljne informacije i iskljucenosti Srba iz Dijaspore, na brzinu i uz flagrantnu i drsku prevaru zaposlenih.

Opozicione stranke ,sindikati i organizacije za zastitu ljudskih prava ,zaposleni, su znajuci ovakvo stanje zahtevali u to vreme

revalorizaciju ili anulaciju ovakvih nelegalnih privatizacija.

Pokret za zastitu ljudskih prava je tada polazio sa stanovista da su privatizacije neophodne i da bez njih ne moze biti prelaska

na trzisno privredjivanje i utakmicu, u kapitalizam. I da ih treba uciniti sto pre. Ali ne po svaku cenu .Za nas je prihvatljiva

samo ona privatizacija koja je pravicna i pravno zasnovana.

Kako tada za to nisu postojali uslovi, nego umesto da se obave pravicne privatizacije desavale su se masovne pljacke i

prevare zaposlenih, zahtevali smo da se sve privatizacije obustave, obavljene anuliraju, i da se privatizacije obave onda kada

zazivi pravna drzava.

Od kako je donet novi Zakon o svojinskoj transformaciji 1997 godine pocinje nova etapa i predvidja se besplatna dodela

akcija. Navodno da bi tako bili otklonjeni raniji nedostaci privatizacije.Prema misljenjima eksperata sadasnja prodaja akcija

pojedinih firmi po novom zakonu je nova ujdurma i prevara, nova ambalaza a isto pakovanje, pokusaj da se dodje do

vecinskog paketa za bagatelu i na prevaru.Pre pocetka bombardovanja marta 1999 godine je obznanjeno da besplatna

raspodela akcija ide sporo a zatim je obavesteno da se besplatna raspodela akcija obustavlja do prekida rata.

Predstavljamo ovoga puta analizu najnovijeg Zakona o privatizaciji Vlade Srbije( DOS) .od strane Petra Dukica, clana

Ekspertskog tima UGS Nezavisnost koji objasnjava predistoriju ekonomskih reformi u nasoj zemlji do 1945 godine do danas

, i tvrdi da najnoviji koncipirani zakon o privatizaciji ima mnogo manjkavosti i moze se videti kao sredstvo socijalne kontrole i

zastite interesa upravljackog menadzerijalnog danasnjeg sloja:

"Poznato je da privatizacije u Srbiji nisu isle normalnim i pozeljnim tokom. Dok su druge zemlje u tranziciji ovaj neprijatni ali

nuzni korak u postsocijalistickom privrednom preobrazaju uglavnom prevalile u toku prvih pet godina zvanicne politicke

tranzicije, Srbija tek pocetkom XXI stoleca, mukotrpno, protivrecno i sa mnogo zaostalih i nepredvidenih troskova, krece u

nesto ozbiljniju reformu svojinskih odnosa. Zvanicnici koji donose novi zakon o privatizaciji tvrde da ce metod ce biti

pojednostavljen, ubrzan i efikasan.

A nezvanicno, ispostavilo se da je slabo sta uopste ostalo da se sada privatizuje, jer je zemlja jako osiromasila.u

medjuvremenu. Prema zvanicnim izvorima i ekspertima ekonomistima, vrednost ukupne ekonomije u trzisnom smislu, trenutno

je negativna, a ukupna ekonomska snaga zemlje cak nije dovoljna da obezbedi tekucu potrosnju gradana, drzave i privrede.

Tacnije receno, veliki deo ovdasnjih ekonomskih i socijalnih potreba alimentira se na racun donatorske akcije medunarodne

zajednice. Pocev od energije i baznih prehrambenih proizvoda, preko penzija, dela zarada tzv. javnih usluga i ostalih socijalnih

primanja, pa sve do odnosa zemlje prema prethodno preuzetim medunarodnim finansijskim obavezama, ispostavilo se da sve to

u velikoj meri zavisi od dobre volje stranih subjekata, a ovdasnja privreda sopstvenom proizvodnjom, izvozom, kapitalnim

fondovima, relanim i finansijskim rezervama, ni izdaleka sve to ne moze da pokrije.

Ako se postavi pitanje zasto se uopste orijentisemo prema zahtevima politickog i ekonomskog okruzenja,

odgovor je vise nego jednostava. Ne zato jer tako oni hoce, vec zato jer tako mi zapravo moramo. Bilo koji

alternativni scenario (izolacionisticke ili neke druge robustnije politike) trenutno bi doneo potpuni kolaps

sistema javnih transfera, pomoci privredi, elementarnog snabdevanja stanovnistva, kao i haos na socijalno-ekonoskoj sceni.

Preostala drustvena svojina nema titulara, kontrolora ni subjekte koji imaju motiva da je unapreduju, kako ekonomski tako i

tehnoloski. , postavlja se ;pitanje sta ciniti.

Ako pogledamo u proslost videcemo da je prethodna komunisticka vlast pokusavala da sprovede ekonomske reforme, ali u

tome nije uspevala.. Bolje receno, svest o tome da su ekonomska decentralizacija, osamostalj-ivanje otvaranje privrede i

trzisna pozicija preduzeca, uslov podizanja konkurentnosti, razvoja ekonomije u celini, u Jugoslaviji bila je prisutna od

najranijeg perioda tzv. jugoslovenskog samostalnog puta u socijalizam ranih 1950.-tih godina. Jos tada su Boris Kidric,

Milentije Popovic i jos neki komunisticki ekonomski ideolozi registrovali korisno dejstvo trzista u ekonomskoj komunikaciji

privrednih subjekata. Samoupravljanje, koje je odmah zatim institucionalizovano, pokusavalo je da postavi stvari na svoja

mesta, posebno kada je rec o "zakonu vrednosti" (odnosno trzista u marksistickoj interpretaciji). Reforme istog samoupravnog

ekonomskog sistema do kojih je trebalo da dode 1965. godine bile su usmerene ka potpunom trzisnom sistemu. Blokirane su

vec nakon dve do tri godine, sa obrazlozenjem da uvode neopravdane nejednakosti i dovode do antisocijalistickog socijalnog

raslojavanja, ugrozavaju samoupravljanje i socijalisticke drustvene vrednosti. Sustina je lezala u cinjenici da trziste nije moglo da

se uspostavi na svojinskom monopolu drzave (drustva).

Treci pokusaj realizacije trzisnih reformi usledio je krajem osamdesetih godina u okviru tzv. Markovicevog

paketa zakona. Tadasnja deregulacija (povlacenje drzavne kontrolne funkcije iz privrede) bila je pracena

Zakonom o privatizaciji drustvenog kapitala koji je dozvoljavao na saveznom nivou tzv. radnicko akcionarstvo u kome su

radnici dobrovoljno deo svojih zarada pretvarali u akcije (svojinske papire) i spremali se da ucestvuju u upravljanju, razvoju i

eventualnoj dobiti njihovih kompanija. Privatizacija po tom zakonu bila je podstaknuta odgovarajucim Zakonom o privatizaciji u

Srbiji od 1991. godine.

Ovaj pokusaj privatizacijue takodje nije uspeo iz dva razloga. Prvi je ekonomsko-politicki a drugi formalno-pravni. Naime,

hiperinflacija koja se pocetkom devedesetih godina pretvorila u monetarni i finansijski haos u kome je vecina ucesnika gubila, a

retki pojedinci se enormno obogatili, prelivala je svaku vrednost izrazenu u domacem novcu na korisnike svezeg

novca,kaznjavajuci posednike gotovine i vrednosti izrazenih u dinarima. Intenzitet tog "topljenja" povecavao se neslucenim

ubrzanjem

koje je preslo u dnevnu inflaciju od 60%, a mesecnu od preko 300 miliona procenata (januar 1994). To znaci da je realna

vrednost bilo koje sume u dinarima u tom vremenu padala za vise od 40%, a mesecno bi se smanjila 3 miliona puta. Razume

se da ot tog posla (inflatorne privatizacije) nije moglo biti nista trajno, kvalitetno ni ekonomski efikasno. Ipak ostvareni postoci

radnickih deonica dostizali su relativno znacajne nivoe do 40% vrednosti preduzeca.

A kada se radi o tzv.svojinskoj transformaciji, onda je dosla monetarna reforma i jedva docekana stabilizacija 24. januara

1994. Novi Avramovicev dinar je za radnike predstavljao nasusnu potrebu, kao uostalom i za poslodavce i drzavu. Nazalost,

neko se setio da ispravlja nepravde po osnovu inflatorne privatizacije, odnosno zbog efekta realnog pada otplate radnickih

deonica. Zakon o revalorizaciji drustvene svojine (avgusta 1994) smanjio je vrednost radnickih deonica, odnosno njihovo

ucesce u drustvenom kapitalu na beznacajnih par procenata. Sve je bilo vraceno na pocetak.

A onda, nakon dugih priprema tzv. svojinska transformacija u reziji prethodne vlasti, a u znaku populistickog, u sustini cinicnog

scenarija radnika i penzionera - kao navodnih vlasnika i kapitalista. Naravno, bez kapitala ali sa formalnim brojnim i nominalno

"vrednim" vlasnickim hartijama ili, tacnije receno sa akcionarskim pravima, ali ne i sa validnim akcijama. Naime prema

godinama staza, samo oni koji su bili u radnom odnosu u drustvenom ili drzavnom sektoru, dobili su pravo da svaku od tih

radnih godina "unovce" sa 400 (doduse fiktivnih) maraka akcijskog kapitala, pri tome da kupe jos deo akcija njihovih

preduzeca sa popustom, uz pravo prece kupovine kada je rec o preuzimanju svojine u slucaju eventualnih vlasnika

"uljeza".(Nasa opaska:" Prema profesorima i strucnjacima ekonomistima novi nacin privatizacije koji proposuje ovaj novi

Zakon o privatizaciji, nije nista drugo do prevara.zaposlenih i javnosti. Dobijaju se besplatne akcije koje su najobicnije

hartijesine koje ce da stoje novopecenim akcionarima koji su su ih dobili za dzabe, po ladicama sledecih godina, ili decenija, ili

nikad nece biti naplative., niti ce davati dividende. Eksperti tvrde da su vecina firmi koje daju takve besplatne akcije zastarelih i

neiskoriscenih kapaciteta, da ce uskoro masovna otpustanja da nastanu, da nemaju kapitala, da je los menadzment, i da

davanje besplatnih akcija nije dobro resenje. Na delu je bila jos jedna ujdurma. Da se u metezu vecinskog paketa docepaju

direktori i mocnici .A u opstoj nesigurnosti nasi Srbi iz Dijaspore ne zele da investiraju u nesigurnu ekonomiju i drzavu. Oni

koji misle da za bagatelu i na prevaru dodju do vecinskog paketa, ustvari nisu svesni dubine i pozadine igre. Oni ce za kratko

biti vlasnici, vecina firmi ce propasti, bice oslabljena drzava i ekonomija. I na kraju ce i oni biti gubitnici.").

Razume se da je Zakon u toku tri godine svoje primene ostavio bez-nacajne strukturne promene i privredne rezultate.

Privatizacija je po tom zakonu je bila krajnje destimulativna. Naime ostala je neobavezna, spora, autonomna i neefikasna.

Poseban problem je sto je koncept zahtevao vecinsko (do 60%) vlasnistvo radnika i penzionera unutar preduzeca. Drustvena

svojina je bila zagarantovana kao legalan i navodno ravnopravan oblik vlasnistva.

Tzv demokratska Vlada Srbije je vec pred izbore 2000. najavila novi zakon i podsticaje za privatizaciju. To je od nje zahtavao

najveci deo pripadnika ekonomske struke ali i vecina privrednika, gradana i radnika, sklonih reformi. Rec je o tome da je

kasnjenje u postupku identifikacije vlasnistva pocelo da poprima endemski karakter, a "topljenje" ovdasnje drustvene imovine,

ili bolje receno pljacka njenih ostataka, da preti dubokom i trajnom propascu privredne strukture. Zemlja bi uskoro mogla

izgubiti bilo kakvu razvojnu perspektivu, sa malim segmentom ekstremno bogatih pojedinaca i ogromnom vecinom sve

siromasnije populacije. Novi zakon o privatizaciji ce po svoj prilici privatizaciju uciniti potpunom, obaveznom, orocenom,

efikasnijom... Veoma bitan cilj je da sve bude javno, transparentno (ocigledno, podlozno javnoj kontroli) i bez zloupotreba.

Modeli postupka su prodaja kapitala i prenos kapitala bez naknade, odnosno besplatna podela ili prenos akcija zaposlenima i

radnicima

Razlozi za novu strukturu sto se tice strukture nominacije vlasnistva u pojedinim drustvenim predu-zecima, nova formula ce se

zasnivati na prodaji, veceg dela preduzeca (70%) a onda kasnijoj raspodeli ostatka akcija zaposlenima (15%) kao i

vaucerskoj privatizaciji ostatka procenjene vrednosti kapitala od 15%. Maksimalna prodaja iznosi 70%, ali se moze prodatii

manji deo ukoliko kupac ne prihvati kupovinu maksimalnog udela. U slucaju da se zbog prezaduzenosti preduzece prethodno

restrukturira (poseban program uz saglasnost vecinskog poverioca) prodaju se njegov celokupni kapital ili imovina. Naravno

ako mogu. Ostatak neprodatog i neprenesenog vlasnistva po prethodnom postupku prenosi se na Akcijski fond radi dalje

prodaje. Sto se tice tehnika prodaje obe su pod kontrolom drzave odnosno Ministarstva za privatizaciju i Agencije za

privatizaciju. Javni tender organizuje Agencija tako sto prikuplja ponude zainteresovanih kupaca, otvara ih iocenjuje, zakljucuje

ugovor i sprovodi ga. Sprovodenje javnog tendera prati komisija koju formira resorni ministar. Slicno je sa aukcijom koja

predstavlja metod javnog nadmetanja kupaca u skladu sa utvrdenim uslovima prodaje. Razume se da aukciju sprovodi

posebna komisija koju u ovom slucaju obrazuje Agencija. Ugovor o prodaji dela dru-stvenog kapitala preduzeca koje se

privatizuje na ovaj nacin sadrzi podatke o ugovornim stranama, ceni i roku placanja, zemljisti itd, a smatra se zakljucenim kada

ga potpisu obe ugovorne strane i Agencija. A sredstva od prodaje idu u budzet Republike Srbije. Stimulacija brzine i

efikasnosti - redukcija prava zaposlenih Interesantna novina je clan 45 koji odreduje da kapital koji se prenosi bez naknade

zavisi ods tempa privatizacije. Ukoliko preduzece posao obavi za 18 meseci, ostvaruje mogucnost da na zaposlene i

penzionere prenese maksimalnih 30% vrednosti, ali ako je vreme potrebno iznosilo od 18 do 30 meseci procenat pada na

20,pa cak i na 10% u slucajuda je rok duzi od 30 meseci. Slicna stimulacija se uvodi i za zaposlene (ali ne i za gradana) koji u

zavisnosti od realizacije svojih prava mogu postvariti vrednost od 400 DEM po godini staza (do 18 meseci) po 130 DEM za

godinu. Prenos akcija zaposlenima srealizuje se takode postupcima aukcije i tendera. Ostatk neprodatog i neprenetog

vlasnistva prenosi se u drugom slucaju na privatizacionom registru. Novina je sto su akcije odmah slobodne za sekundarnu

prodaju odnosno trgovinu, pod uslovom da se njihov transfer registruje na berzi. Po prvi put u privatizaciju su ukljuceni i svi

punoletni gradani koji nisu ucestvovali u privatizaciji po prethodnim postupcima, odnosno u besplatnoj podeli. Oni dobijaju

jednaki deo ukupnog kapitala evidentiranog u Privatizacionom registru (najmanje 15% od kapiatala koji se privatizuje).

Ima misljenja da je Vladina komisija bila na tragu privatizacije koja bi posla od stvarnog (katastrofalnog)

stanja ukupne ekonomije, njenih unutrasnjih problema i duznickih obaveza. U tom smislu je bila ripremljena privatizacija uz

iskljucivu prodaju za novac jer zapravo se nema sta poklanjati radnicima koji ne mogu da zarade u njihovim preduzecima ni za

pristojne plate. Vrednost kapitala "njihovih" preduzeca je uglavnom negativna. Medutim eho populizma ili socijalne

prihvatljivosti projekta nalozio je "meksu" varijantu u kojoj se ipak nesto (oko 30% kapitala) deli zaposlenima i gradanima, bez

obzira na njihovu ekonomsku poziciju. To moze biti i dobro. Uostalom, veci do postsocijalistickih vlada je dozvolio takvu

mogucnost vise-manje besplatnog udela radnika i gradana u kapitalu. Medutim, to se s jedne strane ispostavlja kao tragedija

(sta je ostalo od socijalizma i proleterske vlasti?) a s druge strane kao farsa (prodaja akcija za litar votke i njihova koncenracija

u rukama privilegovanih menadzera, onih istih iz socijalistickog perioda, koji su skloni svim garniturama vlasti).

Zna se iz kojih razloga. Zato ce i ova privatizacija u Srbiji, po svoj prilici biti problematican, nepravican, delom haotican i

socijalno nedovoljno kontrolisan proces. Zasto bi bas u nasem slucaju bilo drugacije?. Ali sve to u svakom slucaju ostaje losa

stvar koja se mora obaviti, sto pre i sto ociglednije, ekonomski efikasnije i socijalno prihvatljivije. "(Kraj citata)

Smatramo da su privatizacije sa inostranim partnerima od izuzetnog znacaja za nasu privredu, jer se dobijaju sada tako

potrebna sveza devizna sredstva, to je mogucnost da izadjemo iz izolacije i ukljucimo se u svetske tokove i inovacije sto

se tice tehnologije, organizacije poslovanja, u svetsko trziste i medjunarodne privredne i finansijske organizacije .Mi ih

podrzavamo ali pod uslovom da su pravno utemeljene i ekonomski osnovane .

Nazalost sve do danasnjih dana strani partneri, ukljucujuci i dijasporu su prakticno iskljuceni zi privatizacije.Sto je drugacije

nego li u drugim post-socijalistickim zemljama, i vrlo stetno. Ukoliko bi se dijaspora ukljucila u proces privatizacije i

ekonomskog preporoda nasa zemlja bi brzo izasla iz krize. Tome postoje otpori i strahovi lokalnih nomenklaturista, koji bi hteli

za sebe da to sve cuvaju, cime iz neznanja blokiraju ekonomski napredak i spas zemlje, i guraju je u nazadovanja i propast.

Kao primer valjane i istinski demokratske i pravicne privatizacije sa stranim partnerom , smo isticali

ICN-Jugoslavija,Zemun-Beograd, jugoslovensko-americko farmaceutsku kompaniju ,gde je svaki zaposleni dobio

podjednak broj akcija koje vrede istinsko bogatstvo u americkim dolarima (i mogu se odmah po zelji prodati),

zaposleni dobijaju dividende, uvedeni su savremeni menadzment i marketing, mladi ,nauka. Nije bilo nikakvih krsenja prava

zaposlenih., plate su bile redovne i medju najvisim u zemlji.(iako je ICN kasnije zapadala u ozbiljne teskoce zbog odbijanja

drzave da plati isporucene lekove). Ali kasniji sadasnji konlikt drzave i ICN je ovu upesnu privatizaciju obezvredio.

Isticemo kao jos jedan pozitivan primer privatizacije, privatizaciju gradskog prevoza u Beogradu a to se desava sirom

zemlje,do cega je doslo tokom 1999 godine, masovno su se pojavili na ulicama Beograda i drugih gradova i mesta sirom

zemlje privatni autobusi. Usled nestasica benzina, sankcija, teskoca oslovanja drzavnih transportnih preduzeca doslo je do

istinskog zagusenja. Autobusi su proredili, prenatrpani, pojavili su se privatnici, trebalo je nesto platiti, ali je se zato moglo

uredno prevoziti, sedeti, ne gurati se.

Ali paznju zasluzuje privatizacija nase telefonije koja je postala Telekom-Srbija. Nezavisni sindikat radnika PTT

Srbija"Nezavinost"je u svome listu"Pravda"broj 20, Decembar 1998 godine okvalifikovao nedavnu prodaju dela nase

telefonije stranim partnerima kao nejasnu, da je ucinjeno vise gresaka i niz pogresnih koraka. Povodom ove privatizacije u

javnosti je bilo brojnih reakcija i komentara, sto nalaze poslovodnim organima Telekom-Srbija da javnost podrobno

obaveste o cinjenicnom. U martu 2001 godine Vlada je ustanovila de je ugovor o prodaji Telekoma nepovoljan po nasu

drzavu.Prema italijanskom listu REPUBLIKA, italijanski partner je dao Vladi SRJ 3 miliona mita za otkup Telekoma.DOS

napreduje u razotkrivanju malverzacija prethodne vlasti. U februaru 2001 g.Nezavisni sindikat Brodogradilista zahteva

preispitivanje privatizacije koju ocenjuje kao sumnjivu. Prodaja nase telefonije nastavlja i u martu da izaziva razlicite reakcije i

bilo je vise optuzbi iz zemlje i van nje da je doslo do zloupotreba i korupcije u koje su bili upleteni prethodni rezim.i

politicari.dr.Z.Djindjic je izjavio da je potrebno izvrsiti reviziju ugovora o prodaji Telekoma. Italijanski partner je nezadovoljan

obavljenom privatizacijom sa Telekomom Jugoslavija, trazi 80 miliona kompenzacije.

Isticemo da ima i drugih losih primera, a vrlo drastican je slucaj Bel Paget koja je oteta od njenog pravnog vlasnika Zorana

Markovica koji je povrh svega pred progonima morao da napusti zemlju i sada zivi u Kanadi.

Kada se radi o privatizaciji Vlada je februara 2001 predocila da smatra da je to oblast koja treba biti stavljena pod lupu i

preispitana, i zahteva 2 meseca moratorijuma na svaku dalju privatizaciju. Sto podrzavamo kao razumno resenje. Nadlezni

drzavni organi su doneli pocetkom 2001 godine Nacrt novoga zakona o privatizaciji tragajuci za najboljim ekonomskim

resenjima. Povodom ovoga Predloga bilo je dosta reakcija, i pozitivnih ali i negativnih

Pokret za zastitu ljudskih prava ima svoj nacelan stav po ovome pitanju , privatizacija u svojoj biti je pravna transakcija i da bi

bila obavljena kako treba je potrebno da funkcionisu pravila i zakoni pravne drzave. To jos zasada nije slucaj, pogotovu to nije

bilo slucaj od 1990 godine do danas kada su tzv. drustvena preduzeca bila privatizovana. Znamo dobro kako je to bilo, na

brzinu, na prevaru, skriveno od javnosti, i za bagatelu, od strane bivsih funkcionera i direktora. koji su postali sada najednom

kapitalisti.. I nasi ljudi iz dijaspore su bili iskljuceni takodje. Zato zahtevamo da prvo sustinski zazive institucije pravne drzave,

pa tek onda da se obave privatizacije, a sve dosadasnje privatizacije anulirati kao nezakonite, i pljacku. Vece saveza sindikata

Srbije upozorava Vladu da ne pokrece procedure privatizacije i zahteva da bude ukljucen u aktivnosti na tome planu.

12 maja 2001 g Liga za zastitu privatne svojine i ljudskih prava je uputial dopis Narodnoj skupstini Srbije i clanovima Vlade

republike Srbije u vezi predloga Zakona o privatizaciji Vlade R Srbije kojim se predvidja prodaja oduzete privatne imovine

cime legalizuje pljacku i stradanja gradjana od komunistickog terora. Ova Liga je napravila projekat OBNOVA

VLASNIŠTVA. Svrha ovog projekta je efikasno rešavanje problema vracanja i nadoknade nepokretne imovine koja se u

ovom trenutku ne može jednostavno vratiti u fizickom obliku. Ovo se prvenstveno odnosi na porušene objekte i one

nepokretnosti (stanove) koji se u ovom momentu nalaze u posedu fizickih lica koja su stekla odredena prava zakonskim

putem te se ista moraju razrešiti na teret države. Projekat sadrži tekst predloga Zakona o vra?anju neopravdano oduzete

imovine i obešte?enju kao i tekst Uredbe o privremenom obustavljanju prometa nepokretnosti koje su prešle u državnu i

društvenu svojinu oduzimanjem po osnovu konfiskacije, sekvestracije, nacionalizacije, agrarne reforme i eksproprijacije bez

naknade

Na osnovu Predloga novoga Zakona o finansiranju politickih organizacija , DSS istice da ce imovina SKJ, SSRNJ ,SSOJ

pripasti drzavi SRJ..

Nastavljeni su strajkovi zaposlenih protiv nezakonitih privatizacija.U preduzecu"Novi dom"3 zaposlena su strajkovala gladju u

januara 28 dana protestvujuci zbog nezakonite privatizacije i zahtevajuci smenu direktora. Doslo je i do strajka u preduzecu

"Tehnogas" ,zaposleni protestvuju zbog propadanja preduzeca koje je ranije brojilo 1.300 zaposlenih a sada samo 650, tvrde

da je privatizacija bila nepravicna.

Prethodne godine je edifikovan novi Zakon o koncesijama koji je u javnosti takodje primljen sa slicnim rezervama. U

februaru 2001 g se saznalo da su francuski privrednici zainteresovani za Cementaru u Beceju. Francuski partneri su

zainteresovani i za ZASTAVU.

Koliko su privatizacije i koncesije delikatan problem, i koliko su znacajne se vidi i po Beocinskoj cementari.Obavljeni su

pregovori sa francuskom kompanijom Lafarz ali je doslo do burnih reakcija iz razlicitih izvora, jer su mnogi bacili oko na ovu

firmu. I primer Beocinske cementare pokazuje da je sustina u borbi za dobijanje paketa akcija u firmama, domaci mocnici zele

da ih dobiju za bagatelu, i da sprece svakoga drugoga ko zeli da otkupi firme, da one budu samo njihova svojina. Umesto da

budu kaznjeni sto su upropastili losim menadzmentom samoupravna preduzeca, oni zele da budu sada umesto direktora,

vlasnici.

Iz Cementare" Novi Popovac je oglaseno da je ova cementara spremna za koncesioni aranzman.I dalje se vode pregovori u

vezi privatizacije Beocinske cementare sa nekoliko stranih partnera.

Cementara Kosjeric je zainteresovana za koncesiju grckom partneru koji obecava ulaganja i unapredjenja, dobre plate.

Savezna vlada je odlucila da proda zgrade CKJ na Uscu. Predvidja se na prolece privatizacija 500 preduzeca. Za nase tri

najvece cementare se prijavilo 6 kupaca.

Od prodaje cementara u Kosjericu, Novom Popovcu i Beocinu se dobija 138,9 miliona dolara

D. S t a n j e u 2 0 0 2 g o d i n i.

Tokom 2002 godine odmice proces privatizacije , ali sa svih strana stizu zamerke. Ponavlja se grabez i kupovina firmi za

bagatelu, korupcija, kriminal, provizije.

U januaru grcka firma koja je finansirala investicije i dala kredite za Trepcu trazi hotel "Interkontinental" kao

kompenzaciju..Nemacki partner zeli da ulaze u Borski rudnik.

Uprava sadasnje firme oko koje se spore AD Galenika i ICN je ponudila na prodaju svoje zgrade u ul. 29 novembra u

Beogradu, tzv. Prolek, cemu se usprotivila ICN tvrdeci da je to nezakonit postupak i da se ne moze prodavati tudja imovina i

de ce pokrenuti spor pred Arbitraznim sudom u Parizu.

Obavljena strana privatizacija cementare u Beocinu je postala jabuka razdora izmedju vojvodjanskih i srbijanskih politickih

stranaka.

Italijani naknadno proveravaju obavljenu privatizaciju Telekoma, Srbija.

U februaru je najavljeno da Vlada vraca deo Telekoma. Obznanjeno je da su Zmaj i IMT na prodaju.

U martu je drzava zavela prinudnu upravu u Mobtelu. Z.Markovic vlasnik firme Bel pagete koji tvrdi da mu je firma NK na

nezakonitnacin otela firmu poziva BK da se pokaje.

Prema Agenciji za privatizaciju na prijavi je 18 preduzeca za privatizaciju.

Nazalost, dijaspora je iskljucena iz privatizacija. Nova vlast nastavlja sa greskama prethodne, i sa predrasudama prema

dijaspori. Samo sada nema politickih predrasuda da je dijaspora anti-komunisticka, cetnicka, nego se za odbojnost prema njoj

daju druga obrazlozenja. :dijaspora od oko 4 miliona nasih ljudi van zemlje je vrlo brojna , bogata, obrazovana i strucna, sa

jakim vezama, ako dodje ovde da investira i privatizuje, dobice primat, uzece nam komande ne samo u ekonomiji nego i u

politici, zato je treba blokirati, opstruirati. I to se i cini. Pogledajmo sta se desava sa ICN koju je privatizovao M.Panic i od

koje je napravio biznis raj. Nju su oteli , i primerom ICN se plasi dijaspora da ne investira .Ima mnogo slicnih slucajeva. Nase

ljude iz dijaspore koj zele da ovde kupe firme, stanove, da provedu poslednje dane u tome onemogucavaju, otimaju njihovu

imovini novac, sprovode nasilje nad njima. Bez zastite drzave. na delu je jos jedna ujdurma i prevara koja ima za cilj da

manipulise uznemirenim ostrascenim nasim ljudima iz drzavnog aparata da donose pogresne odluke, i da tako sprece podrsku

dijaspore do koje bi ukoliko dodje nasa zemlja bila preporodjena i postala bogata i demokratska, i izasla iz krzie. Dijaspora je

ogromna unutrasnja rezerva koju treba da iskoristimo, a ne da dzovolimo politickim neznalicama i diletantima da to sprecavaju.

U aprilu -maju-junu-julu -avgustu privatizacije i koncesije postaju sve aktuelniji potezi. Stabilizacija zemlje i pravnog sistema

cemu tezi vlada stvara povoljnije uslove za ucestvovanje dijaspore i stranaca u poslovnim poduhvatima u zemlji.

Radnici PTT Srbija i Telekoma, Srbija optuzuili generalnog direktora PTT da zloupotrebljava sluzbeni polozaj

U maju junu i julu registruje se znacajan interes za privatizaciju secerana. Slovenci nude 30 miliona dolara za valjaonicu

aluminijuma u Sevojnu. Prodate su jos cetiri firme.

Privatizacija je vrlo sporna oblast jos od pocetka privatizacija krajem 1980-ih godina jer se neprestano vodi borba da se

mocnici docepaju paketa akcija za bagatelne cene. To se nastavlkaj i danas. Ova oblast je prepuna skandala i korupcije, kako

kada se radi o domacim tako i stranim interesentima. Dijaspora je iskljucena iz ovih transakcija, sto je pogreska sa kobnim

posledicama.

SPO je izdao sledece Saopstenje: DRAŠKOVI?: NE PRODAVATI STRANCIMA PREDUZE?A OD

DRŽAVNOG ZNA?AJA

Cetvrtak, 14. avgust 2002.

"Nijedno preduze?e od državnog i nacionalnog zna?aja ne sme da bude prodato strancima,

a privatna svojina i preduzetništvo moraju do postanu oslonac ekonomskog oporavka i

preporoda", izjavio je predsedni?ki kandidat SPO Vuk Draškovi? za radio stanicu "Srpski glas"

iz ?ikaga.

Izlažu?i osnove svog ekonomsko-socijalnog programa Draškovi? je naglasio da je interes

odgovorne i doma?inske vlasti da se zapošljavaju ljudi, da se radi i gradi, kritikuju?i sadašnju

vlast što nesnošljivim porezima spre?ava doma?a i strana ulaganja, a privatne preduzetnike

proglašava kriminalcima

U tri meseca (Septembar-oktobar-novembar) Privatizacije koje su kod nas pocele jos krajem 1980-ih godina su zestoko

osporavane kao pokusaj da politicki mocnici dodju za bagatelu do vecinskog paketa akcija. Nazalost, to se nastavlaj i danas.

SPO, saopstenje-27.11.2002.

U Leskovcu je nastao gra?anski protest protiv prodaje farmaceutskog giganta ''Zdravlja'' iz

Leskovca firmi ''Farmakos'' sa Islanda..Radnici Zdravlja su nezadovoljni potcenjiva?kom prodajom

fabrike za 3,5 miliona evra jer,izme?u ostalog,samo trenutna vrednost zaliha robe i sirovina

iznosi oko 15 miliona evra

Prodaja najuspešnije leskova?ke fabrike i dugogodišnjeg najprofitabilnijeg proizvo?a?a lekova

u Srbiji ''Zdravlja'' iz Leskovca islandskoj firmi ''Farmako'' za samo 3,5 miliona evra,izazivala je

danima veliki revolt radnika i penzionera ''Zdravlja'',ali i ogromnog broja Leskov?ana i gra?ana

Južne Srbije..,. "

Stranke, sindikati, organizacije, medija, optuzuju za rasprodaju zemlje.Postavlja se pitanje cene, provizija , sto nije nista drugoi

do mito i korupcija, i dobijanje citavih fabrika za bagatelu cenu. Poseban probem do koga dolazi su radnicka prava koji ce

dobiti otkaze, i kojima i njihovim porodicama nije garantovana socijalna sigurnost. A takodje nijedno preduze?e od državnog i

nacionalnog zna?aja ne sme biti prodato

strancima.

Prema medijima Vlada Srbije je donela dluku e da tri še?erane u Vojvodini ''proda'' funkcioneru Demokratske stranke

Miodragu Kosti?u, za svega devet evra.Še?erane u Pe?incima, Kova?ici i Ba?u objektivno vrede nekoliko miliona evra.. Vlada

je Miodragu Kosti?u, ispod svake realne

cene, prodala i zgradu Poslovnog centra ''Uš?e'' i okolno zemljište.? Ukoliko su ove vesti tacne, postavlja se pitanje o cemu

se ovde radi?

U decembnru se nazire sve sta se desavalo tokom godine. Tranzicija podrazumeva procese privatizacije. Ovaj proces je

odmakao ali je vrlo slozen i delikatan.A sto se vidi iz prikazanih primera.

U okviru privatizacije predviðena je i prodaja hotela "Central" u Zemunu. Hotel je od dvadesetih godina 20. veka bio

vlasni¹tvo Franje Jenèa starijeg. On je bio poznati zemunski preduzimaè i graditelj koji je veæ poèetkom 20. veka bio bogat i

ugledan graðanin Zemuna, sa velikom porodicom sa ¹estoro dece. Penzionisan je 1935. godine, kada je imao 68 godina. Posle

II svetskog rata oduzeta mu je sva imovina, u

korist dr¾ave, ukljuèujuæi hotel "Central" sa bioskopom.

Franja Jenè je ostao bez ikakvih sredstava i da bi stekao minimalnu penziju zaposlio se kao

osamdesetogodi¹njak u GP "Komgrap" kao rukovodilac gradili¹ta. Radio je pet godina na rekonstrukciji i

izgradnji vi¹e objekata u Zemunu (op¹tina, zgrada u Karaðorðevoj - 22. oktobra).

Mada je predlogom radi zabele¾be mere obezbeðenja ZK odeljenje iv op¹tinskog suda obave¹teno da postoje legalni

naslednici imovine koja je 1946. godine oduzeta Franji Jenèu starijem, oèigledno da Komisija za privatizaciju ovo ne smatra

bitnim i raspisuje tender za prodaju ovog objekta, hotela "Central" sa bioskopom, koji po dono¹enju Zakona o restituciji treba

da bude vraæen vlasnicima.

Goran Pitiæ, ministar za ekonomske veze sa inostranstvom, o podsticanju stranih ulaganja u Srbiju :Milijarda dolara, a mo¾da i

vi¹e, u 2003.:"Glavni aduti privatizacija u telekomunikacijama, duvanskoj industriji, Beopetrolu i jo¹ desetak tendera. Stranci se

interesuju za koncesije, ali i da otvaraju nova preduzeæa:

BEOGRAD- U 2000. godini kroz direktne strane investicije dobili smo 60 miliona dolara, u narednoj 160, a u ovoj godini to

æe biti oko 550 miliona dolara. Od te sume vi¹e od 300 miliona dolara donela je privatizacija, ostalo su direktna strana

ulaganja, ali ne gubite iz vida ni da su strani kupci domaæih preduzeæa preuzeli i konkretne investicione obaveze za ulaganja u

tim firmama u naredne dve-tri godine, obja¹njava Goran Pitiæ,srpski ministar za ekonomske veze sa inostranstvom. Na

primedbe da, uz postignutu makroekonomsku stabilnost, nije dovoljno uèinjeno upravo na ovom planu i da zato privredna

aktivnost nije dobila potreban zamajac, on odgovara poreðenjem sa drugim zemljama u tranziciji, koje ne potvrðuje takve

konstatacije.

U prve èetiri tranzicione godine, od 1990. do 1994, u uspe¹nim zemljama, poput Èe¹ke ili Maðarske, dakle

onima koje æe uæi u EU, udeo priliva stranog kapitala kroz direktne investicije iznosio je od 2 do 2,5 odsto

njihovog dru¹tvenog proizvoda. U onima koje su bile manje uspe¹ne kretao se oko jedan odsto, a u na¹oj zemlji,prema

pomenutim podacima, veæ u drugoj godini tranzicije to uèe¹æe prelazi dva odsto u dru¹tvenom proizvodu, obja¹njava Pitiæ, po

èijem mi¹ljenju, takvim rezultatom mo¾emo biti zadovoljni, jer nas on vi¹e nego izjednaèava sa uspe¹nim dr¾avama koje su

mnogo pre nas krenule u tranziciju.

- Prema planovima za 2003. godinu privatizacija bi trebalo da se ubrza, ¹to æe omoguæiti da se realizuje

oèekivanje da æe priliv stranog kapitala kroz direktne inostrane investicije u narednoj godini prema¹iti

milijardu dolara. Glavni aduti su prodaja dr¾avnog kapitala u telekomunikacijama, Beopetrol, duvanska

industrija, jo¹ desetak veæih tendera, kao i 1.500 aukcija. Naravno, uz pomenutu cifru sledi i obaveza

investiranja u narednim godinama u ova privatizovana preduzeæa koja æe dobiti strate¹ke partnere. U

narednoj godini, posle usvajanja Zakona o koncesijama, ¹to se oèekuje u januaru ili februaru,

moæi æe da se realizuju i aran¾mani o koncesijama koji, takoðe, mogu doneti znaèajan priliv kapitala, a za

¹ta veæ ima iskazanog interesa stranih investitora u oblasti puteva, komunalne infrastrukture, kori¹æenja geotermalnih voda,

ka¾e Pitiæ.

Po njegovim reèima, ono èega do sada nije bilo, da strane kompanije kod nas otvaraju nova preduzeæa,

najavljuje se za 2003, i neke ozbiljne strane firme spremne su da izaberu Srbiju kao destinaciju za takve nove investicije.

Ukoliko se to ostvari i pojaèa, pomenuta prognoza o prilivu stranog kapitala mogla bi i da se uveæa za nekoliko stotina miliona

dolara, ¹to je sasvim realistièna procena, tvrdi Pitiæ podseæajuæi da bi u tom sluèaju Srbija prestigla prosek koji su imale

uspe¹ne zemlje u tranziciji na poèetku tog procesa.

Odgovarajuæi na pitanje èime æe konkretno dr¾ava pomoæi takve planove stvarajuæi potrebnu povoljnu

investicionu klimu, Pitiæ navodi zaokru¾ivanje zakonske infrastrukture u naredna dva -tri meseca, pre svega dono¹enje Zakona

o koncesijama koji se veæ nalazi u skup¹tinskoj proceduri, zatim Zakona o lizingu i Zakona o zalozi koji je pro¹ao test na

republièkoj vladi. Takoðe, kako bi se ubrzala i pojednostavila ta procedura, predviðeno je formiranje centralnog registra za

registraciju preduzeæa, novih firmi i registraciju zaloga i lizinga, ¹to bi trebalo da bude jedan od stimulansa za potencijalne strane

investitore. Ono ¹to je za njih posebno bitno, jeste osiguranje od nekomercijalnog rizika, o èemu su postignuti dogovori sa

italijanskim Saèeom, nemaèkim Hermesom, francuskim Kofasom, a da pru¾i takvu podr¹ku svojim investitorima spreman je i

amerièki Eksim.

Pitiæ, takoðe, podseæa da se u republièkoj vladi priprema paket, èiji su deo i izmene Zakona o podsticaju

ulaganja koje treba da preciziraju koje investicije mogu da dobiju fiskalne podsticaje, u toku je projekat reforme katastra, slede

ozbiljne izmene Zakona o preduzeæima, razvoj hipotekarnog tr¾i¹ta kao preduslova za sni¾enje kamatnih stopa, a u 2003.

pokreæe se i projekat koji bi trebalo da prepozna konkurentske prednosti srpske privrede, odnosno koji proizvodi mogu da

imaju prepoznatljivu srpsku robnu marku na stranom tr¾i¹tu. Takve analize vr¹iæe se meðu proizvoðaèima name¹taja, voæa,

tekstila, u farmaceutskoj industriji.

Sve u svemu, ono ¹to je ekonomski deo, "gura se", zakljuèuje Pitiæ, napominjuæi da ostaje bitno pitanje za

svakog potencijalnog stranog investitora - politièki rizik koji se ovde jo¹ uvek smatra visokim. Zbog toga bi, po njegovom

mi¹ljenju, morao da se postigne jasan politièki konsenzus o nastavku reformi i da posle usvajanja ustavne povelje usledi stvarna

harmonizacija ekonomskih sistema Srbije i Crne Gore, odnosno buduæe dr¾avne zajednice."

PREDSTAVNICI MINISTARSTVA ZA PRIVATIZACIJU RAZGOVARALI SA POTENCIJALNIM KUPCIMA

DRU©TVENIH PREDUZEÆA:

Dogodine milijardu dolara od privatizacije

Jo¹ 500 miliona dolara oèekuje se od direktnih stranih investicija, istakao ministar Aleksandar Vlahoviæ. - Posle izmena

Zakona o privatizaciji ugovor o prodaji potpisivaæe samo predstavnici kupca i Agencije za privatizaciju, a ne i preduzeæa koje

se privatizuje. -Naredne godine na prodaju 1.300 preduzeæa

Naredne godine oèekuje se milijardu dolara prihoda od privatizacije i to ne raèunajuæi 500 miliona dolara koji bi u Srbiju

trebalo da stignu po osnovu direktnih stranih investicija, izjavio je juèe republièki ministar za privredu i privatizaciju Aleksandar

Vlahoviæ. On smatra da je to realna procena i da planirana suma mo¾e èak da bude i prema¹ena, jer æe biti prodato nekoliko

velikih, uspe¹nih kompanija, kao ¹to su “Beopetrol”, Duvanska industrija Ni¹, kao i dr¾avni paket akcija u “Mobtelu”.

U razgovoru s potencijalnim investitorima, odnosno kupcima domaæih dru¹tvenih preduzeæa, kojima su podeljene i nove

bro¹ure Ministarstva i Agencije za privatizaciju “Vi ste na potezu” i “Vodiè kroz ponudu”, Vlahoviæ je rekao da æe se

ubuduæe polovina privatizacionih prihoda kroz Fond za razvoj plasirati u proizvodna i izvozno orijentisana privatna ili

privatizovana preduzeæa, dok dru¹tvenim firmama neæe biti usmeren nijedan dinar. Jo¹ nije utvrðen naèin na koji æe se taj

novac distribuirati, a najbolje je da se plasira preko privatnih banaka, ocenio je on i poruèio da se sigurno neæe desiti “repriza”

1997. godine kada su preduzeæa vratila samo deset odsto kredita odobrenih na osnovu novca, dobijenog prodajom

Telekoma. Uz podseæanje da u bud¾etu Srbije za 2003. godinu postoji deficit od 3,7 odsto dru¹tvenog proizvoda, Vlahoviæ

je naglasio da æe se taj manjak pokriti iz realnih izvora, delom iz privatizacionih prihoda. On je saop¹tio da je u ovoj godini

ostvareno 300 miliona evra prihoda od

privatizacije, a novi vlasnici preuzeli su obaveze, potkrepljene garancijama, da æe u privatizovana preduzeæa u naredne èetiri

godine investirati jo¹ 280 miliona evra. Umesto planiranih 250 ove godine æe biti organizovane javne aukcije za vi¹e od 300

malih i srednjih preduzeæa, a do sada je tim putem uspe¹no

privatizovano 170 dru¹tvenih preduzeæa. S druge strane, od 50 planiranih, do kraja godine æe se okonèati 30 tendera, s tim

¹to æe u naredne dve nedelje biti pokrenuta tenderska procedura za jo¹ deset kompanija, kazao je ministar, i precizirao da je

na tenderima do sada prodato deset preduzeæa, a u devet

sluèajeva su okonèani neuspe¹no i moraæe da se ponove.

Vahoviæ je najavio da æe u prvoj polovini 2003. biti donet novi “privredni ustav”, odnosno zakon o preduzeæima, koji æe

morati da respektuje strate¹ki cilj, a to je tr¾i¹na ekonomija, sa dominantnom privatnom svojinom. Takoðe je pripremljen i novi

zakon o steèajevima, s tim ¹to se èeka usvajanje ustavne povelje dr¾avne zajednice Srbije i Crne Gore, jer je do sada ta

materija bila regulisana na saveznom nivou, a uskoro æe preæi u republièku nadle¾nost, kazao je resorni ministar i naglasio da

je veæ u toku obuka steèajnih upravnika i sudija. Uz to, on je najavio stvaranje centralnog registra svih preduzeæa i

preduzetnika u Srbiji, a veæ u januaru bi trebalo da bude osnovan garancijski fond. Po njegovim reèima, naredne godine æe

biti okonèano restrukturiranje 40 velikih dru¹tvenih preduzeæa, èime æe se omoguæuti prodaja “supsidijara”, odnosno malih

zavisnih firmi, jer je cilj da se one pre privatizacije

maksimalno oslobode dugova.

Ministar za privatizaciju je rekao da æe ove godine inflacija biti 15,5 odsto, od èega je dve treæine poskupljenja posledica

otklanjanja dispariteta cena. Istovremeno, bruto dru¹tveni proizvod je poveæan za tri posto, dok se za narednu planira rast od

¹est procenata, èemu bi trebalo da doprinese i veæe

uèe¹æe opreme u ostvarenom uvozu, dok je smanjen udeo potro¹ne robe.Zbog èvrste bud¾etske discipline na svim nivoima

poveæana je efikasnost, pa su neto gubici preduzeæa u prvom polugoðu bili za 31 odsto manji nego lane u istom periodu, dok

je neto dobit realno poveæana za 69 procenata. Izmeðu dva

oktobra i plate su realno porasle za 20 posto, dok je promet uveæan za 15 procenata, kazao je Vlahoviæ. Agencija za

privatizaciju, po reèima njenog direktora Vladimira Èupiæa, je tokom aukcijske privatizacije od 168 ponuðenih veæinskih

paketa prodala 147, a od 83 manjinska - 37 i ostvarila ukupan prihod od 79,4 miliona evra. On je najavio da æe naredne

godine na prodaju biti ponuðeno 1.300 preduzeæa, a samo od poèetka decembra do kraja februara biæe organizovane

aukcije za 320 preduzeæa, ili vi¹e od sto aukcija meseèno.

4.Provale, kradje, pljacke, ucene

A. Rezime . I u 2002 godini se nastavljaju ucestale provale, kradje, pljacke, ucene, otudjivanja tudje imovine. Novinske

stranice su prepune vesti o tome, sudovi su zatrpani podnescima gradjana, gradjani se zale na sve strane. Nema zastite ni

podrske. Sto ohrabruje pocinioce. Sta se vredi zaliti sudu ili drzavnom organu kada nema zastite? Glasaci su i zbog ovoga

narocito bojkotovali izbore. Ima nekih pomaka u raskr inkavanju afera i zloupotreba ali je to proces koj tek treba ohrabriti.

C. Stanje u 2000 i 2001 godini 2000

g-Nastavljen je trend kriminalizacije drustva.

U poslovne prostorije ABC su u ponedeljak 31 januara oko 19 casova usli izvrsioci Privrednog suda u pratnji MUP-a Srbije i

privatnih detektiva i bez ikakvog sudskog resenja izvrsili popis imovine ABC Produkt i zabranili rad na stamparskim masinama i

odredili stecajnog upravnika. Aleksandar Petrovic, advokat, sto prenosi Glas javnosti, tvrdi da je na delu nezakonita mera.

Vlasnik zgrade je iskljucivo ABC

Produkt.

Stranka Zelenih se zali da je kancelarijia poslednjih godina u vise navrata bila provaljena i pokradena, 28 januara opet je doslo

do kradje delova PC, arhive, stvar je prijavljena SUP-u. 3 februara nepoznati provalnicu su pokrali i obili prostorije OO DS

Palilula u ul. 27 marta 35 i odneli kompjuter, stampac, telefon. DS tvrdi da je mozda bila po sredi zelja da se ukrade stranacka

dokumentacija koja je bila memorisana u racunaru.

Prema saopstenjima SPO doslo je do neovlascenih i nasilnih ulazaka u stanove nekolicine njihovih funkcionera. Funkcioneri

Napredne stranke se zale na provalne kradje takodje. dr. Nina Drndarski, aktivista DS i sekretar Drustva za zastitu zivotinja je

jedna od mnogih koja je zrtva provalnih krada, 27 februara je

obijena i pokradena njena vikendica u selu Dobrica kod Alibunara.

Da se ne radi o pojedinacnim slucajevima svedoce i zalbe koje smo primili od pojedinaca iz Srbije i iz unutrasnjosti. Kao sto

smo naveli u ranijim izvestajima, prema proverama u Beogradu je npr. znacajan postotak domaicinstava pokraden, ili je bilo

provala u njihovim stanovima. U ulici Stanka Paunovica na Miljakovcu gde stanuje T.Krsmanovic je bilo takodje vise provalnih

kradja..Zrtve se zale da oni koji su to pocinili znaju sve podatke o rasporedu u stanovima i da im je neko to odao. Rasireno je

uverenje da je to delo razvlascenih policijskih struktura, ili i onih koji su jos na pozicijama, koji su nadzoravali ili nadzoravaju

navodne "neprijatelje" i koji sve to znaju i koji su u dosluhu sa provalnic ima i dele plen sa njima.

Nasa organizacija je u medjuvremenu dobila od advokata firme Bel Pagette podatke o otimacini ove firme od strane lokalnih

mocnika do cega je doslo 1995 godine. Ova firma je oduzeta na vrlo slican nacin i po slicnom scenariju kao i firma Milana

Panica ICN. Bel Pagette je bila prva firma u oblasti telekomunikacija i pruzanja pejdzing usluga, ali i u razvoju ostalih sluzbi

telekomunikacija. Osnovao je g. Zoran Markovic 6.7.1990 godine na osnovu cl.12 i 13 Zakona o stranim ulganjima. U skladu

sa tim zakonom Bel Pagette Beograd i Bel Pagette Corporation Toronto, zakljucuju dana 22.11.1990 godine Ugovor o

zajednickom ulaganju ,po kome strani ulagac ne stice pravo vlasnistva nad kompanijom, vec samo pravo na deobu profita.

Zoran Markovic je uspesno vodio poslovanje kompanije do kraja 1995 godine kada mu je prema njegovim advokatima

preduzece oduzeto od strane firme Braca Karic. Za ovo vreme je stvroio neverovatan uspeh .U sistemu Bel Pagette se nalazilo

oko 20.000 korsinika pejdzing sistema, poruke su bile primane na teritroiriji SRJ ali i u susednim zemljama. Imao je

kompanije u Crnoj Gori, Vojvodini, Kosovu, Rumuniji, Poljskoj, Italiji, sa teznjom objedinjavanja u PEPS (Panevropski

Pejdzing sistem) ciji bi se centar nalazio u Veogradu. Sa 400 mladih i obrazovanih i obucenih zaposlenih Bel Pagette je vise

puta nagradjivan kao nausjespesnija privatna kompaninja u oblasti telekomunkikacija, marketinga, ukupnog poslovanja, a Z.

Markovic je nagradjen 1994 godine kao najbolji od 100 najuspesnijih menadzera u Jugoslaviji. Pored svoga rada i razvoja Bel

Pageette je do kraja 1995 godine bio vodeca firma i po svojim humanitarnim i dobrotvornim akcijama, osnovao je i Fonda za

zastitu manastira Srbije, nesebicno je pomagao skole, bolnice, kulturu, i vodio i vrigu o svakom zaposlenom ,svaka beba je

dobijala po 1.000 USD. Sa firmom"Braca Karic" je imao dobre odnose . 18.10.1995 Privredni sud je naimenovao novog

nelegalnog direktora .Bel Pagtete smatra da iza ovoga stoji BK koji je to javno poricao. Zatim je ne cekajuci pavsonazno

resenje udjeno nasilno u prostorije i zabranjen je ulazak Zoranu Markovicu. Pocinje progon, krivicno gonjenje, hapsenje,

pritvor Z. Markovica ,o tome je uveliko pisala nezavisna stampa. 1997 Privredni sud uvidja svoju pogresku, ali to ne prihvata

Visi provredni sud koji sve vraca ispocetka. Od 1995 iako se g. Zoran Markovic vodi kao vlasnik 30% vrednosti, nista mu

nije uplaceno po osnovu ostvarenog profita. Kompanija je najvecim delom unistena, sa oko stotinak zaposlenih i sa znatno

smanjenim brojem korisnika usluga. Prema njenim advokatima, Bel Pagette je posluzio BK da uzme kvalitetne, obucene

kadrove za razvoj svoga sistema. g.Zoran Markovic sada zivi u Kanadi, sa nadom da ce pravda pobediti i da ce moci da se

vrati u zemlju.

6 aprila je Dragan Zdravkovic provalio u nase podrumske prostorije u Visokog Stevana broj 11 u Beogradu , u prostorije

ciji je pravni titular Nole Lekaj, clan Saveta Pokreta za zastitu ljudskih prava, odneo svu nasu arhivu,neprocenjive moralne

vrednosti sa vise hiljada dosijea o krsenjima ljudskih prava, i knjige vredne 20.000 DEM, i kazao da to pocinje da rasprodaje

kao staru hartiju. Odmah sm pozvali MUP Stari grad koji nije uintervenisao, kao ni Prvi opstinski sud, Prvo opstinsko javno

tuzilastvo, GSUP, Ministarstvo pravosudja, sve do danas nasa zaplenjena imovina nije vracena a u nasim prostorijama se nalazi

pocinilac a navedeni drzavni organi odbijaju da postupe po zakonu.

Predstavnistvo “Alitalije” su 8.juna opjlackali i odneli oko 550.000 DM .

Ovakvo stanje ukazuje da nova vlast jos nije u stanju da se uhvati u kostac sa kriminalcima, i ujedno indicira.neophodnu i brzu

akciju.

2001 god-.

U 2001 godini se nastavljaju kriminal, provale, kradje, otimacine, posezanja za tudjom imovinom. Primera radi ovde navodimo

samo nekoliko slucajeva. DOS, DSS, DSS i nova vlast padaju na ispitu. Gradjani su ogorceni, nema promena, isto kao i ranije.

Dragan Zdravkovic jos nije vratio nasu zaplenjenu arhivu, njega stite sudovi i jos neki drugi iz policije.

U januaru 2001 godine su nastavljeni nasrtaji na privatnu svojinu, provale, pljacke.Milan Mladenovic, knjizevnik i direktor

Izdavacke kuce SFAIROS, i predsednik Konzervativne stranke( bio je kandidat za predsednika Srbije na izborima 1990

godine) je opljackan 1 januara ove godine izmedju 5 i 6 casova, kojom prilikom su nepoznate osobe za vreme njegovog

otsustvovanja provalile u njegov stan u ul.Jakuba Kuburovica broj 3 u Zemunu, i odnele nov PC, stampac, telefon i faks, i ceo

hard disc na kome su se nalazili ukucani tekstovi njegovih desetak licnih novih knjiga spremnih za izdavanje, i tekstovi

vise drugih knjiga drugih autora spremnih za stampu, kao i celokupna arhiva SFAIROS-a. Ovoj provalnoj kradji je prethodila

22 decembra prosle godine, dakle nekoliko dana pre toga, slicna provalna kradja, ocigledno da je to samo bila priprema za

glavnu novogodisnju provalu.Milan Mladenovic je 22 decembra obavestio MUP Zemun, koji nije nista preduzeo da ustanovi

identitet provalnika. Sto se tice provalne kradje od 1 januara, ni tada MUP Zemun nije hteo da reaguje, nego tek kada je

Mladenovic zapretio da ce obavestiti DOS i medija. tada je poslat jedan inspektor ali nista nije preduzeto energicno i stvarno

da se pronadju provalnici. Mladenovic tvrdi da MUP Zemun odbija da obavi istragu i da stiti provalnike.

Milan Mladenovic ,nas prijatelj i dugogodisnji koalicioni partner ,se obratio nasoj organizaciji molbom da mu pruzimo pravnu

pomoc i da o tome obavestimo javnost. On tvrdi da je na delu otimacina rukopisa njegovih knjiga i arhive stranke i Sfairos-a i

da to ima politicku pozadinu.Milan Mladenovic je pre petnaestak godina proveo godinu dana na robiji zbog verbalnog delikta.

Njemu je posle toga policija zaplenila rukopise vise njegovih neobjavljenih knjiga i do danasanjih dana jos ih nije

vratila.Mladenovic se zali na nastavak politickih progona i u 2001 godini.

Radi se o novoj zapleni politicki nekonformnih knjiga Milana Mladenovica i drskoj provalnoj kradji, iako je na vlasti DOS.

dr.Zarko Gavrilovic, protojerej, i predsednik SSSS obavestava Pokret za zastitu ljudskih prava da je poslednjih dana doslo do

provale prostorije njihove stranke u Mutapovoj br.12 u Beogradu.

Provaljeno je i u stan pesnikinje Draginje Urosevic iz Beograda. Sreda, 7.2.2001.nepoznati pocinioci obili su i opljackali

prostorije Opštinskog odbora Srpskog pokreta obnove Rakovica, koje se nalaze u zgradi mesne zajednice "Mitar Bakic".

Provala je izvršena u noci izmedju 5. i 6. februara, a iz kancelarije Opštinskog odbora odneti su kompjuter, štampac, skener i

telefonski aparat.Pripadnici MUP Srbije izvršili su uvidjaj, sacinili zapisnik i procenili štetu na hiljadu i dve stotine

maraka.Srpski pokret obnove u Beogradu saopstava da je postao stalna meta lopova koje policija ne uspeva da otkrije.

Nedavno su u dva navrata poharane i prostorije opštinskog odbora SPO Stari grad. SPO je zahtevao od novih celnih ljudi

MUP Srbije da hitno otkriju pocinioce ovih krivicnih dela.(Nasa napomena: Podrzavamo SPO u borbi za svoja prava i

bezbednost prostorija,ali taj isti SPO je nasu organizaciju 1997 godine nezakonito izbacio na ulicu iz nasih legalnih prostorija u

Mutapovoj ul. broj 12 u Beogradu).

Serije provala i pljacki stranackih prostorija se nastavljaju, slicno kao i ranije.

Holding kompanija"Centrotekstil" je opljackana pocetkom februara, lopovi su odneli dokumentaciju vrednu nekoliko miliona

nemackih maraka. Doslo je do kradje u Institutu za bakar u Boru. Oglasila se SRS sa saopstenjem da su njihove prostorije u

Skupstini Srbije bile provaljene i opljackane,sto je kasnije bilo demantovano.. Obijena je ambulanta u Ugrinovcima.Provaljene

su prostorije preduzeca Hipnos iz Beograda.

Opljackana je dr.Dusanka Lubaj, lekar, clan Upravnog odbora Sindikata penzionera ICN"Nezavisnost"

dok je je primila njenu penziju u Posti ,Blok 45 Novi Beograd, bila je napadnuta u zgradi poste od

mladica koji joj je oteo novac i tasnu sa cekovima i dokumentima i pobegao. dr.Lubaj je otimacinu prijavila MUP-a Novi

Beograd. Nedavno je provaljeno u kucu Branke Radulovic, apotekarke, takodje clanice Upravnog odbora ovoga Sindikata.

Funkcioneri Pokreta znaju licno ove dve sindikalne aktivistkinje

Ovakvi slucajevi su ucestali. Nama se zale nasi aktivisti da im i dalje ulaze u stanove, smetaju u upotrebi telefona, interneta, i na

druge nacine

Prema listu Glas javnosti u preduzecu ABCDE,Stamparija "Glas" nadstavlja se bezakonje zapoceto jos ranije primenom

Zakona o javnom informisanju, nepravda nije otklonjena. Stamparija Glas je dobila delic onoga sto joj je bilo oduzeto

prethodnim Zakonom o informisanju , i izrazava nadu da ce biti obestecena i za ostatak konfiskovane imovine.

U martu je bilo dosta govoro o zlatu koje je na nerazjasnjen nacin preneto iz zemlje u Svajcarsku. U martu se nastavlja trend

provala ,plajcki i otimacina, npr. opljackana je Banjalucka banka u Beograd kojom prilikom je odneto 350.000 nemackih

mara.Opljackana je i Kontrol banka u Beogradu kojom prilikom je odneto 114.000 nemackih marki. 10 marta je opljackana

zlatara u Nusicevoj ulici u Beogradu, a vlasnik ranjen.

U martu su na videlo iznete brojne afere bivsih funkcionera prethodnog poretka.Tako je obznanjeneo da je Kertes "ispario"

10,5 miliona DM.

U maju je drzava na celu sa DOS-om je navodno objavila istinski rat svercerima cigareta. Sto bi trebalo da bude korak napred

DOS-a u obracunu sa kriminalcima i mafijom. Otkriveno je da je bivsi ministar Tomislav Milenkovic putovao o tudjem trosku.

U maju se nastavljaju provale, kradje, otimacine i razbojnistva, DOS nije u stanju da taj trend zaustavi. Stampa je prepuna

izvestaja o tome. I nama se mnogi zale,

Aleksandra Pesic Krsmanovic iz Beograda je dala Stevi Miljusu 5.000 Dm da je izvede sa detetom za

Kanadu, da obezbedi vizu i pasos, ovaj je prevario i odbija da vrati novac, a stite ga uticajni ljudi i dan danas u policiji.

NN sin jednog opozicionaar student je nedavno napadnut od kriminalaca na ulici pokusana je otmica mobilnog telefona, a

posle nekoliko dana je na njega jurnuo automobilista i povredio ga, oni koji su nadlzeni ne reaguju. Znamo vise ovakvih

slucajeva.

Konstatovano je da se nastavlja sverc cigaretama., kisele vode .Prema medijima Astra banka posluje rizicno i ima novac na

Kipru. Dinkic je izjavio da su parama Astra banke pravljene vile na Dedinju.U nadleznim drzavnim sluzbama se priznaje da

Dunavom i dalje vladaju sverceri.

Komitet za ispitivanje zloupotreba saopstava da onima koji ne budu hteli da plate ce biti zaplenjena imovina. Prema zvanicnim

izvorima od naplate ekstraprofita se moze u novembru ocekivati 100 miliona .9 novembra je najavljena prinudna naplata

ekstra-profita.

Drzavni nadlezni organi oglasavaju da ce poceti kontrola uvoza nafte. I tvrde da se od nelegalnog uvoza banana zaradjuju

ogromni prihodi. N.Medojevic je izjavio da svakog dana u Srbiju udju 2-3 slepera svercovanih cigareta

Mirjani Markovic se sudi zbog nezakonite dodele stana dadilji sina Marka.. Saznalo se da Lilic, Kertes i Bojic ne placaju

komunalije-tvrde perdstavnici Gradske vlade.

Prema zvanicnim izvorima u Srbiji 5o ljudi sada ima 50 miliona maraka, pod udar zakona doci ce neki ljudi zi sadasnje

Republicke vlade-tvrdi Vuk Obradovic. Vlada i DOS su poceli da se obracunavaju

sa svercerima cigareta i nafte.DOS i Vlada su razotkrili malverzacije u vezi dodele stanova u Organima Federacije, npr. stan od

180 kv.metara je dobijan za 17.000 DM. Prema organizaciji"Otpor"mutni poslovi su vodjeni preko kiparskih .Eskalira spor u

vezi mogucnosti napalte poreza na ekstra promet..S.Beljanski predstavnik Vlade Srbije je izjavio da je opseg korupcije u ovoj

godini prevazisao sva ocekivanja. Ustanovljeno je da je Dragan Tomic, bivsi predsednik Skupstine Srbije preneo devize na

strane racune.

Zvanicnici su postavili pitanje :GDE JE ZAJAM OD PREPORODA SRBIJE?

U januaru 2001 g je stavljeno na dnevni red pitanje odgovornosti 56 drzavnih i partijskih funkcionera prethodnog poretka zbog

malverzacija sa Saveznim stambenim fondom i nezakonitim dodelama stanova preko reda i mimo propisanih kriterijuma.,cime

su ostetili za 10 milona nemackih maraka. Zoran Lilic koji je takodje bio prozvat se brani da je nevin. Ovakav postupak je jos

jedan dokaz da DOS zeli da postupi u duhu zelja naroda.

Saopsteno je da je krajem godine bilo dato pojedinim funkcionerima oruzje koje njima ne pripada. 24 januara 2001

g.Slobodan Milosevic je dobio nalog da se iseli iz Uzicke ulice.

U avgustu je ponovo vrlo veliki broj gradjana se zalio na enormno povecane racune za telefonske usluge za telefon. Neki nasi

poznanici koji nisu imali nikakve telefonske razgvore sa inostranstvom su dobili racune od nekoliko hiljada dinara jer su

navodno razgovarali sa Australijom.

Nastavak ovakvih kriminalnih radnji izaziva duboko nezadovoljstvo gradjana i stvara nepoverenje prema DOS-u i

Vladi.Ukoliko DOS to ne spreci sigurno ce ubrzano gubiti ugled u ocima gradjana.

S t a n j e u 2002 godini.(navodimo samo neke podatke).

U ovoj oblasti nema bitnijih promena u 2002 godini, novine su prepune vesti o provalama, pljackama, otimacinama. Gradjani

se zale masovno da se pljacke nastavljaju. Drzavni organi cine napore da kazne znacajnije pocinioce ali jos nema znacajnijih

rezultata.Mnogi su se obogatili poslednjih desetak godina, niije razjasnjeno kako i na koji nacin? Kriminalci i dalje nekaznjeno

vrsljaju i plajckaju i ucenjuje gradjane. Ovde navodimo samo nekoliko primera ,ilustracije radi.

Januar-

Nadlezne drzavne sluzbe sprovode istrage i iniciraju kaznene postupke protiv onih koji su pocinili zloupotrebe.Ali to je jako

slozen i delikatan proces jer su se prekrsioci zakona organizovali i povezali i prete vladi. Tako je npr. Vuk Obradovic izjavio da

mafiji nisu posecena krila.

Nadlezna drzavna sluzba je otkrila da je Slobodan Milosevic otkupio vilu na Dedinju 1991 godine za 2.500 nemackih maraka

a cija je vrednost bila 364.000 DM.

Nastavljaju se provale, kradje, otimacine .i druge kriminalne radnje. Primera radi navodimo da je provaljena i opljackana 15

januara prostorija Udruzenja izdavaca i knjizara , da su na meti bile menjcanice novca.

Pokrenuta je istraga protiv Zivke Knezevic u Okruznom sudu zbog zloupotreba sa dodelom stanova.

Sverc cigareta se ne zaustavlja, mada se cine energicniji pokusaji i vlasti su u januaru uhapsile grupu svercera cigareta.

Vlada je najavaila da ce do kraja januara biti obznanjeni podaci o imenima jos nekih ekstraprofitera.

A.Radovic sef Komisije za istrazivanje zloupotreba obznanjuje da je naplaceno 50 miliona ekstraprofita, za 400 miliona su

napisana resenja .

Vlada sprovodi istrage u vezi zloupotreba Dragana Tomica bivseg predsednika Skupstine Srbije , direktora Jugopetrola,

ustanovljeno je da je cerki u Kanadu prolsedio na racun 300.000 dolara. D.Tomic je dobio priznanje"Gramat' SPC za

humanost. , a on je kao sto se vidi osoba koju krase osobine sebicnosti i nemoralnosti. A potrebno je ispitati njegovu ulogu u

sunovratu"Rekord"Rakovica i u "JUGOPETROL:"u. D.Tomic je progonio neistomisljenike. T.Krsmanovic ,predsednik nase

organizacije je konkursom bio izabran za Sefa Sluzbe"Marketing" u Rekord-u Rakovica , marta 1997 godine, Direktor

Marketinga je bio Dragan Tomic. Krsmanovic je zatekao Sluzbu marketinga sa 5 zaposlenih neaktivnu i pasivnu, iznasao je

radne zadatke i sproveo istrazivanja, i ustanovio da Rekord ubrzano i jako gubi ucesce vec vise godina u jugoslovenskom

trzistu u korist firmi iz Slovenije i Hrvatske. I analizirao je uzroke.I predlozio mere.To je ucinio sa najboljim namerama i ponudi

iskrenu saradnju D.Tomicu, sa kojim se zna jos iz studentskih dana u Beogradu.Umesto toga povredjena sujeta D.Tomica u

sprezi sa naredbodavcima iz SUP-a i SDB-a, je navela D.Tomica da T.Krsmanovica odmah smeni, optuzi ga na skupu vise

stotina zaposlenih Rekord-a za podsticanje radnika na pobunu protiv drzave i legalnih rukovodioca Rekord-a, Tomic je tuzio

Krsmanovica sudu i zahtevao da bude smesten na neodredjeno vreme u specijalnu zatvorsku ustanovu kao opasan subverzivan

element po drzavu. Jedina krivica Krsmanovica je bila sto je objektivno analizirao i napravio dijagnozu firme i predlozio mere, a

trebalo je da pise hvalospeve i da ulepsava. Povrh svega Tomic je nastavio da progoni Krsmanovica sve do nedavno, i da

inicira represalije protiv njega i protiv njegove bivse supruge koja je do nedavno bila zaposlena u Rekord-u. U Rekord-u je bio

zaposlen i Zoran Lilic. Krsmanovic je zastupjauci stavove nase organizacije da ne treba zagovarati revansizme ponudio

D.Tomicu susret i vansudsko poravnanje, nije dobio ni odgovor od Tomica. Stvar ce biti razjasnjena pred sudom posto

ocigledno D.Tomic nema nimalo grize savesti za sve ono sto je pocinio Krsmanovicu., bez stvarnog povoda sa njegove strane.

I sto ga je materijalno ostetio. Zato ce odgovarati. U Rekordu tvrde mnogi da je se Tomic nezakonito bogatio jos u toj firmi.

Prema izvorima iz firme"Geneks" Privredni sud je leglo korupcije.

Februar..

I u februaru su nastavljene kradje i provale. Vlasnik menjacnice kome su lopovi oteli 90.000 DEM strajkuje gladju da bi sudski

proces bio ubrzan i efikasan. U Srbiji se u februaru nastavlja sverc cigareta, po slepu se zaradi 500.000 DM.

EPS se izvinio gradjanima za netacne tarife i obecao obestecenje i kompenzacije, i da ce krivci biti smenjeni. Postavlja se

pitanje kako je tako nesto bilo moguce?

Ima zloupotreba i sa racunima za komunalije koje isporucuje Infostan. Ovi racuni su enormno porasli, i veliki broj gradjana nije

u stanju da plati komunalije i druge dazbine, cela plata cesto nije dovoljno da se plate struja, grejanje, telefon i komunalije.

Mnogi gradjani koji nisu bili u stanju da plate komunalije su dobili sudske naloge sa zateznim ogromnim kamatama i troskovima

IV Opstinskog suda i zahtevom da u roku od 6 dana sve to plate pod pretnjom sudskog izvrsenja i zaplenom stvari. Znaci sud

zahteva velike sudske takse i pokrice svojih troskova koji su enormno uvecani i preterani i nerealni, a ti isti sudovi onima od

kojih traze da im plate za sudske troskove i usluge, nisu nista ucinili u njihovim sudskim sporovima jer rocista odlazu i navijaju

za one sudeonike koji krse zakon. dakle, u tudjem oku vide trun a u svome ne vide panj.

A treba platiti i poreze. A sta ostaje za hranu, ili lekove?

EDB i EPS su oglasili da su osteceni od svojih bivsih rukovodioca koji su opljackali milione nemackih maraka. A gde su ti

njihovi funkcioneri? Sto ih ne hapse i sude?

Korupcija, kradje, mito, bezakonje, su se razvijali decenijama i sada su takvog dzinovskog opsega da blokiraju bilo kakve

promene na bolje. To je kancer. Potrebna je hitna i energicna intervencija da se spase nacija i drzava.

Mart

U martu se nastavljaju kradje i provale, ucene, sverc, korupcionaske afere. Opljackano je 5,6 miliona evra ali je kasnije lopov

pronadjen i novac vracen.

Drzavni funkcioner Beljanski zaduzen za borbu protiv korupcije tvrdi da su koreni korupcije u vlasti.

V.Ilic je izjavio da deo Vlade ucestvuje u svercu.

U Subotici je za desetak dana prema Glasu javnosti provaljeno u 14 stanova.Smatramo da je to rasireno, znamo vise stanova

koji su obijeni poslednjih dana u Beogradu. Provale se nastavljaju, sto je znak da su zatajili policija i sudstvo.Sta da govorimo o

tome kada je nama provaljeno u prostorije koje su opljackane jos aprila 2000 godine, sudije i policija stite provalnika.

Nastavlja se sverc cigareta.

Osnovano je Udruzenje ostecenih telefonskih pretplatnika. Telekom Srbija zahteva od gradjana da stite svoje postanske

sanducice u zgradama.Oni to ne mogu uciniti jer kradljivci imaju kalauze, ne mogu strazariti danonocno. To je stvar za policiju i

sudove, posle drakonskih kazni nekoliko kradljivaca telefonskih impulsa toga vise nece biti.

EPS sa svoje strane jos nije rascistila nacin formiranja svojih tarifa i tu jos ima nepravilnosti . Infostan koji naplacuje komunlaije

izrice vrlo visoke zatezne kamate zajedno sa IV Opstinskim sudom za kasnjenje isplate racina za komnunalje, a taj isti sud

nastavlja da sudi nepravicno i da tako stiti lopove., i povrh svega naplati suidske takse.

April-maj-juni-juli

Telekom Srbija i PTT su optuzeni da su zaradili milione maraka na vrucim linijama( 041.), Poseban problem je udar na

dzepove gradjana od strane EDB. Infostan izrice vrlo visoke kamate onima koji ne plate racune na vreme preko sudova, a ti isti

sudovi i dalje stite lopove i kriminalce.

Avgust

U avgustu se nastavljaju kradje ,provale i pljacke.Primera dai navodimo pljacku novca u Zavodu za transfuziju krvi kojom

prilikom su naoruzani otmicari odneli 2,5 miliona dinara, a jedan deo je izgubljen pri bekstvu.

Uhvacen je inspektor MUP-a Srbije da je primao mito, svake nedelje po 500 DEM, od strane kriminalaca,.

Vlada cini napore da unapredi stanje ali pada na ispitu kada se radi o borbi protiv kriminala..

Sept-okt-novembar

U Srbiji i Crnoj Gori se nastavlja crni trend provala, pljacki, ucena, kradja, otimacina i razbojnistava.Sto je dokaz da nova vlast

nije uspela da zaustavi kriminal u zemlji.

Decembar.

Krajem meseca su kriminalci ubili i opljackali postara u Zemunu, i opljacjkali postu u Cupriji. Doneta je odluka da se obustavi

isplata penzija u novcu nego preko nekih cekova, u dogovoru sa postarima. Prema beogradskim medijima kriminalci krajem

decembra ucestalo napadju na sve redom, prodavnice, samposluge, supermarkete, itd.

Dragan Zdravkovic jos nije vratio Krsmanovicu opljackanu imovinu. Dusanka Bekker-Isakovic iz Holandije, poreklom iz

Kragujevca je opljackana od njenog preduzimaca Zaljevskog koga stiti kragujevacki sud.

Poseban i masovan vid pljacki je onaj koji se obavlja preko sudova, koji jos uvek nisu pravicni, koji rastezu resenja i stite

pljackase i one koji krse zakon.

5.Takse, porezi ,kazne

A.Rezime. U 2002 godini je doslo do ogromnog porasta poreza, raznih taksa i nameta, do daljih zloupotreba i nasrtaja na

dzepove gradjana , masovnih isporuka nerealnih preteranih racuna za razne usluge, pre svega za struju i komunalije, sto

oznacava dalji trend otudjivanja imovine gradjana. Drzavi treba nobvac, i zavodi takse. Ali je potrebna mera, tako cineci de

doci na kratko do novca, ali ce osiromasiti gradjane i privredu, i ohrabriti sudije da nepravicno sude( jer su enormno povecane

sudske takse i razni sudski nameti kojima se pokrivaju plate sudija, te sudije gde god mogu odrede sudeonicima velike

namete). Preterane takse destimulisu privredu. Ovakvo stanje izaziva ogromno nezadovoljstvo gradjana koji bojkotuje izbore i

novu vlast. Vlada nema sluha za probleme masa. Ne shvata manipulacju razvlascenih kojii iz svega toga profitiraju jer narod

izazivaju protiv nove vlasti. Svi zajkedno, i razvlasceni i nova vlast nisu svesni da tako cineci svi zajedno destabilizuju zemlju i

pojacavaju agoniju.

2000 godina.

Prosla godina je bila godina rasta poreza i svakojakih zahvatanja za svrhe korumpirane vlasti.Iz Sindikata penzionera i

vojvodjanskih politickih stranaka i organizacija za zastitu ljudskih prava se saznaje pocetkom godine da se seljaci u Juznom

Banatu samoorganizuju pred poreznicima koji dolaze da plene imovinu onima koji nisu platili porez. Drzava koja takodje ne

ispounjava svoje obaveze prema njima, ne moze od njih zahtevati ispunjavanje njihovih obaveza.

Pocetkom novembra je se Savezna vlada oglasila da se ukidaju takse za izlazak iz zemlje.

Poslednjih meseci godine je doslo do rasta poreza i taksa.

2001 godina

DOS i nova vlast su u 2001 godini drasticno povecali svakojake poreze i namete. Npr. Vlada RS je odlucila da stupi na snagu

novi Zakon o akcizama i Zakon o porezu na promet od 1 aprila, 2001 g.poreska stopa 20 odsto. Predvidjen je ekstra porez

za 200 najbogatijih porodica.Vuk Obradovic je izjavio da se ocekuje od toga nekoliko stotina miliona dolara ekstra dobiti.

Poskupele su komunalije. Prema propisima o ekstra profitu Karici treba da plate 68 miliona maraka, Simpo 25 i Stankom 21

milion maraka.

Porezi su postali veliki teret za stanovnike i privrednike. Uveravanja republi?kih vlasti da novi poreski zakoni ne?e bitnije uticati

na rast cena i životni standard demantovana su ve? na po?etku njihove primene.

Masovna poskupljenja, kao i još neispoljena negativna dejstva ovih zakona na privatno preduzetništvo, zanatstvo,

poljoprivredu i ekonomske tokove u celini, dalje ?e produbiti socijalnu krizu i ozbiljno ?e kompromitovati neophodne

tranzicione reforme.Posebno zabrinjava izostanak odgovaraju?ih javnih uputstava o novonastalim poreskim obavezama koje

proisti?u iz vlasništva stanova, automobila, redovnih i dopunskih primanja i zarada na godišnjem nivou, jer je o?igledno da

ogromnu ve?inu gra?ana upravo s ovim novonastalim poreskim obavezama ?ekaju razna neugodna iznena?enja.

Napominjemo da je sa novom poreskom poilitikom stvoreno haoticno stanje. V.D iz Beograda je dobila nalog da plati porez

od vise desetina hiljada dinara za drzanje video kluba sto je bilo pogresno. Administrativno osoblje nije obuceno, ili je

zlonamerno( bivsi saradnici levicarskih h stranaka tako zele da izazovu nezadovoljtsvo naroda protiv nove vlasti).

C.S t a n j e u 2002 godini.

Januar-

Isporuceni su astronomski racuni za struju. Sto je izazvalo istinsku pometnju i masovne proteste gradjana koji nisu mogli da

plate takve racune koje su ocenili kao nerealne i astronomski preterane. Razvile su se medjusobne protiv optuzbe i EPS i

elektrodistribucija su priznali da su pogresili u proracunu, i sada se traga za ispravnim metodom procena, i da se nadje put i

nacin da se greske isprave.Ustanovljen je los i pogresan nacin obracuna tarifa za pojedine nivoe potrosnje struje.. Akontacije

za struju su povecane za 300%. Predvidjaju se mere odbijanja ili smanjenja duga, i mogucnost placanja u ratama. I izmena

sistema tarifiranja. Uprko svega EPS predocava da rade sa velikim gubicima, i da su ipak cene niske, ali da je glavni uzrok

krize pljacka koju su obavili sa EPS-om bivsi njegovi direktori(Setimo se kada su pocele restrikcije struje jos pre vise od

desetak godina, tada je receno da je to zbog rekonstrukcija, niskog vodostaja, itd.- stvarni razlog je bila pljacka rukovodioca

sto se nije smelo reci).. Sindikat EPS-a zahteva istragu.

Drzavni organi procenjuju da struju ne moze da placa redovno 1/3 gradjana.

Na Konferenciji za stampu DA Nada Kolundzija je kazala:" Malo bi prokomentarisala situaciju vezanu za EPS i racune za

struju. Nama se obracaju gradjani, zale se i dokazuju kako su prevareni. Postoji osnovan razlog za nezadovoljstvo gradjana u

cinjenici da je ocitavanje brojila bilo 6. decembra a onda 14. januara. Bez obzira sto iz EPS-a tvrde da su plavu, zelenu i

crvenu zonu rasporedili na tih cetrdeset dana, zna se da

su do 14. januara bili svi praznici, da je bilo izuzetno hladno i da su ljudi zbog toga sto je tih

deset dana pridodato za prethodni mesec mnogo vise usli u crvenu zonu. Tu ih je mnogo vise

opteretila kamata i ta progresivna cena koja je napravljena. Trazimo od nadleznog ministra da

preispita da li su gradjani s namerom ili slucajem osteceni ovakvim nacinom obracunavanja

elektricne enrgije, kao i to da se o tome obavesti javnost. U slucaju da su gradjani osteceni,

Demokratska alternativa trazi odgovornost. Gradjani su prihvatili povecanje cene struje koje je

u prethodnoj godini bilo izuzetno veliko, ali ne treba da prihvate da ih i preko toga neko i vara. "

Smatramo da je astronomsko uvecavanje racuna za struju i telefon politicka zloupotreba iza koje se krije pokusaj

kompromitovanja DOS, DSS i vlade u ocima gradjana.

Predvidjeno je dovodjenje u red u vezi postovanja saobracajnih propisa i drakonske kazne za saobracajne prekrsaje kako za

vozace tako i za pesake. Poznato je da je postovanje saobracajnih propisa na vrlo niskom nivou i da ove nove mere nece biti

lako sprovesti u delo.

Najavljeno je da ce sudske kazne u januaru biti povecane za cetiri puta. Mi se ne mozemo sloziti sa jednom takvom merom, jer

su sudovi jos uvek diskriminatorski, neefikasni i odlazu rocista, znaci nema pravde a treba platiti visoke sudske takse, a mnogi

nemaju ni za puko prezivljavanje. To ce znaciti odustajanje od trazenja pravde pred sudovima i dalje slabljenje postovanja

zakonitosti .

Februar

Izuzetno su porasle takse i razni nameti.U februaru je Skupstina Srbije oglasila da ce usvojiti novi zakon o sudskim taksama

koje bi trebalo da budu povecane za 5 puta. A sudske takse su bile ogromne i ranije. Znaci, sudeonik se sudi, rocista se odlazu

u beskraj, ili se donose nepravicne sudske odluke, i povrh svega onaj ko je ostecen mora da plati sudsku taksu. Sto je za njega

kazna. Sta ce biti? Gradjani ce se sve manje suditi, i ove sudske takse ce biti harac na pravdu i odbice gradjane da traze

pravdu. Medija saopstavaju da ce dobar deo od ovih sudskih taksi biti upotrebljen za plate sudija, koje treba da budu oko

1.000 DEM. Znaci, sudije donose lose i nepravicne sudske odluke, umesto da budu kaznjeni zbog toga oni bivaju nagradjeni,

dobijaju vece plate. Sto je jos jedan dokaz krajnje konfuzne situacije u sudstvu i drustvu.

Nameti guse ne samo gradjane nego i preduzeca.

Aktuelna vlast pravi velike greske ovakvom nakaradnom i pogresnom poreskom politikom. Ona osiromasuje gradjane, smeta

privrednim preduzecima, i odbija svoje glasace.

Mart

April-maj-juni-juli-

U ova cetiri meseca je doslo do drasticnog porasta taksi i nameta sto je veliko opterecenja za gradjane.Ima i brojnih

zloupotreba i slanja racuna koji su preterani i netacni.

Avgust

Obznanjeno je da ce naplata ekstra-profita biti prinudna.

Sept-okt-novembar

Vlada Srbije je odlucila da poskupi goriva sto je udar na standard gradjana. Ovo poskupljenje ubedljivo demantuje tvrdnje

predstavnika Vlade o stabilnosti cena i kursa dinara. Skuplje gorivo uzrokova?e pove?anje cena svih roba i usluga. Nedavno

su poskupeli ishrana, struje, grejanje.

Regionalni odbor Srbije zajedno za Beograd je oštro protestvovao protiv najnovije odluke JP

Poslovnog prostora SO ?ukarica da se enormno pove?aju cene zakupa poslovnog prostora u

Požeškoj ulici.Zakupnina u ovoj poznatoj ulici na Banovom brdu pove?ana je za 1000 odsto,što

je izazvalo zaprepaš?enje preduzetnika i nedoumicu kako u takvim uslovima nastaviti dalje sa

poslovanjem.Ovaj nerazumni postupak posebno dobija na težini ako se zna da je ve?ina

privatnika,koji su ovih dana dobili ultimativna rešenja sa visokim iznosom zakupnine,prethodnih

godina ulagala sopstvena sredstva u izgradnju pomenutog prostora.

.

6.Inflacija.

Rezime. Postavlja se pitanje tacnosti javnih anketa javnog mnenja, pravicnosti rada sudija, objektivnosti clanova izbornih

komisija, na svakom koraku oni koji obmanjuju i varaju. Zato se ne moze poverovati da je tacna tvrdja da je doslo do porasta

realne kupovne moci i da u Srbiji ima samo 10 % siromasnih.

2000 g

M. DINKIC , NOVI GUVERNER NBJ je izjavio da ce DINAR POSTATI I OSTATI KONVERTABILAN

ZAHVALJUJUCI POVECANJU DEVIZNIH REZERVI I KREDIBILNOJ MONETARNOJ POLITICI . Nestaju ulicni

dileri, koje zamenjuju menjacnice deviza.

Marka je zaustavljena na 3o dinara, ali su cene rasle, a nisu bila pracene adekvatnim rastom primanja( plata i penzija.socijalnih

davanja) sto je imalo za posledicu opadanje realne kupovne moci.

2001

Cene rastu, kao i dazbine, ali ne rastu istim tempom plate i penzije. Marka je i dalje oko 30 dinara iako je njen realan kurs

daleko visi.

6.. 2002

Doslo je do poskupljenja pocetkom aprila. Ali ima i nekih snizenja cena. Cene na malo su u martu povecane za 0,9 % u

odnosu na prethodni mesec,a u odnosu na decembar prosle godiens u bile vece za 7,3%, prema Saveznom zavodu za

statsistiku,.poskupeli su suhomesnati proizvodi do 25%.Struja skuplja od 13 aprila. Doslo je do povecanja cena novina na

0,50 DM. Poskupele su vize i troskovi dobijanja pasosa. Aprilski rast cena je 9,3 Kupovna moc opada, nemacka marka je

obezvredjena i vestacki se odrzava njen kurs i paritet u odnosu na dinar. Meso je u maju poskupelo za 30%.6.Poskupeli su u

julu telefonski impulsi, kafa, alkohol, cigarete.

U avgustu je doslo do poskupljenja mnogih proizvoda i telefonskih impulsa.Cene telefonskih impulsa su od 1 avgusta skuplje za

48,5%. Poskupeli su grejanje, hleb, secer, i jos neki drugi proizvodi.

Odluka Gradske vlade u maju o pove?anju cena koriš?enja vrti?a i jaslica za 125 odsto predstavlja

dodatni namet na porodi?ne budžete i nece doprineti proklamovanoj politici nataliteta.

Doslo je do vala protesta i ogromnog broja zalbi gradjana u vezi racuna za telefon, , u prilogu Saopstenje :"Srbija zajedno

ostro protestuje protiv neopravdanih, neekonomskih i zasto ne reci, skandaloznih poskupljenja cena telefonskih usluga.

Gradjani vise ne mogu izdrzati monopolski teror "Telekoma Srbije" pa je krajnje neodgovorno ponasanje resornih

ministarstava koja odobravaju takva poskupljenja. Kreatori ovog haraca bez presedana nalaze se u birokratizovanim Upravnim

odborima "Telekoma Srbije" i JP "PTT Srbija" koji umesto da snagom strucnosti i umeca resavaju probleme tih preduzeca, oni

izlaz nalaze u prostom, bezobzirnom, zavlacenju ruke u dzep gradjana Srbije. Srbija zajedno poziva sindikalne organizacije ova

dva preduzeca da se oglase, pokazu solidarnost sa gradjanima Srbije i ukazu na postojanje i drugog nacina za prevazilazenje

ovog problema.

Premijer Srbije, Zoran ?in?i?, izjavio je da ?e do?i do pove?anja cene struje, ali u manjem procentu od prvobitno

najavljivanog od 46 odsto.

U avgustu je doslo do povecanja cena autobuskog privatnog prevoza sa 7 na 10 dinara.Krajem jula posle najnovijih

poskupljenja mese?ni troškovi gradskog prevoza, hleba, mleka, struje i telefonskih impulsa za ?etvoro?lanu porodicu prema

SPO prelaze 5000 dinara, što je znatno više od iznosa rose?ne plate.Gradjani nisu neretko u stanju da placaju svoje obaveze.

Prema strucnjacima SPO realni prihodi u prosloj godini su porasli za 205 %. Savet za ekonomsko-socijalna pitanja Srpskog

pokreta obnove ukazuje da su troškovi života u Srbiji u proteklih godinu dana porasli za 205 procenata. Koriste?i u svetu

priznatu statisti?ku metodologiju, eksperti SPO utvrdili su da je ishrana poskupela za 157 posto, telefonski impusli 168 posto,

struja 186 posto, higijenska sredstva 262 posto, komunalne usluge 252 posto, i lekovi 265 posto. U istom periodu primanja

gra?ana pove?ana su za 95 posto, što zna?i da su realni prihodi gra?ana sada manji, nego pre godinu dana, za 110 posto.

Nije nase da procenjujemo cija metodologija je bolja zvanicna,ili ova koju nudi SPO, ali i sami vidimo da se zivi vrlo tesko i da

ne vuidimo neke znacajnije pomake i poboljsanja.

7.Vracanje konfiskovane imovine i oduzete zemlje.

A.Rezime. Dolaskom nove demokratske vlasti oktobra 2000 godinje pocinju izrazeniji procesi povracaja oduzete imovine po

raznim osnovama od 1945 godine. Ovde se govori pre svega o imovini oduzetoj Dinastiji Kardjorjdjevic, SPC, i gradjanima od

strane novodosle komunisticke vlasti . Na osnovu revoilucionarnih zakona mnogima je nezakonito oduzeta njihova legalna

imovina kao navodnim izdajnicima, saradnicima okupatoira, kvislinzima, ratnim bogatasima, klasnim neprijateljima, itd. Ovu

imovinu su najcesce prisvojili ili koristili pobednici-komunisti. Ova otimacina od legalnih vlasnika i njeno prisvajanje od novih

vlastodrzaca je stvorla omrazu koja traje i danas . i koja je i dalje glavni uzrok sadasnjeg tinjajuceg gradjanskog rata.Nelegalni

vlasnici tudje imovine odbijaju da se ponasaju civilizovano i razumno, i uemstyo da se nagode sa onima koje su opljackali od

1945 godinje do danas pokusavaju da takvo stanje ovekovece i da se sa svojim zrtvama njihovim potomcima obracunaju ne

birajucis redstva. I da oni zauvek tako ostanu uzivaoci tudje imovine. Ne samo da nije vracena oduzeta imovina nego je od

1990 godine doslo do novih prisvajanja tudje imovine: privatizacije, deviza, zajmova, penzija, plata, socijalnih davanja,

humanitrarne pomoci, stambenih doprinosa, preko sudova, provale, kradje, sverca itd. Nova demokratska vlast cini napore ali

je to vrlo slozen i delikatan proces .Otpori su veliki, nema sredstava, postoje pravne neresene dileme.Na neki nacin je pocelo

vracanje oduzete zemlje zemljoradnicima, ali je to sve ocenjeno kao neadekvatno, ali je vazno da se nesto cini. Princu

A.Karadjordjevicu je d at na korisecenje njegov posed na Dedinju. Ovo je proces koji tek treba da dobije na snazi. Treba

odati priznanje Ligi za zastitu imovinskih i ljudskih prava koja ulaze veliki napor i strucnost u ovaj projekat.

B. Uvod

Odmah po dolasku na vlast 1945 godine komunisti su Ustavom iz 1946 godine nacionalizovali imovinu Dinastije

Karadjordjevic ,a nesto kasnije i SPC-a(Srpske pravoslavne crkve). .Zatim je najavljena nacionalizacija krupnih preduzeca

,rudnih i prirodnih bogatstava. U periodu od 1945 do 1958 godine doneto je vise zakona i dekreta o oduzimanju imovine

i zemljista pojedinim kategorijama gradjana. U medjuvremenu je sprovedena tzv.agrarna reforma i utvrdjen maksumum

zemlje koju mogu posedovati individualni zemljoradnici.

Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945 godine bez naknade su oduzeti veliki posedi, cija je ukupna povrsina

prelazila 45 hektara, zemljisni posedi u svojini banaka , preduzeca, akcionarskih drustava ,i drugih privatnih pravnih lica,

zemljisni posedi crkava, manastira, verskih ustanova, zaduzbina..Zakonom je predvidjeno da zemljoradnicka domacinstva

mogu imati najvise 20 do 35 hektara, u planinskim podrucjima i vise.Vlasnicima je isplacena visestruko niza naknada. Ovako

oduzeto zemljiste je zajedno sa konfiskovanim nekretninama narodnih neprijatelja i drzavljana Velilkog Rajha uneto u zemljiste

fonda agrarne reforme i kolonizacije.Zemlja je kasnije data kolonistima i bezemljasima.1953 godine je sprovedena druga

zemljisna reforma ,utvrdjen je nov zemljisni maksimum., do 10 hektara po domacinstvu. Zemljiste je bilo ustupljeno

poljoprivrednim zadrugama

U Srbiji je pocetkom 90 ih godina poceo proces vracanja oduzetog zemljista. Ali ovaj proces ne odmice kako treba jer nema

adekvatne nadoknade, ali je ipak korak napred koji treba ohrabriti..

U Jugoslaviji je nacionalizacija izvrsena u vise etapa. Neposredno posle II Svetskog rata donet je Zakon o nacionalizaciji

privatnih privrednih preduzeca na osnovu koga su u drzavnu svojinu presla preduzeca od opstedrzavnog i republickog

znacaja. Na ime naknade su date obveznice na dugi rok i bez adekvatne vrednosti. Zatim 1948 godine su bila nacionalizovana

pravna lica koja nisu bila obuhvacena prehodnom nacionalizacijom, koja su od opste vaznosti za privredu, kulturu

,zdravstvo.Treca etapa je zapoceta 1958 godine donosenejm Zakona o o nacionalizaciji najamnih zgrada i gradjevinskog

zemljista.

Nastali su razliciti postupci oduzimanja imovine od"reakcionara","ratnih bogatasa" "izdajnika" "narodnih

neprijatelja""razvlascene burzoazije""kulaka" onih koji su odbijali da plate porez, politickih zatvorenika, itd.

Ovakva masovna i drasticna posezanja za tudjom imovinom su onda obrazlagana ideoloskim motivima. Prelazilo se po njima

na pravedniji drustveni sistem, razvlasjuju se burzuji i svi oni koji su se obogatili eksploatacijom naroda, ratni bogatasi, sprovodi

se kolektivizacija i stvara drzavna (kasnije drustvena) svojina. Bogatstvo se oduzima od klasnog neprijatelja i daje na

raspolaganje narodu.i radnickoj klasi.

Sada je jasno, kada smo videli dobro poznati rasplet, da je na delu bila istorijska prevara i pljacka naroda, i da je imovina

presla u ruke onih koji su govorili da se tako stite kolektivni interesi. ,a ustvari su zadovoljavali svoje licne pojedinacne

nterese.

Tako je ujedno posejano seme nasilja i razbojnistva koje je proizvelo danasnje rasulo i krizu. Danasnja mrznja je posledica

pljacke vecine od manjine. I tada je baceno seme razdora koje sada dostize svoju kulminacijiu.

Sve opozicione stranke u svojim programima su zahtevale da bude vracena oduzeta imovina.

Do sada je po ovome pitanju malo uradjeno. SFRJ se raspala i SRJ je Ustavom iz 1992 godine preuzela njene obaveze i

duzna je po zakonu i medjunarodnim obavezama da svima onima kojima je oduzeto to i vrati.

U 1993 godini je donet Zakon o vracanju oduzete imovine po nekim osnovima.(zemljiste). Dosada je ovaj proces vracanja

oduzetog zemljista po ovim osnovima odmakao, ali ima zalbi da je vracanje bilo neadekvatno.

Sto se tice povracaja oduzete imovine po ostalim osnovima, kada se radi o Dinastiji Karadjordjevic ima znacajnih pomaka sto

mi pozdravljamo i izrazavamo dobrodoslicu Princu Prestolonasledniku Aleksandru i njegovoj porodici, i svim drugim clanovima

Dinastije Karadjordjevic koji su dobili pravo da koriste svoj Dvor na Dedinju. Ali jos nema pomaka kada se radi o SPC

,oduzetima fabrikama, kucama, stanovima, jos nema nikakvih znakova da to pocinje.

Vrlo je zabrinjavajuce da ne samo da se ne vraca ono sto je zaplenjeno 1945 godine, nego su se desile nove masovne

otimacine pocetkom 1990 ih godina takoreci ravne onim iz godina posle 1945 godine.(devizna stednja, privatizacija preduzeca,

penzija, plata, socijalnih davanja, stambenih doprinosa, razne humanitarne pomoci, itd,masovne pljacke ).

Ovakvo stanje otslikava uzroke i genezu danasnje krize, i mutnu perspektivu da ona bude razresena na jedan

demokratski nacin. Ali drugog nacina sem demokrtaskog nema.Dok se u drugim drzavama nastalim iz prethodnih socijalistickih

zemalja ovi problemi resavaju brze i efikasnije, dotle se kod nas nisu bile preduzimane prave mere..

Posle pobede DOS-a je doslo do velikih napora da se ova nepravda ispravi, ali taj proce uprkos najboljih namera nove vlasti

ne ide kako treba.

Sustina danasnje krize je zelja da segmenti vladajucih slojeva sacuvaju po svaku cenu svoj neokrnjen imovinski status, i da

bivsa privilegovana manjina predje sadasnju tranziciju bez gubitka svoje imovine i vlasti, cak da se jos vise obogati na racun

naroda, da se iz "komunisticke" pretvori u kapitalisticku"oligarhiju. Da bi to ostvarili, vlastodrsci su pribegavali ratovima,haosu

i bezakonju .Sada da bi to ostvarili seju lose procene, zavade, i pretvaraju zemlju u pozornicu tinjajuceg gradjanskog rata. A

za to vreme na brzinu i za bagatelu zele da privatizuju i za sebe prigrabe bivsa druistvena preduzeca, da se bogate, svercuju,

pljackaju. Njih ne interesuje sto tako cineci destabilizuju zemlju i guraju je na margine dogadjaja i vode daljem rasparcavanju i

slabljenju zemlje i nacije.Sto ce i za njih same biti kobno

Pokret za zastitu ljudskih prava ocenjuje da je opcija drugih bivsih socijalistickih zemalja ne samo odmerenija nego i politicki

celishodnija ,racionalnija i u interesu i tamosnjih vlastodrzaca i naroda.

Posto je DOS pobedio na izborima poceo je da stavlja na dnevni red sva pitanja vezana za promenu vlasti i zavodjenje

demokratije i postovanja ljudskih prava. Jedno od sustinskih pitanja koje sada zahteva drugaciji pristup je denacionalizacija,

vracanje oduzete imovine.,te je DOS u 2001 godini poceo da razmatra i ovaj dosije. Pred novom vlasti se nalaze jako teski

zadaci jer su oni koji su oteli tudju imovinu i dalje na razlicitim pozicijama moci.

Nemoguce je ici u izgradnju boljega i pravednijeg drustva ako se prethodno ne osudi pljacka koju je izvrsio prethodni

rezim.Onoga casa kada se komunisticke nacionalizacije, konfiskacije, prinudni otkup i eksproprijacije bez naknade proglase za

nemoralne akte i oduzme im se pravna vaznost,postavljace se pitanje restitucije ili, u slucajevima gde je to nemoguce,pravicne

naknade.

Demokratska opozicija Srbije je medju svoje prioritetne zadatke uvrstila denacionalizaciju jer uspostavljanje pravne drzave

podrazumeva i volju da se pokrene postupak vracanja nelegitimno oduzete imovine, ili da se pronade adekvatno obestecenje

za nekadasnje vlasnike. Kada govori o pravnoj drzavi, program DOS-a se vraca na pitanje denacionalizacije sledecim

recima:"Uspostavljanje pravne drzave podrazumeva regulisanje osnovnih imovinsko-pravnih odnosa u zemlji. To nije moguce

bez pokretanja postupka denacionalizacije. U ovom postupku utvrdice se nacela obestecivanja prethodnih vlasnika, uz

istovremeno utvrdivanje detaljne dokumentacije o svim slucajevima koji potpadaju pod novi zakon o

denacionalizaciji.Predlazemo da osnovno nacelo denacionalizacije bude vracanje u posed,tamo gde je to moguce i umesno, i

pravedna nadoknada, tamo gde to nije moguce".

Pored moralne dimenzije pitanje denacionalizacije ima pravnu i ekonomsku dimenziju. Poznato je da nacionalizacije, posebno

nacionalizacije bez naknade, odvracaju domace i jos vise inostrane investitore od planova da svoj novac uloze u privredu

zemlje koja je izvrsila nacionalizaciju.Domaci i medunarodni kapital ima vrlo uporno pamcenje, i po pedeset i sto godina se ne

vraca u zemlju gde je jedanput opljackan. Ako se i vraca, cini to po profitnim uslovima koji u sebi sadrze i prikrivenu naknadu

za ranije gubitke uz dodatna skupa osiguranja sadasnjeg uloga.

Najbolji primer je ulazak kapitala u komunisticku Jugoslaviju. On se delom obavljao u vidu nepovratne pomoci, da narod ne bi

umirao od gladi, a delom kroz velike zajmove uz kamatu koja je u sebi sadrzavala cenu kapitala i rizika od propasti nase

bivsedrzave. Zajmovi su davani uz vrlo cvrste garancije nase Narodne banke i drzave, i cesto uz kontragarancije inostranih

novcanih institucija, opet uz dodatni trosak.

Dakle, ulazio je samo finansijski kapital pod garancijom vracanja izdatom odstrane drzave i uz sigurnu kamatu. Kapital se

izlagao samo riziku od propasti ili bankrotstva drzave, a i taj rizik je bio pokriven raznim inostranim osiguranjima. Rizik uspeha

industrijskog ili trgovackog poduhvata taj kapital nije ni pomisljao da prima na sebe. To je prepustano domacim investitorima

koji su kroz nos placali svoje pogresne investicije u mamutske zelezare, fabrike automobila, topionice aluminijuma i rafinerije

nafte. Rezultat je bio da se poznajmljeni inostrani kapital topio u neproduktivnim ulozima, a da inostranog

zajmodavca od toga nije bolela glava, jer je njemu novac imao biti vracen do poslednje pare uz svu pripadujucu kamatu i razne

bankarske provizije za aranziranje zajma i stavljanje kapitala na raspolaganje.

Tako prolaze zemlje u kojima je vrsena nacionalizacija. S druge strane,zemlje u kojima nije bilo nacionalizacije vaze za

povoljno utociste kapitala koji je u njima spreman da na sebe preuzme rizik proizvodnje i trgovine,rizike svoje oplodnje, jer je

osloboden rizika svoje destrukcije. U tim zemljama domaci i inostrani vlasnici kapitala podizu fabrike, osnivaju banke i

osiguravajuca drustva i snose komercijalne rizike svojih poduhvata.Ukoliko njihovo preduzece propadne, propao je njihov

kapital, a drzava domacin nije duzna da vrati ni prebijene pare.

Nasi komunisti su to jedva uvideli, pa su pokusali da privuku strane investitore uvodenjem u zakonodavstvo odredbi o

zajednickom ulaganju. Iz ideoloskih razloga ti zakoni su bili vrlo restriktivni i stranci su ih koristili uglavnom da bi obavili

prikrivenu prodaju svoje zastarele tehnologije ili prevazidenog know-how. Tipican primer su zastareli Fiatovi automobili iz nase

fabrike u Kragujevcu.

Medjutim ,sa zavodjenjem visestranacja 1990 godine, umesto vracanja oduzetog vlasnicima, je doslo do novih konfiskacija i

nacionalizacija koje su ravne onima od posle II Svetskog rata. To je zaplenjena devizna stednja, doslo je do zaplene raznih

doprinosa, nezakonite privatizacije preduzeca, otimacine i pljacke, zajmova, kredita, humanitarne pomoci, sverc, sudske

otimacine, provalne kradje, itd. Gradjani to znaju, ali uvidjaju da se pljacke nastavljaju, i ocekivali su od DOS i nove vlasti da

da to zaustavi sto pre.

Nazalost to se nije desilo.u dovoljnoj meri. Narod ne sumnja dobre namere vecine lidera DOS-a, DSS DS i vlada.Ali oni svi

zajedno nisu obezbedili postovanje zakona i prava na privatnu svojinu.

Prema Beogradskom centru za ljudska prava:"Povra?aj bespravno oduzete imovine i obešte?enje ranijih vlasnika.

Iako su denacionalizacija i obešte?enje ranijih vlasnika jedno od važnih pitanja tranzicije, ovo pitanje još nije sveobuhvatno

rešeno u SRJ.

Tokom 2001. godine usvojena su tri zakona kojima se ure?uju uslovi i postupak sprovo?enja privatizacije društvenog i

državnog kapitala pravnih lica sa sedištem na teritoriji Republike Srbije (Zakon o privatizaciji, Zakon o agenciji za

privatizaciju, Zakon o akcijskom fondu, Sl. glasnik RS, br. 38/01).

U pogledu privatizacije nacionalizovane imovine, ?lan 61, stav 2 Zakona o privatizaciji precizira da se ova imovinska masa ne?e

posebno izdvajati u procesu privatizacije, ali predvi?a da ?e iznos od 5% od ukupne vrednosti ostvarene prodajom kapitala,

poslužiti, uz druge budžetske prihode, za isplatu naknade licima kojima je ta imovina oduzeta. Za sada je nemogu?e govoriti o

efikasnosti ove zakonske odredbe, s obzirom na to da donošenje zakona koji ?e preciznije urediti pitanje povra?aja

nacionalizovane imovine i obešte?enja ranijih vlasnika tek predstoji.

Skupština SRJ donela je Zakon o ukidanju Ukaza FNRJ o oduzimanju državljanstva i imovine porodici Kara?or?evi? (Sl. list

SRJ, broj 9/01). Tim zakonom stavljen je van snage i deo ukaza koji je bio osnov za konfiskaciju imovine porodice

Kara?or?evi?. ?lan 2 istog Zakona predvi?a da ?e se uslovi za povra?aj konfiskovane imovine urediti posebnim zakonom.

Kako je prema jugoslovenskom pravu za sticanje svojine potreban pravni osnov i modus (na?in), ovim zakonskim rešenjem je

taj pravni osnov u principu stvoren (ukidanjem pravnog osnova kojim je svojina konfiskovana) ali nije ustanovljen modus,

odnosno on je ostavljen da bude utvr?en posebnim zakonom. Umesto posebnog zakona, Savezna vlada je donela odluku

(E.P. br. 132 od 12. jula 2001. godine) kojom je imovina umesto u svojinu stavljena na koriš?enje princu Aleksandru II

Kara?or?evi?u i ostalim ?lanovima porodice Kara-?or-?evi?. Ovim je stvorena jedna pravno nejasna situacija. Naime, nije

jasno ko je sada titular prava svojine na toj imovini, jer više u principu nema pravnog osnova da ona pripada državi ali

navodno nema ni modusa da pripada porodici Kara?or?evi?.".

Dalje BCLJP konstatuje:" ali su se nove vlasti suo?ile s neophodnoš?u poništavanja nezakonitih odluka koje su u prethodnom

periodu kršile pravo na mirno uživanje imovine. Proces denacionalizacije imovine koju su komunisti?ke vlasti konfiskovale

posle Drugog svetskog rata nije zapo?eo ni u 2001

. Nacionalizovana imovina. – Po?etkom januara 2001 g.Ustavnom sudu Srbije stigao je zahtev za povra?aj oko osam stotina

vlasnika preduze?a koja su 1948. godine nacionalizovana (Ve?ernje novosti, 20. januar, str. 13) odluka do kraja 2001. nije

doneta.

SPC potražuje da joj se vrati 70.000 hektara zemlje i šuma, 1.181 zgrada, od kojih samo u Beogradu tri palate i 50 zgrada sa

najmanje dve stotine stanova (Ve?ernje novosti, 13. februar, str. 6).

Po?etkom marta 2001 g Opštinski sud u Topoli vratio je imovinu kraljevskoj porodici Kara?or?evi? na Oplencu.

Komunisti?ke vlasti su imovinu zadužbine kralja Petra I Kara?or?evi?a 1947. godine pretvorile u državnu. Sud je naložio da

se nepokretna imovina, zadužbinski dom s prate?im objektima, vile kralja Aleksandra i kraljice Marije, vinski podrum, 52

hektara vinograda i vo?njaka, kao i 83 hektara parka i pašnjaci ponovo uknjiže na Zadužbinu kralja Petra I. Ova zadužbina

je konfiskovana na osnovu izjava svedoka ?ija je istinitost sada osporena (Ve?ernje novosti, 13. mart, str. 13).

Savezna vlada je 12. jula 2001 g donela odluku o davanju na koriš?enje Belog i Starog dvora na Dedinju, s prate?im

objektima, princu Aleksandru II Kara?or?evi?u, kao starešini kraljevskog doma, i drugim ?lanovima tog doma. Po ovoj odluci,

ta porodica ne sme da pokloni ništa od vrednosti iz tih zdanja, a dvorce ?e održavati o svom trošku. Popis imovine u dvorcima

završen je kada se porodica Kara?or?evi? ve? uselila u njega. Zbog ove odluke Savezne vlade predsednik Komisije za

utvr?ivanje stanja reprezentativnih zdanja u SRJ, Ivan Ivi?, podneo je ostavku. „?lanovi komisije nisu u?estvovali u donošenju te

odluke koja je improvizacija inspirisana dnevno politi?kim motivima“, konstatovao je Ivi? (Blic, 15. jul, str. 9, Ve?ernje novosti,

16. avgust, str. 10 i Danas, 21. septembar, str. 5)..".

Prema listu PATRIOT (Republika Srpska), broj 45, 16. decembar, 2002.:"

Vlasti u Srbiji oklevaju sa vracanjem oduzete imovine

Legalizuje se otimacina

Potomci vlasnika konfiskovane imovine predlagali Republickoj vladi Srbije i Agenciji za privatizaciju da se donese zakon o

obustavi preprodaje nacionalizovane imovine, ali predlog nije prihvacen. Kako strani ulagac kapitala da zna sta je potencijalno

sporno i da li postoji trece lice koje, sasvim opravdano, zahteva istu imovinu u koju on ulaze svoj kapital.

Ulaskom partizana u Beograd 20. oktobra 1944. godine pocinje period progona dela srpske inteligencije, privredne elite...,

svega sto je, po komunistickoj ideologiji, svrstano u "klasne neprijatelje". Samo na teritoriji srpske prestonice, bez suda je u

prvih nekoliko meseci komunisticke vladavine pobijeno oko 10.000 ljudi. Za neke od njih presude su izrecene tek nekoliko

meseci ili godinu dana posle hapsenja i likvidacije, dok velikom broju zrtava sudski proces nikada nije ni odrzan. Na izreziranim

sudenjima elita srpskog drustva optuzena je za saradnju sa okupatorom, ali i za izdaju sopstvenog naroda zbog "klasne

sebicnosti". Presudama na osnovu Zakona o krivicnim delima protiv naroda i drzave, Zakona o oduzimanju ratne dobiti,

Zakona o konfiskaciji i izvrsenju konfiskacije i Zakona o birackim spiskovima i stampi, koji su doneseni u intervalu od aprila do

avgusta 1945. godine, okrivljeni su osudivani na smrt, na gubitak gradanskih prava, srpske nacionalne casti, i, obavezno, na

oduzimanje celokupne imovine; sve - "u ime naroda".

Najblizoj rodbini je najcesce ostavljen minimum za izdrzavanje, a sve ostalo je postalo vlasnistvo drzave. U Kraljevini

Jugoslaviji 95 odsto celokupne privrede nalazilo se u privatnim rukama, a posle dolaska komunista na vlast ta imovina oduzeta

je na tri nacina: konfiskacijom, nacionalizacijom i eksproprijacijom. Danas, posle promena u drzavi, stari vlasnici i naslednici

oduzete imovine zahtevaju od nove garniture da im vrati ono sto im pripada.

Vlada gluva na apele

Okupljeni su u dve organizacije - Ligu za zastitu privatne svojine, koja broji oko 30.000 clanova, i Udruzenje gradana za

povracaj oduzete imovine, koje samo na teritoriji Beograda ima oko 1.500 clanova. Clanovi Lige su predlagali Republickoj

vladi i Agenciji za privatizaciju da se donese zakon o obustavi preprodaje nacinalizovane imovine, ali predlog nije prihvacen.

Prema recima Bogdana Veljkovica, predsednika Udruzenja za Beograd, Srbija je jedina zemlja u tranziciji u kojoj je pre

Zakona o restituciji donesen Zakon o privatizaciji, sto je napravilo probleme i novim i starim vlasnicima. "Za vreme Tita je to i

bilo cuvano. Posle njegove smrti pocinje krada, ali na malom nivou. Medutim, posle dolaska Milosevica na vlast pocinje proces

privatizacije. Sve sto je mogao on je privatizovao za sebe i svoje partijske drugove, a nova garnitura je tu privatizaciju prihvatila

bez pogovora", objasnjava Veljkovic, bankar po profesiji.

Porodica Veljkovic je bila jedna od bogatijih srpskih porodica. Vojislav Veljkovic, Bogdanov deda, ugledni politicar i bankar,

bio je ministar finansija, a posle ministar trgovine i industrije u vladi Stojana Protica. Voja Veljkovic je covek za kog se smatra

da je izmislio jugoslovenski dinar pokusavajuci 1919. i 1920. da gasenjem srpskog dinara, austrijskih kruna, perpera i leva

objedini jugoslovensko trziste. A kad je njihova imovina u pitanju? Na mestu vracarske banke danas je Turska ambasada, mlin

i "Vajfertova" pivara, ciji je Veljkovic bio vecinski akcionar. Sve je prodato "Koling korporaciji" za vreme vladavine SPO-a, a

tamo gde je nekada bio Muzej porodice Veljkovic, u kom su se nalazili i bronzani odlivci Mikelandelovih statua, sada je Centar

za kulturnu dekontaminaciju. U nekadasnjoj basti simsira ispred porodicne kuce "izrasla" je pedesetih godina ambasada

DDR-a, danas Konzulat ujedinjene Nemacke.

Vlasnici se plase

Hotel "Srpski kralj", koji je takode bio vlasnistvo porodice Veljkovic, porusen je u bombardovanju 1941. godine, posto se u

njemu nalazio generalstab engleske i francuske vojske. S obzirom na to da je na Kalemegdanu, za ovo zemljiste je bio

zainteresovan Hilton i jedna izraelska firma, ali zahvaljujuci americkom drzavljanstvu Bogdana Veljkovica, ambasador USA u

Jugoslaviji Vilijem Montgomeri je licno zahtevao od Radmile Hrustanovic i Gradske vlade da se raspisivanje tendera obustavi.

"Ja imam srecu da sam binacionalan. Zato sam i najglasniji. Moja ambasada mora da brani moje interese, a to je za srpske

vlasti opasnost. Vecina vlasnika koji su ostali ovde jedva se cuju. Kao da se plase. Realno, mi u zakonima ne postojimo, a kad

god se obratimo vlastima, dobijamo isti odgovor - 'ceka se da zakon o restituciji prode'. Za to vreme, po sistemu APP (ako

prode, prode), mafijasi upadaju, kupuju za budzasto ono sto vredi milione", objasnjava

Veljkovic.Do sada su clanovi Udruzenja uspeli da spasu Miticevu rupu, na Slaviji,koja je bila namenjena Kanadanima, i

Rajicev plac, a planiraju da se pojavljuju i na svakoj zakazanoj aukcijskoj prodaji svoje imovine. O resenju Srpske vlade po

kom bi za obestecenje bio napravljen poseban fond od pet odsto, u koji bi se odvajala sredstva prikupljena privatizacijom,

bivsi vlasnici nemaju mnogo komentara, sem poruke da to nece moci tako lako da prode. Brojna preduzeca i fabrike, mnoge

poslovne i stambene zgrade i skoro svaka parcela gradevinskog zemljista u Srbiji, nose u sebi pecat neresenog "starog"

vlasnistva. Kako strani ulagac kapitala da zna sta je potencijalno sporno i da li postoji trece lice koje, sasvim opravdano,

zahteva istu imovinu u koju on ulaze svoj kapital? To je stvar o kojoj, kako kazu stari vlasnici, nova vlast i te kako treba da

razmisli.

Peko oslobadao za marsala

Podrzavljenje privatnog vlasnistva izvrseno je u tri velika talasa: 1945. godine - na osnovu propisa o agrarnoj reformi i

kolonizaciji, kada je izvrseno oduzimanje zemljista, zemljisnih poseda i sumskih dobara, 1946 - 1948. godine - kada je izvrsena

nacionalizacija privatnih privrednih preduzeca, i 1958. godine - kada je sprovedena nacionalizacija privatnih stambenih i

poslovnih zgrada, posebnih delova grada, stanova i poslovnih prostorija, kao i gradevinskog zemljista u privatnoj svojini.

U imovini koju ocekuju da dobiju stari vlasnici nalaze se, izmedu ostalog, i klanica "BIM Slavija", "BIP", "Sartid", rudnici

"Soko", "Citluk", "Tresibaba", "Podvis", "Rad", "Kongrap", delovi "Energoprojekta", preduzece "Ivan Milutinovic", zgrade

skoro svih ambasada, kao i vile u Uzickoj 15, 17 i 19, koje je Peko Dapcevic "oslobodio za svog marsala", da bi se posle Tita

u njih uselio Slobodan Milosevic. Spisak imovine koju bi trebalo vratiti predugacak je. Ono sto je sagradeno za vreme

komunizma, uglavnom je podignuto na tudoj zemlji.

Na pitanje zasto je pre Zakona o denacionalizaciji donesen Zakon o privatizaciji, Aleksandar Vlahovic, ministar za privatizaciju

u Vladi Republike Srbije, rekao je: "To je sticaj okolnosti i igre slucaja, rezultata efikasnog rada ovog ministarstva i kasnjenja u

donosenju Zakona o denacionalizaciji Ministarstva pravde. Ja nisam mogao da cekam godinu i po dana da se donese zakon pa

onda da krenemo sa privatizacijom." Vlahovic je dodao i da su Zakonom o privatizaciji obuhvacena samo preduzeca koja nece

moci da se vrate iz prostog razloga sto ili vise nemaju namenu koju su imala 1944. godine, ili se nalaze na nekim drugim

lokacijama. "Ministar Vlahovic kaze da je vrednost oduzetih preduzeca bila 900 milona dolara. Ne mogu da verujem u to jer je

samo imovina moje porodice vredna oko 500 miliona dolara. Za fond od pet odsto potrebno je da se u ovu zemlju investira 18

milijardi dolara kako bi nama isplatili tih 900 miliona, sto nema sanse. Pa ko je do sada investirao u ovu zemlju, molim vas?

Zato smo im i porucili da trazimo da nam vrate krs koji je ostao od fabrika, pa cemo videti sta cemo.

Tuzicemo ih i sudu u Strazburu, jer u clanu 17 Zakona o ljudskim pravima i slobodama lepo stoji da je privatna imovina

svetinja", naglasio je

Bogdan Veljkovic.

Liza za zastiti movinskih i ljudskih prava iz Beograda takodje pristupa rešavanju pitanja povra?aja nepravedno oduzete

imovine i obešte?enju.

Liga u 2002 godini zahteva HITNO DONOŠENJE ZAKONA O OBUSTAVI PROMETA IMOVINOM ODUZETOG

POREKLA I DONOŠENJE ZAKONA O VRACANJU BESPRAVNO ODUZETE IMOVINE I OBEŠTECENJU U

ŠTO KRACEM ROKU:

" U odsustvu zakonske regulative koja nedvosmisleno štiti pravo na mirno uživanje i raspolaganje privatnom svojinom,

odnosno propisa kojima se reguliše legalna transformacija društvene i državne svojine u privatnu (uz neizbežnu primenu

osnovnog principa civilizovanih pravnih sistema: poštovanje kontinuiteta svojine) na delu je haoticna i nekontrolisana

manipulacija imovinom oduzetog porekla. Trenutni držaoci (korisnici) iste (državni organi, društvena, državna, privatna

preduzeca i fizicka lica), koristeci svoja pseudo-prava stecena komunistickim propisima, a još cešce bez ikakvog pravnog

osnova, masovno pokušavaju da prisvoje materijalnu dobit putem imovine koja ce za nekoliko meseci biti predmet restitucije.

Istovremeno u toku je process promene nemacke marke (DEM) u EURO ili drugu valutu. Mnogo je miliona maraka ilegalno

steceno na crnom tržištu. Taj novac treba "oprati". Poslovni prostor je opet u opasnosti, ali i gradevinsko i poljoprivredno

zemljište, dakle sve ono što je u ovom trenutku moguce vratiti starim vlasnicima in natura.

Problem sa gradevinskim zemljištem je još i najveci. Vec više od cetiri decenije u našim gradovima haraju tzv.urbanisticke

mafije. Oduvek se najveci profit ostvarivao kroz izgradnju na ekskluzivnim lokacijama. U doba socijalizma (komunizma)

urbanisticka mafija je predstavljala spregu izmedu politicara (najcešce gradskih celnika), vodecih ljudi u gradskim strucnim

institucijama gde se planira razvoj grada (zavodi, instituti) i privilegovanih gradevinskih firmi. Rezultat ovakvog višdecenijskog

poslovanja su propale gradevinske firme, zavodi i instituti koji jedva preživljavaju i prebogati pojedinci koji su sve te poslove

vodili, a danas su se ponovo pregrupisali i infiltrirali u sve pore vlasti i na sva mesta gde se odlucuje. Obnovivši svoju

"organizaciju" mladim novim snagama, veoma se dobro pripremaju da svoje pozicije dobro unovce u predstojecem periodu

velikog "pranja para".

Zbog svega ovoga je neophodno HITNO donošenje Uredbe o obustavi prometa imovinom oduzetog porekla koji obuhvata

sve vrste imovine ukljucujuci i pravo davanja gradevinskog zemljišta na korišcenje (tj. Za izgradnju) (predlog; prilog 1).

Potreba za donošenjem Zakona o vracanju bespravno oduzete imovine u što je moguce kracem roku proistice iz cinjenice da

odsustvo ovog zakona koci tranziciju i ukljucenje naše zemlje u evropske i svetske institucije.

Odlaganje prijema Jugoslavije u Savet Evrope na neodredeno vreme ucinjeno je zbog nedonošenja Zakona o radiodifuziji,

stanja u pravosudu i odsustva zakonskih regulativa kojima se štite prava na privatnu svojinu.

Svi navedeni razlozi u prilog donošenja Zakona o vracanju bespravno oduzete imovine istovremeno ukazuju da privatizacija

nema nikakvog smisla bez vladavine prava i da privatna svojina nema nikakvu svrhu ako ljudi nemaju osecaja da ce ona biti

njihova zauvek i da se može otuditi samo po njihovoj volji.

A zakon to pravo mora da štiti..

Insistiranje Lige za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava na restituciji je od strateškog znacaja, jer sa povracajem bespravno

oduzete imovine zapocinje proces temeljnog oživljavanja obespravljenog gradanstva u Srbiji, odnosno socijalna, ekonomska i

pravna konsolidacija Srbije. Restitucija je radikalan i momentalan raskid sa višedecenijskim komunistickim terorom koji je

vršen na svemu šio je nacionalno i gradansko u našoj zemlji. Nema civilizacijskog preporoda Srbije bez sistematskog i

sveobuhvatnog elimimsanja iz pravnog poretka tekovina višedecenijskog totalitarnog projekta i razornog ucinka komunisticke

ideologije.

OSNOVNI PRINCIP VRACANJA: in natura

Iskustvo zemalja u tranziciji koje su sprovodile i sprovode proces vracanja oduzete imovine pokazalo je da je najefikasniji

princip vracanja imovine in natura. Medunarodna zajednica insistira ne samo na donošenju zakona o vracanju oduzete imovine

i obeštecenju, vec i na njegovoj efikasnoj primeni i rešavanju problema do kraja Ovaj princip je uspešno primenjen u Sloveniji,

Ceškoj, Slovackoj, Bugarskoj, Rumuniji, Poljskoj i Litvaniji. Za razliku od ovih zemalja u Hrvatskoj je osnovni princip

restitucije bio obeštecenje i rezultati njegove primene su minorni (vraceno je 0,2% od ukupne kolicine oduzete imovine).

Poredenja radi Slovenija je primenom principa in natura vratila preko 65% oduzete imovine i obavezala se da ce do kraja

2002. godine ovaj proces u celosti izvršiti.

U našim uslovima za uspešnu primenu principa in natura neophodna je obustava prometa imovinom oduzetog porekla i

obavljanje revizije ugovora o svojinskim transformacijama prvenstveno poslovnog prostora jer je u ovom segmentu bilo i

najviše manipulacija.

Proces revizije sticanja vlasništva bi se najefikasnije obavio kroz sam proces povracaja oduzete imovine. Zbog toga Liga za

zaštitu privatne svojine i ljudskih prava insistira da obaveznici vracanja oduzete imovine budu: državni organi, društvena,

državna i privatna preduzeca i fizicka lica. Ako su pravna i fizicka lica predmetnu imovinu stekla po zakonu i uz adekvatnu

nadoknadu ona imaju prava na obeštecenje.

Ovim putem bi se oslobodila ogromna kolicina nepokretnosti koje se starim vlasnicima mogu vratiti in natura. To bi pre svega

bio gotovo kompletan poslovni prostor, neprodat (ili nelegalno prodat) stambeni prostor i kompletno gradevinsko zemljište.

Gradevinsko zemljište je pre oduzimanja 90% bilo privatno stoga se ono može vratiti iskljucivo in natura i to na nekoliko

nacina:

1. Zemljište koje nije izgradeno vraca se in natura.

2. Zemljište na kome se nalaze zgrade koje su ostale u vlasništvu gradana ili, pak, zgrade koje se vracaju in natura, može bili

vraceno u fizickom obliku bez problema.

3. Zemljište na kome se gradilo poslednjih 50 godina, a to je ubedljivo najveci procenat gradevinskog zemljišta, teorijski se

može nadoknaditi drugom vrstom imovine ili može biti isplaceno u novcu. No, s obzirom na ukupnu vrednost gradevinskog

zemljišta u celini predložene kompenzacije su teško ostvarljive.

Najrealnije rešenje bi bilo vracanje kompletnog gradevinskog zemljišta in natura, dok bi vlasnici zgrada ostali kao zakupci

zemljište za period od 99 godina racunajuci od godine gradnje objekta. Ovo je mogucnost korišcenja odnosno iznajmljivanja

gradevinskog zernljišta koju predvida i Zakon o gradevinskom zemljištu i izgradnji (u izradi). ali se ovim tekstom ovo pravo

daje iskljucivo državi, odnosno lokalnoj samoupravi, a ne i korisnicima restitucije. Po vracanju zemljišta vlasnici bi poceli da

ubiraju zemljišnu rentu (državi ostaje naknada za komunalne usluge). a njena visina bi bila kontrolisana od strane države za

jedan razuman period od nekoliko godina, do trenutka kada se standard stanovništva toliko ne podigne da vlasnici zgrada

mogu da izdrže zemljišnu rentu koju ce diktirati tržište. Vlasnici zemljišta bi na ovaj prihod placali porez državi. Od trenutka

kada {ponovo) postane vlasnik zemljišta, korisnik restitucije po slobodnoj volji može da odluci da li ce ga i dalje rentirati, da

li ce se dogovoriti sa vlasnikom zgrade (ili vlasnicima) i njemu ga prodati, ili ce ga pak prodati državi -zameniti za drugu

imovinu. Bitno je da ne postoji instrument prinude i da se sve reguliše potpuno na bazi tržišnih uslova i slobodne volje obe

strane.

KOMPENZACIJA: kroz izgradnju novog stambenog i poslovnog prostora

Korisnici kompenzacije bi bili vlasnici oduzete imovine koja je u meduvremenu uništena, kao i novi vlasnici kojima se prizna

vlasnicko pravo na oduzetoj imovini. U ovom drugom slucaju vrednost imovine koja se daje u kompenzaciji bila bi adekvatna

vrednosti otkupljene imovine. Na primer ako je otkupljen stan od 100m2 za njega se može dobiti cca 80m2 u

novoizgradenom objektu jer se u tom slucaju postaje idealan vlasnik zgrade (20% kvadrature je umanjeno jer to predstavlja

prosecnu vrednost gradevinskog zemljišta u odnosu na zgradu). Ukoliko se korisnik restitucije i otkupac stana dogovore i

korisnik restitucije prihvati novoizgradeni stambeni ili poslovni prostor umesto svoje amortizovane i ruinirane imovine, takode

ima prava samo na onu vrednost koja bi pripala otkupcu stana. Ova solucija se može stimulisati raznim poreskim olakšicama

i sl. Važno je da izbor bude po slobodnoj volji konsnika restitucije. Odnosi izmedu korisnika restitucije i otkupaca stanova

regulisala bi komisija za poravnanje (što treba zakonom predvideti).

PREDLOG OBEZBE?ENJA SREDSTAVA ZA IZGRADNJU STAMBENOG I POSLOVNOG PROSTORA

NAMENJENOG KOMPENZACIJI

Kada su u pitanju prodati stanovi kojih po našoj proceni u celoj Srbiji ima 12.000 prosecne velicine od 70m2 i razlicitog

kvaliteta, kao i porušeni objekti koji se moraju nadoknaditi (oko 23.000 stambenih jedinica razlicitog kvaliteta), predlažemo

da se u svrhu rešavanja ovog problema FORMIRA POSEBNI FOND kao zajednicka institucija pravih vlasnika udruženih u

LIGU i Države. Vlasnici bi u FOND uneli svoje gradevinsko zemljište i objekte predvidene za rušenje koji bi im se prethodno

vratili in natura, te bi ta imovina bila osnov za podizanje hipotekarnih kredita za gradnju, a Država bi organizovala gradnju

(zaposlila kompletnu proizvodnju gradevinskog materijala i gradevinsku operativu). Gradilo bi se na najatraktivnijim

lokacijama gde se uloženi novac vraca 5-6 puta uvecan kroz izgradeni prostor Dobijena vrednost u izgradenom prostoru bila

bi podeljena tako šlo bi 20% išlo na tržište za vracanje kredita ili obnavljanje procesa izgradnje. 10-30% bi pripalo vlasnicima

zemljišta na kome se gradi, i minimum 50% bi osta!o kao cist profit za rešavanje pitanja prodatih stanova i porušenih

nepokretnosti. Kako je koncentrat takvih slucajeva najveci u Beogradu, pa potom u Novom Sadu I Nišu, procene vrednosti

izgradenih objekata su racunate na bazi tržišnih uslova u ovim gradovima. Takode su obavljeni razgovori sa vlasnicima kojima

se može vratiti gradevinsko zemljište in natura u beogradskim opstinama Vracar, Stari Grad, Palilula i Savski venac {više o

ovom projektu; prilog 2).

PITANJA VRACANJA PREDUZECA KOJA SU ZADRŽALA ILI UVECALA SVOJU VREDNOST: in natura u celosti

ili udeo u akcijama u vrednosti oduzete imovine.

PITANJE VRACANJA PREDUZECA KOJA SU IZGUBILA VREDNOST:

delimicno vracanje in natura (gradevinsko zemljište i poslovni prostor) i kompenzacija iz Fonda za

obeštecenje.

Napomena: i u ovom slucaju kompenzacija može biti u vidu akcija u drugom preduzecu, druge vrste imovine ili razlicitih

beneficija i drugih prava.

PITANJE VRACANJA POLJOPRIVREDNOG l ŠUMSKOG ZEMLJIŠTA: in natura u celosti

PITANJE OBEŠTECENJA ZA POLJOPRIVREDNO l ŠUMSKO ZEMLJIŠTE KOJE SE NE MOŽE VRATITI U

FIZICKOM OBLIKU: zamena za poljoprivredno i šumsko zemljište iz državnog fonda istog kvaliteta i tržištne vrednosti.

U Beogradu,

12.februar 2002.godine

Autor

Dr. Dragana Milovanovic

Prilog br. 1 - UREDBA o privremenom obustavljanju prometa nepokretnosti koje su prešle u državnu i društvenu svojinu

oduzimanjem po osnovu konfiskacije, sekvestracije, nacionalizacije, agrarne reforme i eksproprijacije bez naknade

Clan 1.

Zabranjuje se promet nepokretnosti koje su vlasnicima oduzete od strane države, a u korist opštenarodne.državne i

društvene svojine, primenama propisa o konfiskaciji, sekvestraciji, nacionalizaciji, agrarnoj reformi i eksproprijaciji bez

naknade.

Zabranom prometa nepokretnosti u smislu stava 1. ovog clana smatra se otudenje, zakup, hipotekarno opterecenje, zaloga,

poklon ili bilo koja druga pravna radnja, teretni ili besteretni pravni posao sa ovom imovinom.

Clan 2.

Zabrana iz clana 1. ove uredbe odnosi se na:

1} organe Republike Srbije, Republike Crne Gore i organe autonomne pokrajine i lokalne samouprave za nepokretnosti u

državnoj svojini nad kojima imaju pravo upravljanja, korišcenja i raspolaganja;

2) pravna lica (društvena preduzeca, javna preduzeca, akcionarska društva, državna i privatna praduzeca i sva druga pravna

lica koja su kao takva registrovana u privrednom sudu) za nepokretnosti u društvenoj i državnoj svojini nad kojima imaju

pravo upravljanja, korišcenja i raspolaganja;

3) fizicka lica za nepokretnosti koje su stekli po osnovu prava trajnog korišcenja, stanarskog prava ii zakupa na neodredeno

vreme.

Clan 3.

Zabrana prometa nepokretnosti važi do dana stupanja na snagu zakona o povracaju imovine i obeštecenju vlasnika oduzete

imovine.

Clan 4.

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

Prilog br. 2 - Pristup efikasnom rešavanju vra?anja bespravno oduzete imovine

OSNOVNI KONCEPT

Predmet i cilj

Svrha ovog projekta je efikasno rešavanje problema vracanja i nadoknade nepokretne imovine koja se u ovom trenutku ne

može jednostavno vratiti u fizickom obliku. Ovo se prvenstveno odnosi na porušene objekte i one nepokretnosti (stanove)

koji se u ovom momentu nalaze u posedu fizickih lica koja su stekla odredena prava zakonskim putem te se ista moraju

razrešiti na teret države.

Ovim projektom mogao bi biti rešen i problem vlasnickih stanova opterecenih stanarskim pravom.

U Srbiji je Zakonom o nacionalizaciji iz 1958. godine oduzeto 70.000 stanova, od cega je 35.000 odmah izuzeto iz

nacionalizacije, vraceno vlasnicima i optereceno stanarskim pravom. 35.000 je ostalo nacionalizovano, što je najmasovnije

oduzimanje što se tice stambenog prostora. Sudbina i jedne i druge kategorije stanova bila je slicna. Po unutrašnjosti zemlje

takve zgrade su masovno rušene tako da je njihov koncentrat u Beogradu. Kada su u pitanju stanovi u privatnom vlasništvu

koji su optereceni stanarskim pravom po zvanicnoj statistici iz 1994. godine njihov broj je bio 8.800 od cega je 6.600 bilo u

Beogradu, a ostalo u drugim mestima Srbije (2.200). Po nekim skorijim procenama broj takvih stanova u Beogradu nije veci

od 3.000. Razlog ovom smanjenju je dalje rušenje takvih objekata, ali i prodaja neuseljivih stanova koje su potom novi vlasnici

raseljavali. Od nacionalizovanih stanova znatan broj je pripadao zadužbinama i legatima te nije mogao biti predmet prodaje, a

ako je kojim slucajem bio prodat to je cinjeno kršenjem zakona. S toga se procenjuje da oduzetih prodatih stanova u Srbiji

ima oko 12.000. Iz svega recenog sledi da je potreba za izgradnjom stambenog prostora 12.000 + 3.000 = 15.000 stanova

prosecne velicine 70 m2.

Realizacija

Za potrebe realizacije ovog projekta potrebno je formirati poseban fond kojim bi upravljao Upravni odbor sacinjen od

predstavnika Države i originalnih vlasnika oduzete imovine udruženih u Ligu za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava,

oformljen na paritetnoj osnovi.

Vlasnici gradevinskog zemljišta i nepokretnosti koje su urbanistickim planom predvidene za rušenje (a prethodno vracene u

naturalnom obliku) udruženi u LIGU i po svojoj sopstvenoj volji, uneli bi u fond svoje nepokretnosti kao osnov za dobijanje

hipotekarnih kredita od stranih banaka.

Efekti

Na ponudenim lokacijama (prvenstveno najatraktivnijim) gradilo bi se po uslovima predvidenim urbanistickim planom. Za

svaki izgradeni m2 stambenog ili poslovnog prostora potrebno je oko 1000 DEM (ukljucujuci i placanje komunalnih usluga), a

tržišna vrednost izgradenog stambenog prostora je 2.500 - 3.000 DEM, dok je poslovni prostor 6.000 DEM i više po 1 m2

(cene nepokretnosti u Beogradu). Dakle, za 1.000 DEM kroz izgradnju bi se stvorila vrednost u proseku od 4.500 DEM.

Ukoliko se prednost dâ poslovnom prostoru profit bi bio veci.

U zavisnosti od vrednosti zemljišta i eventualnih porušenih objekata i velicine novoizgradenog zdanja, vlasnik istih bi u

nadoknadu dobio izgraden prostor na svojoj lokaciji po unapred potpisanom ugovoru (10 - 30% od novoizgradenog objekta),

20% bi bilo ponudeno na prodaju u cilju vracanja kredita ili obnove ciklusa gradnje, tako da bi 50 - 70% ostalo za rešavanje

pitanja povracaja oduzete imovine.

Ukoliko bi ovaj projekat obuhvatio i raseljavanje stanara koji imaju stanarska prava u privatnim stanovima, stanari bi morali

da participiraju u ceni stana ako žele da postanu vlasnici novoizgradenih stanova, a njihovo ucešce u ceni stana bilo bi

umanjeno za vrednost stanarskog prava koja poseduju. Njihova participacija bi uvecala finansijsku vrednost fonda.

Na ovaj nacin - pokretanjem gradevinske operative stvorili bi se uslovi za multiplikovanje privredne aktivnosti i porast

zaposlenosti u zemlji.

Projekat nudi izuzetno kvalitetnu kompenzaciju za spornu imovinu oko koje bi se lako dogovorili originalni vlasnici i otkupci

stanova. Pri svemu treba voditi racuna da su od originalnih vlasnika oduzimana celokupna imanja sa zemljištem, a da su

otkupci stanova otkupljivali samo stambeni prostor te je vrednost kojom bi njih trebalo obeštetiti znatno manja.

GLAVNA NAPOMENA

Preduslov za realizaciju ovog projekta je zabrana prometa imovine oduzetog porekla do donošenja Zakona o vracanju

nepravedno oduzete imovine i obeštecenju da bi se

1) kolicina imovine za obeštecenje svela na minimum, i

2) stvorio dovoljan fond privatnih nepokretnosti na osnovu kojih bi se uzimali hipotekarni krediti za

izgradnju.

U smislu tacke 1) iz prethodnog stava, kroz Zakon o ekstra profitu Država bi od obaveznika placanja mogla povratiti

nepokretnu imovinu koju su isti stekli putem privilegovanih položaja (uzurpirali) i koja kao takva podleže reviziji vlasništva.

Vracanjem u državni posed takva imovina postaje oslobodena za fizicki povracaj (lokali, poslovni prostor i sl.). Na kraju, ali

ne i po važnosti, podsecamo da je glavni preduslov za uspešno rešenje procesa restitucije precizna evidencija imovine koja

mora biti predmet posebnog zakona.

Zvanicni nacrt Zakon o povra?aju imovine i obešte?enju - nacrt 29.maj 2002.

TEKST USVOJEN NA SEDNICI KOMISIJE OD 29. maja 2002. godine

NACRT ZAKONA O POVRACAJU IMOVINE I OBEŠTECENJU

Glava prva

OSNOVNE ODREDBE

Clan 1.

(1) Ovim zakonom ureduju se uslovi, nacin i postupak vracanja imovine koja je na teritoriji Republike Srbije podržavljena

oduzimanjem od bivših vlasnika - fizickih i pravnih lica, primenom propisa o agrarnoj reformi, konfiskaciji, sekvestraciji,

nacionalizaciji i eksproprijaciji i drugih propisa koji su doneseni i primenjivani u periodu od 1945. godine, kao i svim drugim

aktima kojima je izvršeno podržavljenje bez tržišne naknade.

(2) Imovina se, u smislu ovog zakona, vraca u naturi, u vidu iste ili druge imovine, a ako to nije moguce daje se tržišna

naknada u vidu kapitalskih udela, akcija, obveznica, drugih hartija od vrednosti ili u novcu.

(3) Prioritet ce se dati povracaju imovine u naturi.

Clan 2.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledece znacenje:

1) Pod imovinom se smatraju stvari, nepokretne i pokretne i prava.

2) Pod propisima o oduzimanju imovine podrazumevaju se narocito

sledeci propisi:

1. Odluka AVNOJ-a o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine, održavnoj upravi nad imovinom neprisutnih lica i o

sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otudile ("Službeni list DFJ",

br. 2/1945);

2. Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji ("Službeni list DFJ", br.64/1945, "Službeni list FNRJ", br. 24/1946, 101/1947,

105/1948, 21/1956, 55/1957, 10/1965);

3. Zakon o agrarnoj reformi i unutrašnjoj kolonizaciji ("Službeni glasnik NRS", br. 39/1945, 4/1946);

4. Zakon o agrarnoj reformi i unutrašnjoj kolonizaciji ("Službeni glasnik NRS", br. 5/1948, 1/1949 i

34/1956);

5. Odluka o ustanovi suda za sudenje zlocina i prestupa protiv srpske nacionalne casti ("Službeni glasnik NRS", br.1/1945);

6. Odluka o sudu za sudenje zlocina i prestupa protiv srpske nacionalne casti ("Službeni glasnik NRS", br.3/1945);

7. Zakon o suzbijanju nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže

("Službeni list DFJ", br. 26/1945);

8. Zakon o zabrani izazivanja nacionalne, rasne (plemenske) i verske mržnje i razdora ("Službeni list DFJ", br. 36/1945);

9. Zakon o zaštiti i upravljanju narodnom imovinom ("Službeni list DFJ", br. 36/1945);

10. Zakon o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije ("Službeni list DFJ", br. 40/1945);

11. Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije ("Službeni list FNRJ",

br. 61/1946, 74/1946);

12. Zakon o oduzimanju ratne dobiti stecene za vreme neprijateljske okupacije ("Službeni list DFJ", br. 36/1945);

13. Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama Zakona o oduzimanju ratne dobiti stecene za vreme neprijateljske okupacije

("Službeni list FNRJ", br. 52/1946);

14. Zakon o državljanstvu ("Službeni list DFJ", br. 64/1945, "Službeni list FNRJ", br. 105/1948);

15. Zakon o oduzimanju državljanstva oficirima i podoficirima bivše jugoslovenske vojske, koji nece da se vrate u otadžbinu

i pripadnicima vojnih formacija koji su služili okupatoru i odbegli u inostranstvo ("Službeni list DFJ", br. 64/1945 i "Službeni

list FNRJ", br. 86/1946);

16. Zakon o krivicnim delima protiv naroda i države ("Službeni list DFJ",br. 66/1945 i "Službeni list FNRJ", br. 59/1946,

86/1946);

17. Zakon o suzbijanju nedopuštene trgovine, nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže ("Službeni list FNRJ", br.

56/1946, 74/1946);

18. Zakon o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih lica ("Službeni list

FNRJ", br. 63/1946, 74/1946);

19. Zakon o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od

strane okupatora i njegovih pomagaca ("Službeni list FNRJ", br. 36/1945);

20. Zakon o potvrdi i izmenama Zakona o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku okupacije i

imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagaca ("Službeni list FNRJ", br. 64/1946);

21. Zakon o zaštiti opštenarodne imovine i imovine pod upravom države ("Službeni list FNRJ", br. 86/1946);

22. Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeca ("Službeni list FNRJ", br. 98/1946, 35/1948);

23. Uredba o arondaciji zemljišta poljoprivrednih dobara ("Službeni list FNRJ", br. 99/1946), ako korisnici prava nisu dobili

odgovarajuce drugo zemljište;

24. Odluka NKOJ o privremenoj zabrani vracanja kolonista u njihova ranija mesta življenja ("Službeni list DFJ", br.

13/1945);

25. Zakon o postupanju sa napuštenom zemljom kolonista u AKMO ("Službeni list NRS", br. 9/1947);

26. Zakon o reviziji dodeljivanja zemlje kolonistima i agrarnim interesentima u AKMO ("Službeni list FNRJ", br. 89/1946);

27. Zakon o likvidaciji agrarne reforme vršene do 6. aprila 1941. godine na velikim posedima u Autonomnoj Pokrajini

Vojvodini

28. Osnovni zakon o eksproprijaciji ("Službeni list FNRJ", 28/1947), ako korisnici prava na ime naknade nisu dobili drugu

nepokretnost;

29. Osnovni zakon o postupanju sa eksproprisanim i konfiskovanim šumskim posedima ("Službeni list FNRJ", 61/1946);

30. Krivicni zakonik ("Službeni list FNRJ", br. 13/1951);

31. Zakon o izvršenju kazni, mera bezbednosti i vaspitno-popravnih mera("Službeni list FNRJ", br. 47/1951);

32. Uredba o imovinskim odnosima i reorganizaciji seljacke radne zadruge,("Službeni list FNRJ", br. 14/1953), ako korisnici

prava nisu dobili odgovarajuce drugo zemljište;

33. Zakon o poljoprivrednom zemljišnom fondu opštenarodne imovine i o dodeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama

("Službeni list FNRJ", br. 22/1953);

34. Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada gradevniskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 52/1958);

35. Osnovni zakon o iskorišcavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 43/1959 i 53/1962, kao i "Službeni

list FNRJ", 10/1965, 25/1965 - precišcen tekst, 12/1967 i 14/1970), ako korisnici porava nisu dobili odgovarajuce drugo

zemljište.

36.Zakon o odredivanju grad. zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (Sl. list SFRJ 32/68)

37.Zakon o otkupu privatnih apoteka (Sl. list FNRJ br. 50/1949)

3) Pod izrazom podržavljena imovina podrazumeva se privatna imovina iz stava 1. ovog clana bez obzira na to da li je ta

imovina aktom o podržavljenju prešla u opštenarodnu svojinu, državnu, društvenu ili zadružnu svojinu.

4) Pod aktom o podržavljenju podrazumevaju se pravni akti koji su imali neposredno dejstvo, kao što su propisi, presude,

odluke, rešenja, drugi pravni akti kao i materijalne radnje državnih organa putem koji je privatna imovina podržavljena.

5) Pod državnim organima podrazumevaju se sudovi, organi uprave, komisije i narodni odbori i njima srodni organi koji su na

osnovu propisa o oduzimanju imovine bili ovlašceni za donošenje akata o podržavljenju.

6) Pod bivšim vlasnicima podrazumevaju se fizicka i pravna lica koja su bila vlasnici imovine oduzete primenom propisa o

oduzimanju imovine i njihovi pravni sledbenici (univerzalni sukcesori), koji polažu pravo na povracaj imovine, odnosno na

novcano obeštecenje po ovom zakonu.

7) Pod obveznicima vracanja podrazumevaju se država, preduzeca i druga pravna lica, kao i fizicka lica u cijoj se imovini

nalaze stvari koje se na osnovu ovog zakona vracaju bivšim vlasnicima, odnosno koja su obavezna po ovom zakonu na

povracaj imovine ili obeštecenje.

8) Pod povracajem imovine u naturi, podrazumeva se i uvodenje u posed pod uslovima previdenim ovim zaknom.

Clan 3.

(1) Pravo povracaja imovine, odnosno obeštecenja imaju fizicka i pravna lica kojima je imovina oduzeta na osnovu propisa o

oduzimanju imovine, navedenih u clanu 2. tac. 2. ovoga zakona, kao i ona fizicka lica kojima je imovina podržavljena bez

naknade na osnovu drugog propisa donetog do stupanja na snagu Ustava SFRJ iz 1963. godine.

(2) To pravo imaju i ona fizicka lica kojima je presudom, odlukom ili drugim aktom državnog organa, odnosno aktima i

radnjama pojedinaca prilikom izvršavanja ovlašcenja državnog organa, bila oduzeta imovina na osnovu ništavog pravnog

posla, bez pravnog osnova, ili zloupotrebom prava ili politicke moci.

Clan 4.

(1) Na rešavanje pitanja koja su predmet ovog zakona shodno ce se primeniti odredbe zakona kojima su uredeni

svojinskopravni, obligacioni i drugi imovinski odnosi, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

(2) U postupcima za ostvarivanje prava po ovom zakonu primenjuje se Zakon o opštem upravnom postupku, ako ovim

zakonom nije drukcije odredeno.

Clan 5.

Sticanje nepokretnosti, druge imovine i imovinskih prava, odnosno novcane naknade po ovom zakonu, ne podleze placanju

poreza.

Glava druga

NOSIOCI PRAVA I OBAVEZA

1. Bivši vlasnici (korisnici prava)

Clan 6.

(1) Pravo povracaja imovine, odnosno obeštecenja, po odredbama ovog zakona imaju bivši vlasnici, ili njihovi naslednici, koji

su lišeni svoje imovine primenom propisa i akata iz cl. 2. i 3. ovog zakona, a koji na dan donošenja ovog zakona imaju

jugoslovensko državljanstvo.

(2) To pravo imaju i strani drzavljani u skladu sa medudrzavnim sporazumima.

(3) Uslovi iz st. 1. i 2. ovog clana ne odnose se na bivše jugoslovenske državljane kojima je imovina oduzeta usled prelaska

u strano državljanstvo.

Clan 7.

Pravo povracaja imovine, odnosno obeštecenja u smislu ovog zakona, nemaju bivši vlasnici koji su dobili naknadu ili su imali

pravo da dobiju naknadu za oduzetu imovinu, od inostrane drzave, ako ovim zakonom nije drukcije odredeno.

Clan 8.

(1) Pravna lica kojima je imovina podržavljena na osnovu propisa iz clana 2. stav 2. ovog zakona imaju pravo ovracaja

imovine, odnosno obeštecenja samo ako je to ovim zakonom izricito odredeno.

(2) Pravo povracaja imovine, odnosno obeštecenja imaju crkve i druge verske zajednice i njihove ustanove, koje u vreme

stupanja na snagu ovog zakona deluju na teritoriji Republike Srbije, u skladu sa posebnim zakonom.

(3) Pravo povracaja imovine kapitalskih i licnih društava imaju akcionari odnosno udelnicari, kao i ortaci, koji su fizicka lica.

(4) Pravo povracaja imovine, odnosno obeštecenja pripada i zadužbinama i drugim nekomercijalnim pravnim licima.

Clan 9.

(1) Ako je bivši vlasnik koji ima pravo na povracaj imovine, odnosno na obeštecenje, umro ili je proglašen umrlim, prava iz

ovog zakona prelaze na njegove naslednike.

(2) Pravo nasledivanja ocenjuje se na osnovu odredaba Zakona o nasledivanju Republike Srbije, ako ovim zakonom nije

drukcije odredeno.

(3) Ako su naslednici vec utvrdeni na osnovu stranog prava, u pogledu ovog pitanja primenice se to strano pravo.

(4) Izuzetno od odrebe stava 3. ovoga clana u pogledu nasledivanja nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji Repubike Srbije

primenjuje se pravo Repubike Srbije.

2. Obveznici vracanja

Clan 10.

(1) Obveznik vracanja nepokretnosti je država ili drugo pravno lice koje je umomentu stupanja na snagu ovog zakona vlasnik

ili nosilac prava korišcenja ili raspolaganja ili bilo kog drugog prava iz društvene svojine na toj nepokretnosti.

(2) Obveznik vracanja pokretnih stvari i imovinskih prava je država ili drugo pravno lice u cijoj se imovini zateknu te stvari i

prava u momentu stupanja na snagu ovog zakona.

(3) Obveznici vracanja podržavljenih preduzeca, odnosno drugih privrednih subjekata ili za uspostavljanje udela na njihovoj

imovini jesu preduzeca, odnosno druga pravna lica u cijoj se imovini nalaze sredstva, odnosno imovina podržavljenih

preduzeca ili drugih privrednih subjekata.

(4) Pravno lice koje je obveznik vracanja stvari po odredbama st. 1-3. Ovog clana ima pravo na naknadu njene vrednosti od

Republike Srbije, ako je pravo na tu stvar steklo punovažnim teretnim pravnim poslom, ili na osnovu propisa o agrarnoj

reformi.

(5) Obveznik naknade u akcijama kojima raspolaže Republika Srbija jeste Akcijski fond Republike Srbije.

(6) Obveznik naknade u obveznicama i u novcu je Republika Srbija.

Clan 11.

(1) Obveznici vracanja imovine i isplate obeštecenja, po ovom zakonu, nisu fizicka lica koja su putem zakonitog teretnog ili

besteretnog sticanja postala vlasnici imovine koja je bila oduzeta od bivših vlasnika primenom propisa i akata iz cl. 2. i 3. ovog

zakona.

(2) Medutim, smatrace se obveznicima vracanja oni držaoci stvari i prava iz stava 1. ovog clana koji su pribavili iste bez

pravnog osnova ili ako ih drže po osnovu najma, zakupa ili drugog tome srodnog odnosa.

Glava treca

PREDMET VRACANJA I OBEŠTECENJA

Clan 12.

Na osnovu ovog zakona predmet vracanja, odnosno obeštecenja je narocito sledeca imovina:

poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište,

gradevinsko zemljište,

stambene i poslovne zgrade, odnosno idealni delovi takvih zgrada,

stanovi i poslovne prostorije,

preduzeca, udruženja i fondovi,

intelektualna svojina,

pokretne stvari,

hartije od vrednosti,

novcana sredstva

Glava cetvrta

OBLICI VRACANJA IMOVINE

I. Vracanje u naturalnom obliku

Clan 13.

(1) Povracaj imovine vrši se vracanjem bivšem vlasniku prava svojine i državine na istoj imovini koja mu je bila oduzeta.

(2) Ako se imovina ne može vratiti u celini, moguce je delimicno vracanje s tim da se za razliku u vrednosti plati tržišna

naknada.

(3) Ne može se vratiti imovina na kojoj postoji pravo svojine fizickih lica, vec bivši vlasnik u tom slucaju ima pravo na

vracanje druge imovine u istom obimu i kvalitetu, odnosno pravo na tržišnu naknadu.

(4) Imovina pravnih lica u mešovitoj svojini može se vratiti samo u vidu udela na pravnom licu do visine udela društvene,

odnosno državne imovine.

1. Vracanje pokretnosti

Clan 14.

(1) Predmet vracanja su pokretnosti kulturne, umetnicke ili istorijske vrednosti, kao i pokretnosti vece vrednosti, predmeti ili

grupe predmeta za licnu upotrebu bivšeg vlasnika kao i predmeti koji su bivšim vlasnicima ili njihovim pravnim sledbenicima

posebno dragi.

(2) Pokretnosti koje su po propisima o zaštiti prirodnih i kulturnih dobara predmeti kulturne i prirodne baštine, vracaju se u

svojinu i državinu samo ako nisu sastavni deo zbirki javnih muzeja, galerija i drugih srodnih ustanova.

(3) Na pokretnostima koje su sastavni deo zbirki iz stava 2. ovog clana vraca se pravo svojine.

2. Vracanje nepokretnosti

Clan 15.

(1) Poljoprivredno zemljište, šume, gradevinsko i šumsko zemljište, stambene i poslovne zgrade, odnosno idealni delovi takvih

zgrada, stanovi i poslovne prostorije, vracaju se pod uslovima propisanim u ovom zakonu.

(2) Nepokretnosti koje su po propisima o zaštiti prirodne i kulturne baštine proglašene za kulturne

spomenike ili prirodne znamenitosti takode se vracaju pod uslovima predvidenim u ovom zakonu.

(3) Pomocne i njima slicne prostorije, kao i nusprostorije koje su podržavljene zajedno sa glavnom stvari, dele sudbinu te

stvari.

Clan 16.

(1) Nepokretnost se ne može vratiti u sledecim slucajevima:

1) ako služi za obavljanje delatnosti iz oblasti zdravstva, kulture, vaspitanja i obrazovanja, a vracanjem bi se bitno smanjila

mogucnost za obavljanje tih delatnosti jer se ne može zameniti drugom nepokretnosti;

2) ako je neodvojivi sastavni deo mreže, objekata, uredaja ili drugih sredstava javnih preduzeca iz oblasti energetike,

komunalne delatnosti, saobracaja i veza koji su po zakonu izuzeti od privatizacije;

3) ako je izuzeta iz pravnog prometa, odnosno ako se na njoj ne može steci pravo svojine,

4) u drugim slucajevima utvrdenim zakonom.

(2) Bivši vlasnik nepokretnosti iz stava 1.ovog clana ima pravo na naknadu u smislu stava 2.clana 1.ovog zakona.

Clan 17.

(1) Nepokretnost se vraca bivšem vlasniku u svojinu, ali se ne moze vratiti u posed, ako bi njenim povracajem bila bitno

narušena ekonomska, odnosno tehnoloska funkcionalnost kompleksa u kome se nalazi, usled cega bi došlo do poremecaja u

poslovanju pravnog lica koje upravlja tim kompleksom (stecaj, enormni gubici, otpuštanje veceg broja radnika, nemogucnost

obavljanja delatnosti).

(2) Razlozi iz stava 1. ovog clana ne uzimaju se u obzir ako je nepokretnost u sredstvima obveznika bez pravnog osnova ili

ako ju je obveznik dao u najam, zakup ili drugi tome srodan odnos za obavljanje delatnosti koja nije povezana sa njegovom

delatnošcu.

(3) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog clana smatra se da ne postoji smetnja za vracanje nepokretnosti u svojinu i državinu

ako se bivši vlasnik obaveže da ce obezbediti ulaganja ili druge potrebne uslove za racionalnije i ekonomski uspešnije

korišcenje nepokretnosti.

(4) Odredbe ovog clana ne odnose se na šume, a na vracanje poljoprivrednog zemljišta iz funkcionalnih kompleksa

primenjuju se odredbe clana 21. ovog zakona.

Clan 18.

(1) Obveznik vracanja i dalje ima pravo da kao zakupac koristi nepokretnost iz clana 17. stav 1. ovog clana za svoju

delatnost, ali samo za period koji je neophodan za prilagodavanje njegovog poslovanja izmenjenim uslovima i to ne duže od

jedne godine od dana konacnosti rešenja o povracaju imovine, ako se bivši vlasnik i nosilac obaveze drukcije ne sprazumeju.

(2) Zakupni odnos bivši vlasnik i obveznik vracanja ureduju ugovorom u pismenom obliku.

(3) Po isteku zakupa bivši vlasnik ulazi u posed nepokretnosti koja mu je vracena.

Clan 19.

(1) Povracaj stvari u smislu odredaba ove glave zakona ne utice na zakupne i njima srodne odnose koji su bili uspostavljeni

pravnim poslovima uz naknadu, ako pravnim poslom ili zakonom nije drukcije utvrdeno.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog clana zakupni i njima srodni odnosi cije je trajanje utvrdeno, odnosno dogovoreno za

period duži od tri godine, traju najviše tri godine od dana konacnosti rešenja o vracanju imovine, osim ako se korisnik prava i

zakupac drukcije ne sporazumeju.

(3) U slucajevima iz st. 2.ovog clana bivši vlasnik može odbiti povracaj stvari u kom slucaju mu pripada tržišna naknada.

Clan 20.

(1) Nepokretnost cija vrednost nakon podržavljenja nije bitno porasla, vraca se, pod uslovima utvrdenim u ovom zakonu,

bez obracuna razlike u vrednosti.

(2) Ako je vrednost nepokretnost usled novih ulaganja bitno porasla, bivši vlasnik ima pravo da zahteva:

- vracanje nepokretnosti, pod uslovom da za razliku u vrednosti plati tržišnu naknadu, ili

- uspostavu svojinskog udela na nepokretnosti do visine prvobitne vrednosti nepokretnosti, ili

- isplatu tržisne naknade za predmetnu nepokretnost;

(3) Rok placanja naknade iz trece alineje stava 2. ovog clana, koji ne može biti duži od 10 godina, i drugi uslovi placanja

utvrduju se rešenjem kojim se vraca imovina.

(4) Nepokretnost cija je vrednost nakon podržavljenja bitno smanjena, vraca se korisniku prava uz doplatu naknade do

pune vrednosti u trenutku podržavljenja.

Clan 21.

(1) Poljoprivredno zemljište vraca se bivšem vlasniku u svojinu i državinu, izuzev u slucaju ako bi se time narušila

funkcionalnost kompleksa poljoprivrednog zemljišta, odnosno kompleksa trajnih zasada, ili bi došlo do takve rasparcanosti

parcela koja bi onemogucavala ekonomicnu obradu.

(2) Ako se u slucajevima iz stava 1. ovog clana zemljište ne može vratiti, bivši vlasnik, cije podržavljeno zemljište leži na

podrucju kompleksa poljoprivrednog zemljišta u društvenoj svojini, stice pravo susvojine.

(3) Na zemljište na kojem je priznata susvojina shodno se primenjuju odredbe clana 18. st. 2.i 3. ovog zakona.

Clan 22.

(1) Ako korisnik prava ne traži povracaj poljoprivrednog zemljišta, odnosno šume, pripada mu pravo na naknadu u

obveznicama Republike Srbije, ako zakonom nije drukcije propisano.

Clan 23.

(1) Stambene zgrade, odnosno stanovi na kojima ne postoji zakupni ili tome srodan odnos, vracaju se bivšem vlasniku u

svojinu i državinu.

(2) Stambene zgrade, odnosno stanovi na kojima postoji zakupni ili tome srodan odnos, vracaju se

uspostavljanjem prava svojine na tim nepokretnostima.

(3) Na prava i obaveze izmedu bivšeg vlasnika kao zakupodavca nepokretnosti iz stava 2. ovog clana i zakupca ovih

nepokretnosti primenjuju se odredbe Zakona o stanovanju.

(4) Poslovne zgrade i poslovne prostorije na kojima ne postoji zakupni ili tome srodni odnos, vracaju se bivšem vlasniku u

svojinu i državinu.

(5) Poslovne zgrade i poslovne prostorije na kojima postoji zakupni ili tome srodni odnos, vracaju se bivšem vlasniku u

svojinu a u državinu po isteku najviše godinu dana od dana konacnosti rešenja o povracaju imovine, ako se bivši vlasnik i

zakupac drugacije ne sporazumeju.

Clan 24.

(1) Na podržavljenom gradevinskom zemljištu na kome bivši vlasnik ima pravo korišcenja, stupanjem na snagu ovog zakona

uspostavlja se pravo svojine u njegovu korist.

(2)Podržavljena neizgradena gradevinska zemljišta koja su opštini ili nekom drugom, u skladu sa zakonom, predata radi

privodenja nameni u skladu sa planskim aktom, vracaju se u svojinu bivšem vlasniku.

(3)Izuzetno od odredbe stava 2. ovog clana neizgradeno gradevinsko zemljište ne vraca se ukoliko je krajnji korisnik kao

investitor, kome je zemljište ustupljeno radi izgradnje na osnovu pravosnažne gradevinske dozvole, priveo zemljište nameni.

(4) Podržavljena izgradena gradevinska zemljišta (postojece gradevinske parcele) ne vracaju se, osim ako je na njima

izgraden trajni objekat u svojini bivšeg vlasnika.

(5) Neizgradeni deo zemljišta iz stava 4.ovog clana od koga se može formirati gradevinska parcela u skladu sa izmenom

planskog akta, vraca se u svojinu bivšem vlasniku.

(6) Za gradevinsko zemljiste koje je eksproprisano po propisima o eksproprijaciji do stupanja na snagu Zakona o

eksproprijaciji ("Sluzbeni list FNRJ", br. 12/57), korisniku prava pripada tržišna naknada, ako on za to zemljiste na ime

naknade nije dobio drugu nepokretnost i ako se zemljište po odredbama st. 1-4. ovog clana ne može vratiti.

Clan 25.

(1) Nepokretnosti se vracaju oslobodene hipotekarnih tereta koji su nastali od momenta njihovog

podržavljenja do dana stupanja na snagu ovog zakona. Za potraživanja koja su bila obezbedena ovim teretima garantuje

Republika Srbija.

(2) Službenosti, izbrisane podržavljenjem, oživljavaju, a takode i neistekli ugovori o dugorocnom zakupu nepokretnosti.

3. Vracanje preduzeca i kapitala

Clan 26.

(1) Preduzece koje je bilo podržavljeno vraca se bivšem vlasniku - fizickom licu ako u momentu stupanja na snagu ovog

zakona obavlja istu ili srodnu privrednu delatnost kao samostalno pravno lice, a ako je u sastavu drugog pravnog lica - pod

uslovom da se ekonomski i tehnoloski može izdvojiti iz tog pravnog lica.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog clana preduzece se ne vraca ako je neodvojivi sastavni deo privrednog ili

infrastrukturnog kompleksa iz clana 16. tacka 2. ovog zakona.

(3) Ako vrednost preduzeca u momentu vracanja za više od 100 procenata prevazilazi njegovu vrednost u trenutku

podržavljenja, ono se ne moze vratiti u celini, vec u pripadajucem delu, u skladu sa ovim zakonom.

Clan 27.

(1) Ako je predmet vracanja preduzece cija je vrednost bitno smanjena u odnosu na vrednost preduzeca u trenutku

podržavljenja, za razliku u vrednosti bivšem vlasniku pripada tržišna naknada, u skladu sa clanom 31. ovog zakona.

(2) Ako je predmet vracanja preduzece cija je vrednost bitno porasla u odnosu na vrednost preduzeca u trenutku

podržavljenja, bivši vlasnik dužan je da plati razliku u vrednosti prema odredbi clana 20. stav 3. ovog zakona.

Clan 28.

(1) Imovina licnih i kapitalskih društava vraca se uspostavljanjem odgovarajuceg udela bivšeg vlasnika na društvenom kapitalu

pravnih lica koja su naslednici sredstava, odnosno imovine podržavljenih preduzeca i drugih privrednih subjekata ciji su ortaci,

odnosno akcionari bili bivši vlasnici.

(2) Vrednost udela mora biti jednaka vrednosti udela koji je korisnik prava imao na podržavljenom preduzecu ili na drugom

privrednom subjektu iz stava 1. ovog clana.

(3) Imovina (kapital) iz stava 1. ovog zakona moze se na zahtev bivšeg vlasnika vratiti vracanjem u svojinu i državinu

odnosno uspostavljanjem prava svojine na nepokretnosti pravnog lica koje je naslednik sredstava, odnosno imovine

podržavljenog preduzeca ili drugog privrednog subjekta ciji je deonicar, odnosno ortak bio bivši vlasnik.

(4) Na vracanje nepokretnosti u smislu stava 3. ovog clana, primenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na povracaj

nepokretnosti.

Clan 29.

(1) Na nacin utvrden u clanu 28. ovog zakona vraca se i imovina preduzeca iz clana 26. st. 1. i 3. ovog zakona, ako se

preduzece ne može vratiti kao celina.

(2) Povracaj u smislu odredbi cl. 26. i 28. ovog zakona bivši vlasnik može da odbije, u kom slucaju ima pravo na tržišnu

naknadu.

II. Novcano obeštecenje (tržišna naknada)

Clan 30.

(1) Ako se nepokretnost ne može vratiti u svojinu i državinu, odnosno ako se u vezi s njom ne može uspostaviti pravo

svojine ili udela, bivši vlasnik dobija naknadu uspostavljanjem udela na pravnom licu ili u akcijama koje drži Akcijski fond, ili,

na njegov zahtev, u obveznicama izdatim u tu svrhu.

(2) Ako bivši vlasnik zahteva akcije u smislu prethodnog stava, a iste ne mogu da mu se ponude, pripada mu tržišna naknada

u obveznicama Republike Srbije.

(3) U slucajevima iz stava 1. ovog clana bivši vlasnik i obveznik mogu se sporazumeti da bivšem vlasniku pripadne u svojinu

druga nepokretnost.

(4) Odredbe st. 1-4. ovog clana shodno se primenjuju i na pokretnosti iz clana 14. ovog zakona koje se ne mogu vratiti, kao i

na druge podržavljene pokretnosti.

(5) Pravo na naknadu imaju i bivši vlasnici koji su svoju podržavljenu imovinu povratili na osnovu pravnog posla uz naknadu.

Clan 31.

(1) Ako se, u skladu sa clanom 26. ovog zakona, podržavljeno preduzece ne može vratiti bivšem vlasniku, ili ako se, u

smislu clana 28. ovog zakona, ne može uspostaviti udeo na preduzecu ili pravo svojine na nepokretnosti, bivši vlasnik ima

pravo na tržišnu naknadu u vrednosti imovine, odnosno udela na podržavljenom preduzecu.

(2) Bivši vlasnik iz stava 1. ovog clana može da zahteva da mu se vrednost podržavljene imovine nadoknadi u vidu

obveznica ili akcija.

Clan 32.

(1) Vrednost podržavljene imovine utvrduje se prema njenom stanju u trenutku podržavljenja i uz uvažavanje njene

vrednosti u momentu donošenja rešenja o povracaju imovine, odnosno obeštecenju.

(2) Vrednost stana, stambene zgrade, odnosno poslovnih prostorija ili poslovne zgrade utvrduje se u skladu sa važecim

propisima.

(3) Vrednost poljoprivrednog zemljišta, šuma i zemljišta korišcenog za izgradnju utvrduje se prema

katastarskoj kulturi, katastarskoj klasi i katastarskoj opštini, na osnovu propisa Vlade Republike Srbije.

(4) Vrednost stvari koje predstavljaju spomenik kulture ili prirodnu znamenitost utvrduje se po metodologiji za ocenjivanje

spomenika kulture i prirodnih znamenitosti.

(5) Novcane vrednosti podržavljenih preduzeca, utvrdene u trenutku podržavljenja, valorizuju se na osnovu pariteta dinara

prema USA dolaru u trenutku podržavljenja imovine i pariteta dinara prema USA dolaru na dan donošenja rešenja o vracanju

imovine, pri cemu se uzima u obzir prosecno povecanje dolarskih cena te imovine koje utvrdi ministar za finansije.

(6) Ako se sadašnja vrednost imovine iz prethodnih stavova ne može

utvrditi, vrednost se utvrduje po merilima utvrdenim propisom iz clana 52. stav 1. ovog zakona, ako ovim zakonom nije

drugacije odredeno.

Clan 33.

(1) Za placanje naknade izdaju se obveznice Republike Srbije.

(2) Obveznice su hartije od vrednosti koje glase na donosioca, nominovane su u evrima a isplative u jednakim dinarskim

polugodišnjim ratama u roku od 10 godina, sa kamatnom stopom od šest posto godišnje.

(3) Sredstva za pokrice obaveza po osnovu izdatih obveznica obezbedjuje Republika Srbija.

Clan 34.

Za period od konacnosti rešenja o naknadi do pocetka obracunavanja kamata na obveznice, odnosno kada je to utvrdeno

rešenjem do isplate naknade u gotovom novcu, bivšem vlasniku pripadaju kamate koje važe za uloge po videnju, a glavnica

se valorizuje.

Clan 35.

Bivšem vlasniku, koji se po propisima o socijalnoj zaštiti smatra licem lošijeg imovinskog stanja, može se, umesto naknade u

vidu akcija ili obveznica, isplatiti tržisna naknada u jednokratnom novcanom iznosu ili u jednakim mesecnim ratama.

Clan 36.

(1) Naknade date na osnovu propisa o oduzimanju imovine kao i naknade date za imovinu koja je podržavljena na nacin

utvrden clanom 3. stav 2. ovog zakona, prilikom odlucivanja o povracaju imovine u smislu ovog zakona ne uzimaju se u obzir.

(2) Zahtevi za naknadu po osnovu nemogucnosti korišcenja, odnosno upravljanja imovinom, kao i po osnovu održavanja

nepokretnosti u periodu od dana podržavljenja do stupanja na snagu ovog zakona, ne priznaju se.

(3) Obveznicima iz cijih se sredstava u smislu odredaba ovog zakona vraca nepokretnost koju su stekli uz placanje naknade,

pripada tržišna naknada po propisima o eksproprijaciji i prinudnom prenosu nepokretnosti u društvenoj svojini.

(4) Tržišna naknada iz stava 3. ovog clana u vidu obveznica isplacuje se na teret budžeta Republike Srbije.

Glava peta

POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA

1. Pokretanje postupka

Clan 37.

(1) Postupak za povracaj imovine, odnosno obeštecenje pokrece bivši vlasnik zahtevom koji podnosi opštinskom organu

uprave nadležnom za imovinskopravne poslove, prema mestu gde se nalazi imovina koja je predmet zahteva.

(2) Postupak za ostvarivanje prava bivših vlasnika je hitan.

Clan 38.

(1) Istovremeno sa zahtevom za pokretanje postupka bivši vlasnik je ovlašcen da obvezniku vracanja predloži sporazumno

rešenje. U slucaju da je uz zahtev za pokretanje postupka podnet i predlog za sporazumno rešenje, organ koji vodi postupak

zakazuje usmenu raspravu radi zakljucenja poravnanja. Postignuto poravnanje ima snagu izvršne isprave.

(2) Ukoliko stranke ne postignu sporazum ili organ koji vodi postupak, nakon izjašnjenja nadležnog javnog pravobranioca ne

dozvoli poravnanje, organ nastavlja postupak po zahtevu za povracaj odnosno obeštecenje.

Clan 39.

(1) Pravo na podnošenje zahteva za povracaj imovine, odnosno obeštecenje, imaju bivši vlasnik i njegovi pravni sledbenici.

(2) Kad pravo na povracaj imovine, odnosno obeštecenje ima vise lica, pravovremeno podnet zahtev jednog od tih lica

smatra se podnetim u korist svih sukorisnika prava.

(3) Pokretanje postupka može da inicira i obveznik vracanja.

(4) Ako nadležni organ u slucaju iz stava 2. ovog clana utvrdi da postoji javni interes, sam pokrece postupak po službenoj

dužnosti.

(5) Zahtev za povracaj imovine, odnosno obeštecenje može se podneti najkasnije u roku od dve godine od dana stupanja na

snagu ovog zakona.

Clan 40.

(1) Stranke u postupku za vracanje imovine jesu bivši vlasnik, njegov pravni sledbenik, obveznik vracanja, kao i drugo pravno

ili fizicko lice koje, radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, ima pravo da ucestvuje u postupku.

(2) U pogledu pravnog sledbeništva dovoljno je da se isto iskaže verovatnim.

(3) Stranke iz stava 1. ovog clana koje nemaju stalno prebivalište, odnosno sedište u Republici Srbiji, moraju da imaju

punomocnika sa prebivalištem, odnosno sedištem u Republici Srbiji koji zastupa stranku u vezi sa svim radnjama u postupku.

2. Sadržina zahteva

Clan 41.

(1) Zahtev za povracaj imovine, odnosno obeštecenje treba da sadrži podatke:

- o vrsti, velicini, orijentacionoj vrednosti i lokaciji imovine na koju se zahtev odnosi,

- o pravnom osnovu, nacinu i vremenu podržavljenja,

- o pravnom osnovu zahteva za povracaj,

- o tome u kom obliku se zahteva povracaj.

(2) Uz zahtev se podnose:

1) isprava o podržavljenju imovine ili navod o službenom glasilu u kome je objavljen akt uz konkretno navodenje predmeta

podržavljenja;

2) dokaz o svojstvu podnosioca zahteva tj. da li je to lice neposredno bivši vlasnik ili njegov pravni sledbenik;

3) punomocje za ovlašceno lice koje ce pred nadležnim organima zastupati interese podnosioca zahteva, ako podnosilac

zahteva nema stalno prebivalište na teritoriji Republike Srbije.

(3) Ako se zahtev odnosi na nepokretnost, podnosi se i sledece:

- izvod iz javne knjige u kojoj se vrši upis nepokretnosti sa svim upisima i brisanjima, pocev od 15. maja 1945. do dana

podnošenja zahteva, ili overena foto-kopija uloška te knjige, ili pak druga javna isprava sa tim podacima.

- podaci iz katastra zemljišta o položaju, površini i nacinu iskorišcavanja parcela, sa identifikacijom

sadašnjih oznaka nepokretnosti, ciji se povracaj traži.

(4) Zahtev može da sadrži i druge podatke i isprave koji su od znacaja za utvrdivanje opravdanosti zahteva.

Clan 42.

(1) Ako ne postoje isprave iz clana 41. ovog zakona nadležni organ iz clana 37. stav 1. ovog zakona po službenoj dužnosti

pribavlja dokaze o verovatnosti postojanja prava.

(2) Obveznici vracanja i treca lica dužni su da nadležnom organu podnesu sve dokaze i dozvole uvid u isprave i podatke

koji su potrebni za kompletiranje dokumentacije o zahtevu.

(3) Obveznici vracanja i treca lica dužni su i da bivšim vlasnicima, odnosno njihovim punomocnicima dozvole uvid u isprave i

podatke koji su relevantni za utvrdivanje postojanja prava za povracaj imovine i podnošenje zahteva.

(4) Organi koji raspolažu podacima i vode službene evidencije (zemljišne knjige, katastar, arhiv i sl.) su dužni da hitno

odgovore na zahtev obveznika, korisnika i organa koji vode postupak.

3. Nadležnost organa

Clan 43.

(1) Organ iz clana 37 stav 1. ovog zakona donosi prvostepeno rešenje, nakon sprovedenog ispitnog postupka.

(2) Po žalbi na prvostepeno rešenje odlucuje Ministarstvo finasija i ekonomije.

4. Donošenje rešenja

Clan 44.

(1) Organ iz clana 37. stav 1.ovog zakona utvrduje sve cinjenice i okolnosti za odlucivanje o zahtevu za povracaj imovine i

obeštecenju.

Rešenje kojim odlucuje o zahtevu sadrži:

- naznacenje bivšeg vlasnika kome je imovina podržavljena;

- naznacenje lica kojima se imovina vraca odnosno kojima se utvrdjuje obeštecenje;

- naznacenje obveznika povracaja imovine, odnosno obveznika obeštecenja;

- naznacenje imovine koja je podržavljena, kao i osnov, odnosno akt o oduzimanju;

- naznacenje obima i vrednosti imovine koja se vraca, kao i drugi podaci o imovini, sa oznakama identifikacije prema stanju

na dan donošenja rešenja;

- naznacenje nacina, odnosno oblika i visine naknade;

- naznacenje roka za predaju u posed imovine koja se vraca u naturi, odnosno roka za obeštecenje.

(2) Ako je bivši vlasnik podržavljene imovine umro, a njegovi pravni sledbenici nisu utvrdeni, rešenje o povracaju imovine,

odnosno obeštecenju glasi na njegove pravne sledbenike koji su korisnici prava po ovom zakonu, bez njihovog imenovanja.

(3) U slucaju iz stava 2. ovog clana vracena imovina se rešenjem daje na privremeno upravljanje staraocu za posebne

slucajeve, dok se ne utvrdi njen pravni sledbenik.

(4) U rešenju o vracanju imovine prvostepeni organ izdaje i nalog nadležnim organima za izvršenje rešenja, kao i brisanje

eventualnih tereta i odlucuje o troškovima postupka.

(5) Konacno rešenje iz stava 1. ovog clana dostavlja se po službenoj dužnosti sudu koji vodi zemljišne knjige, odnosno

organu koji vodi javne knjige o evidenciji nepokretnosti i prava na njima.

Clan 45.

(1) Odluka o vracanju imovine donosi se i dostavlja bivšem vlasniku, odnosno njegovom pravnom sledbeniku najkasnije u

roku od tri meseca od dana podnošenja uredno sastavljenog zahteva.

(2) Danom podnošenja uredno sastavljenog zahteva smatra se dan kada je nepotpuni zahtev u celini dopunjen.

Clan 46.

(1) Konacno rešenje o vracanju imovine i obeštecenju izvršavaju:

- sudovi odnosno organi odredeni zakonom za vodenje javnih knjiga o evidenciji nepokretnosti i prava na njima, kad je rec o

upisu vlasništva na nepokretnosti;

- Akcijski fond kad je rec o uspostavljanju udela u preduzecu ili naknadi u akcijama;

- Ministarstvo finansija i ekonomije kad je rec o naknadi u obveznicama i novcanoj naknadi.

(2) Prinudno izvršenje rešenja koja nisu dobrovoljno izvršena sprovodi se po odredbama Zakona o opštem upravnom

postupku (nenovcane obaveze) odnosno Zakona o izvršnom postupku (novcane obaveze.)

5. Ostala pitanja u vezi sa postupkom

Clan 47.

(1) Na zahtev bivšeg vlasnika radi obezbedjenja zahteva za vracanje imovine ili iz drugih znacajnih razloga prvostepeni organ

donece privremeni zakljucak radi obezbedenja izvršenja obaveze kojim se odreduje zabeležba postupka u javnoj knjizi,

privremena zabrana raspolaganja nepokretnostima, odnosno odlaže delimicna ili potpuna kapitalska transformacija preduzeca

i drugih privrednih subjekata.

Clan 48.

(1) Bivši vlasnici i obveznici vracanja mogu u toku postupka pred nadležnim organom u svakom trenutku da zakljuce

poravnanje o imovini koja je predmet zahteva za povracaj, odnosno obeštecenje.

(2) Nadležni organ ce strankama u postupku ukazati na mogucnost poravnanja i pružiti im pomoc u

medusobnom poravnanju vodeci racuna o tome da poravnanje ne bude u suprotnosti sa prinudnim propisima i da je izvršivo.

(3) Poravnanje se smatra zakljucenim kada stranke procitaju zapisnik o poravnanju i potpišu ga.

(4) Ako je poravnanje postignuto samo u odnosu na deo imovine koja je predmet zahteva nadležni organ unece poravnanje

u rešenje o povracaju imovine.

Clan 49.

(1) Stranke u postuku za povracaj imovine po ovom zakonu ne placaju takse.

(2) O troškovima postupka odlucuje nadležni organ po propisima koji se primenjuju pred tim organom.

Clan 50.

(1) Ako je u slucajevima iz clana 44. stav 3. ovog zakona ostavinski postupak u vezi sa licem iz st. 2. istog clana

pravnosnažno okoncan a da pritom nije odluceno i o nasledivanju imovine koja tom licu pripadne na osnovu resenja o

povracaju imovine, u pogledu te imovine sud ce doneti dopunsko rešenje o nasledivanju, a u slucaju spora vodi se parnicni

postupak.

(2) U dopunskom rešenju o nasledivanju nije dopušteno menjati pravne odnose nastale na osnovu rešenja o nasledivanju,

osim ako se nasledinici drukcije sporazumeju.

(3) Ako se na nasledivanje u skladu sa važecim zakonodavstvom primeni pravo strane države, u obzir se uzimaju i

materijalno-pravne odredbe propisane ovim zakonom.

(4) Za raspravljanje zaostavštine po ovom zakonu iskljucivo je nadležan sud Republike Srbije.

Clan 51.

(1) Dopunski ostavinski postupak pokrece naslednik bivšeg vlasnika, nakon pravnosnažnosti rešenja o vracanju imovine,

predlogom uz koji podnosi i rešenje o nasledivanju ili njemu jednaku ispravu o nasledivanju iz clana 50. stav 1. ovog zakona i

druge isprave koje su potrebne za odlucivanje.

(2) Imovina bivšeg vlasnika o kojoj se odlucuje u ovom postupku prelazi na njegove naslednike danom pravnosnažnosti

rešenja o vracanju imovine.

(3) Rokovi koji po zakonu o nasledivanju teku od dana smrti ostavioca u ovom postupku teku od dana pravnosnažnosti

rešenja o vracanju imovine.

Glava šesta

DONOŠENJE PRATECIH PROPISA

Clan 52.

(1) Ministar za finansije i ekonomiju, zajedno sa ministrom za privredu i privatizaciju, ministrom urbanizma i gradevine i

ministrom poljoprivrede, u roku od dva meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona donece uputstvo o merilima, odnosno

o metodologiji za ocenjivanje vrednosti podržavljenih pokretnosti, nepokretnosti, preduzeca, odnosno imovine.

(2) Uputstvo iz stava 2. ovog clana zasniva se na nacelu da se vrednost stvari ocenjuju prema stanju na dan podržavljenja i

prema vrednosti na dan donošenja rešenja o vracanju imovine.

(3) Vrednost sadašnjih preduzeca i drugih pravnih lica ocenjuje se u skladu sa odredbama propisa koji ureduje privatizaciju

preduzeca.

(4) Metodologiju iz clana 32. stav 4. ovog zakona ministar kulture propisace pravilnikom u roku od dva meseca od dana

stupanja na snagu ovog zakona.

(5) Ministar finansija i ekonomije ce propisati uputstvo o postupanju organa po zahtevima za naknadu, sa obrascima koji ce

biti korišceni u tom postupku u roku od dva meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(6) Ministar finansija i ekonomije, ce u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona doneti uputstvo o

sadržaju i nacinu vodenja evidencija (o vracanju imovine, o podnetim zahtevima, izdatim rešenjima, izvršenju rešenja i dr.).

Glava sedma

PRELAZNE I ZAVRŠSNE ODREDBE

Clan 53.

(1) Od dana stupanja na snagu ovog zakona nije dozvoljeno bilo kakvo raspolaganje nepokretnostima, odnosno imovinom u

vezi sa kojom po odredbama ovog zakona postoji dužnost vracanja, kao ni njihovo hipotekarno opterecenje, zakup i zaloga.

(2) Teretni ili besteretni pravni poslovi i jednostrane izjave volje koji su u suprotnosti sa odredbom stava 1. ovog clana ništavi

su.

(3) Odredba stava 1. ovog clana prestaje da važi 30 dana po isteku roka iz clana 39. stav 5. ovog zakona, u odnosu na

imovinu za koju nisu podneti zahtevi za povracaj, odnosno obeštecenje.

(4) Imovina vracena bivšem vlasniku u slobodnom je prometu.

Clan 54.

(1) Ako je imovina koja je predmet povracaja ili tržišne naknade prešla iz društvene u privatnu svojinu na osnovu

nezakonitih, odnosno fiktivnih pravnih akata i poslova, obveznik za povracaj odnosno naknadu, jeste pravno odnosno fizicko

lice koje je u trenutku odlucivanja o zahtevu za vracanje bilo vlasnik takve imovine.

Clan 55.

Pravo na naknadu smatra se ugašenim u slucaju kad je privatna imovina prešla u državnu, odnosno društvenu svojinu,

poklonom ili odricanjem od nasleda, osim u slucaju kad je volja poklonodavca, odnosno odricaoca bila iznudena.

Clan 56.

(1) Podnošenje zahteva i odlucivanje o pitanjima iz ovog zakona dopušteno je bez obzira na to da li je do stupanja na snagu

ovog zakona sud ili drugi državni organ pravnosnažno vec odlucivao o zahtevu za povracaj, odnosno naknadu, a zahtevu

korisnika prava nije bilo udovoljeno.

(2) Odredba stava 1. ovog clana ne primenjuje se u slucaju zahteva za povracaj podnetih na osnovu propisa donetih posle 1.

januara 1990. godine.

Clan 57.

Nacin utvrdivanja vrednosti imovine iz clana 32. ovog zakona propisace Vlada Republike Srbije u roku od mesec dana od

dana stupanja na snagu ovog zakona.

Clan 58.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjivace se

od 1. januara 2003. godine.

Obrazloženje uz primedbe na nacrt zakona o povra?aju imovine

OBRAZLOŽENJE UZ PRIMEDBE NA NACRT

ZAKONA O POVRACAJU IMOVINE I OBEŠTECENJU

(na tekst Nacrta koji je usvojen na sednici Komisije od 29. maja 2002. godine)

Liga za za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava je interesna organizacija sa medunarodno priznatim konsultantskim statusom

prvenstveno po pitanjima koja se odnose na zaštitu privatne svojine i prava malih i .Kao takva organizacija Liga se zalaže za

temeljan pristup rešavanju pitanja statusa privatne imovine jer je privatna svojina u Srbiji generalno nezašticena, pre svega zbog

nepostojanja zakonske regulative koja cvrsto garantuje pravo na mirno uživanje i raspolaganje privatnom imovinom, ali i

postojanja još uvek neukinutih propisa iz "komunistickog perioda" koji omogucavaju transformaciju "društvene svojine" u

privatnu putem represivnih metoda suprotno pravnim principima civilizovanog sveta ( npr.Zakon o osnovama svojinsko pravnih

odnosa Službeni list SFRJ 6/80,36/90 i 29/96).

U cilju uvodenja civilizacijskih tekovina u pravni poredak Republike Srbije koje se odnose na zaštitu prava na mirno uživanje

i raspolaganje privatnom imovinom i na jacanje svesti o privatnom vlasništvu, Liga zastupa stanovište da se u procesu

restitucije mora dati primat povracaju imovine u naturalnom obliku bez ogranicenja i poštovanju dva temeljna principa, prvo -

principa kontinuiteta svojine koji ne priznaje nasilan prekid u pravu na mirno uživanje i raspolaganje privatnom imovinom, i

drugo pravno pravilo - superficies solo cedit po kojem je vlasnicko pravo nad zemljištem primarno pravo.

Proces restitucije mora ojacati poziciju vlasnika kao neprikosnovenog subjekta u pravnom prometu, što danas nije slucaj, s

obzirom da se vlasništvo masovno sticalo i još uvek stice putem pseudo - pravnih radnji karakteristicnih za totalitarni sistem

koji je deklarativno "napušten". Pseudo stecena prava vlasništva moraju biti predmet revizije.

Zbog toga je restitucija strateški proces u zemljama u tranziciji koji ne ide samo u prilog vlasnika nasilno oduzete imovine,vec

potvrdjuje i druga stecena vlasnicka prava pod uslovom da iza njih stoji pravna, ekonomska i socijlana opravdanost. Pored

toga, znacajan deo oduzete imovine postace državna svojina zbog nepostojanja naslednika koji ce istu potraživati jer je u

periodu za vreme i posle II Svetskog rata gradanska klasa u Srbiji masovno uništavana (prema podacima Lige ovaj deo

imovine iznosi oko 30% od ukupno oduzete imovine).

Iz tih razloga Liga insistira na primedbama u prilogu i to:

1.da se dopune pojmovi koji definišu objekte vracanja (primedbe na clanove 3. i 12.) i subjekte kojima se vraca (primedbe

na clan 8.stav 4);

2.da se kao obveznici vracanja ukljuce i fizicka lica kako bi se redovnim putem obavila temeljna revizija postupaka na osnovu

kojih je vršena svojinska transformacija "društvene svojine" u privatnu uz masovnu primenu propisa koji legalizuju kriminal (

npr.primer Zakon o osnovama svojinsko pravnih odnosa - SFRJ ), kao i pogrešnim tumacenjem, manipulacijom propisa koji

dozvoljavaju promet nepokretnosti, ali i kršenjem propisa koji zabranjuju promet nepokretnosti - otkup zadužbinske imovine,

zabrana prometa savezne imovine oduzetog porekla i dr.

Pravni ekspertski tim Lige posebno naglašava, da je u slucajevima otkupa stanova pravni promet obavljen iskljucivo na

stambenom prostoru a ne i na zajednickim delovima zgrade i na gradjevinskom zemljištu koji su zadržali status "društvene"

svojine odnosno državne imovine te kao takvi ne mogu biti izuzeti iz povracaja po principu in natura. Država nema prava da

ih u ovom postupku poklanja otkupcima stanova, a njihove stvarne vlasnike simbolicno obešteti. Zato predlažemo da se

omoguci poravnanje izmedju bivšeg vlasnika i otkupca što se može uspešno okoncati ukoliko je nadoknada u naturi u vidu

istovrsne imovine istog kvaliteta i vrednosti iz državnog fonda, koju država može stvoriti ukoliko je vec neposeduje, kroz

projekat izgradnje stanova namenjenih za rešenje ovog problema (primedbe na clan 10 stavovi 1,2,3 i 4, clan 11 stav 1, clan

15 i 46 stav 3

);

3.da se iskljuce sva ogranicenja i uslovljavanja pri vracanju imovine u naturalnom obliku jer:

a)Medunarodna zajednica promenu sistema ocenjuje prvenstveno kroz zakonodavstvo koje štiti osnovna ljudska prava, a

ogranicenja po pitanjima državljanstva, brzine vracanja imovine i visine nadoknade za izgubljenu imovinu smatraju se

diskriminatorskim. U tom smislu države poput Hrvatske, Ceške, Slovacke, Litvanije, Slovenije i Rumunije posebno su

apostrofirane od strane predstavnika SAD na sednici OEBS-a

25.oktobra 2000.godine u Varšavi gde je iznet stav Kongresa SAD, da ove države svoje zakone prilagode standardima

razvijenih zemalja (konkretno Rumunija je to i uradila 23 februara 2001.godine);

b)Nijedna nepokretnost ne može biti van pravnog prometa, pa je suvereno pravo bivših vlasnika da dobiju pravo vlasništva

nad svojom imovinom bez obzira ko je sada držalac i u koje je svrhe koristi.Praksa pokazuje da je imovina koja se izuzima iz

fizickog povracaja cesto predmet nelegalne prodaje koja dezavuiše razloge zbog cega je izuzeta iz povracaja ( npr. JAT

nekada Aeroput, Odeljenje Psihijatrijske klinike na Avali i slicno)(primedbe se odnose na clan 16);

c)Imovina se mora vratiti bez uslovljavanja, a vlasnik kome se imovina vraca reguliše svoj odnos prema obvezniku vracanja u

skladu sa postojecim propisima, Zakon o obligacijama ( primedbe na clanove 17. i 18.);

d)Gradjevinsko zemljište bez obzira da li je slobodno ili izgradeno sa trajnim objektom u vlasništvu bivšeg vlasnika

gradevinskog zemljišta ili treceg lica, kao državna svojina ne može biti izuzeto iz vracanja in natura.

Pravo države na to zemljište usled ulaganja u infrastrukturu kao i vlasnika zgrade koji je platio komunalna potraživanja

reguliše se kroz dalje davanje nadoknade za komunalne usluge državi i korišcenja te infrastructure od strane vlasnika zgrade,

dok vlasnik zemljišta stice pravo na ubiranje zemljišne rente. Ovo razdvajanje vlasnickih prava je neophodno jer je vlasništvo

nad zemljom trajno, a nad izgradjenim objektom dok objekat traje, dakle do momenta kada može biti porušen.

( primedbe se odnose na clan 24.stavovi 3,4 i 7).

e)Posebno obratiti pažnju i iskljuciti iz ovog zakona one propise koji su imali represivan odnos prema privatnom vlasništvu u

celini (Zakon o stambenim odnosima Republike Srbije, Zakon o osnovama svojinsko pravnih odnosa SFRJ i sl.)jer je rec o

propisima kojima nece biti mesto u pravnom sistemu države koja pledira da postane clan Evropske Unije. Jedna od posledice

primena ovakvih propisa je davanje naslednickih izjava protivnih interesima samih davalaca tih izjava te zbog toga takve izjave

ne treba da imaju pravno dejstvo

(primedbe na clan 50, stavovi 2a i 2b);

f) U demokratskom svetu praksa je da nevladine organizacije budu konsultovane pri donošenju propisa i njihovoj realizaciji

ako se ti propisi odnose na polje delovanja odnosnih organizacija. To je razlog zašto insistiramo da se ova praksa realno

sprovede u slucaju Lige za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava i da se ovoj nevladinoj organizaciji prizna pravo da bude

aktivni ucesnik u postupku pripreme i sprovodenja Zakona o povracaju bespravno oduzete imovine i obeštecenju (primedba

na clan. 43, stav 1 i 46, stav 3)

NAPOMENA :

U postupku izrade ovog teksta konsultovani su relevantni pravni i poslovni krugovi u SAD i EU ciji je interes temeljno

sprovodenje tranzicije u Republici Srbiji. Stavovi Lige u obrazloženju i konkretnim primedbama na

Nacrt zakona o povracaju imovine i obeštecenju predstavljaju usaglašeni pristup i sadržaj sa standardima medunarodnih

institucija ( Savet Evrope, Komitet za ljudska prava UN i Kongres SAD ) cime je ovaj tekst dobio status dokumenta sa

medunarodnim kredibilitetom.

Zakon o povra?aju imovine i obešte?enju od 29.5.2002. sa ugra?enim primedbama

TEKST USVOJEN NA SEDNICI KOMISIJE OD 29. maja 2002. godine

sa ugra?enim primedbama Lige

NACRT ZAKONA

O POVRACAJU IMOVINE I OBESTECENJU

Glava prva

OSNOVNE ODREDBE

Clan 1.

(1) Ovim zakonom uredjuju se uslovi, nacin i postupak vracanja imovine koja je na teritoriji Republike Srbije podrzavljena

oduzimanjem od bivsih vlasnika - fizickih i pravnih lica, primenom propisa o agrarnoj reformi, konfiskaciji,sekvestraciji,

nacionalizaciji i eksproprijaciji I drugih propisa koji su doneseni i primenjivani u periodu od 1945.godine, kao i svim drugim

aktima kojima je izvršeno podržavljenje bez tržišne naknade.

(2) Imovina se, u smislu ovog zakona, vraca u naturi, u vidu iste ili druge imovine, a ako to nije moguce daje se trzisna

naknada u vidu kapitalskih udela, akcija, obveznica, drugih hartija od vrednosti ili u novcu.

(3) Prioritet ce se dati povracaju imovine u naturi.

Clan 2.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledece znacenje:

1) Pod imovinom se smatraju stvari nepokretne i pokretne i prava.

2) Pod propisima o oduzimanju imovine podrazumevaju se narocito sledeci propisi:

1. Odluka AVNOJ-a o prelazu u drzavnu svojinu neprijateljske imovine, odrzavnoj upravi nad imovinom neprisutnih lica i o

sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otudjile (?Sluzbeni list DFJ?, br.2/1945);

2. Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (?Sluzbeni list DFJ?, br.64/1945, ?Sluzbeni list FNRJ?, br. 24/1946, 101/1947,

105/1948,21/1956,55/1957, 10/1965);

3. Zakon o agrarnoj reformi i unutrasnjoj kolonizaciji ("Sluzbeni glasnik NRS", br. 39/1945, 4/1946);

4. Zakon o agrarnoj reformi i unutrasnjoj kolonizaciji ("Sluzbeni glasnik NRS", br. 5/1948, 1/1949 i

34/1956);

5. Odluka o ustanovi suda za sudjenje zlocina i prestupa protiv srpske nacionalne casti ("Sluzbeni glasnik NRS", br.1/ 1945);

6. Odluka o sudu za sudjenje zlocina i prestupa protiv srpske nacionalne casti ("Sluzbeni glasnik NRS", br.3/ 1945);

7. Zakon o suzbijanju nedopustene spekulacije i privredne sabotaze(?Sluzbeni list DFJ?, br. 26/1945);

8. Zakon o zabrani izazivanja nacionalne, rasne (plemenske) i verske mrznje i razdora (?Sluzbeni list DFJ?, br. 36/1945);

9. Zakon o zastiti i upravljanju narodnom imovinom (?Sluzbeni list DFJ?,br. 36/1945);

10. Zakon o konfiskaciji imovine i o izvrsenju konfiskacije (?Sluzbeni list DFJ?, br. 40/1945);

11. Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvrsenju konfiskacije (?Sluzbeni list FNRJ?,

br. 61/1946, 74/1946);

12. Zakon o oduzimanju ratne dobiti stecene za vreme neprijateljske okupacije ("Sluzbeni list DFJ",

br.36/1945);

13. Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama Zakona o oduzimanju ratne dobiti stecene za vreme neprijateljske okupacije

("Sluzbeni list FNRJ",br.52/1946);

14. Zakon o drzavljanstvu ("Sluzbeni list DFJ", br. 64/1945, "Sluzbeni list FNRJ", br. 105/1948);

15. Zakon o oduzimanju drzavljanstva oficirima i podoficirima bivse jugoslovenske vojske, koji nece da se vrate u otadzbinu i

pripadnicima vojnih formacija koji su sluzili okupatoru i odbegli u inostranstvo (?Sluzbeni list DFJ?, br. 64/1945 i ?Sluzbeni list

FNRJ?, br. 86/1946);

16. Zakon o krivicnim delima protiv naroda i drzave (?Sluzbeni list DFJ?,br. 66/1945 i ?Sluzbeni list

FNRJ?, br. 59/1946, 86/1946);

17. Zakon o suzbijanju nedopustene trgovine, nedopustene spekulacije I privredne sabotaze (?Sluzbeni list FNRJ?, br.

56/1946, 74/1946);

18. Zakon o prelazu u drzavnu svojinu neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih lica (?Sluzbeni list

FNRJ?, br.63/1946, 74/1946);

19. Zakon o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od

strane okupatora i njegovih pomagaca (?Sluzbeni list FNRJ?, br. 36/1945);

20. Zakon o potvrdi i izmenama Zakona o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku okupacije i

imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagaca (?Sluzbeni list FNRJ?, br.64/1946);

21. Zakon o zastiti opstenarodne imovine i imovine pod upravom drzave(?Sluzbeni list FNRJ?, br. 86/1946);

22. Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeca (?Sluzbeni list FNRJ?, br. 98/1946, 35/1948);

23. Uredba o arondaciji zemljista poljoprivrednih dobara (?Sluzbeni list FNRJ?, br. 99/1946), ako korisnici prava nisu dobili

odgovarajuce drugo zemljiste;

24. Odluka NKOJ o privremenoj zabrani vracanja kolonista u njihova ranija mesta zivljenja (?Sluzbeni list DFJ?, br.

13/1945);

25. Zakon o postupanju sa napustenom zemljom kolonista u AKMO (?Sluzbeni list NRS?, br. 9/1947);

26. Zakon o reviziji dodeljivanja zemlje kolonistima i agrarnim interesentima u AKMO (?Sluzbeni list FNRJ?, br. 89/1946);

27. Zakon o likvidaciji agrarne reforme vrsene do 6. aprila 1941. godine na velikim posedima u Autonomnoj Pokrajini

Vojvodini

28. Osnovni zakon o eksproprijaciji (?Sluzbeni list FNRJ?, 28/1947), ako korisnici prava na ime naknade nisu dobili drugu

nepokretnost;

29. Osnovni zakon o postupanju sa eksproprisanim i konfiskovanim sumskim posedima ("Sluzbeni list FNRJ", 61/1946);

30. Krivicni zakonik (?Sluzbeni list FNRJ?, br. 13/1951);

31. Zakon o izvrsenju kazni, mera bezbednosti i vaspitno-popravnih mera("Sluzbeni list FNRJ", br. 47/1951);

32. Uredba o imovinskim odnosima i reorganizaciji seljacke radne zadruge,(?Sluzbeni list FNRJ?, br. 14/1953), ako korisnici

prava nisu dobili odgovarajuce drugo zemljiste;

33. Zakon o poljoprivrednom zemljisnom fondu opstenarodne imovine i o dodeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama

(?Sluzbeni list FNRJ?,br. 22/1953);

34. Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada gradjevniskog zemljista(?Sluzbeni list FNRJ?, br. 52/1958);

35. Osnovni zakon o iskoriscavanju poljoprivrednog zemljista (?Sluzbeni list FNRJ?, br. 43/1959 i 53/1962, kao i ?Sluzbeni

list FNRJ?, 10/1965,25/1965 – preciscen tekst, 12/1967 i 14/1970), ako korisnici porava nisu dobili odgovarajuce drugo

zemljiste.

36.Zakon o odredjivanju gradj. zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (Sl. list SFRJ 32/68)

37.Zakon o otkupu privatnih apoteka (Sl. list FNRJ br. 50/1949)

3) Pod izrazom podrzavljena imovina podrazumeva se privatna imovina iz stava 1. ovog clana bez obzira na to da li je ta

imovina aktom o podrzavljenju presla u opstenarodnu svojinu, drzavnu, drustvenu ili zadruznu svojinu.

4) Pod aktom o podržavljenju podrazumevaju se pravni akti koji su imali neposredno dejstvo, kao sto su propisi, presude,

odluke, resenja, drugi pravni akti kao I materijalne radnje državnih organa putem koji je privatna imovina podrzavljena.

5) Pod drzavnim organima podrazumevaju se sudovi, organi uprave, komisije I narodni odbori i njima srodni organi koji su na

osnovu propisa o oduzimanju imovine bili ovlasceni za donosenje akata o podrzavljenju.

6) Pod bivsim vlasnicima podrazumevaju se fizicka i pravna lica koja su bila vlasnici imovine oduzete primenom propisa o

oduzimanju imovine I njihovi pravni sledbenici ( univerzalni sukcesori), koji polazu pravo na povracaj imovine, odnosno na

novcano obestecenje po ovom zakonu.

7) Pod obveznicima vracanja podrazumevaju se drzava, preduzeca i druga pravna lica, kao I fizicka lica u cijoj se imovini

nalaze stvari koje se na osnovu ovog zakona vracaju bivsim vlasnicima, odnosno koja su obavezna po ovom zakonu na

povracaj imovine ili obestecenje.

8) Pod povracajem imovine u naturi , podrazumeva se i uvodjenje u posed pod uslovima previdjenim ovim zaknom.

Clan 3.

(1) Pravo povracaja imovine, odnosno obestecenja imaju fizicka i pravna lica kojima je imovina oduzeta na osnovu propisa o

oduzimanju imovine , navedenih u clanu 2. tac. 2. ovoga zakona, kao i ona fizicka lica kojima je imovina podrzavljena bez

naknade na osnovu drugog propisa donetog do stupanja na snagu Ustava SFRJ iz 1963. godine.

(2) To pravo imaju i ona fizicka lica kojima je presudom, odlukom ili drugim aktom drzavnog organa, odnosno aktima i

radnjama pojedinaca prilikom izvrsavanja ovlascenja drzavnog organa, bila oduzeta imovina na osnovu ništavog pravnog

posla, bez pravnog osnova, ili zloupotrebom prava ili politicke moci.

(3) Odredbe ovog zakona primenice se i na vracanje imovine, odnosno obeštecenje za imovinu koja je prešla u državnu

svojinu:

a) na osnovu pravnog posla koji je zaljucen pod prinudom, prevarom, pretnjom ili u zabludi;

b) oduzimanjem uz naknadu koja ne prelazi jednu polovinu vrednosti imovine (oštecenje preko polovine).

Clan 4.

(1) Na resavanje pitanja koja su predmet ovog zakona shodno ce se primeniti odredbe zakona kojima su uredjeni

svojinskopravni, obligacioni,naslednopravni i drugi imovinski odnosi, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

(2) U postupcima za ostvarivanje prava po ovom zakonu primenjuje se Zakon o opstem upravnom postupku, ako ovim

zakonom nije drukcije odredjeno.

Clan 5.

Sticanje nepokretnosti, druge imovine i imovinskih prava, odnosno novcane naknade po ovom zakonu, ne podleze placanju

poreza.

Glava druga

NOSIOCI PRAVA I OBAVEZA

1. Bivsi vlasnici (korisnici prava)

Clan 6.

(1) Pravo povracaja imovine, odnosno obestecenja, po odredbama ovog zakona imaju bivsi vlasnici, ili njihovi naslednici, koji

su liseni svoje imovine primenom propisa i akata iz cl. 2. i 3. ovog zakona.

(2) To pravo imaju i strani drzavljani u skladu sa medjudrzavnim sporazumima.

(3) Uslovi iz st. 1. i 2. ovog clana ne odnose se na bivse jugoslovenske drzavljane kojima je imovina oduzeta usled prelaska u

strano drzavljanstvo.

Clan 7.

Pravo povracaja imovine, odnosno obestecenja u smislu ovog zakona, nemaju bivsi vlasnici koji su dobili naknadu ili su imali

pravo da dobiju naknadu za oduzetu imovinu, od inostrane drzave, ako ovim zakonom nije drukcije odredjeno.

Clan 8.

(1) Pravna lica kojima je imovina podrzavljena na osnovu propisa iz clana 2. stav 2. ovog zakona imaju pravo povracaja

imovine, odnosno obestecenja samo ako je to ovim zakonom izricito odredjeno.

(2) Pravo povracaja imovine, odnosno obestecenja imaju crkve i druge verske zajednice i njihove ustanove, koje u vreme

stupanja na snagu ovog zakona deluju na teritoriji Republike Srbije, u skladu sa posebnim zakonom.

(3) Pravo povracaja imovine kapitalskih i licnih drustava imaju akcionari odnosno udelnicari, kao i ortaci, koji su fizicka lica.

(4) Pravo povracaja imovine, odnosno obestecenja pripada i zaduzbinama,legatima,fondovima i

nekomercijalnim pravnim licima.

Clan 9.

(1) Ako je bivsi vlasnik koji ima pravo na povracaj imovine, odnosno na obestecenje, umro ili je proglasen umrlim, prava iz

ovog zakona prelaze na njegove naslednike.

(2) Pravo nasledjivanja ocenjuje se na osnovu odredaba Zakona o nasledjivanju Republike Srbije, ako ovim zakonom nije

drukcije odredjeno.

(3) Ako su naslednici vec utvrdjeni na osnovu stranog prava, u pogledu ovog pitanja primenice se to strano pravo.

(4) Izuzetno od odrebe stava 3. ovoga clana u pogledu nasledjivanja nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji Repubike Srbije

primenjuje se pravo Repubike Srbije.

2. Obveznici vracanja

Clan 10.

(1) Obveznik vracanja nepokretnosti je država ili drugo pravno kao i fizicko lice koje je u momentu stupanja na snagu ovog

zakona vlasnik ili nosilac prava korišcenja ili raspolaganja ili polaže pravo na tu nepokretnost na osnovu teretnog ili

bezteretnog pravnog posla.

(2) Obveznik vracanja pokretnih stvari i imovinskih prava je drzava ili drugo pravno ondosno fizicko lice u cijoj se imovini

zateknu te stvari i prava u momentu stupanja na snagu ovog zakona.

(3) Obveznici vracanja podrzavljenih preduzeca, odnosno drugih privrednih subjekata ili za uspostavljanje udela na njihovoj

imovini jesu preduzeca, odnosno druga pravna ili fizicka lica u cijoj se imovini nalaze sredstva,odnosno imovina podrzavljenih

preduzeca ili drugih privrednih subjekata.

(4) Pravno odnosno fizicko lice koje je obveznik vracanja stvari po odredbama st. 1-3. Ovog clana ima pravo na naknadu

njene vrednosti od Republike Srbije, ako je pravo na tu stvar steklo punovaznim teretnim pravnim poslom , ili na osnovu

propisa o agrarnoj reformi.

(5)Obveznik naknade u akcijama kojima raspolaze Republika Srbija jeste Akcijski fond Republike Srbije.

(6) Obveznik naknade u obveznicama i u novcu je Republika Srbija.

Clan 11.

(1) Ako su obveznici vracanja fizicka lica koja su u meduvremenu putem zakonitog teretnog posla ili bezteretnog sticanja

postala vlasnici imovine koja je bila oduzeta od bivših vlasnika primenom propisa i akata iz clana 2. i 3. ovog zakona, ta fizicka

lica imaju pravo na nadoknadu do visine uloženih sredstava u predmetnu imovinu, a svoja prava na obeštecenje ostvaruju u

posebnom postupku od Republike Srbije.

(2) Medjutim, smatrace se obveznicima vracanja oni drzaoci stvari i prava iz stava 1. ovog clana koji su pribavili iste bez

pravnog osnova ili ako ih drze po osnovu najma, zakupa ili drugog tome srodnog odnosa.

Glava treca

PREDMET VRACANJA I OBESTECENJA

Clan 12.

Na osnovu ovog zakona predmet vracanja odnosno obeštecenja je narocito sledeca imovina:

Poljoprivredno zemljište sa objektima i bez objekata (stambene,poslovne i ekonomske zgrade),šume i šumsko

zemljište,pašnjaci,sve bez obzira na stanje u kojem se nalaze.

Gradevinsko zemljište bez obzira na stanje u kome se nalazi.

Stambene i poslovne zgrade,odnosno idealni delovi takvih zgrada bez obzira na stanje u kome se nalazi.

Stanovi i poslovne prostorije,bez obzira na stanje u kome se nalaze.

Preduzeca bez obzira na stanje u kome se nalaze.

Hoteli i renta-vile bez obzira na stanje u kome se nalaze.

Udruženja i fondovi.

Prevozna sredstva.

Pokretne stvari.

Novcana sredstva.

Hartije od vrednosti.

Intelektualna svojina.

Glava cetvrta

OBLICI VRACANJA IMOVINE

I. Vracanje u naturalnom obliku

Clan 13.

(1) Povracaj imovine vrsi se vracanjem bivsem vlasniku prava svojine I drzavine na istoj imovini koja mu je bila oduzeta.

(2) Ako se imovina ne može vratiti u celini, moguce je delimicno vracanje s tim što se razlika u vrednosti nadoknaduje

drugom imovinom u adekvatnom obimu i kvalitetu na istoj teritoriji ili se isplacuje po tržišnoj vrednosti.

1. Vracanje pokretnosti

Clan 14.

(1) Predmet vracanja su pokretnosti, kulturne, umetnicke ili istorijske vrednosti, kao i druge pokretne stvari, predmeti ili grupe

predmeta za privrednu delatnost, predmeti ili grupe predmeta za licnu upotrebu bivšeg vlasnika kao i predmenti koji su bivšim

vlasnicima ili njihovim pravnim sledbenicima posebno dragi.

(2) Pokretnosti koje su po propisima o zastiti prirodnih i kulturnih dobara predmeti kulturne i prirodne bastine, vracaju se u

svojinu i drzavinu.

2. Vracanje nepokretnosti

Clan 15.

(1) Poljoprivredno zemljiste, sume, gradjevinsko i sumsko zemljiste,stambene i poslovne zgrade, odnosno idealni delovi takvih

zgrada, stanovi I poslovne prostorije, vracaju se pod uslovima propisanim u ovom zakonu.

(2) Nepokretnosti koje su po propisima o zastiti prirodne i kulturne bastine proglasene za kulturne

spomenike ili prirodne znamenitosti takodje se vracaju pod uslovima predvidjenim u ovom zakonu.

(3) Pomocne, zajednicke i njima slicne prostorije vracaju se u svojinu i državinu bivšim vlasnicima odnosno njihovim

naslednicima.

Clan 16.

(1) Nepokretnost cija vrednost nakon podrzavljenja nije bitno porasla,vraca se, pod uslovima utvrdjenim u ovom zakonu, bez

obracuna razlike u vrednosti.

(2) Ako je vrednost nepokretnosti bitno porasla usled novih ulaganja vrši se prebijanje porasle vrednosti sa ostvarenim

prihodom obveznika vracanja za vreme korišcenja nepokretnosti.

(3) Nepokretnost cija je vrednost nakon podrzavljenja bitno smanjena, vraca se korisniku prava uz doplatu naknade do pune

vrednosti u trenutku podrzavljenja.

Clan 17.

(1) Poljoprivredno zemljiste vraca se bivsem vlasniku u svojinu i drzavinu.

(2) Ako na oduzetom poljoprivrednom zemljištu sada postoji pravo svojine treceg lica bivši vlasnik ima pravo na drugo

odgovarajuce poljoprivredno zemljište iz kompleksa podržavljenog poljoprivrednog zemljišta. Pod pojmom drugog

odgovarajuceg poljoprivrednog zemljišta podrazumeva se zemljište koje je istog kvaliteta i boniteta i približne lokacije.

(3) Korisnik oduzetog zemljišta dužan je da postupi po odredbama stava 1 ovog clana.

Clan 18.

(1) Ako korisnik prava ne traži povracaj poljoprivrednog zemljišta, odnosno šume u naturi pripada mu pravo na novcanu

naknadu koja ce se isplatiti najkasnije u roku od godinu dana.

Clan 19.

(1) Stambene zgrade, odnosno stanovi na kojima ne postoji zakupni ili tome srodan odnos, vracaju se bivsem vlasniku u

svojinu i drzavinu.

(2) Stambene zgrade, odnosno stanovi na kojima postoji zakupni ili tome srodan odnos, vracaju se

uspostavljanjem prava svojine na tim nepokretnostima.

(3) Na prava i obaveze izmedju bivseg vlasnika kao zakupodavca nepokretnosti iz stava 2. ovog clana i zakupca ovih

nepokretnosti primenjuju se odredbe Zakona o Obligacijama.

(4) Poslovne zgrade i poslovne prostorije na kojima ne postoji zakupni ili tome srodni odnos, vracaju se bivšem vlasniku u

svojinu i državinu.

(5) Poslovne zgrade i poslovne prostorije na kojima postoji zakupni ili tome srodni odnos , vracaju se bivšem vlasniku u

svojinu a u državinu po isteku najviše godinu dana od dana konacnosti rešenja o povracaju imovine, ako se bivši vlasnik i

zakupac drugacije ne sporazumeju.

Clan 20.

(1) Na podrzavljenom gradjevinskom zemljistu na kome bivsi vlasnik ima pravo koriscenja, stupanjem na snagu ovog zakona

uspostavlja se pravo svojine u njegovu korist.

(2)Podrzavljena neizgradjena gradjevinska zemljista koja su opstini ili nekom drugom, u skladu sa zakonom, predata radi

privodjenja nameni u skladu sa planskim aktom, vracaju se u svojinu bivšem vlasniku.

(3) Podržavljena neizgadena gradevinska zemljišta koja su opštini ili nekom pravnom ili fizickom licu u skladu sa zakonom

predata radi privodenja nameni u skladu sa planskim aktom vracaju se i ako su u trenutku stupanja na snagu ovog zakona vec

ustupljena za izgradnju, a obveznik vracanja mora nadoknaditi štetu korisniku zemljišta u vrednosti uloženih sredstava.

(4) Podržavljena izgradena gradevinska zemljišta vracaju se vlasniku bilo da je na njima izgraden trajni objekat u svojini

bivšeg vlasnika, bilo da je u svojini drugog fizickog ili pravnog lica.Ukoliko je objekat u svojini pravnog ili fizickog lica izmedu

vlasnika zemljišta i vlasnika trajnog objekta uspostavlja se zakupni odnos.Uslove zakupa zemljišta propisuje nadležno

ministarstvo za prelazni period od godinu dana kada se ima uspostaviti tržišno formiranje cena.

(5) Neizgradjeni deo zemljišta iz stava 3.ovog clana od koga se može formirati gradjevinska parcela u skladu sa izmenom

planskog akta,vraca se u svojinu bivšem vlasniku

(6) Za gradjevinsko zemljiste koje je eksproprisano po propisima o eksproprijaciji do stupanja na snagu Zakona o

eksproprijaciji ("Sluzbeni list FNRJ", br. 12/57), korisniku prava pripada trzisna naknada, ako on za to zemljiste na ime

naknade nije dobio drugu nepokretnost i ako se zemljiste po odredbama st. 1-4. ovog clana ne moze vratiti.

(7) U slucaju iz stava 4), stari vlasnik može odbiti povracaj stvari i tada mu pripada naknada u vidu zamene za drugo

gradevinsko zemljište ili novcana naknada po tržišnoj ceni.

Clan 21.

(1) Nepokretnosti se vracaju oslobodjene hipotekarnih tereta koji su nastali od momenta njihovog

podrzavljenja do dana stupanja na snagu ovog zakona. Za potrazivanja koja su bila obezbedjena ovim teretima garantuje

Republika Srbija.

(2) Sluzbenosti, izbrisane podrzavljenjem, ozivljavaju, a takodje I neistekli ugovori o dugorocnom zakupu nepokretnosti.

3. Vracanje preduzeca i kapitala

Clan 22.

(1) Preduzece koje je bilo podrzavljeno vraca se bivsem vlasniku – fizickom licu ako u momentu stupanja na snagu ovog

zakona obavlja istu ili srodnu privrednu delatnost kao samostalno pravno lice, a ako je u sastavu drugog pravnog lica – pod

uslovom da se ekonomski i tehnoloski moze izdvojiti iz tog pravnog lica.

(2) Ako je vrednost preduzeca u momentu vracanja bitno porasla usled novih ulaganja vrši se prebijanje porasle vrednosti sa

prihodima ostvarenim za vreme korišcenja preduzeca.

Clan 23.

(1) Ako je predmet vracanja preduzece cija je vrednost bitno smanjena u odnosu na vrednost preduzeca u trenutku

podrzavljenja, za razliku u vrednosti bivsem vlasniku pripada trzisna naknada, u skladu sa clanom

31. ovog zakona na teret sredstava Republike Srbije.

(2) Ako je predmet vracanja u svojinu preduzece cija je vrednost bitno porasla u odnosu na vrednost preduzeca u trenutku

podržavljenja vrši se prebijanje u skladu sa clanom 22.stav2.

Clan 24.

(1) Imovina licnih i kapitalskih drustava vraca se uspostavljanjem odgovarajuceg udela bivseg vlasnika na drustvenom kapitalu

pravnih lica koja su naslednici sredstava, odnosno imovine podrzavljenih preduzeca i drugih privrednih subjekata ciji su ortaci,

odnosno akcionari bili bivsi vlasnici.

(2) Vrednost udela mora biti jednaka vrednosti udela koji je korisnik prava imao na podrzavljenom preduzecu ili na drugom

privrednom subjektu iz stava 1. ovog clana.

(3) Imovina (kapital) iz stava 1. ovog zakona moze se na zahtev bivseg vlasnika vratiti vracanjem u svojinu i drzavinu odnosno

uspostavljanjem prava svojine na nepokretnosti pravnog lica koje je naslednik sredstava,odnosno imovine podrzavljenog

preduzeca ili drugog privrednog subjekta ciji je deonicar, odnosno ortak bio bivsi vlasnik

(4) Na vracanje nepokretnosti u smislu stava 3. ovog clana, primenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na povracaj

nepokretnosti.

Clan 25.

(1) Na nacin utvrdjen u clanu 28. ovog zakona vraca se i imovina preduzeca iz clana 26. st. 1. i 3. ovog zakona, ako se

preduzece ne moze vratiti kao celina.

(2) Povracaj u smislu odredbi cl. 26. i 28. ovog zakona bivsi vlasnik moze da odbije, u kom slucaju ima pravo na trzisnu

naknadu.

II. Novcano obestecenje (trzisna naknada)

Clan 26.

(1) Ako se nepokretnost ne moze vratiti u svojinu i drzavinu, odnosno ako se u vezi s njom ne moze uspostaviti pravo svojine

ili udela,bivsi vlasnik dobija naknadu uspostavljanjem udela na pravnom licu, ili u novcu, ili u akcijama koje drzi Akcijski fond,

ili na njegov zahtev, u obveznicama izdatim u tu svrhu.

(2) Ako bivsi vlasnik zahteva akcije u smislu prethodnog stava, a iste ne mogu da mu se ponude, pripada mu trzisna naknada

u novcu, ili obveznicama Republike Srbije.

(3) U slucajevima iz stava 1. ovog clana bivsi vlasnik i obveznik mogu se sporazumeti da bivsem vlasniku pripadne u svojinu

druga nepokretnost.

(4) Pravo na naknadu imaju i bivsi vlasnici koji su svoju podrzavljenu imovinu povratili na osnovu pravnog posla uz naknadu.

Clan 27.

(1) Ako se, u skladu sa clanom 26. ovog zakona, podrzavljeno preduzece ne moze vratiti bivsem vlasniku, ili ako se, u smislu

clana 28. ovog zakona, ne moze uspostaviti udeo na preduzecu ili pravo svojine na nepokretnosti, bivsi vlasnik ima pravo na

trzisnu naknadu u vrednosti imovine, odnosno udela na podrzavljenom preduzecu.

(2) Bivsi vlasnik iz stava 1. ovog clana moze da zahteva da mu se vrednost podrzavljene imovine nadoknadi novcu ili u vidu

obveznica ili akcija.

Clan 28.

(1) Vrednost podrzavljene imovine utvrdjuje se prema njenom stanju u trenutku podrzavljenja i uz uvazavanje njene trzisne

vrednosti u momentu donosenja resenja o povracaju imovine, odnosno obestecenju.

(2) Vrednost stana, stambene zgrade, odnosno poslovnih prostorija ili poslovne zgrade utvrdjuje se u skladu sa stavom

1)ovoga clana.

(3) Vrednost poljoprivrednog zemljista, suma i zemljista koriscenog za izgradnju utvrdjuje se prema trzisnoj vrednosti

gradjevinskog zemljista.

(4) Vrednost stvari koje predstavljaju spomenik kulture ili prirodnu znamenitost utvrdjuje se po metodologiji za ocenjivanje

spomenika kulture I prirodnih znamenitosti.

(5) Novcane vrednosti podrzavljenih preduzeca, utvrdjene u trenutku podrzavljenja, valorizuju se na osnovu pariteta dinara

prema USA dolaru u trenutku podrzavljenja imovine i pariteta dinara prema USA dolaru na dan donosenja resenja o vracanju

imovine, pri cemu se uzima u obzir prosecno povecanje dolarskih cena te imovine koje utvrdi ministar za finansije shodno

medjunarodno priznatim normama.

(6) Ako se sadasnja vrednost imovine iz prethodnih stavova ne moze utvrditi, vrednost se utvrdjuje po merilima utvrdjenim

propisom iz clana 52. stav 1. ovog zakona, ako ovim zakonom nije drugacije odredjeno.

Clan 29.

(1) Placanje naknade se obavlja u smislu clana 26 stav 1) i stav 2).

(2) Obveznice su hartije od vrednosti koje glase na donosioca, nominovane su u evrima a isplative u jednakim dinarskim

polugodisnjim ratama u roku od 2 godina, sa kamatnom stopom od sest posto godisnje.

Polugodišnje rate podležu uskladivanju sa zvanicnom stopom inflacije u trenutku isplate.”

(3) Sredstva za pokrice obaveza po osnovu izdatih obveznica obezbedjuje Republika Srbija.

Clan 30.

Za period od konacnosti resenja o naknadi do pocetka obracunavanja kamata na obveznice, odnosno kada je to utvrdjeno

resenjem do isplate naknade u gotovom novcu, bivsem vlasniku pripadaju kamate koje vaze za uloge po vidjenju, a glavnica se

valorizuje.

Clan 31.

Bivsem vlasniku, koji se po propisima o socijalnoj zastiti smatra licem losijeg imovinskog stanja, moze se, umesto naknade u

vidu akcija ili obveznica, isplatiti trzisna naknada u jednokratnom novcanom iznosu ili u jednakim mesecnim ratama a u trajanju

najviše godinu dana.

Clan 32.

(1) Naknade date na osnovu propisa o oduzimanju imovine kao i naknade date za imovinu koja je podrzavljena na nacin

utvrdjen clanom 3. stav 2) i stav 3) ovog zakona, prilikom odlucivanja o povracaju imovine u smislu ovog zakona ne uzimaju

se u obzir.

(2) Zahtevi za naknadu po osnovu nemogucnosti koriscenja, odnosno upravljanja imovinom, kao i po osnovu odrzavanja

nepokretnosti u periodu od dana podrzavljenja do stupanja na snagu ovog zakona, ne priznaju se.

(3) Obveznicima iz cijih se sredstava u smislu odredaba ovog zakona vraca nepokretnost koju su stekli uz placanje naknade,

pripada trzisna naknada po propisima o eksproprijaciji i prinudnom prenosu nepokretnosti u drustvenoj svojini.

(4) Trzisna naknada iz stava 3. ovog clana u vidu obveznica isplacuje se na teret budzeta Republike Srbije.

Glava peta

POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA

1. Pokretanje postupka

Clan 33.

(1)Postupak za povracaj imovine, odnosno obestecenje pokrece bivsi vlasnik zahtevom koji podnosi

opstinskom organu uprave nadleznom za imovinskopravne poslove, prema mestu gde se nalazi imovina koja je predmet

zahteva.

(1)Postupak za ostvarivanje prava bivših vlasnika je hitan.

Clan 34.

(1)Istovremeno sa zahtevom za pokretanje postupka bivši vlasnik je ovlašcen da obvezniku vracanja predloži sporazumno

rešenje. U slucaju da je uz zahtev za pokretanje postupka podnet i predlog za sporazumno rešenje, organ koji vodi postupak

zakazuje usmenu raspravu radi zakljucenja poravnanja. Postignuto poravnanje ima snagu izvršne isprave.

Clan 35.

(1) Pravo na podnosenje zahteva za povracaj imovine, odnosno obestecenje,imaju bivsi vlasnik i njegovi pravni sledbenici.

(2) Kad pravo na povracaj imovine, odnosno obestecenje ima vise lica,pravovremeno podnet zahtev jednog od tih lica smatra

se podnetim u korist svih sukorisnika prava.

(3) Pokretanje postupka moze da inicira i obveznik vracanja.

(4) Ako nadlezni organ u slucaju iz stava 2. ovog clana utvrdi da postoji javni interes, sam pokrece postupak po sluzbenoj

druznosti.

(5) Zahtev za povracaj imovine, odnosno obestecenje moze se podneti najkasnije u roku od tri godine od dana stupanja na

snagu ovog zakona.

Clan 36.

(1) Stranke u postupku za vracanje imovine jesu bivsi vlasnik, njegov pravni sledbenik, obveznik vracanja.

(2) U pogledu pravnog sledbenistva dovoljno je da se isto iskaze verovatnim.

(3) Stranke iz stava 1. ovog clana koje nemaju stalno prebivaliste, odnosno sediste u Republici Srbiji, moraju da imaju

punomocnika sa prebivalistem,odnosno sedistem u Republici Srbiji koji zastupa stranku u vezi sa svim radnjama u postupku.

2. Sadrzina zahteva

Clan 37.

(1) Zahtev za povracaj imovine, odnosno obestecenje treba da sadrzi podatke:

- o vrsti, velicini, i lokaciji imovine na koju se zahtev odnosi,

- o pravnom osnovu, nacinu i vremenu podrzavljenja,

- o pravnom osnovu zahteva za povracaj,

- o tome u kom obliku se zahteva povracaj.

(2) Uz zahtev se podnose:

1) isprava o podrzavljenju imovine ili navod o sluzbenom glasilu u kome je objavljen akt uz konkretno navodjenje predmeta

podrzavljenja;

2) dokaz o svojstvu podnosioca zahteva tj. da li je to lice neposredno bivsi vlasnik ili njegov pravni sledbenik;

3) punomocje za ovlasceno lice koje ce pred nadleznim organima zastupati interese podnosioca zahteva, ako podnosilac

zahteva nema stalno prebivaliste na teritoriji Republike Srbije.

(3) Ako se zahtev odnosi na nepokretnost, podnosi se i sledece:

- izvod iz javne knjige u kojoj se vrsi upis nepokretnosti ili overena foto-kopija uloska te knjige, ili pak druga javna isprava sa

tim podacima.

- podaci iz katastra zemljista o polozaju, povrsini i nacinu iskoriscavanja parcela, sa identifikacijom

sadašnjih oznaka nepokretnosti,ciji se povracaj traži.

(4) Zahtev moze da sadrzi i druge podatke I isprave koji su od znacaja za utvrdjivanje opravdanosti zahteva.

Clan 38.

(1) Ako ne postoje isprave iz clana 41. ovog zakona nadlezni organ iz clana 37.stav 1. ovog zakona po sluzbenoj duznosti

pribavlja dokaze o verovatnosti postojanja prava.

(2) Obveznici vracanja i treca lica duzni su da nadleznom organu podnesu sve dokaze i dozvole uvid u isprave i podatke koji

su potrebni za kompletiranje dokumentacije o zahtevu.

(3) Obveznici vracanja i treca lica duzni su i da bivsim vlasnicima,odnosno njihovim punomocnicima dozvole uvid u isprave i

podatke koji su relevantni za utvrdjivanje postojanja prava za povracaj imovine I podnosenje zahteva.

(4) Organi koji raspolažu podacima i vode službene evidencije ( zemljišne knjige, katastar, arhiv i sl.) su dužni da omoguce

uvid u dokumentaciju i da u roku od 15 dana odgovore na zahtev obveznika, korisnika i organa koji vode postupak.

(5) U slucaju da organi koji raspolažu odredenom dokumentacijom ne postupe po zahtevu organa koji vodi postupak za

povracaj imovine, pokrenuce se protiv odgovornog lica postupak zbog zloupotrebe službenog položaja.

3. Nadleznost organa

Clan 39.

(1) Organ iz clana 37 stav 1. ovog zakona donosi prvostepeno rešenje,nakon sprovedenog ispitnog postupka i pribavljanje

mišljenja Lige za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava.

(2) Po žalbi na prvostepeno rešenje odlucuje Ministarstvo finasija i ekonomije.

4. Donosenje resenja

Clan 40.

(1)Organ iz clana 37.stav 1.ovog zakona utvrdjuje sve cinjenice i okolnosti za odlucivanje o zahtevu za povracaj imovine i

obeštecenju .

Rešenje kojim odlucuje o zahtevu sadrži:

- naznacenje bivšeg vlasnika kome je imovina podržavljena;

naznacenje lica kojima se imovina vraca odnosno kojima se utvrdjuje obeštecenje;

naznacenje obveznika povracaja imovine, odnosno obveznika obeštecenja;

naznacenje imovine koja je podržavljena, kao I osnov, odnosno akt o oduzimanju;

- naznacenje obima I vrednosti imovine koja se vraca,kao I drugi podaci o imovini,sa oznakama identifikacije prema stanju na

dan donošenja rešenja;

- naznacenje nacina,odnosno oblika I visine naknade;

naznacenje roka za predaju u posed imovine koja se vraca u naturi, odnosno roka za obeštecenje.

(2) Ako je bivsi vlasnik podrzavljene imovine umro, a njegovi pravni sledbenici nisu utvrdjeni, resenje o povracaju imovine,

odnosno obestecenju glasi na njegove pravne sledbenike koji su korisnici prava po ovom zakonu,bez njihovog imenovanja.

(3) U slucaju iz stava 2. ovog clana vracena imovina se resenjem daje na privremeno upravljanje staraocu za posebne

slucajeve, dok se ne utvrdi njen pravni sledbenik.

(4) U resenju o vracanju imovine prvostepeni organ izdaje i nalog nadleznim organima za izvrsenje resenja, kao i brisanje

eventualnih tereta i odlucuje o troskovima postupka.

(5) Konacno rešenje iz stava 1.ovog clana dostavlja se po službenoj dužnosti sudu koji vodi zemljišne knjige,odnosno

organu koji vodi javne knjige o evidenciji nepokretnosti I prava na njima.

(6) Svi postupci u vezi pribavljanja dokumentacije povodom povracaja imovine su besplatni.

Clan 41.

(1) Odluka o vracanju imovine donosi se i dostavlja bivsem vlasniku,odnosno njegovom pravnom sledbeniku najkasnije u

roku od tri meseca od dana podnosenja uredno sastavljenog zahteva.

(2) Danom podnosenja uredno sastavljenog zahteva smatra se dan kada je nepotpuni zahtev u celini dopunjen.

Clan 42.

(1)Konacno rešenje o vracanju imovine I obeštecenju izvršavaju:

sudovi odnosno organi odredjeni zakonom za vodjenje javnih knjiga o evidenciji nepokretnosti I prava na njima,kad je rec o

upisu vlasništva na nepokretnosti;

Akcijski fond kad je rec o uspostavljanju udela u preduzecu ili naknadi u akcijama;

Ministarstvo finansija I ekonomije kad je rec o naknadi u obveznicama I novcanoj naknadi.

(2)Prinudno izvršenje rešenja koja nisu dobrovoljno izvršena sprovodi se po odredbama Zakona o opštem upravnom

postupku (nenovcane obaveze) odnosno Zakona o izvršnom postupku (novcane obaveze).

(3)Za izvrsenje ovoga zakona imaju se formirati posebni fondovi za te namene ili obezbediti drugi izvori finansiranja.

5. Ostala pitanja u vezi sa postupkom

Clan 43.

(1) Na zahtev bivseg vlasnika radi obezbedjenja zahteva za vracanje imovine ili iz drugih znacajnih razloga prvostepeni organ

donece privremeni zakljucak radi obezbedjenja izvršenja obaveze kojim se odredjuje zabeležba postupka u javnoj knjizi,

privremena zabrana raspolaganja nepokretnostima, odnosno odlaze delimicna ili potpuna kapitalska transformacija preduzeca i

drugih privrednih subjekata.

(2) Iz istih razloga prvostepeni organ moze i pre nego sto donese resenje o povracaju imovine, bivseg vlasnika privremeno

uvesti u posed nepokretnosti i preduzeca, ako je stvarni i pravni osnov njegovog zahteva za povracaj ucinjen verovatnim.

(3) Protiv zakljucka iz stava 1. ovog clana dozvoljena je žalba koja ne odlaže sprovodjenje izvršenja.

Clan 44.

(1) Bivsi vlasnici i obveznici vracanja mogu u toku postupka pred nadleznim organom u svakom trenutku da zakljuce

poravnanje o imovini koja je predmet zahteva za povracaj, odnosno obestecenje.

(2) Nadlezni organ ce strankama u postupku ukazati na mogucnost poravnanja i pruziti im pomoc u

medjusobnom poravnanju vodeci racuna o tome da poravnanje ne bude u suprotnosti sa prinudnim propisima i da je izvrsivo.

(3) Poravnanje se smatra zakljucenim kada stranke procitaju zapisnik o poravnanju i potpisu ga.

(4) Ako je poravnanje postignuto samo u odnosu na deo imovine koja je predmet zahteva nadlezni organ unece poravnanje u

resenje o povracaju imovine.

Clan 45.

(1) Stranke u postupku za povracaj imovine po ovom zakonu i ostavinskom postupku povodom imovine koja je predmet

povracaja ne placaju takse kao ni troškove postupka.

(2) O troskovima postupka odlucuje nadlezni organ po propisima koji se primenjuju pred tim organom. na teret obveznika

vracanja.

Clan 46.

(1)Ako je u slucajevima iz clana 44. stav 3. ovog zakona ostavinski postupak u vezi sa licem iz st. 2. istog clana pravnosnazno

okoncan a da pritom nije odluceno i o nasledjivanju imovine koja tom licu pripadne na osnovu resenja o povracaju imovine, u

pogledu te imovine sud ce doneti dopunsko rešenje o nasledjivanju, uz novo date naslednicke izjave.

(2) U dopunskom rešenju o nasledjivanju nije dopusteno menjati pravne odnose nastale na osnovu resenja o nasledjivanju,

osim ako se nasledinici drukcije sporazumeju.

(2a)Naslednicke izjave date pre pokretanja postupka za vracanje imovine nemaju pravno dejstvo na imovinu koja korisniku

prava pripadne na osnovu rešenja o vracanju imovine.

(2b) Odredbe stava 2a) ovog clana ne odnose se na naslednicke izjave date pre podržavljenja imovine kao i na naslednicke

izjave date u postupku vracanja imovine.

(3) Ako se na nasledjivanje u skladu sa vazecim zakonodavstvom primeni pravo strane drzave, u obzir se uzimaju i

materijalno-pravne odredbe propisane ovim zakonom.

(4) Za raspravljanje zaostavstine po ovom zakonu iskljucivo je nadlezan sud Republike Srbije.

Clan 47.

(1) Dopunski ostavinski postupak pokrece naslednik bivseg vlasnika, nakon pravnosnaznosti resenja o vracanju imovine,

predlogom uz koji podnosi i resenje o nasledjivanju ili njemu jednaku ispravu o nasledjivanju iz clana 51.

stav 1. ovog zakona i druge isprave koje su potrebne za odlucivanje.

(2) Imovina bivšeg vlasnika o kojoj se odlucuje u ovom postupku prelazi na njegove naslednike danom pravnosnaznosti

resenja o vracanju imovine.

(3) Rokovi koji po zakonu o nasledjivanju teku od dana smrti ostavioca u ovom postupku teku od dana pravnosnaznosti

resenja o vracanju imovine.

Glava sesta

DONOSENJE PRATECIH PROPISA

Clan 48.

(1) Ministar za finansije I ekonomiju, zajedno sa ministrom za privredu I privatizaciju,ministrom urbanizma i gradjevine I

ministrom poljoprivrede, istovremeno sa danom stupanja na snagu ovog zakona donece uputstvo o merilima, odnosno o

metodologiji za ocenjivanje vrednosti podrzavljenih pokretnosti, nepokretnosti, preduzeca, odnosno imovine.

(2) Uputstvo iz stava 2. ovog clana zasniva se na nacelu da se vrednost stvari ocenjuju prema stanju na dan podrzavljenja i

prema vrednosti na dan donosenja resenja o vracanju imovine.

(3) Vrednost sadasnjih preduzeca i drugih pravnih lica ocenjuje se u skladu sa odredbama propisa koji uredjuje privatizaciju

preduzeca.

(4) Metodologiju iz clana 32. stav 4. ovog zakona ministar kulture propisace pravilnikom istovremeno sa stupanjem na snagu

ovog zakona.

(5) Ministar finansija I ekonomije ce propisati uputstvo o postupanju organa po zahtevima za naknadu, sa obrascima koji ce

biti korisceni u tom postupku istovremeno sa danom stupanja na snagu ovog zakona.

(6) Ministar finansija I ekonomije,ce sa danom stupanja na snagu ovog zakona doneti uputstvo o sadrzaju i nacinu vodjenja

evidencija (o vracanju imovine, o podnetim zahtevima,izdatim resenjima, izvrsenju resenja i

dr.).

(7) Sva podzakonska akta iz ovog clana donece se istovremeno sa donošenjem ovog zakona i obezbedice se da istovremeno

sa njim stupe na snagu.

Glava sedma

PRELAZNE I ZAVRSNE ODREDBE

Clan 49.

(1) Od dana stupanja na snagu ovog zakona nije dozvoljeno bilo kakvo raspolaganje nepokretnostima, odnosno imovinom u

vezi sa kojom po odredbama ovog zakona postoji duznost vracanja, kao ni njihovo hipotekarno opterecenje, zakup i zaloga.

(2) Teretni ili besteretni pravni poslovi i jednostrane izjave volje koji su u suprotnosti sa odredbom stava 1. ovog clana nistavi

su kao i pravni poslovi zakljuceni posle 5. oktobra 2000. godine.

(3) Odredba stava 1. ovog clana prestaje da vazi 30 dana po isteku roka iz clana 35. stav 5. ovog zakona, u odnosu na

imovinu za koju nisu podneti zahtevi za povracaj, odnosno obestecenje.

(4)Imovina vracena bivsem vlasniku u slobodnom je prometu.

Clan 50.

(1) Ako je imovina koja je predmet povracaja ili trzisne naknade presla iz drustvene u privatnu svojinu na osnovu nezakonitih,

odnosno fiktivnih pravnih akata i poslova, obveznik za povracaj odnosno naknadu, jeste pravno odnosno fizicko lice koje je u

trenutku odlucivanja o zahtevu za vracanje bilo vlasnik takve imovine.

Clan 51.

Pravo na naknadu smatra se ugasenim u slucaju kad je privatna imovina presla u drzavnu, odnosno drustvenu svojinu,

poklonom ili odricanjem od nasledja, osim u slucaju kad je volja poklonodavca, odnosno odricaoca bila iznudjena.

Clan 52.

(1) Podnosenje zahteva i odlucivanje o pitanjima iz ovog zakona dopusteno je bez obzira na to da li je do stupanja na snagu

ovog zakona sud ili drugi drzavni organ pravnosnazno vec odlucivao o zahtevu za povracaj, odnosno naknadu, a zahtevu

korisnika prava nije bilo udovoljeno.

Clan 53.

Nacin utvrdjivanja vrednosti imovine iz clana 26. ovog zakona propisace Vlada Republike Srbije istovremeno sa stupanjem

na snagu ovog zakona.

Clan 54.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Sluzbenom glasniku Republike Srbije", a primenjivace se od

1. januara 2003. godine.

Predlog Zakona o denacionalizaciji DSS-a , decembar 2002 godine( koji je na doradi).

Strana:

[1]

[2]

[3] - Osnovne odredbe

[4]

- Imaoci prava i obaveza

[5]

[6]

[7]

[8]

[9] - Oblici vra?anja imovine

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

- Postupak za ostvarivanje prava

[16] - Prelazne i završne odredbe

8.Drugo

Rezime. Tudja imovina se nelegalno prisvaja i na razne druge nacine:korupcija, crno trziste, razne finanisijke malverzaciije, mito,

prisvajanje pomoci koju je nacija dobila od dijaspore za zrtve bombardovanja NATO, sverc cigareta, izvoz u Irak, itd.

2000

Bilo je zaplena vozila sa crnogorskim tablicama sto je odraz tenzija izmedju Srbije i Crne Gore, ali u isto vreme i prave

pozadine sukoba,a to je bogacenje u mutnom.

U 2000 godini se saznalo za mnoge pljacke i imovinske afere u koje su bili upleteni funkcioneri prethodnog rezima.U

novembru je NADA KOLUNDZIJA , POTPREdSednik . DA, OPTUZILA BIVSE VISOKE FUNKCIONER SRBIJE I

JUGOSLAVIJE ZA BESPRAVNU PLJACKU ZEMLJE. U DOKUMENTIMA SE NAVODI DA JE U ULICI UZICKOJ

BR. 8 ’ UKNJIZENA IMOVINA U KORIST PREDSednika . SRBIJE MILANA MILUTINOVICA NA 45 ARI , SA

OBJEKTOM OD 400 kvadratnih metara , U UZICKOJ 28 – 30 GRADI SE OBJEKAT NA 40 ARI , VELICINE 800 I

900 Metara kvadratnih, , A SVE TO navodno FINANSIRA VJ . MEDJUNARODNI BIRO ZA KONTROLU

INOSTRANIH SREDSTAVA USAO JE U TRAG MILIJARDI DOLARA KOJU JE BIVSI REZIM PREBACIO NA

KIPAR, A POTOM U NEKE DRUGE ZEMLJE.

Saznalo se u decembru da su LAZNI POLICAJCI UKRALI OKO 100.0OO DM U G. MILANOVCU.

Krajem prosle godine su se umnozile optuzbe protiv funkcionera bivseg poretka da su nezakonito prisvajali tudju imovinu i

tako se bogatili.

Vlada Srbije je obrazovala komisiju za otkrivanje zloupotreba. Vuk Obradovic, predsednik ND je izjavio da su bogatasi duzni

da kazu odakle im bogatstvo.

Nemacki narodni savez trazi obestecenje za konfiskovanu imovinu. odlukama AVNOJ-a. Udruzenja Nemaca iz Vojvodine

zahtevaju da budu obesteceni za oduzetu imovinu.

2001 g

Predlozeno je da se Titov mauzolej pretvori u umetnicki paviljon..Austrijski fond za izmirenje obecava isplatu ostete zrtvam

akoji su za vreme II Svetskog rata radili u logorima i radnim jedinicama.Sve je vise beskucnika, izbeglica, Roma, i drugih.

2002 g.

. Januar 2002 god

Zatvorena je narodna kuhinja u Lominoj ulici, na zalost korisnika.

Davanje na poklon pistolja poslanicima od strane Ministra MUP-a Srbije Dusana Mihajlovica je ocenjeno razlicito i nastale su

rasprave medju opozicijom u vezi toga. DSS osporava ovaj potez kao nekorektan.

februar

Medija su prenela da je Dragan Tomic , bivsi direktor"Jugopetrol"-a nabavljao skupu naftu u Kini.

mart

Prema sindikatima u ugljenokopima Kolubara je bilo zloupotreba sa imovinom preduzeca.

Slobodana Milosavljevi?a,republi?ki ministar trgovine i turizma,je izjavio da su privilegovani

uvoz-izvoznici bivšeg režima vešto uklonili sve tragove za sobom.Do sada zvani?no nije objavljeno nijedno ime privilegovanih

firmi,pa postaje sve o?iglednije da najavljena naplata poreza na ekstraprofit od ovih firmi i dalje ostaje mrtvo slovo na papiru i

jedno od izigranih predizbornih obe?anja nove vlasti.

Zna se koje su to firme i pojedinci cije su firme ostvarivale privilegovan ekstraprofit i ko je od tog ekstraprofita imao privatni

interes,pa je za?u?uju?e da je to izgleda jedino tajna za nadležne organe.Uvozne i izvozne kvote i dozvole dobijali su samo oni

koji su najbliže sara?ivali sa bivšim režimom.Mnogi od njih vrlo brzo su uspostavili ''saradnju'' sa novim vlastime,do ju?e su

finansirali bivši režim,sada su finansijeri

drugih stranaka..To je i osnovni razlog zašto se na ovom planu još uvek tapka u mestu.

.april-maj-juni-juli-

Nastavljaju se provale, kradje, razbojnistva, sudske nepravde, kidnapovanja, nameti, sto oznacava dalje posezanje za tudjom

imovinom.

avgust

Prema zvanicnim izvorima Srbijom vladaju duvanski bosovi i mafija. Gradjani nisu u stanju da placaju racune za struju,prosecan

dug za neplacene racune za struju u Srbiji je 3.500 dinara.

. -sept-okt-novembar 2002 godine

Nedozvoljeni izvoz oruzja u Irak je vrlo stetan. Pre svega jer rusi ugled nase zemlje u svetu, produzava izolaciju, jaca mafiju i

kriminal i destabilizaciju zemlje, i sve to ide na rujku onim snagama mraka i ilegale koje tako zaajedno sa svima onima van

zemlje radi protiv interesa nase zemlje i nacije.

Tako je Srbija zajedno zahtevala:" odgovornost Saveznog ministra policije G-dina Zorana Živkovi?a i republi?kog ministra

policije G-dina Dušana Mihajlovi?a zbog dokazanog,nedozvoljenog izvoza oružja u Irak preko firme Jugoimport.U ovoj firmi

pomenuti ministri obavljali su najodgovornije i visokopla?ene funkcije predsednika i ?lana upravnog odbora,što zna?i da su

morali biti upoznati sa ovim poslom jer se radi o finansijski najzna?anijim aktivnostima Jugoimporta.Izjave ministara da oni nisu

imali saznanje o izvozu oružja u Irak nikako ne može biti opravdanje,naprotiv,i za neznanje se mora odgovarati,pogotovo

kada posledica tog neznanja nanosi veliku štetu državi i narodu. "

Mi ne mozemo stati iza ovih redova Srbije zajedno jer nemamo zvanicne podatke, ali je cinjenica da se mnogi zale na organe

policije i MUP-a koji odbijaju da postupe po zakonu i stite kriminalce. Ukoliko je tacna tvrdnja Srbije zajedno, sto mi ne

znamo, onda je jasno odakle duva vetar.

Nama blokiraju Internet, telefon, prete nam, nasrcu na nas, premlacuju nase saradnike, prisluskuju nase telefone i nadzoravaju

nase stanove,upravo oni iz policije koji takve zloupotrebe treba da sprece.

Pozivamo g.g. D.Mihajlovica i Z.Zivkovica da se izjasne ovim povodom?

SPO pak zahteva da se kaze sta se desilo sa novcom koji je prikupila srpska dijaspora za vreme NATO bombardovanja,

Petak, 1. novembar 2002. a koji se do po?etka ove godine nalazio u "Beogradskoj banci". Radi se o više miliona maraka

koji su završili u ste?ajnoj masi likvidirane "Beogradske banke", a

bili su namenjeni za pomo? žrtvama NATO bombardovanja.