MAJSKI-JUNSKI(2004)DVOMESECNI IZVESTAJ O STANJU LJUDSKIH PRAVA U SCG

I.A.Predgovor.

Nastavljamo u otezanim uslovima da izdajemo nase mesecne analize polozaja ljudskih prava u SCG.

I3.Uvod

U maju i junu se nastavlja razorni trend prisutan i ranijih meseci ove godine i ranijh godina. Potrebni su smirenost, sloga ,ispravne procene.

Neformalni centri moci( bogatasi), preko svoji parakriminalnih formacija intenziviraju atake, smetnje, diskriminacije, istinske teroristicke napade na mnoge gradjane, uklucujuci i celnike nase organizacije, nase aktiviste sirom zemlje.

SVIM LIDERIMA 3

Prof. dr Marko Mladenović,

Udruženje „OPSTANAK”

E-mail: profmm@ptt.yu

www.opstanak.org.yu

PREDSEDNIKU REPUBLIKE SRBIJE

PREDSEDNIKU SKUPŠTINE REPUBLIKE SRBIJE

PREDSEDNIKU VLADE REPUBLIKE SRBIJE

PATRIJARHU SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

Uvaženi i preuzvišeni,

Srpski narod ima velike duhovne potencijale kojima je uticao i na svetsku istoriju i na svetsku kulturu, nauku, na književnost, na umetnost i na sport. Takav narod ne zaslužuje da u XXI veku umre naprasno zbog nedostatka mudrosti i znanja njegovih lidera. Moramo ga spasavati od kolektivnog samoubistva i sačuvati ga za budućnost.

Svima Vama je dobro poznato da Srbija prolazi kroz najteže trenutke u svojoj istoriji. Poznato Vam je i to da se u ovoj državi, koja se još uvek zove Srbija, srpski narod ubrzano topi kao „sveća koja dogoreva”. Prema proračunima demografa i sociologa trebalo bi da Srba bude u matici 27 miliona, a ima nas samo 6 miliona i 200 hiljada. Od toga 800.000 invalida, 400.000 sterilnih. A koliko je samo na ivici ludila, neki sa „vijetnamskim sindromom”, neki sa raspuklom dušom, pa se na ulici glasno svađaju sa svojim „blizancem” u sebi? A koliko je povećana navala stalnih gostiju kod dr Laze Lazarevića”? Od 1999. g. i smrtnost je u Srbiji tri puta veća! I mladi umiru preko mere i preko reda. A šta je tek sa socijanom bedom, sa izbeglicama i prognanim, sa ubogima, gladnima, poniženim i uvređenim, sa ljudima-kontejnerima.

Dvadeseti vek Srbima je ostavio vrlo mršavo nasleđe. Uskoro ni tu skromnu zaostavštinu neće imati ko da nasledi, jer ćemo ostati bez naroda: 4 miliona izginulih, 4 miliona odbeglih, milion prognanih, bez doma, u građanskom ratu, tri Srbije ubijene u akušerskim klinikama.

U tom istom veku srpski narod je promašio skoro sve kapije. Na raskršćima bi obično izabrao pogrešan put. I kada je slavljen kao herojski narod, i kada je u ratu pobeđivao, u miru je bivao pobeđen. A kada je četiri puta pobeđen, proglašavao je sebe za pobednika. Na slobodnim izborima gotovo uvek birao je diktatora za predsednika.

Promašena su i peta sudbinska vrata. Taj poraz je najtragičniji. Pored „crvene”, uleteo je naglavačke i u „belu kugu” i sve više nestaje kao ponornica. Preti nam opasnost da ostanemo sasvim bez naroda.

Nad Srbima je vekovima vršen genocid, ali su se međusobno i oni sami ubijali. Trajno su oboleli od mitomanije, besmrtnosti, Nebeske Srbije, mazohizma i autogenocida. Koji još narod slavi svoje poraze? Nikola Pašić je rekao da je Gavrilo Prtrincip pucao u Srbiju, a ne u princa Ferdinanda. „Bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob”. Samo te dve greške koštale su nas 4 miliona mrtvih Srba! U bombardovanju 1999. g. igrali smo po mostovima i pozivali „Milosrdnog andjela” da nas zaspe tomahavkama. Te godine objavili smo rat celom svetu. Ludaci su tvrdili da ćemo mi biti sigurni pobednici. A i danas neki veruju da smo pobedili NATO, samo se stidimo da to priznamo. Sasvim smo odlepili!

Nisu samo ratovi razorili biće srpskog naroda. U 20. veku to su bile socijalna i seksualna revolucija. Komunisti su pobili stotinu hiljada „narodnih neprijatelja”, proterali su sa sela posle II svetskog rata milione srpskih domaćina, sabili ih u kolhoze, tj. u seljačke radne

 

zadruge i u gradske proletere. U patrijarhalno društvo uneli su klicu sovjetskog učenja protiv Boga, protiv nacije, protiv porodice i protiv privatne svojine (a to su četiri glavna stuba ljudske civilizacuje), ali i klicu o seksualnoj revoluciji, o slobodi ljubavi po receptu Ane Verbicke (menjati muškarce kao maramice), o oslobođenju žene iz ropstva, itd.

Zbog toga se reka izlila iz svog korita, sela su opustela, gradovi prenatrpani, brak je razbijen, porodica rasturena, masovni razvodi, samci, vanbračne zajednice, vanbračna i napuštena deca.

U poslednjoj deceniji došli su glad i beda, opšte osiromašenje. Nestala je srednja klasa. Najumniji deo naroda napušta zemlju jer ovde nema nikakve šanse da preživi. Ostajemo bez omladine i inteligencije. 84% nezadovoljnih pakuje kofere. Gotovo nijedan iz „trusta mozgova” ne želi da ostane. 24 milijarde dolara utrošila je ova zemlja na njihovo školovanje. To je poklon siromašne Srbije bogatom Zapadu.

Krajnja posledica je urušavanje društva, razaranje porodice, sunovrt morala, duboka kriza braka, kriza vrednosnog sistema, veliki porast društvene patologije i kriminalizacije društva, itd.

Od velikog, postali smo patuljasti narod. Uskoro će nas preteći i Albanci, ako već nisu. Od 1.900. godine Srbi su se smanjili za oko 25%, a Albanci uvećali za 700%. Samo u I sv. ratu uništano je 58% muškog stanovništva. Boljševička i antisrpska strategija Josipa Broza dovršila je ono što ratovi nisu uspeli da unište.

U sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog veka dobili smo „šarenu lažu”, pristojan standard, bračne i seksualne slobode i jurnjavu za lakim životom i uživanjima. Trudnice su tražile pobačaj zbog letovanja na Havajima. Postali smo barjaktari svih feminističkih pokreta, slobodnih abortusa i gej parada. Tada smo ostali i bez dece, ne samo bez seljaka. Mnoga deca ostala su bez roditelja. Mnogi roditelji su se kasno setili da treba da stvore makar jedno dete, kao kućnu ikebanu. Zato smo postali i sterilan narod. Registrovano je 400.000 sterilnih roditelja. Neki stupaju u brak tek kad treba da odu u penziju.

Slobodan Milošević je uspeo za samo jednu deceniju da razori sve što je nekako skrpljeno. Koliko je samo pobijenog, raseljenog, proteranog naroda, koliko zločina, koliko ljudskih patnji i očaja! On je, naravno, imao saučesnike i u drugim narodima, ali je za srpsku tragediju” on najveći krivac. I sve dok postoji srpski narod otplaćivaće njegove grehove. I grehove njegove supruge Mirjane.

Gospodo i preuzvišeni, sve ovo Vi bolje znate od mene, pa je možda ovaj uvod bio suvišan. Ipak, na istoriju Vas podsećam najviše zbog posledica koje Vi ne želite da znate.

Deca su najveće žrtve naše Apokalipse. Ona polako nestaju. Na jedan bračni par dolazi 0,88 deteta. Zato bela kuga” hara Srbijom. Ako deca ne dolaze, umesto njih masovno pristižu stari ljudi. U celom svetu u toku je „senktuciona eksplozija”, masovni povratak starih, a kod nas, njihov povratak je nacionalna tragedija.

Srbi su jedan od najostarelijih naroda na planeti, spadaju u prvih deset. Od 161. opštine (bez Kosova), u 131. stanovništvo spada u „duboku” (prosek preko 41.) i „najdublju” demografsku starost (preko 51. godine). Šiptari na Kosmetu imaju prosek oko 30 godina. Oni su po godinama naša deca i unuci. Sela su gotovo potpuno prazna. Prema popisu stanovništva iz 2002. naselja ispod 500 stanovnika smanjila su se za 90%, ispod 1.000 za 80%, ispod 5.000 za 63 %, itd. Rastu veći gradovi, ali su oni odskočna daska za seobu u „beli svet”.

 

U mnogim selima više nema stanovnika, ili su ostali samo poneki deda i baba. U nekim selima deca se nisu rodila za poslednjih 20 godina, u proseku radja se svake sedme godine po jedna beba, u nekim selima nema mladjih od 20 godina. Sela su ostala i bez mladih žena. One su pobegle u gradove. Ima sela i sa prosekom od 77 godina. Porodilišta i škole u malim mestima stavljaju katanac na vrata, koja ni Bogoljub Karić neće moći da razvali, u mnogim selima nema više nijednog djaka. Tamo gde je dece bilo i za izvoz, sada je pustoš.

Već oko 20 godina više umire naroda nego što se rađa. Ima više starih nego mladih. Prvi simptomi depopulacije javili su se već 1953. sa masovnim proterivanjem seljaka. To je bio početak kraja. Jedan narod umire kada ostane bez omladine. Nekada je na tri zaposlena dolazio jedan penzioner. Danas na jednog zaposlenog dolazi 1,3 penzionera, uskoro cela 2, a kroz dvadeset godina – 3. Ova poslednja slika je nemoguća. To je priča o nestanku jednog naroda.

Mladi ljudi postaju „nacionalna manjina”, a uskoro će biti samo enklave u moru izboranog, ćelavog i pogurenog srpskog naroda sa štapovima i štakama, kao što će i sav srpski narod predstavljati enklave u moru turbana i kečeta.

Sada je najviše ugrožena Istočna i Centralna Srbija, više čak i od Vojvodine. Pred ovom činjenicom političari su ostali bez teksta.

Neki globalisti kao da se stide što u Srbiji živi i srpski narod? Globalizam nije negacija patriotizma. Kao što se manjine ponose svojim nacionalnim identitetom, valjda to isto pravo ima i srpski narod. I tu leži ključ svih nesporazuma. Ono što priznaje svima drugima, ne sme da prizna sebi. Primitivni politički mentalitet želi po svaku cenu da izbegne odgovor na škakljiva pitanja. I zato se zaklanja iza koncepta gradjanske države. Nija važno da li će ovde živeti Kinezi ili Englezi, ili možda čak i Srbi. Nešto od onoga što mogu Bošnjaci i Albanci, možda bi mogli i Srbi? I to je vrhunski domet njihovog patriotizma i lažnog nedoučenog globalizma.

Vi, gospodo državnici, nesporno je da predstavljate sve druge gradjane, ne samo Srbe, ali morate voditi računa da srpski narod ne doživi sudbinu Hazara, Maja, Inka! On je, pre svega, bolestan. Sa juga nam dolaze mladi visoko reproduktivni narodi koji će nas pregaziti za pola veka. Kome ovce, tome i livada!

Scenario je sledeći: Srbi će za 25 godina biti nacionalna manjina, za 50 godina samo enklave, a za 100 godina – ostaće samo uspomena da smo ovde postojali. Kada umre matica, umreće i dijaspora. Svi ćemo se skupljati u sabirnom centru” Nebeske Srbije. Mi nismo kao Jevreji da se vratimo posle 2.000 godina. Naš put je put bez povratka.

O tome postoji velika literatura. O tome govori i moja najnovija knjiga Srbija – sveća koja dogoreva”.

U toku trideset godina upozoravao sam na biološku katastrofu i napisao sam par stotina pisama po raznim novinama i časopisima, koje niko ozbiljno nije shvatao. Evo samo nekih naslova iz tih mojih davnašnjih u skorašnjih članaka i intervjua:

....Srbi su izabrali biološku smrt. Poslednji odlazak srpskog naroda, Plemenski ratovi na Balkanu. Demografski rat za etnički čisto Kosovo. Demografska posmrtna zvona. Mi smo samoubilački a ne Nebeski narod. Srpski narod mora prestati da bude dežurni krivac. Jedna beba na pet baba. Da li su muškarci za kreaciju ili rekreaciju. Spas u krevetu. Svi su zapušili uši. Nestale su tri Srbije. Srbima ostalo manje od veka. Žene slobodne i nezadovoljne. Hoću dete, neću muža. Ozbiljno ugrožen opstanak. Mrtvi kapitali nam sede u foteljama, dok živi šetaju ulicama. Što više dece u Srbiji. Srbi su mrtva nacija”, itd.

Tako je govorio Zaratustra. Trideset godina je uzalud kukurikao. Njegove proročke poruke bile su zabranjene za narod. Sada svi ćute i prave se ludi.

Udruženje „Opstanak” za borbu protiv „bele kuge” ima dva gotova potpuna projekta za radikalnu izmenu populacione politike. Jedan se zove POKRET „ČETVRTO DETE”, a drugi SRPSKA PORODICA – BELI ANĐEO”. Prvi predviđa obaveze države, a drugi, Pravoslavne crkve i dijaspore. Ja sam autor prvog, a publicista Aleksandar Slijepčević - drugog Projekta.

Mi smo poslednja generacija koja može nešto učiniti da Srbi prežive sopstveno samoubistvo. Posle nas – Potop! Naša Nojeva barka ostala je bez Noja i probušena je na stotinu mesta. Sitno krpljenje probušenog broda je posao van pameti. Potrebno je da neispravnu barku zamenimo drugom. A ta druga barka mora biti prepuna dece.

Svi političari moraju da se uozbilje i opamete. Ovo je bibliski trenutak. Dvadeseti vek bio je vek seksualnih i socijalnih revolucija. Uslov za opstanak Srba u XXI veku je BIOLOŠKA REVOLUCIJA.

Treba učiniti veliki iskorak u budućnost ovog naroda! Ne treba podleći strahu od napada ekstremnih feministkinja. Prividno uspešne, one na kraju ostanu same i ogorčene. I uzaludno se leče po klinikama od neplodnosti. Zašto je ružno biti majka četvoro dece? Šta je bolje: biti majka, ili sekretarica? To pitanje postavljaju sociolozi na Zapadu. Oni tvrde da je mnogo lepše biti majka. Dosta nam je ideologije seksualnih revolucija i sebičnosti odraslih!

Imamo mogućnosti da u ovom poduhvatu okupimo sve istinske demokrate i patriote. Ako propustimo ovaj poslednji voz, to će biti put bez povratka. Mi smo i onako zadnji vagon u vozu (M. Mladenović „Otkačeni zadnji vagon”, Beograd, 2002, str. 380). Otkačiće nas sa evropske i svetske kompozicije i ućićemo u tunel čiji je izlaz zazidan. Nikakvi polovični poduhvati nas neće spasti. Ni polovične mere bivše ministarke Matković! Ako ne izvršimo juriš na sve institucije društva i na sve građane, na maticu i na dijasporu, nema nam spasa kao narodu.

Ne treba da nas zavaravaju neupućeni i zlonamerni ljudi da su ovo preterivanja, da se deca ipak rađaju, da se rađaju i trojke, kojima gradonačelnica odnese prigodni poklon. Ponoviće nam se Kosovo!

Mi smo Evropljani i građani sveta, ali imamo pravo da lečimo narod koji je ozbiljno oboleo. Drugi, pogotovu na Balkanu, tzv. pobednici” iz četiri rata, stekli su diplomu da se pred svetskom zajednicom busaju svojim patriotizmom. Samo su Srbi prinuđeni da ga se stide i u svojoj zemlji.

Moramo se lečiti od inata, od nesloge, od deoba i seoba, od mazohizma, od Hazarskog sindroma, od samoubilačkog poriva. Sve smo činili da sami sebi dođemo glave. Drugi su to koristili pa su nas skraćivali za glavu.

Srbi moraju da povrate kolektivni duh, veru u sebe i svog Boga, da se više ne tope kao kocka šećera u malo vode, da povrate svoje zagubljene ideale, svoje svece i ikone, čak i stare slovenske bogove. Srbi moraju da se „slože, množe i obože”. Potreban nam je kult duhovne veličine (kao kod Jevreja), treba nam snage da bi opstali. Postali smo ravnodušni, razočarani, sumnjičavi, svejedno nam je da li će ovde živeti Kinezi ili Englezi, Albanci ili Bošnjaci, da li ćemo ići radikalno desno ili radikalno levo.

Svi žmure pred naglim i drastičnim padom nataliteta, pred masovnim iseljavanjem mladih i pred demografskom agresijom naroda koji nadiru sa juga i jugozapada. Obilaze ovo pitnje kao da je to vrelo gvožđe koje ne smeju rukom da dotaknu.

Treba sprečiti istorijski sunovrat naroda koji nije zaslužio da ode na smetilište istorije zbog kratkovidosti njegovih lidera. Zaludne su utehe da je srpski narod sagradio kuću nasred puta, da su ovde prolazile sve transferzale, i crvene, i crne, i žute, i zelene, da je bio žrtva večitog genocida. Premda je to delom istina, to je samo jedna strana medalje. Druga strana je mnogo bliža istini: u njegovom genetskom kodu izgleda da je tokom mučne, tegobne istorije došlo do stvaranja mazohističkog, samoubilačkog, hazarskog sindroma. Vrlo često on se sam podmetao i kada je morao i kada nije morao.

Pre konačnog zatiranja naroda, zatiru se njegovi spomenici, ruše i pale, kao danas na Kosovu, ili pretvaraju u džamije.

Ovo su samo neka zgusnuta upozorenja. Ima ih još na stotine. Nesreća je da mi i danas vodimo samoubilačku politiku. Naši lideri ogrnuli su se zidom ćutanja. Da li je realno poverovati da oni ne znaju za ove činjenice? Ako ne znaju, onda nisu dorasli da stoje na čelu jednog naroda.

Ako znaju da nestajemo, onda im manjka moralni identitet. Ne može se ćutanjem sakriti istina. Još gore od toga. Oni ne ćute. Oni galame, svađaju se, preganjaju se oko trica i kučina dok narod masovno umire. Negde napisah da je u našoj postkomunističkoj tranziciji došlo do mnogo veće akumulacije lidera nego kapitala i dece.

Neki lideri ipak ponešto predlažu. Većina predloga je iz domena kapitalnih investicija” (Velimir Ilić). Boris Tadić oživljava i ideju pokojnog Zorana Đinđića hiljadu lidera”, o stvaranju novog podmlatka budućih državnika Srbije.

To su dobre ideje, ali, upravo, tu počinje moje udaljavanje od ovih pristupa. Smatram da su svi oni preuski. Nedostaje im jedna karika, najvažnije i ključna, a to je ne HILJADU LIDERA”, već MILION DECE”. Deca su naša najveća kapitalna investicija. Tek od milion nove dece možemo stvoriti hiljadu budućih lidera!

Predsednik Srbije mora da bude simbol jednog svenarodnog Pokreta za obnavljanje stanovništa. Zemlja nam je prazna i pusta, a pusta zemlja je ukleta zemlja. Srpski narod zahteva hitno lečenje od bliske biološke smrti.

Novi Ustav Republike Srbije mora kad-tad biti donet. U njemu treba da budu odredbe o obnavljanju stanovništva i o novoj funkciji predsednika Srbije.

Zato imam vrlo racionalan predlog. Predlažem da po novom Ustavu predsednik Srbije bude istovremeno i pretsednik DRŽAVNOG SAVETA ZA OBNAVLJANJE STANOVNIŠTVA. Članovi saveta bile bi najuglednije i najumnije ličnosti ovog društva. Sličan predlog učinio je Dobrica Ćosić, dok je bio predenik SRJ, ali taj zahtev nije prihvaćen

Ono što ne bi bilo primereno državi sa gledištaUstava i zakona, zbog moguće diskriminacije građana, treba da preuzme Pravoslavna crkva, jer je ona veliki dužnik srpskom narodu. Veličanstveni hramovi kao što je Hram svetog Save na Vračaru, biće pretvoreni u džamije. Ili porušeni, kao sada na Kosovu. U jednom romanu to sam već predvideo.

Srpski narod je na istorijskoj prekretnici. Ne smemo i ovog puta da promašimo istorijsku kapiju. Ovo pokolenje ima veliku odgovornost.

U epohalne zadatke spada izrada potpuno novog sistema brige o obnavljanju stanovništva. On bi bio osnova za preduzimanje dugoročnih mera. Cilj Udruženja OPSTANAK” je da ukaže na te mere, od kojih su najvažnije:

Prvi uslov je da se država stavi na čelo kolone spasilaca naroda. Za svaku uspešnu proizvodnju potreban je veliki kapital. Neophodna je značajna preraspodela nacionalnog dohotka u korist rađanja i brige o deci.

U središtu pažnje treba da bude ČETVRTO”, a ne treće dete”. Naravno da je borba društva za rađanje i prvog, i drugog, i trećeg deteta i dalje vrlo značajan zadatak. Ali, stanje je takvo da tek četvrto dete može, ne samo da obnovi, već i da znatno poboljša stanje posustale populacije.

Zato se i Ustavom i zakonima mora propisati OSNIVANJE FONDA ZA OBNAVLJANJE STANOVNIŠTVA. Mora se osnovati DEČJI DINAR” kao nacionalna institucija. U tu svrhu stvorile bi se dve vrste izvora: ZAKONSKI (obavezni) i DOBROVOLJNI. Zakonski: od svakog pravnog posla bar jedan dinar za decu. Dobrovoljni: u matici svi imućni građani treba da se upišu u darodavce, a u dijaspori, svaki Srbin bi (naravno, dobrovoljno) godišnje izdvajao sto dolara za obnavljanje stanovništva u matici. Gornja granica nije limitirana.

Takođe, NEOPHODNO JE DA MATERINSTVO (RODITELJSTVO) POSTANE POZIV. To se može ostvariti ako se ono prizna kao radni odnos za majke sa više dece. Ako žena odluči da bude samo majka, ona posle trećeg deteta može dobiti platu kao da je zaposlena. Ako to žena ne želi, ona i dalje uživa sve druge pogodnosti namenjene majci i detetu. Komisija bi cenila opravdanost zahteva. Ovaj zadatak bio bi poveren Pravoslavnoj crkvi i Fondaciji Srpska porodica – Beli anđeo”. Isplata bi se vršila iz sredstava dijaspore.

Svi ARTIKLI NAMENJENI DECI moraju biti oslobođeni poreze. I inače, potrebna je detaljna revizija poreske politike da bi ona umesto ANTINATALITETSKE postala PRONATALITETSKA.

Svim dopuštenim sredstvima treba se boriti protivu masovnih LEGALNIH ABORTUSA, sve do njihove zabrane kao u SAD i dr.

Treba uvesti tzv. bećarski porez”, POREZ NA NEŽENJE I NA BRAČNE DRUGOVE BEZ DECE u zavisnosti od njihovog imovinskog stanja. Imućni ljudi treba da plate. To ne bi bila kazna već samo izraz društvene solidarnosti.

Treba obezbediti da država plaća LEČENJE STERILITETA.

Treba izvršiti reformu NASLEDNOG PRAVA ograničenjem zakonskog nasleđivanja samo na srodnike u pravoj ushodnoj i nishodnoj liniji i na braću i sestre, osim opravdanih izuzetaka koji bi izričito bili predviđeni zakonom. Ova imovina pripadala bi državi i slivala se u Fond za obnavljanje stanovništva. Bila bi to značajna sredstva.

Treba uvesti i DODATNI POREZ NA LUKSUZ , na skupe stambene prostorije, skupe automobile, vile, jahte i dr. Te pare – u Dečji fond”.

Od KONFISKOVANE IMOVINE (nepokretne i pokretne) zbog krivičnog dela ili prekršaja, predvideti deo koji bi išao u Fond. To bi bio DEČJI DINAR” iz kaznene politike.

Ispitati mogićnost da se i od PLATA I ZARADA iznad proseka, makar i simbolični procenat uliva u Fond.

Veoma je važno: VRAĆANJE SELU, jer tu leže neiscrpne biološke rezerve koje mogu spasiti srpski narod. Moraju se razraditi projekti za DEMETROPOLIZACIJU gradova i za vraćanje suvišnog gradskog stanovništva na selo, uz vrlo povoljne kredite.

Neophodno je da ceo VASPITNI I OBRAZOVNI SISTEM bude prilagođen novim zahtevima društva za edukaciju o braku i porodici. Sve TELEVIZIJSKE STANICE i sve novine, dnevnici i nedeljnici, napravili bi program edukacije na planiranju porodice.

Uvesti predmete za SREDNJE ŠKOLE I UNIVERZITETE o vaspitanju za brak i porodicu. Na fakultetima društvenih nauka i na nekim medicinskim, uvesti, tj vratiti predmet SOCIOLOGIJA PORODICE.

Potrebno je VRAĆANJE TRADICIJI, onim vrednostima iz srpske i iz evropske prošlosti koji imaju univerzalni značaj.

Borba protiv DRUŠTVENE PATOLOGIJE mora biti sastavni deo ovih mera.

Uloga SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE mora postati mnogo veća u duhovnom i u moralnom preporodu naroda. Nije dovoljno ulagati samo u Hram svetog Save ako se svi sveštenici ne uključe u borbu protiv bele kuge” ličnim primerom i potrebnom skromnošću.

Potrebne su i MNOGE DRUGE MERE u korist žene, majke, dece, porodice. Važno je da to znamo, da to hoćemo, da to možemo i da to moramo. Značajno je ubediti žene da MATERINSTVOM NIŠTA NE GUBE, da je to najlepši poziv i da je budućnost naroda u njihovim rukama.

Potrebno je takođe ENERGIČNO LEČENJE SRPSKOG NARODA OD SAMOUBILAČKOG, HAZARSKOG SINDROMA. Svi ratovi moraju prestati. Za svoj opstanak moramo se boriti plodnošću, a ne oružjem. Samo ako se ubrzo BROJČANO UVEĆAMO imaćemo šansu da se uskoro vratimo u one srpske zemlje koje su nam nasilno otete, a pre svega na Kosovo.

Osim ovih opštih, predlažem i tri posebne mere:

- Osnivanje MINISTARSTVA ZA PORODICU i za obnavljanje stanovništva (spadamo u retke zemlje koje ga nemaju).

- Osnivanje reprezentativnog, državnog SAVETA ZA OBNAVLJANJE STANOVNIŠTVA, na čijem čelu bi bio predsednik Srbije, a u koji bi ušli najviđeniji predstavnici ovog naroda.

- Organizovanje SVESRPSKOG SABORA svake godine matice i dijaspore o budućnosti srpskog naroda sa jednom jedinom temom: KAKO SPASTI SRPSKI NAROD OD BIOLOŠKE SMRTI”. To bi bili MAJSKI SABORI” u Sremskim Karlovcima prema projektu Fondacije SRPSKA PORODICA – BELI ANĐEO”.

- Na svim kontinentima i u svim državama gde žive Srbi osnivati Skupštine Fondacije Srpska porodica - Beli anđeo” sa onim zadacima koji su detaljno razrađeni u Projektu o ovoj Fondaciji.

Odlučnom preraspodelom nacionalnog dohotka moguće je gotovo bezbolno obezbediti ogromna sredstva za stvaranje i podizanje potomstva ove zemlje. Velike rezerve, kao što je rečeno, leže i u dijaspori.

Ovi predlozi su od istorijskog značaja. Gospodo predsednici, bogataši i biznismeni, dijasporo, Vaša svetosti, pravoslavna crkvo, ovo je biblijski trenutak i poslednja opomena (pred isključnje). Popravnog ispita neće biti. Vi ćete biti krivci ako srpski narod doživi svoj poslednji odlazak iz istorije. Duhovi naših potomaka tražiće vas po Devičanskim ostrvima da im vratite ukradenu otadžbinu.

dr Marko Mladenović,

prof. Pravnog fakulteta i književnik

 

 

I.C.Rezime

Nema promena.

II3.Pravo na posedovanje privatne svojine

 

  1. Devizna stednja
  2. .

    U maju I junu nema promena u ovoj oblasti.

  3. .Penzije i plate, socijalna davanja

PENZIONERI NEMAJU NI ZA HRANU

Izvor: Glas javnosti

Beograd -- U Srbiji, prema nekim procenama, ima vise od milion i po starih ljudi, dok vise od milion njih zivi u bedi i siromastvu.

Kako pise "Glas javnosti" od nedelje, prosecna penzija iznosi 9.500 dinara, 62.000 penzionera prima svega 3.770 dinara, a cak 318.000 njih dobija mesecno 6.000 dinara (1 evro vredi oko 70 dinara).

Predsednik Demokratskog sindikata penzionera Milan Duric kaze da to nije dovoljno ni za kupovinu hrane i osnovnih zivotnih namirnica, a kamoli lekova, bez kojih nekim starim ljudima zivot "visi o koncu". On kaze da je za vecinu penzionera u Srbiji kupiti novo odelo, kravatu ili cipele vise

nego luksuz.

 

3.Privatizacije i koncesije

Nema legalnih privatizacija dok ne zazivi pravna drzava. Svi kazu da prava drzava ne funkcionise. Znaci da su privatizacije nelegalne, i treba ih obustaviti sprovesti kada zazivi pravna drzava.Nema tranzicije u kapitaliazm bez postovanja zakona.Ovakve kradje i nelegalne privatizacje se politizuju, kaze se da je sada poterbno potsticati mafije ikrimnal da u haosu I konfutziji, strahu I nemoc vecine, pojedini mocnici sacuvaju pozicije, zgrabe firme za sebe, a posle ce sve biti ispravljeno. To je laz za naivne, cilj je da se zloupotrebi sve to da se jacaju mafije, da slabe Naciju i Drzavu. Setimo se sarenih laza od 1945 godine, sve je dozvoljeno da sacuvamo vlast, d a se obracunamo sa neprijateljima Partije Naroda posle ce bit bolje. Na kraju jer sve unisteno.

 

4.Provale, kradje, pljacke, ucene

Nastavljaju se u ova dva meseca. Npr.nasi aktivisti Miodrag Djordjevic iz Stanjinca kod Knjazevca, Akim Djilas iz Beograda, Vera Bosnjak iz Cente su bili opljackani., itd, itd. Trend pljacki ne jenjava. Krivi su policija i sudistvo.

 

5.Takse ,i porezi, kamate ,kazne

 

 

6..Inflacija

 

 

7. Vracanje konfiskovane imovine

PREDSTAVNICI LIGE ZA ZA�TITU PRIVATNE SVOJINE I LJUDSKIH PRAVA zatra�ili su da Skup�tina Srbije hitno usvoji Zakon o restituciji i formira Anketni odbor koji će preispitati rad Ministarstva za privredu i Agencije za privatizaciju.

"Privatna svojina je ugro�ena od strane biv�eg i sada�njeg ministra za privredu i biv�eg i sada�njeg rukovodstva Agencije za privatizaciju, a neligitmna i nekontrolisana privatizacija dovela je do tajkunizacije Srbije", rekao je Slavenko Grgurević, predsednik Lige. On je dodao da su ekonomske i socijalne prilike u Srbiji trenutno gore nego pre 5. oktobra 2000. godine i da rastuća politička nestabilnost preti razvoju integracionih procesa u regionu Balkana. (Beta)

 

Pljuvanje po obrazu Crne Gore

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije je jedan od jerarha na�e crkve do 詪eg se mi�ljenja dr�i i 詪i stavovi uvek izazaivaju pa�nju javnosti. To su potvrdila i nedavna de�avanja oko Kosova i Metohije pa je visokpreosve楮i vladika za "Novosti" govorio upravo o ovoj temi, odnosno kantonizaciji kao jednom od mogu橨 re�enja mirnog �ivota na ovom podru誵 ali i uvo�enju "maternjeg" jezika umesto srpskog u crnogorske �kole.

- Decentralizacija i kantonizacija je mo�da jedino racionalno i dugoro讯 re�enje re�enje u ovom trenutku za Kosovo I Metohiju. Da se Pe櫡 patrijar�ija i De衮i izuzmu i dobiju specijalni status vezan za Crnu Goru i Srbiju kao �to je to bilo vekovima i kao �to je to bilo od 1912 do 1945. godine, smatra mitropolit Amfilohije nagla�avaju橠da bi trebalo posebnu pa�nju posvetiti i manastiru Gorio蠩 Budisavcima uklju赪u橠i Gor! a�devac i onda sva ta sela sa pravoslavnim srpskim �ivljem od Osojana , preko Istoka, еrakovca do Zubinog potoka.

VRATITI OPLJAȋANO

- To je prakti讯 ono �to nazivamo Metohija, kao metoha Pe櫥 patrijar�ije i De衮a i sredi�tu drevne svetinje sa mo�tima svetih patrijaraha i episkopa srpskih i sa mo�tima svetog kralja Stefana De衮skog, Jelene tako�e Nemnji櫥 koja je tu pohranjena. A sa druge strane taj deo oko Gra衮ice, Kosovskog pomoravlja koji tako�e treba da dobije posebno mesto.

Ostaje naravno i pitanje Prizrena, Goranaca i drugog nealbanskog �ivlja gde bi mogao da bude jedan me�oviti kanton. U okvirima te naj�ire autonomije Kosova i Metohije da postoji posebna autonomija i tih oblasti koje su vekovima naseljavane pravoslavnim, srpskim i drugim nealbanskim �ivljem tako bi do�lo do nekog zdravijeg re�enja na dobro svih.

Ideja o vra桮ju imovine Pe櫯j patrijar�iji po mitropolitu podrazumeva se sama po sebi.

- Ta imovina je ispo�tovana u vreme turske, otoma! nske imperije, i u vreme Kraljevine Jugoslavije. Tek je prvi put komunisti 諡 Jugoslavija oduzela imovinu drevnih pravoslavnih lavri. I s obzirom da je to u saglasnosti sa me�unarodnim pravom i da Evropska zajednica privatno pravo i vlasni�tvo po�tuje kao svetinju jedino zdravo re�enje pitanja Kosova ne mo�e se zamisliti bez vra桮ja oplja諡ne, oduzete imovine tih manastira. To je ne�to �to je u duhu me�unarodnog prava, u duhu

helsin�kih odluka i u duhu Ujedinjenih nacija, da mora zemlja da se vrati onome kome pripada ako ne業o da potvrdimo

komunisti諯 nasilje.

DUHOVNO SAMOUBISTVO

KOMENTARI�UƉ uvo�enje maternjeg umesto srpskog jezika u crnogorske �kole vladika nagla�ava je to jedno od bezumlja Crne Gore

- Prvo bezumlje novijeg vremena je nesre殡 revolucija, krvava, bratoubila諯 kolo koje je zapo襴o 1941. godine. Drugo je

ru�enje crkve Svetog Petra Cetinjskog na Lov楮u, a tre楠je, ukidanje srpskog jezika, �to je u詮io ministar Backovi殠Ono se odra�ava ! na sveukupnu sudbinu Crne Gore. Nova pokoljenja se li�avaju �ivog kontakta sa svojom kulturom vekovnom, jezikom na kojem je pisano u Crnoj Gori, od kad se za nju zna, zvala se ona Zeta ili Duklja. To je prekidanje veze sa sveukupnom knji�evnom tradicijom, sa pam楮jem, sa na�im pismom. Prekidanje veze sa najve橭, najzna衪nijim ljudima na�e

pro�losti od vremena Nemanji桬 Bal�i桬 Crnojevi桬 Lazarevi桬 Brankovi桠i Petrovi桮 Tu dolazi do jednog prekida koji zna詠 ubijanje pam楮ja, sabornog pam楮ja jednog naroda.

Po re詭a mitropolita Amfilohija, ni�ta se stra�nije ne mo�e se dogoditi i ne doga�a jednom narodu i jednom 诶eku nego kad mu se uzme pam楮je. To je upravo jedna od vrsta duhovnog, kulturnog samoubistva jednog naroda, nagla�ava on. I to je nezampa業o u Evropi. To nisu uradili ni komunisti. NJihovi vaspitanici su se prihvatili jednog takvog bezumnog posla koji sigurno da ne mo�e opstati.

- U pravu je bio onaj moj Piper kada je rekao da da je sre桠nas C! rnogoraca da nas je malo pa smo samo sebe zabavili o jadu - ka�e na� sagovornik. - Da nas je vi�e ceo svet bi o jadu zabavili. Ovo je znak da smo sami sebe o jadu zabavili.

Takav jedan ministar koji je koliko ja 赪em fizi衲, umesto da se bavi svojom fizikom, bavi se pitanjima jezika i to na tako diletantski na詮 da je to nezapam楮o u svetu. To �to s u ovom trenutku doga�a u Crnoj Gori ne doga�a se ni u naprimitivnijim afri諩m plemenima. To ne mo�e da opstane. Ukoliko opstane to je mina pod temelje Crne Gore, njenog duhovnog, kulturnog dr�avotvornog bi桮 Mina pod temelje budu殯sti Crne Gore. To je razaranje du�e i pljuvanje po obrazu Crne Gore. Ni�ta sramnije nije se moglo dogoditi u Crnoj Gori nego to �to se dogodilo sa promenom jezika.

�ta zna詠"maternji" jezik - pita mitropolit Amfilohije. Svi su jezici maternji, ka�e on, ali se ni jedan na svetu tako ne zove.

- Zamislite sad Italijane da proglase svoj jezik maternjim ili Nemce. Rekli bi da su poludeli narod. Ali ov! de, kod nas, ono �to je nezamislivo u svetu, to je kod nas mogu楮 I onako narod hleba nema, a li�iti ga jo� i jezika - zna詠li�iti ga du�e. �ta jo� da urade ovom narodu da bi ga uni�tili? Vi�e nema �ta - zaklju赪e mitropolit Amfilohije

GRANICA PONI�ENJA

SAD je na redu narod. To je krajnja njegova granica poni�enja naroda od koje se dalje nestaje, is襺ava ili 楠morati da strese to bezumlje sa svojih ple桠ili 楠da i�襺ne. Ja se nadam da 楠narod da progovori - ili ga nema - ka�e mitropolit Amfilohije na pitanje �ta treba da uradi crnogorski narod da za�titi svoj, srpski, jezik.

Vecernje Novosti

Ljubica BO�ANOVIƍ

 

OSNIVANJE KOMISIJE KOJA ĆE ISPITIVATI MOGUĆNOSTI ZA VRAĆANJE ODUZETE imovine vlasnicima, najavili su Vlatko Rajković, gradonačelnik Kragujevca i predstavnici lokalnog odbora Lige za za�titu privatne svojine i ljudskih prava. Rajković je rekao da je gradska vlast spremna da vrati sve oduzete objekte, za koje postoji zakonska osnova.

Komisiju će činiti predstavnici Sekretarijata Skup�tine grada Kragujevca za imovinu i Lige za za�titu privatne svojine

8..Drugo

Kriminalci ugrozavaju profesora dr Marka Mladenovica( i njegovu imovinu)

Profesor dr Marko Mladenovic (Pravni fakultet) je vrhunska nacionalna figura, koji pokrece prave stvari, na pravi nacin. On je profesor Pravnog fakulteta, predsednik Udruzenja OPSTANAK, pisac dvadesetak knjiga, dobitnik vise domacih i stranih priznanja i odlikovanja, otac dva doktora nauka, on tvrdi na osnovu naucno proverenh metoda sa timom vrhunskih nasih eksperata, da su Srbi najstariji i najbolesniji narod na svetu, da ce ako se nista ne preduzme za dvadeset godina biti manjina u

Srbiji, a za pola veka nestati. Predocava da je na delu zavera protiv Sba i Rusa ,Slovena., koji pokrivaju orgomne najbogatije, strateski najznacajnije teritorije od Nemacke i Baltika do Aljaske. Kada se

oslabe to ce im oteti. Rastureni su SSSR, CSR, SFRJ, uzimaju nam Bosnu, Krajine, Kosovo, hoce da uzmu Sandzak, Vojvodinu , jug Srbije, .uzeli su kaspisjku naftu, hoce da uzmu Sibir za SAD, jedan deo Kini vazalu.

Slabljenje Srba i Rusa je pocelo onda kada je zaveden koncept komunizma, do strane onih koji su se sada od njega najvise ocarili.

Glavni krivci za slabljenje Srba i Rusa, Slovena su bezakonje, korupcija, mito, nepotizam, samovlasce, tj kriminalc mafije, koji su uzeli maha d 1945 godine do danas, kada su doveli do sadasnjeg tragicnog

ishoda.

Kriminalce instrumentalizuju pe svega Tirana-Pristina-Sarajevo i Zagreb, i njihovi lobiji u svetu, sa ciljem da destabilizuju i slabe drzavu I naciju. Raspamacenim kriminalcima i mafijama ovi anti-srpski centri daju danajske poklone( sa zlom namerom) sa ciljem da ih zaslepe u caru, da ne vide ubrzani propast nacije i drzave.A ubrzo ce se i na njih okomiti svom snagom, sve im oteti kazniti i njih i njihove bliznje.

Izlaz i spas postoje, oni su u ispravnim procenama, osvescenju, pomirenju i slozi.

Zbog toga sto pokrece spasonosne teme i inicijative njemu rade o glavi oni koji zele da sruse naciju i drzavu. Njemu blokiraju trelefon, kvare PC, blokiraju internet, salju viruse, kvare kucanske aparate, prete mu, zaplasuju sponzore, klevecu ga I vredjaju( matora smrdljiva mesina, ludak, itd), pa sve do subverzivnih vrlo opasnih ugrozavanja licne bezbednosti i zdravstvenog integriteta. Jednostavno on je nepotreban ,treba ga unistiti da ne osvescuje narod.

Treba unistiti stare ljude mudrostnacije, da ne budu putokaz, mlade izgnati iz zemlje, ostatak ovde porazboljevati, gurnuti u bedu i svadje, lose procene, nerad, drogu, incest, pedofiliju, alkoholizam,

homoseksualizam, prostituciju, rasturiti porodice, itd...

 

 

III.Prava iz radnog odnosa

Ova prava su drasticno i masovno ugrozena, kao i ranijih meseci ove godine i ranijih godina.

IV.Pravo na pravicno sudjenje

U ov oj oblasti dominiraju teme Haskog suda, nepravicno sudstvo , kriminal I mafiej, ugrozavanja licen bezbednosti I imovinske sigurnosti vrlo velikog broja gradjana, tianija i rauboanje se nastavljaju, nelegalne privatizacije, neracisceni vlasnicki odnosi,

PREDLOG ZAKONA O PRESTANKU VA�ENJA ZAKONA O POMOĆI ha�kim optu�enicima, sa zahtevom da se razmatra po hitnom postupku, Skup�tini Srbije dostavili su predstavnici Narodne inicijative "Ne u na�e ime". Narodna inicijativa "Ne u na�e ime" dostavila je parlamentu i listu potpisnika inicijative za stavlja

A USKLAĐIVANJE ZAKONODAVSTVA SRBIJE I CRNE GORE SA PROPISIMA I STANDARDIMA Evropske unije (EU)

neophodno je promeniti nekoliko hiljada odredbi domaćeg prava, izjavila je Vesna Rakić-Vodinelić, direktor Instituta za uporedno pravo.

To je pokazao dvogodi�nji projekat o harmonizaciji domaćeg zakonodavstva sa pravom EU koji je sproveo Institut za uporedno pravo, uz saradnju stručnjaka iz ciri�kog Evropa instituta, Instituta G 17 i Centra za evropsko pravo iz Kragujevca. Predstavljajući taj projekat u beogradskom Sava centru, Vesna Rakić-Vodinelić saop�tila je da je pregledano oko 2.000 izvora prava Evropske unije, zakona, direktiva, konvencija i uredbi, koji su upoređeni sa nekoliko hiljada domaćih.

Ona je istakla da je projekat tek prva faza velikog posla na usklađivanju zakonodavstva koji treba da organizuje dr�ava, ocenjujući da će

tempo promena zavisiti isključi

14.05.2004.

Srbija i dijaspora skreće pažnju javnosti Srbije na neprimeren odnos medija prema

sudskim procesima koji se trenutno vode u Srbiji.Ogroman prostor i medijska

pažnja,posvećuje se izjavama beskrupuloznih kriminalaca i ubica,a u ocenu tih izjava i

takvih ličnosti veoma često se uključuju mnogi predsednički kandidati i lideri političkih

stranaka.Naslovne stranice gotovo svih medija preplavljene su fotografijama kriminalaca

koji su činili bezbedonosni pojas Miloševićevog režima,a postojeća vlast očigledno ne

zna,ili ne želi da ih privede sudu pravde.Srbija je i dalje veoma daleko o d postavljanja

temelja za razvoj moderne države.

Situacija u srpskom pravosuđu je očajna.Bivša vlast,sem što je podigla plate zaposlenim

u pravosuđu,nije stanje pomerila sa mrtve tačke,a nova vlast očigledno nema ni nameru da

se nešto značajno u pomenutoj oblasti učini.Građani su svedoci koliko je nepravdi u

odlukama pravosudnih organa,kojilo dugo bez rešavanja traju sudski procesi u

Srbiji,koliko je jaka korupcija u pravosuđu i koliko su počinioci najtežih krivičnih dela

zaštićeni od strane sudskih partijskih moćnika.Pravosuđe zahteva korenite

promene,nezavisno,stručno i odgovorno delovanje.

Pokret za zastitu ljudskih prava (

http://solair.eunet.yu/~pokret/pokret.html)

 

ZRTVE PROGONA KRIMINALACA I MAFIJASA

Srbija, i Crna Gora( osetno manje)su u raljama kriminalaca i mafija,

vecina gradjana su na neki nacin ugrozeni, sudovi i policija n e reaguju

dovoljno brzo i energicno, cime ohrabruju kriminalce. Kriminalci i

mafije su nacionalni problem broj 1,koji su najveca smetnja izlasku iz

krize i stabilizaciji zemlje. Kao takvi su ojacavani i podrzavani vrlo

diskretno, ali vrlo efikasno od geo-okruzenja.

Navodimo dalje nekoliko slucajeva, ilustracije radi, takvi slucajevi su

masovni i vrsta zaknomernosti:

-Vera Vukcevic �Bosnjak, (1952).Ni.Tesle 17 , Centa, je nasa clanica i

bila je kandidat za poslanika, potice iz politicki proganjane porodice,

njen otac je bio sudija koji se jos pre cetvrt veka usprotivio korupciji

i bezakonju u sudstvu, zbog cega su on i cela porodica bili nezasluzeno

izlozeni pogromu. Vera je provela na robiji godinu dana gde je bila

smestean na montiranom sudskom frocesu. Da bi se branila pocela je sa

aktivnostima ljudskih prava. Nazalost, posle zavodjenja visestranacja

doslo je do pogorsnaja, a ni posle oktobra 2000 godine nije bilo

bolje..U dva navrata je bila napadnuta od kriminalaca nekadasnjih

saradnika Titovog i Milosevicevog rezima koji s je tesko pretukli, a

avgusta 2002 godine je tesko povredjena i jedva je prezivela. .Gorana

(verovatno se preziva Markovic) Alaska 20, Centa -Banat

.Stevana( prezime nepoznato),,NN Rumuna, Vase Markovica iz Cente, Alaska

20, koji su tesko povredili Veru dana 19 avgusta 2002 godine, tako

sto su prva trojica koji poznaju podnosioca prijave i njeni su susedi,

je pozvali na pice u stan u ulici Alaska ,20 u Centi. i tamo su je od 17

do 19 casova tukli prva trojica i naneli joj teske telesne povrede koje

se sastoje u sledecem: cetiri polomljena rebra

-polomljen nos

-kontuzija glave

-potres mozga

-povreda oba plucna krila

-povrede lica i drugih telova tela

To je bio pokusaj ubistva sa teskim povredama. Borilimo se da

zrenjaninski sud postupi, ali se do danas razvlaci.Policija nije

zastitila Veru. Takvih slucajeva imamo mnogo, sudovi razvlace mesecima,

godinama.

Ona je sada tesko bolesna, sama u svojoj kuci, skoro na samrti.Nju od

momenat pokusaja ubistva avgusta 2002 godine uznemiravaju, prete joj,

upadaju u njen stan, oni kriminalci koji su pokusali da je ubiju. Njeno

obracanje sudu I policiji ne vredi, kriminalci nastavljaju da nemocnu

zenu u krevetu opasno maltretiraju., ulae na suilu u stan, perte joj,

potsmeuhuj joj se ,likuju, kazu jo da su je unistili� neprijatelja�.

Vera je zrtva kriminalaac koji je po nalogu saradnika bivseg reziam

progone, uz saradanju bivsih kadrova u sudstvu i policiji, iz pobuda

politickog revansizma, da pokazu da su jos mocni, smatraju da su se

povezali sa slicnim ljudima iz susednih bivsih kiomunistickih drzava, i

ubedjeni su da ce se komunizam vratiti, da se samo pritajio. , i da

treba da se i dalje obracunavaju sa onima koje su i ranije progonili.

Na delu je zlocin koji pokazue stanja duah kriminalaca I ad su stvari

vrlo lose. Kriminalce sirom zemle tajne sluzbe jacaju, da pomocu njih

svaraju haos i destabilizaciju drzave.Sudstvo je najvece uporiste

kriminala a takvih kadrova nazalost ima i u policiji

---Akim Djilas(1933) ,Drinciceva 19, Beograd, pisac i publicista, clan

nase organizace, poznati disident i borac za ljudska prava , koji je

decenijama bio zrtva progona, brat oca disidencje u Istovnoj Evrop

Mlovana Djilasa, i dalje zivi pod nadzorom , uznemiravanjima,

pretnjama, zali se i trazi zastitu, je opljackan 3.11.2003 godine kada

su u njegovom otsustvu lopovi usli u njegov san kalauzom, i bez ikakvog

preturanja i trazenja nasli u vrlo skrovitom mestu koverat i odneli

ustedjevinu od oko 1.000 $ .Tvrdi da su morali znati gde se to nalazi i

kada ce biti otsutan(toga dana je bio van Beograda).Sumnja na organe

bivse policije koji mu prisluskuju i nadzoravaju stan:�Lisica pojela

kokosku, i da se opravda kaze da je to ucinila sto je kokoska kljucala

zrnevlja na njivi seljaka�. Ukrali mu novac, navodno da kazne bivseg

disidenta, a ustavri treba im tudji novac.Nije prijavio policiji jer je

to masovno, i bilo bi bezuspesno.

--dr.Djorde Vasic(1950), lekar iz Beograda koji zivi i radi od 1990

godine u Svajcarskoj gde je izbegao pred progonima, i gde je vrlo

cenjen kao vrstan strucnjak, clan nase organizacije, cija sestra je u

nejasnim okonostima pre nekoliko godina izgubila zivot( tvrdi da je

politicko ubistvo na delu), je dosao pre mesec dana u Beograd u posetu

majci, ukarden mu je nov skupocen automobil, to se desilo i pre izvesnog

vremena jos jednom, njemu licno, a pre nekoliko godina njegovoj supruzi

kada je bila dosla iz Svajcarske. Nijednom lopovi nisu pronadjen..

Smatra da je to delo mocnika. Slicno bio pljackan i pre 1990 godine, i

njegovi roditelji. Zali se na ucene i pretnje kriminalaca..

-profesor dr Marko Mladenovic, Pravni fakultet, predsednik Udruzenja

�Opstanak�koji tvrdi da su Srbi najstariji i najbolesniji i narod na

svetu, da je to delo zavere, da ce Srbi biti manjina za par decenja a za

pola veke nestati, ako se nista ne preduzme. Zbog toga je izlozen

progonima kriminalaca koji su protiv Srba ovde u zemlji:smetnje u

internetu, upotrebi PC, telefona, faksa, zaplasivanje sponzora, pretnje,

subverzivn napadi na licni i zdravstveni inetgritet, itd.

-Miodrag Djordjevic, (1930)zemljoradnik iz Stanjinca kod Kn jazevca, bio

nas kandidat na izborima,prosao u komunizmu kroz teske progone, zatvore,

konfiskacije, itd, je sada izlozen teskim progonima kriminalaca iz

razvlascenih struktura, koji mu se sveta za raniju akciju za ljudska

prava, poslednjih dana samo su mu u vise puta opljackali zgrada u selu

raznu hranu, opremu, aparate, alate, itd.MUP sudstvo ne reaguj, cime

ohrabruju pocinoce Smatraju da su mocni, mrez Djordjevica, svete mu se

za raniju odbranu ljudskih prava.

-Ivan Prekajski(1948), profesor, jedan od osnivaca nase oranizacije,bio

zrtva progona ranije, otac zubar umro na robiji gde je bio politicki

zastvorenik, je izbacen na prevaru i nezakonit nacin iz svoga stana u

Beogradu, sada je na ulici, sudovi rastezu, njemu prete kriminalci koji

su mu uzeli njegov stan, da ga sada kazne sto je borac za ljudska

prava, niko ga ne stiti,

-Bozo Todorovic( 1934) profesor iz Beograda, nas saradnik, je bio

hapsen, proganjan u vreme komunizma, u zatvoru, kao i otac i sestra,kao

nepodoban, zrtva progona sada, stampao je knjig stradanju srba,

izdavac i stampac uzeli pare a odbijaju da stampaju knjigu �jer je

protiv prethodnog poretka�

-Ljiljana Nenadov( 1962), iz Beograda, je zrtva kriminalaca koji joj

prete u stanu, blokiraju telefon, itd.

-Raja Maksimovic( 1928) iz Beograda provalili u stan, uzeli podrumske

prostorije bez pitanja, prete mu.

 

itd, itd.

NT saznaje U sredu 30. juna, kada je Karla del Ponte

ocekivala hapsenje Radovana Karadzica, na Dorcolu

unisten automobil njegovog brata

Opomena Radovanu

Dignut u vazduh

„mercedes"

Luke Karadzica

 

Samo dan posto je Karla del Ponte izjavila kako je dobila informaciju da je hapsenje Radovana Karadzica gotova stvar, puko pitanje vremena i da ce do 30. juna najpoznatiji haski begunac biti dostupan pravdi, Luki Karadzicu, Radovanovom bratu, dignut je u vazduh automobil u sirem centru Beograda!

U sredu 30. juna, oko 4 sata ujutru, na Dorcolu, u Dubrovackoj ulici, ispred pekare Bobe, izgoreo je Karadzicev „mercedes". Ocevidac, jedan od pekara, koji je i prijavio ovu diverziju, policiji je ispricao da je video visokog, mrsavog mladica crne kose koji je prosao pored parkiranog automobila i na njega bacio flasu, po svemu sudeci sa Molotovljevim koktelom. Automobil je planuo i do dolaska vatrogasaca skoro sasvim izgoreo.

- Ne zelim nista da kometarisem dok se ne zavrsi istraga. Istina je da mi je automobil dignut u vazduh, ali ne bih o tome pricao - kaze za NT Luka Karadzic! .

U krugovima bliskim beogradskoj policiji vec sutradan se moglo cuti „da iza bombaskog napada stoje strane sluzbe koje jure Radovana" i da je pocelo zatvaranje kruga oko bivseg predsednika RS. Dizanje u vazduh kola njegovog brata, receno nam je nezvanicno u policiji, direktno je upozorenje njegovoj porodici.

Na pitanje da li i on ovu paljevinu shvata kao pritisak na svoju porodicu i da li moze da pretpostavi ko iza nje stoji, Luka Karadzic je odgovorio protivpitanjem:

- A, kako drugacije!?

Sredinom prosle nedelje policija je upala i u jedan stan u Vlajkovicevoj ulici. Trazili su drugog najtrazenijeg haskog begunca -generala Ratka Mladica. Lokaciju su dobili preko anonimne dojave, a ispostavila se kao pogresna. Stan je bio prazan.

Aleksandra Milanov, koordinator za informisanje javnosti u Haskoj kancelariji u Beogradu, u kratkoj izjavi za NT nije ni potvrdila ni demantovala da se dizanje u vazduh automobila Luke Karadzica moze shvatiti i kao pritisak da se Radova! n preda, ali u jednom je jasna:

- Karadzic i Mladic moraju sto pre da budu uhapseni jer su dugo u bekstvu, a terete ih za teske optuzbe za krivicna dela protiv civila. Jedino sto mogu da potvrdim jeste da ce oni sigurno imati pravedan tretman u samom Tribunalu. Ne znam koje ce sve vrste pritiska medjunarodne organizacije sprovesti prema Srbiji, ali jasno je da medjunarodna zajednica ocekuje saradnju. I ne

verujem da ce od toga odustati.

 

Neusagla�eni izve�taji vladine Komisije o vlasničkom odnosu u Kompaniji "Mobtel"

�ivanović: Mogao bi i Karić u zatvor

Poslao sam izve�taj 23. juna generalnom sektretaru vlade Dejanu Mihajlovu i

predlo�io mu da jedan primerak po�alje republičkom javnom pravobraniocu i

dr�avnom tu�iocu, ali odgovor nisam dobio - ka�e Tihomir �ivanović

BEOGRAD - Ako proradi javni tu�ilac, mnogo njih će se naći u zatvoru. Jedan od njih mo�e

da bude i Bogoljub Karić, izjavio je juče na konferenciji za novinare, organizovanoj povodom

rada međuresorne radne grupe Vlade Srbije za utvrđivanje vlasničkih odnosa u "Mobtelu"

Tihomir �ivanović, član te grupe.

- Na slučaju "Mobtel" vodi se bitka za stvaranje pravne dr�ave u Srbiji, u kojoj i dalje najvi�e ima hajdučije. Komisija je radila pod nemogućim uslovima,kao u zverinjaku. Dobili smo rasutu dokumentaciju, koje nije bilo dovoljno. Podsećam da deset godina niko

nije �titio interese dr�ave u "Mobtelu" - rekao je �ivanović.

Na pitanja, za�to JP PTT do danas nije dobilo ni dinara od profita kompanije "Mobtel", koliko ta kompanija duguje PTT-u i za�to niko od generalnih direktora, koji su se smenjivali u PTT-u, tim povodom nikada nije reagovao, niko nema odgovora. Od 1992. godine na čelu PTT-a bili su SPS-ovi kadrovi Milorad Jak�ić i Aleksa Jokić, a po dolasku DOS-a na vlast to je bio Srđan Blagojević. Ne zna se koja je uloga ljudi iz PTT-a, koji su bili u UO "Mobtela".

- Ističem da nije bitan vlasnički odnos, nego podela profita, po�to PTT, kao suvlasnik, do sada nije dobio ni dinara. PTT je bogata firma koja je vlasnik drugih kompanija, ali koja nema para, i svi joj ne�to duguju - naglasio je juče prof. Branko Kovačević, predsednik radne grupe.

- Naknadno će se utvrditi da Bogoljub Lazić, pomoćnik ministra za

kapitalne investicije zadu�en za telekomunikacije, ima sukob

interesa, zato �to je do�ao iz "Mobtela", gde je bio na funkciji

zamenika direktora - rekao je prof. dr Ljubi�a Dabić, pravnik i

stručni konsultant koji je pomagao radnoj grupi. On je objasnio da

osnivački ugovor PTT-a i BK trejda pre mo�e da se oglasi kao

apsolutno ni�tavan, nego da se raskine.

Tihomir �ivanović je istakao da je svoj izve�taj o ocenjivanju

vlasničkih odnosa u "Mobtelu" poslao 23. juna generalnom

sekretaru Vlade Srbije Dejanu Mihajlovu i da mu je predlo�io da

po jedan primerak materijala po�alje Republičkom javnom

pravobraniocu, dr�avnom tu�iocu i sekretarijatu za

zakonodavstvo, kao i da zatra�i preduzimanje daljih pravnih

mera. Do sada, kako je rekao, odgovor nije dobio.

Prema izve�taju četvorice članova radne grupe, Bogoljubu Kariću pripada 41,24 odsto "Mobtela" umesto 51, dok po �ivanovićevom izve�taju, koji je peti član ove grupe, Karić ima 30, a PTT 70 odsto. Međutim, svi ovi procenti, kako je rekao prof. Branko Kovačević, podlo�ni su promeni, ali uvek u korist dr�ave, s tim �to je "procena uvek ne�to �to je pribli�no". Kovačević je istakao

da su se članovi komisije razi�li samo u jednoj stvari - a to je procena.

- �ivanović je tvrdio da od opreme treba da priznamo samo ono �to ima carinsku deklaraciju da je u�lo u zemlju i samo ono �to je odobrio UO "Mobtela". Nismo dobili sve materijale koje smo tra�ili, ali smo odlučili na osnovu onoga �to smo imali. Vlada je usvojila na� izve�taj i rekla da je to minimalan odnos. Posao nismo zavr�ili, jer nismo imali knjige o poslovanju, ne znamo koliki je

profit ostvarivao "Mobtel" - naglasio je prof. Kovačević i dodao da je i vladi rekao da "misli da je 99 odsto �ivanović u pravu".

On je podsetio da je BK grupa odbila da sarađuje sa komisijom, da članovi nisu imali potpunu dokumentaciju. - Od Ministarstva za kapitalne investicije dobili smo samo dva papira. Ogroman materijal je nestao iz Vlade Srbije i PTT-a – tvrdi �ivanović i dodaje da mo�e i da se ispostavi da Karić nema ni�ta u "Mobtelu", ukoliko svi papiri budu pregledani, kao i da je

suvlasnik "Mobtela" Sistem Braća Karić BK trejd, a ne firma BK trejd iz Moskve, po�to su to dva različita preduzeća.

A. Matić

 

www.glas-javnosti.co.yu

V.Pravo na privatnost

Kriminaslci nastavljaju da ugrozavaju prava gradana, sto se tice interneta, upotrebe telefona, faksa i prepiske, nepovredivosti stana, uvrede, pretnje, klevte.

Pokret za zastitu ljudskih prava

(http://solair.eunet.yu/~pokret/pokret.html)

 

NAPADI KRIMINALACA

Dana 21 juna oko 13 casova se na telefon T.Krsmanovica broj 3511829

javio nepoznati muski glas i zapretio da ce na kompjuteru imati kvar,

sto se i desilo. Zatim se danas oko 14 casova javio zenski glas i

zapretio kvarom na instalacijama.Odmah posle toga je nastao kratak spoj i

eksplodirao je elerktricni sporet.

Na delu je sabotaza i diverzija kriminalaca u zgradi gde stanuje

T.Krsmanovic,simpatizera SRS, i saradnka Karica, marjanovica, I njima

slicnih. ,a slicnih ataka je bilo i ranije.To nam se cini zato sto

predocavamo da su Srbi najstariji i najbolesniji narod na svetu, da ce

za dvadeset godina biti manjina u Srbiji, za pola veka nestati, ako se

ne preduzmu prave mere., i da je potrebno otkriti iotkloniti uzroke.

Mi smo siromasni ljudi, na ivici socijale. I nas napadaju oni koji su

nas opljackali i vecinu gradjana Srbije. Povrh svega su nas iskkjucili

iz politicke utakmice, i sebe proglasili za opoziciju, sada hoce opet

da vladaju.

Zahtevamo da ogani MUP-a odmah reaguju.

Savet

 

Tomislav Krsmanovic 4.5.2004 godine

Stanka Paunovica 70,11090-Beograd

tel-3511829,Mob tel-064-3095176,Pokret@eunet.yu

Pokret za zastitu ljudskih prava (http://solair.eunet.yu/~pokret/pokret.html)

ISIL-http//solair.eunet.yu/~isil/isil.html

Licna prezentacija-http://solair.eunet.yu/~tom1is/tom1is.html

 

 

KABINET MINISTRA MUP-a SRBIJE

Tomislav Krsmanovic, predsednik Pokreta za zastitu ljudskih prava

 

 

Tomislav Krsmanovic 25.6.2004 godine

Stanka Paunovica 70,11090-Beograd

Tel-3511829,Mob.tel-064-3095176

<

VI.Nezakonita pritvaranja

VII.Sloboda govora i stampe

Ubijen je Dusko Jovanovic, glavni i odgovorni urednik podgorickog lista “DAN”zbog iznosenja istine. Nastavljaju se ataci na slobodu informisanja i medija.

Петак, 28. мај 2004.

Српски покрет обнове изражава дубоко жаљење због убиства Душка Јовановића

директора и главног и одговорног уредника подгоричког листа „Дан“.

Душко Јовановић је још једна жртва оних који у слободи информисања виде највећу

опасност за себе, свој начин живљења и поглед на свет који нема никакве везе са

демократијом.

Српски покрет обнове очекује од црногорских власти да све учине како би се у

најкраћем року открили починиоци овог злочина и извели пред

ZAJEDNICA CIVILNIH ORGANIZACIJA OP�TINE BEČEJ

 

OBJAVLJENI INTERVJU U "KURIRU" POTPUNO JE SUPROTAN ODREDBAMA novinarskog kodeksa, ne samo NUNS-a, nego I drugih članica Međunarodne federacije novinara, ocenio je Neboj�a Bugarinović, predsednik Nezavisnog udru�enja novinara Srbije

(NUNS).

Beogradski tabloid "Kurir" u intervjuu pod naslovom "Dramatično: Doći ćemo u sud u uniformama JSO", prenosi reči neidentifikovanog mu�karca kojeg je fotograf snimao s leđa, da će se pripadnici "crvenih beretki" pojaviti u uniformama te rasformirane jedinice na suđenju optu�enima za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića. Bugarinović je rekao da će, ukoliko su novinari i urednici koji su

objavili intervju članovi NUNS-a, Sud časti udru�enja raspravljati o tom slučaju.

Navodeći da novinarski kodeks nala�e da se teme koje imaju veze sa terorizmom, kriminalom i oru�anim sukobom moraju obrađivati sa posebnom pa�njom, Bugarinović je rekao da kodeks NUNS-a posebno osuđuje svako opravdavanje nasilja u bilo kom cilju. (Beta)

REDAKCIJA TUŽILA POSLANIKA MIRÈIÆA

Novi Sad -- Redakcija novosadskog "Graðanskog lista" podnela je

privatnu tužbu protiv poslanika SRS-a Milorada Mirèiæa.

Funkcionera Srpske radikalne stranke i predsednika Odbora za bezbednost

Skupštine Srbije, novinari i urednici Graðanskog lista tužili su zbog

uvreda koje je izrekao na raèun tih dnevnih novina u februaru ove

godine.

Redakcija tereti Mirèiæa za krivièna dela uvrede i klevete i na ime

pretrpljene duševne boli, povrede ugleda i èasti traže da se novinarima

isplati po 300.000 dinara a direktoru novina 500.000 dinara, navodi

"Graðanski list" u subotnjem prazniènom trobroju. "Ovaj potez odgovor

je na javno istupanje Milorada Mirèiæa 2. februara ove godine, kada je

na konferenciji za novinare izneo nezapamæene uvrede i klevete protiv

našeg lista i svih zaposlenih, tipa da je Graðanski list 'ustaški i

prohrvatski list', da je to list "gde svi smradovi u novinarstvu rade'

i da ga 'finansira i da mu je vlasnik Stipe Mesiæ', te da je 'pod

patronatom Nenada Èanka i kontrolom Žike Berisavljeviæa'- navodi

novosadski list.

Jedan od šestorice advokata tužbe Vladimir Beljanski ocenio je da "ova

krivièna dela dobijaju na znaèaju" upravo zbog mesta na kom su

izreèena, zbog statusa i funkcije okrivljenog, kao i zbog toga što ni

naknadno nije bilo izvinjenja niti bilo kakvog pokušaja da se Srpska

radikalna stranka ogradi od tih uvreda. U tužbi se predlaže da

Opštinski sud što pre zakaže i održi glavni pretres na koji æe pozvati

privatne tužioce s punomoænicima, okrivljenog i svedoke Stjepana

Mesiæa, Nenada Èanka i Živana Berisavljeviæa. Direktor ovog dnevnog

lista Miodrag Nikiæ objasnio je da su zaposleni èekali na reakciju

nadležnog tužilaštva na Mirèiæev istup, ali, pošto tužilaštvo nije

reagovalo, zaposleni su se odluèili na privatnu tužbu. "Graðanski list"

je preneo i izjavu vršioca dužnosti Okružnog javnog tužioca Stanka

Vujiæa, koji je rekao da Tužilaštvo nije odustalo od gonjenja Mirèiæa.

 

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

19. maj 2004.

Gradanski savez Srbije najoštrije osuduje upad u TV Smederevo koji su danas izveli

pripadnici obezbedenja SO Smederevo pokušavajuci da na silu redakciji televizije

nametnu imenovanje novog urednika ove smederevske medijske kuce. Metod koji se

koristi za preuzimanje TV Smederevo neodoljivo podseca na ono što se slobodnim

medijima dešavalo u vreme vladavine Miloševicevog režima. Zato i ne cudi ovo što se

danas u Smederevu dogada jer je novog vršioca dužnosti direktora televizije postavilo

novo rukovodstvo SO Smederevo u kojoj glavnu rec vode ljudi iz SPS i DSS.

Gradanski savez Srbije poziva sve politicke partije, profesionalna udruženja, instutucije

civilnog društva i gradane da ucine sve da se slobodni mediji zaštite od onih koji su u

Srbiji deset godina gazili medijske i sve druge slobode, a danas uz pomoc svojih novih

partnera iz DSS-a i nekih drugih stranaka pokušavaju da ponovo uspostave medijski

mrak.

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

6. maj 2004.

Gradanski savez Srbije osuduje jucerašnji incident u kome su dve neidentifikovane

osobe onemogucile televizijsku ekipu RTS da u blizini kuce Milorada Lukovica Legije

obavlja svoj posao informisanja gradana.

GSS istice da je ovo drugi ovakav slucaj od kada se Legija, prvooptuženi za ubistvo

pemijera ?indica, Stambolica i ucešce u zlocinu na Ibarskoj magistrali, predao

nadležnim organima, a da njegovo obezbedenje, maltretira predstavnike medija,

otima im kasete i lomi kamere, na ocigled policije koja u oba slucaja nije

intervenisala.

GSS istice da nasilno sprecavanje predstavnika medija u obavljanju svog posla

predstavlja krivicno delo, da podseca na Miloševicevo vreme pre 5. oktobra, a da je

policija obavezna da bez pogovora spreci ovakve incidente. Zato GSS smatra da je

nedopustivo i uvredljivo objašnjenje Ministarstva unutrašnjih poslova da ljudi u civilu

koji su sprecili snimanje "nisu iz njihove službe".

Gradanski savez Srbije traži od ministra policije Dragana Jocica da obavesti javnost ko

su ovi “nedodirljivi” mladici, zašto policija ne reguje na njihovo nasilnicko ponašanje i

ucini sve da predstavnici medija mogu slobodno i bez posledica po sopstvenu

bezbednost da informišu javnost Srbije o aktuelnim dogadajima.

>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>

VIII.Primena nedozvoljene sile u humanitarnim konfliktima

IX.Onemogucavanje slobode javnih okupljanja i udruzivanja

Repersija nase organizacije je flagrantan dokaz krsenja slobode udruzivanja.

REDSTAVNICI POLITIČKE PARTIJE OTPOR ODBACILI SU TVRDNJE da su zloupotrebili finansijska sredstva istoimene nevladine organizacije iz koje je nastala stranka.

Predstavnici Otpora naveli su da su optu�be na njihov račun deo �ire kampanje koju protiv Otpora, RTV B92 i Cesida vode oni "koji nikada neće oprostiti �to se dogodio 5. oktobar".

Na konferenciji za novinare predsednik Predsedni�tva Otpora Nenad Konstantinović je istakao da nevladina organizacija Otpor nije ni dobijala sredstva od stranih donatora od kada je osnovana stranka u novembru pro�le godine.

Funkcioner Otpora Slobodan Homen detaljno je govorio o tome kako nevladine organizacije konkuri�u kod stranih donatora i naveo da je na taj način Otpor dobio vi�e od 80 odsto ukupne pomoći, s tim da je novac uglavnom bio namenjen �tampanju plakata, postavljanju bilborda i sličnim aktivnostima. (Beta)

етак, 4. јун 2004.

Српски покрет обнове најоштрије осуђује напад присталица Српске радикалне

странке на активисте Демократске странке који су у новобеоградском Блоку 61

лепили плакате свога председничког кандидата.

Поменути догађај показује да СРС, која ових дана широм наше земље шаље

припадницима националних мањина поруке мира и љубави и изражава спремност

да конструктивно сарађује са међународном заједницом, није у стању да искаже ни

минимум толеранције према својим политичким неистомишљеницима.

Грађани Србије дужни су, пре него што одлуче којег ће председничког кандидата

подржати, да се дубоко замисле над овим безобзирним насиљем.

 

X.Ubistva

 

Ubijen je novinar Dusko Jovanovic, nastavlja se sudjenje Z.Djindjicu.

vПетак, 28. мај 2004.

Српски покрет обнове изражава дубоко жаљење због убиства Душка Јовановића

директора и главног и одговорног уредника подгоричког листа „Дан“.

Душко Јовановић је још једна жртва оних који у слободи информисања виде највећу

опасност за себе, свој начин живљења и поглед на свет који нема никакве везе са

демократијом.

Српски покрет обнове очекује од црногорских власти да све учине како би се у

најкраћем року открили починиоци овог злочина и извели пред

CENTAR ZA MODERNU POLITIKU SAOP�TIO JE da će "mnoge stvari o političkoj pozadini" ubistva premijera Srbije biti "mnogo jasnije" posle svedočenja Nenada Milića, Zorana Janju�evića i Čedomira Jovanovića pred Specijalnim sudom.

"To svedočenje će u epicentar političke pozadine ubistva Zorana Đinđića staviti politiku pro�losti koju posle Slobodana Milo�evića nastavlja da vodi Vojislav Ko�tunica", pi�e u saop�tenju. U saop�tenju se navodi da je Demokratska stranka Srbije, na čijem je čelu

predsednik Vlade Srbije Vojislav Ko�tunica, "poku�ala da ukine Specijalni sud". (Beta)

 

 

 

ВАЖНО ЈЕ ГДЕ СЕ КРИО ЛЕГИЈА

 

 

Понедељак, 31. мај 2004.

Српски покрет обнове сматра, супротно мишљењу министра полиције Драгана

Јочића, да није безначајно где се крио Милорад Улемек Луковић Легија и са ким је

причао у периоду дугом четрнаест месеци након атентата на Зорана Ђинђића.

Напротив, кад се сазна ко је скривао Легију и са киме је он био у контакту после

атентата, сазнаће се и оно најважније: ко је био инспиратор и организатор тог и

многих других монструозних злочина. Из тог разлога ниједна чињеница везана за

команданта Милошевићевих ескадрона смрти не може се сматрати неважном.

. jun 2004.

Gradanski savez Srbije osuduje najnoviji pokušaj zamene mesta zlocinca i žrtve

relativizacijom atentata na premijera Srbije Zorana ?indica. Objavljivanje i promocija

knjige “Zoran ?indic u mreži mafije” jeste neprihvatljiv pokušaj da se devalviraju svi

rezultati reformske vlade Zorana ?indica. Dodatnu sumnju u ciste namere promotera

knjige izaziva cinjenica da se ona promoviše samo nedelju dana pre održavanja

predsednickih izbora.

Posebno je zabrinjavajuce da u ovakvim poduhvatima ucestvuje i jedan akademik i

narodni poslanik u Narodnoj skupštini. Akademik Nikola Miloševic, koji je recenzent

ovog izdanja, je nažalost jos jednom pokazao da se u javnom i politickom nastupu

vodi mržnjom i nerazumnim porivom da se politicki protivnici potpuno unište. Upravo

je Miloševic dugo u javnosti insistirao na moralu u politici. Medutim, njegovo ponašanje

poslednjih godina suprotno je vrednostima na koje je podsecao svoje politicke

protivnike.

Gradjanski savez Srbije još jednom poziva sve ucesnike javnog života, a pre svega

politicke stranke i njihove funkcionere koji ucestvuju u predizbornoj kampanji, da

prestanu sa opasnom radikalizacijom javne scene. Takvo ponašanje nikome u ovoj

zemlji nece doneti dobro, niti ce pomoci nekom od kandidata na izborima da postigne

bolji rezultat. Jedini rezultat ovakvih nastupa može da bude dalje propadanje Srbije i

odlazak gradana u politicku apatiju.

PŠTENJE ZA JAVNOST

4. maj 2004.

Gradanski savez Srbije zadovoljan je zbog cinjenice da se Milorad Lukovic Legija,

prvooptuženi za ubistvo premijera Zorana ?indica i organizator mnogih drugih zlocina u

Miloševicevoj Srbiji, konacno nalazi u pritvoru i da je dostupan sudu koji vodi postupke

povodom tih zlocina. Od momenta lišenja slobode najzad postoje svi uslovi da pravda

bude zadovoljena i da se Lukovicu sudi za krivicna dela koja mu se stavljaju na teret.

Gradanski savez Srbije upozorava da je opasna euforija koju od nedelje uvece stvaraju

bliski Lukovicevi prijatelji, mediji-saradnici i pojedine politicke stranke. Oni javnosti u

Srbiji pokušavaju da nametnu pricu po kojoj ce sada Lukovic ispricati pravu istinu i

rasvetliti pozadinu atentata na Zorana ?indica, ubistva Ivana Stambolica, zlocina na

Ibarskoj magistrali ili atentata u Budvi. Naime, Milorad Lukovic je optuženik i on ce

pred sudom iznositi svoju odbranu. Istinu nece utvrdivati on nego sudsko vece koje

vodi postupak.

GSS primecuje tužnu cinjenicu da Lukovica nisu uhapsili nadležni policijski organi i

priveli licu pravde. Gradani Srbije, a posebno porodice i prijatelji Lukovicevih žrtava

poniženi su zbog toga što se, kako ministar Jocic tvrdi, optuženi Lukovic svojevoljno

predao policiji. Neprihvatljiva je i ocena da policija nema šta da radi u ovom slucaju.

Policija mora da potraži odgovore na mnoga pitanja. Jedno od njih je i gde su

Lukovicevi saradnici i kada ce biti uhapšeni ostali optuženi u pomenutim slucajevima.

Jocic i njegovi saradnici moraju da ucine sve da otkriju i uhapse sve optužene, bez

obzira da li su bili pripadnici JSO, za koju ministar tvrdi da uživa “pijetet nesalomive

jedinice”. Od policije ocekujemo i odgovor na pitanje ko su ljudi koji obezbeduju

Lukovicevu kucu, nasrcu na novinare i bahato se predstavljaju kao “Legijino

obezbedenje”. Gradani Srbije ne žele da od policije slušaju nemušta saopštenja niti da

poslušaju savet ministra kulture Kojadinovica koji im preporucuje da u sopstvenoj

zemlji i rodenom gradu izbegavaju Lukoviceve prijatelje i telohranitelje.

 

 

CETRDESET DANA OD UBISTVA DUSKA JOVANOVICA

Istraga ne pominje nalogodavce

 

Cetrdeset je dana od kada je mucki i na svirep nacin ubijen Dusko

Jovanovic, direktor i glavni i odgovorni urednik lista "Dan". A tek prije

par dana od ovog gnusnog i monstruoznog zlocina policijska i sudska istraga

dala je prve opipljive rezultate na otkrivanju ubica. O nalogodavcima jos ni

rijeci!

Zvanicna istraga zasad ima samo jednog osumnjicenog za ucesce u atentatu na

Duska Jovanovica. Radi se o karatisti Damiru Mandicu kojem se stavlja na

teret krivicno djelo pomaganja u ubistvu. Sudija Ivanovic je Mandicu odredio

pritvor od 30 dana, koji istice danas. U meduvremenu stigli su nalazi iz

Visbadena koji su potvrdili da je Mandic jedan od izvrsilaca ovog gnusnog

zlocina. Ivjestaj balistickog vjestacenja potvrduje da caure pronadene na

mjestu ubistva Jovanovica u potpunosti odgovaraju caurama pronadenim u

automobilu "golf3"PG 347-77, te da su sve caure ispaljene iz puske "crvena

zastava model 70 AB2. Takode, do sada izvrsene analize DNK sa dijela

dokaznog materijala odgovaraju uzorku DNK-a Damira Mandica.

Na Duska Jovanovica iz "kalasnjikova" AK -47 (65) ispaljeno je vise hitaca u

noci 27. maja u 23 sata i 50 minuta ispred Redakcije "Dana", dok je

Jovanovic ulazio u svoj automobil. Jovanoviceve ubice, prema dosadasnjim

pretpostavkama, telefonski su navodene. Nakon cetvorocasovne borbe

ljekarskog tima Klinickog centra, Jovanovic je podlegao povredama. Direktor

i glavni i odgovorni urednik lista "Dan" sahranjen je 30. maja na

podgorickom groblju Cepurci u prisustvu vise hiljada gradana. U oprostajnom

govoru nad odrom Duska Jovanovica, njegov brat Miodrag odbacio je telegrame

saucesca vrha vlasti ocjenjujuci takav cin cinicnim.

Podsjetimo da je tek sto je Jovanovic podlegao povredama u Klinickom centru

Crne Gore, gdje mu se nekoliko ljekarskih ekipa borilo za zivot, crnogorska

policija izvrsila blokadu izlaza iz grada, a do tada bila je blokirana samo

Ulica 13. jula gdje su istrazni sudija Radomir Ivanovic i zamjenik viseg

tuzioca LJiljana Klikovac, zajedno sa policijskom ekipom, vrsili uvidaj lica

mjesta. Dan poslije Jovanovicevog ubistva oglasio se Dragan Durovic,

ministar unutrasnjih poslova, kazavsi: "Ili ce se otkriti ubica Duska

Jovanovica ili ja necu biti ministar. Tek dva dana kasnije policija je

navodno pokrenula opseznu istragu povodom Jovanovicevog ubistva, pa je nakon

44 sata od tog gnusnog zlocina u Ulici "Svetozara Markovica" preko puta

MUP-a pronaden "golf" PG 347-77, za kojeg policija navodno sumnja da je iz

njega izvrsen atentat na Jovanovica. U udarnim terminima crnogorskih medija

istrazni sudija Radomir Ivanovic je slavodobitno objavio da je istraga

urodila plodom i da vec postoje tragovi koji vode do pocinioca. On je tada

kazao da je kroz zatamnjena stakla spornog vozila, pri tom ne otvarajuci ga,

kroz sofersajbnu vidio dvije puske marke "kalasnjikov" i hemijsku olovku sa

natpisom jedne partije iz Srbije.

Istrazni sudija je, zajedno sa pomocnikom ministra unutrasnjih poslova Micom

Orlandicem i drzavnim tuziocem Vesnom Medenicom, prema ocjeni njemackih

strucnjaka iz Visbadena, u noci kada je pronadeno vozilo unistio moguce

dokaze u okolini spornog "golfa". Uz to sto je vozilo odneseno sa lica

mjesta, unisteni su moguci otisci stopala vozaca "golfa" i napadaca na

Jovanovica.

Nakon sto je u javnosti procurela informacija da je na jednoj od pusaka

izrezbareno "piljak", a na hemijskoj olovci da se nalazi napis "SPS za

Jugoslaviju", ni Ivanovic ni bilo ko drugi vise se nije pozivao na ove

"krucijalne" tragove. Ivanovica je istog dana demantovao Sreten Radonjic,

nacelnik Uprave kriminalisticke policije. Dva dana nakon sto je pronadeno

sporno vozilo na mjestu gdje se ono nalazilo, navodno su nadene plasticne

hirurske rukavice i kapa fantomka, koje su poslate na ekspertizu i koje bi

trebalo da predstavljaju kljucne dokaze protiv nekih lica za koje policija

sumnja da su pocinila ovaj gnusni zlocin.

Crnogorski ministar policije, Dragan Durovic, zatrazio je od vlada Engleske,

SAD, NJemacke i Francuske, da u Crnu Goru posalju svoje eksperte, zbog slabe

tehnicke opremljenosti ovdasnje policije. Na poziv su se jedino odazvali

njemacki forenzicari iz Visbadena, koji su u Podgorici nekoliko dana

sakupljali predmete iz "golfa" za koji policija sumnja da je iz njega pucano

na Jovanovica. NJemacki strucnjaci su oko 60 predmeta odnijeli na

vjestacenje u Institutu kriminalisticke policije u Visbadenu. Rezultati

nalaza jos uvijek nijesu stigli, a citava policijska istraga zavisi od njih,

jer se moze desiti da rezultati iz Visbadena ili potvrde ili sruse kompletnu

istragu. Ostale evropske kriminalisticke policije koje je ministar Durovic

pozivao u pomoc , nijesu dale nikakav odgovor.

Nastupilo je zatisje. Niko iz istrage, policije i tuzilastva nije izlazio sa

nekim novim podacima vezanim za istragu. Nedugo zatim, policija je pocela sa

hapsenjem lica za koje je postojala sumnja da imaju veze sa pomenutim

"golfom".

Opsezna, ali i prilicno zakasnjela akcija policije, u kojoj su pretresani i

privodeni taksisti, preprodavci vozilima, oko pedeset vlasnika tamnih

"golfova", trgovci mobilnim telefonima - nije urodila plodom. Odredivani su

i kucni pritvori, ali za sve je bilo kasno. Jos prve veceri policija je

uhapsila Beranca Vuka Vulevica, koji je kasnije pusten. Neki mediji su potom

objavili da se upravo za Vulevica sumnja da je direktni ucesnik atentata na

Duska Jovanovica. Policija i tuzilastvo tu informaciju do danas nijesu

potvrdili. Istrazni sudija Radomir Ivanovic je kazao da se ime Vulevica ne

pominje ni u jednom spisu istrage koji se nalaze kod njega.

Istovremeno u budvanskom CB-u priveden je na informativni razgovor i Ivan

Delic. Inspektori budvanske policije kratko su zadrzali Delica. On je, kako

saznajemo, policiji pruzio alibi u kojem se navodi da je on kobne veceri bio

u inostranstvu. Nije poznato da li je policija provjeravala njegov alibi i

vjerodostojnost pecata u njegovom pasosu.

Zbog sumnje da su imali veze sa pomenutim vozilom policija je privela Leona

Dresaja, suvlasnika diskoteke "Manija", bracu Damira i Almira Mandica i jos

nekoliko lica. Radilo se o licima koja su u noci ubistva bili gosti

diskoteke "Manija". Medu njima je bilo mnogo ljudi iz crnogorskog

kriminalnog miljea, a izmedu ostalih te veceri u pomenutoj diskoteci bio je

i Veselin-Vesko Barovic, protiv kojeg je italijansko tuzilastvo pokrenulo

istragu zbog sumnje da je akter duvanske afere.

Svi su pusteni, osim Damira Mandica koji je pred istraznog sudiju izveden sa

krivicnom prijavom koja mu stavlja na teret krivicno djelo pomaganje u

ubistvu, zasto je zaprijecena kazna zatvora od 10 do 30 godina. Nakon sto je

Mandic saslusan, visi tuzilac je procijenio da ima osnova za pokretanje

istrage protiv njega, pa mu je Ivanovic 30. juna produzio pritvor. Istraga

je nakon podizanja optuznice protiv Mandica saopstila da ce sve zavisiti od

nalaza iz Visbadena.

Nakon gotovo 15 dana od ubistva Duska Jovanovica, crnogorska policija pocela

je potragu za ubicama i u drugim crnogorskim gradovima. Medu prvima na

policijskoj listi osumnjicenih je bio Baranin Armin-Musa Osmanagic, koji je

umakao policiji, a u Rozajama, navodno je privoden i Safet Kalic. Policija

je pretresala stanove i lokale u Podgorici, Niksicu, Baru, Beranama, Kotoru

i Herceg Novom.

Kada se situacija stisala punomocnici porodice Jovanovic, Lidija Bozovic i

Budimir Darmanovic, zatrazili su od drzavnog tuzioca Vesne Medenice da se

otvori dosije Duska Jovanovica, jer kako su rekli, tu lezi kljuc ubistva i

kada se radi o ubicama i nalogodavcima. Medenica je od MUP-a zatrazila

otvaranje Jovanovicevog dosijea, medutim, odgovor iz tog ministarstva je bio

da Sluzba drzavne bezbjednosti nije pratila Jovanovica, te da ne postoji ni

dosije. Posto je objavljena ova informacija konacno se oglasio i crnogorski

premijer koji je saopstio da je on "najzalosniji poslije porodice Jovanovic

zbog ubistva Duska Jovanovica". Dukanovic je tom prilikom kazao da je neko

ubistvom Jovanovica pokusao da destabilizuje Crnu Goru i njega licno. Za

mjesec dana od Jovanovicevog ubistva, drzavni tuzilac se obratio samo jednom

i to saopstenjem da nece nista govoriti u cilju dalje istrage. Medijima su

jedino bili dostupni istrazni sudija Radomir Ivanovic, i portparol MUP-a

Branko Bulatovic, koji kao po navici ponavljaju da nemaju pojma ni o cemu i

da je tuzilastvo nadlezno za sve informacije.

M.V.RAKCEVIC

D.ZIVKOVIC

 

 

 

XI.Verske slobode

XII.Pravo gradjana da promene vladu

Nastavljaju se raspre, i lose procene, sto je smetnja da se nadje efikasna vlada..

XIII.Diskriminacija zasnovana na polu, etnickoj i verskoj pripadnosti i drustvenom polozaju

Nastavljaju se diskriminatorski postupci prema Srbima u pojedini regijama, i rasisticki ispadi prema manjinama, ali i prema Srbima.

етак, 7. мај 2004.

Српски покрет обнове најоштрије осуђује све учеснике у недавним расистичким

дивљањима у Нишу, Новом Саду и Земуну.

Надлежни државни органи дужни су да предузму све законом предвиђене радње

како би спречили ескалацију овог насиља и привели правди његове организаторе.

Ако останемо пасивни пред јавним позивима на етничко чишћење, попут овога у

Земуну, прети не само искључење из европских интеграција већ и обнављање

економских санкција са свим познатим трагичним последицама и по грађане и по

државу.

 

 

CENTAR ZA PRAVA MANJINA I YUROM CENTAR APELOVALI SU na dr�avne organe da odlo�e ru�enje cirkuskog �atora pod kojim Protestantska evanđeoska crkva "Zajednica Roma" u naselju Slavka Zlatanovića u Leskovcu odr�ava versku slu�bu.

Ru�enje �atora zakazano je za 30. april. Nevladine organizacije podsećaju da Ustavna povelja Srbije i Crne Gore garantuje pravo na slobodu savesti i veroispovesti. �ator u kome oko 1.000 ljudi dva puta nedeljno prisustvuje verskoj slu�bi, postavljen je pre tri godine

u centru me�ovitog romsko-srpkog naselja bez upotrebne, sanitarne i građevinske dozvole. (Beta)

NACIONALNI SAVETI OSUÐUJU ŠOVINIZAM

Novi Sad -- Saveti nacionalnih manjina izrazili su zabrinutost zbog

porasta broja ispada sa podlogom nacionalne ili verske mržnje.

Kako prenosi Pokrajinski sekretarijat za informacije, predstavnici

saveta su na sastanku sa potpredsednikom vojvoðanske vlade Duškom

Radosavljeviæem izrazili i nezadovoljstvo naèinom finansiranja

nacionalnih saveta i drugih institucija nacionalnih zajednica.

Radosavljeviæ je rekao da æe finansiranje saveta i manjinskih

institucija biti "jedna od najpreèih briga" pokrajinske skupštine i

vlade, piše u saopštenju.

"U Vojvodini nema, i neæe biti graðana drugog reda i Izvršno veæe i

Skupština Vojvodine æe i dalje insistirati na konkretnoj proveri i

primeni svih onih propisa, zakona, konvencija i dokumenata koji

garantuju jednaka ili èak i neka posebna prava za pripadnike svake od

nacionalnih zajednica u Vojvodini", kazao je Radosavljeviæ.

U saopštenju se još navodi da je na sastanku dogovoreno da treba

realizovati i mnogobrojne posebne projekte, kakav je projekat o

zapošljavanju pripadnika romske zajednice, ili ideja o izgradnji Doma

naroda, koji bi bio "kuæa svih Nacionalnih saveta i simbol zajednièkog

duha i ravnopravnosti svih Vojvoðana".

ZABRINUTOST ZBOG "PORASTA" NASILJA PREMA ROMIMA U SRBIJI i sporog reagovanja dr�avnih organa izrazila je

nevladina organizacija Centar za prava manjina (CPM)

Poruke poput "Spalili smo d�amiju, sada ćemo i vas, polazimo od najmlađih", kao i drugi "fa�istički simboli i poruke" koje su tokom prvomajskih praznika ispisane u Ni�u i Beogradu, "otvoreno govore o mr�nji prema jednom narodu i jednoj manjini", navodi se u

saop�tenju CPM.

Ta nevladina organizacija navodi da su u noći između 27. i 28. aprila u Zemunu izlepljeni plakati do sada nepoznate organizacije "Grofaz", a kojima se Romi upozoravaju da ne izlaze iz svojih naselja i da su nepo�eljni u Zemunu.

U saop�tenju se navodi da je veća grupa nepoznatih mladića naoru�anih motkama napala Rome koji su odlazili na posao u Ulici Partizanski put u Zemunu 1. maja u jedan sat ujutru.

Dodaje se da su mladić i devojka, pripadnici skinhedsa, napali 1. maja u centru Ni�a Rome, Esmu Jusifović i njenog sina Sebastijana.

CPM navodi da je ni�ka policija uhvatila počinioce, ali da su oni odmah pu�teni na slobodu, da bi, kako se tvrdi u saop�tenju, istog dana presreli Sebastijanovog oca i uz rasističke psovke ga pretukli.

CPM je ocenio da u tom slučaju policija nije adekvatno reagovala i najavio da će podneti krivične prijave protiv osoba koje su tukle

Rome za izazivanje nacionalne i verske mr�nje, razdora i netrpeljivosti. (Beta)

 

ZA�TITU I GARANCIJE ZA ROME U NI�U zatra�io je od Dragana Jočića, ministra policije Srbije, Osman Balić, potpredsednik Izvr�nog odbora op�tine Ni� i predsednik Izvr�nog odbora YUROM centra. On je ocenio da očekuje dugotrajnu akciju policije kako bi se "potpuno eliminisale fa�ističke grupe u Srbiji". (Beta)

REDSTAVNIK HELSIN�KOG ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA U SRBIJI (HOPS) Pavel Domonji ocenio je da je nacionalizam u Srbiji u ofanzivi i izrazio sumnju u sposobnost vlasti da se suoči sa tim izazovom.

Predstavljajući godi�nji izve�taj HOPS-a o stanju ljudskih prava u Srbiji u 2003. godini, Domonji je rekao ocenio da "Srbija nije spremna da se suoči sa pro�lo�ću i da se uhvati u ko�tac sa modernizacijom dru�tva i dr�ave".

Domonji je preneo i zaključak HOPS-a da je u Srbiji, posle ubistva premijera Zorana Đinđića, ponovo aktuelno pitanje: "Evropa - da ili ne".

Izra�avajući �aljenje �to HOPS promovi�e izve�taj o stanju ljudskih prava u trenutku kada su sve učestaliji incidenti na antimanjinskoj osnovi, Domonji je naveo da je samo od 17. do 21. marta ove godine izvr�eno 40 napada na imovinu i integritet

pripadnika nacionalnih manjina, pocev "od grafita, preko pretnji, do bacanja molotovljevih koktela na objekte" čiji su oni vlasnici. (Beta)

XIV.Sloboda kretanja u zemlji i inostranstvu

Ukljucenje u Evropu ce resiti i ovo pitanje.

XV.Izbeglice

SKUP�TINA GRADA NI�A ODLUČIĆE 29. APRILA O PROJEKTU izgradnje dva objekta za kolektivni sme�taj socijalno ugro�enih izbeglica, raseljenih i socijalno ugro�enih Ni�lija.

Projektom "Socijalno stanovanje u za�tićenim uslovima" koji je inicirala �vajcarska Direkcija za razvoj i saradnju uz pomoć Ministarstva za rad, Komesarijata za izbeglice Srbije, UNHCR i ni�kog Centra za socijalni rad, planirana je izgradnja objekta za kolektivno stanovanje

sa 13 stanova i zajedničkim dnevnim boravkom. Stanovi će biti podeljeni u odnosu 80 prema 20 odsto izbeglom i domaćem

stanovni�tvu. (Beta)

XVI.Kosovo

Posle martovskog talasa nasilja Albanaca na Kosovu postaje jasno da je na delu etnicko ciscenje i Srbi dobijaj sve vecu podrsku.Ali tek predstoji borba da se implementira iono sto je zacrtano.

UKOLIKO SE NE BUDU PO�TOVALA PRAVA SVIH ZAJEDNICA NA KOSOVU, neće biti efikasnog re�enja za kosovski problem, istakla je Lori Vajsberg, vr�ilac du�nosti �efa Kancelarije visokog komesara UN za ljudska prava u SCG (OHCHR).

Predstavljajući "Vodič UN za prava manjina", u beogradskom Medija centru, Vajsbergova je navela da UNMIK i privremeni organi vlasti na koje UNMIK sve vi�e prebacuje nadle�nost na Kosovu treba zajedno da rade na za�titi ljudskih prava u pokrajini. Podsetiv�i na tragične martovske događaje na Kosovu, ona je rekla da to ukazuje na značaj uspostavljanja jednog re�ima u kojem treba da budu po�tovana i ispunjena prava svih manjina.

�ef OHCHR u SCG je rekla da se, takođe, kritički mora gledati i na različite huliganske grupe koje su u Srbiji spaljivale muslimanske verske objekte i reagovale na neprijateljski način. (Beta)

 

IZVE�TAJ OSCE U KOME JE DETALJNO ANALIZIRANO pona�anje kosovskih medija tokom talasa nasilja prema srpskom stanovni�tvu mo�ete preuzeti sa sajta Medija centra u pdf formatu (Medija centar)

EĐUNARODNOJ ZAJEDNICI HITNO JE POTREBNA NOVA POLITIKA O KONAČNOM STATUSU i dru�tveno-ekonomskom razvoju Kosova, u suprotnom nestabilnost bi mogla da zahvati čitav region, a Kosovo da postane Zapadna obala Evrope, upozorila je

Međunarodna krizna grupa (MKG), u najnovijem izve�taju o Kosovu.

U izve�taju "Kolaps na Kosovu", od međunarodne zajednice zatra�eno je da preduzme akciju kako bi se povećala bezbednost manjinskih zajednica na Kosovu, a posebno srpske, kao i da počne pripremni posao za pregovore o konačnom statusu, potvrđujući

pravne osnove za to iz Rezolucije 1244. Srpska i albanska strana pozivaju se na nastavak dijaloga započetog u oktobru 2003, a albanskoj zajednici na Kosovu poručuje se da se bori protiv ekstremizma i netolerancije, umesto da svu krivicu za probleme Kosova prebacuje na

Unmik i međunarodnu zajednicu. (Beta)

PROTEST SRPSKIH POLICAJACA U ŠTRPCU

Štrpce -- Policijsku stanicu u Štrpcu u subotu su napustila 53

pripadnika Kosovske policijske službe (KPS) srpske nacionalnosti.

Oni su to uèinili, revoltirani dolaskom 13 albanskih policajaca,

saznaje FoNet iz izvora bliskih KPS. Albanski pripadnici KPS su u

prepodnevim satima u stanicu uz pratnju policajaca Ujedinjenih nacija

iz Argentine i amerièkih vojnika iz sastava KFOR-a.

Policajci srpske nacionalnosti tvrde da su rešeni da se ne vraæaju u

stanicu dok je ne napuste kolege Albanci. U stanici u Štrpcu

pripadnicima KPS albanske nacionalnosti nije mesto, veæ u naseljima sa

veæinskim albanskim stanovništvom, izjavio je FoNetu srpski policajac

koji je želeo da ostane anoniman.

 

 

PARLAMENTARCI SCG U STRAZBURU DOBILI ZNACAJNU PODRŠKU

Žižic: Bez Srba nema demokratije na Kosovu

~Ukazao sam da je Holkeri podržavao rušitelje od 17. marta, kada se

desilo novo etnicko cišcenje, istice Tomislav Nikolic

~Poslanik Zoran Žižic naglašava da je od 31 amandmana delegacije SCG deset

odbijeno

Parlamentarna skupština Savjeta Evrope juce je razmatrala stanje na Kosovu i

Metohiji nakon martovskog nasilja albanskih ekstremista nad Srbima.

Predstavnici delgacije SCG, zamjenik predsjednika radikala Tomislav Nikolic

i predsjednik parlamenta državne zajednice Zoran Šami, dobili su priliku da

za skupštinskom govornicom u Strazburu javno iznesu svoja videnja stanja u

južnoj srpskoj pokrajini.

Tomislav Nikolic je precizirao da je konacni status Kosova i Metohije

riješen Rezolucijom 1244, koja garantuje Srbiji i Crnoj Gori suverenost nad

ovom teritorijom.

Nikolic je u izjavi za "Dan" iz Strazbura rekao da je optužio šefa civilne

misije UN na Kosovu Harija Holkerija.

- Ukazao sam da je Holkeri vrlo mekano kritikovao albanske lidere, a odmah

potom im je nudio otvaranje kancelarije za medunarodnu saradnju, koja bi

lako mogla da preraste u neko Ministarstvo inostranih poslova. Javno sam

ukazao da je podržavao rušitelje od 17. marta, kada se desilo novo etnicko

cišcenje. Javno sam rekao da su Albanci slagali da su Srbi odgovorni za smrt

troje albanske djece da bi to iskoristili za nevideni teror nad srpsim

življem, što je priznao i Holkeri. Kod prijatelja smo naišli na

razumijevanje. Naš lobi je ipak u Strazburu bio jaci - istice Nikolic.

Poslanik Zoran Žižic, koji je i potpredsjednik Socijalisticke narodne

partije Crne Gore, naglašava da je od 31 amandmana delegacije SCG deset

odbijeno. Medu odbijenim amandmanima su i jedan koji govori o Kosovu i

Metohiji kao integralnim dijelom Srbije i odlaganje izbora koji su zakazani

za oktobar.

- Nema uslova za održavanje izbora, kao što nema uslova za primjenu

Holkerijeve formulacije "standardi prije konacnog statusa Kosova" - kaže za

"Dan" Žižic.

- Dok se ne vrate Srbi na Kosovo i Metohiju, nemoguce je govoriti o

demokratskim izborima i demokratskim standardima. Mislim da je i jedno i

drugo veoma daleko, tako da ne bi trebalo biti ni izbora, ali ni rješavanja

konacnog statusa - naglašava potpredsjednik SNP.

Clan Politickog komiteta Parlamentrane skupštine SE i funkcioner DSS LJubiša

Jovaševic tvrdi da je prošao najveci broj amandmana predstavnika SCG.

-Beograd je kritikovan da vrši pritisak i ne podržava paralelne institucije

na Kosmetu. Najglasniji u napadima na Srbe bio je predstanik delegacije iz

Albanije Sali Beriša, koji me je optužio za širenje snova o velikoj Srbiji,

kaže Jovaševic za "Dan".

Branko Ružic, clan parlamentrane delegacije SCG, ispred socijalista,

ocjenjuje reakciju ostalih paralmentarca na izlaganje Nikolica i Šamija kao

srednje zadovoljavajucu.

-Beriša je pokušao da ospori svaki naš amandman - tvrdi Ružic, isticuci da

je važno da je stvar krenula sa mrtve tacke. M.B. - M.P.

 

Unmik priznao šiptarsku laž

30.04.2004.

Istraga Unmik policije potvrdila da Srbi nisu odgovorni za utapanje trojice albanskih de?aka u Ibar

Ne sme se dozvoliti relativizacija etni?kog ?iš?enja i Beograd ne?e dozvoliti da se pre?utno pre?e preko terora PRIŠTINA/BEOGRAD - Portparol UN policije Neridž Sing izjavio je da je istraga utvrdila da Srbi nisu odgovorni za utapanje tri albanska de?aka u reci Ibar na severu Kosova. Preciziraju?i, Sing je naglasio da je završena istraga, te da ne postoje dokazi koji bi potkrepili pri?u albanskog de?aka, koji je za smrt svojih drugova okrivio dva srpska mladi?a.

Portparol UN policije ocenio je `de?ak bio izložen velikim pritiscima albanskih novinara, koji su mu sugerisali šta da izjavi`.

Nebojša ?ovi?, predsednik Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju, kaže da je dobro što je Unmik policija smogla snage da prizna tako nešto. - Važno je da Unmik policija kaže istinu o tome šta se zapravo dogodilo i kako su se utopila albanska deca, da li možda tu ima nekih drugih podataka i ne?ije dodatne krivice, da li je to bilo iscenirano ili planirano. Jer, znamo da je sve ono što se

doga?alo od 17. marta bilo planirano - isti?e ?ovi?.

Upozoravaju?i da se ne sme dozvoliti relativizacija etni?kog ?iš?enja, ?ovi? opominje i zvani?ni Beograd, o?ekuju?i konkretne korake koji ne?e dozvoliti da se pre?utno pre?e preko terora.

Istovremeno, Srbija i Crna Gora morala bi da shvati i prihvati da više ništa na Kosmetu ne može da bude kao pre 17. marta.

Predsednik skupštinskog odbora za KiM Dušan Prorokovi? navodi da je žalosno što Unmik nije bio ažuran i u otkrivanju

uzroka drugih incidenata koji su se dešavali na Kosovu.

- Mislim na mnogobrojna ubistva u proteklih pet godina, ?iji je osnovni element bio etni?ki. Inertnost ili nesposobnost Unmika

mnogo je doprinela 17. martu i svemu što se tad dešavalo. Posle zaklju?ka koji je dao Sing i izveštaja, Unmik ?e morati da se

pozabavi onim što se od 17. do 19. marta dešavalo - smatra Prorokovi?.

Utapanje tri albanska de?aka u Ibru bio je neposredan povod za izbijanje nasilja sredinom marta na Kosmetu. U albanskom

teroru poginulo je 19 osoba, na hiljade Srba proterano je sa svijih ognjišta. Više od 30 pravoslavnih crkava i manastira je

spaljeno i demolirano.

?ovi?: Ništa nije slu?ajno

Tragi?an doga?aj bio je deo scenarija za etni?ko nasilje i ?iš?enje koje se desilo na podru?ju Kosova i Metohije, tvrdi

Nebojša ?ovi? i naglašava da je to dokaz koliko je pouzdan partner Unmik i koliko govore istinu!

- Ništa se nije dogodilo slu?ajno. Sve što se zbivalo od 17. do 19. marta na Kosmetu je ranije isplanirano. ?itava akcija je

napravljena da kratko traje, da bude što je mogu?e manje žrtava, a da se što ve?i prostor o?isti od Srba. I to su uradili.

Posle toga pokušali su da sve relativizuju, zataškaju i etni?ko ?iš?enje stave pod tepih. To se i dogodilo - ocenio je Nebojša

?ovi?.

On upozorava da se ne sme dozvoliti relativizacija etni?kog ?iš?enja i da Beograd ne sme da funkcioniše tako kako bi se

prešlo preko toga. Srbija i Crna Gora bi morala da zna, shvati i prihvati da više ništa na Kosmetu ne može da bude isto kao

pre 17. marta, ocenjuje ?ovi?.

 

 

NAJNOVIJI PLAN SEST SREDNJEEVROPSKIH ZEMALJA ZA KOSOVO

SPOLJNA POLITIKA - Sreda, Jul 14, 2004 15:26 RTS

Dalji prenos nadleznosti na kosovske institucije i primena koncepta

decentralizacije na Kosovu treba da budu usko povezani, kao dva kljucna

procesa za uspostavljanje multietnickog drustva u pokrajini, ocenjuje se u

planu za Kosovo sest srednjeevropskih zemalja, predvodenih Austrijom.

Plan je u ime predlagaca - Austrije, Poljske, Slovacke, Slovenije, Cceske i

Madarske, juce u Briselu svojim evropskim kolegama predstavila sef

austrijske diplomatije Benita Ferero-Valdner, a danas je na uvid dat

agenciji Beta.

U dokumentu se ocenjuje da je potrebno nastaviti sa daljim prenosom

nadleznosti kosovskim institucijama, ukljucujuci oblasti ekonomije,

pravosuda i pre svega bezbednosti, dok medunarodna uprava treba da zadrzi

kontrolu nad spoljnim poslovima i kontrolom granice.

Kao jedna od mera za zastitu manjina navodi se decentralizacija, ali se

dodaje da ona ne moze u potpunosti da zameni druge napore za unapredenje

prava manjina.

U okviru decentralizacije predlaze se proucavanje modela funkcionalne i

personalne autonomije koji postoji u Belgiji, i modela decentralizacije na

nivou opstina prema Ohridskom sporazumu.

U poglavlju 'Zastite manjina i mere decentralizacije' navodi se da se

polozaj nealbanskog stanovnistva nakon martovskog nasilja pogorsao.

Ocenjuje se da martovsko nasilje na Kosovu nije bilo nemoguce predvideti,

niti je bio samo cin vandalizma, vec manifestacija stalne netrpeljivosti

vecinskog stanovnistva prema manjinama.

Za poboljsanje polozaja manjina potrebno je, pored decentralizacije i

uspostavljanja evropskih standarda, i jacanje lokalne samouprave,

obezbedivanje jednakih, a ne proporcionalnih prava, za manjine u odlucivanju

o kulturnom i verskom identitetu, razvoj naselja u kojima zive manjine, kao

i obrazovna reforma za prevazilazenje nepoverenje i predrasuda.

Ukazuje se da je Srbija dala znacajan dobrinos u debati o Kosovu svojim

planom o politickom resenju situacije na Kosovu.

U planu sest srednjeevropskih zemalja osuduje se unistavanje istorijskih i

verskih objekata, kao cin varvarstva i dodaje da je neophodno obezbediti

zastitu tih objekata.

Ocenjuje se da treba razmotriti mogucnost da za objekte od kljucnog znacaja

za srpsku i evropsku kulturnu i versku bastinu bude direktno nadlezna Srpska

pravolsavna crkva, kao i mogucnost da ti objekti budu ukljuceni na listu

svetske bastine UNESCO-a.

Kosovske institucije treba da se vise angazuju na uspostavljanju uslova za

ukljucivanje kosovskih Srba i drugih manjina u procese odlucivanja i

utvrdivanja politike.

Jacanje lokalnih institucija trebalo bi da doprinese okoncanju bojkota

kosovskih Srba, dok bi paralelne institucije trebalo legalizovati i

ukljuciti u kosovske institucije.

Posebno je vazno da se Beograd, s obzirom na uticaj koji ima na kosovske

Srbe, ubedi da pozitivno deluje na njih kako bi se ukljucili u kosovske

institucije.

'To bi pozitivno uticalo i na domacu politicku stabilnost sadasnje Vlade

Srbije, koja je trenutno oslabljena kritikama srpske radikalne desnice',

navodi se u planu.

Predlaze se i vece prisustvo kosovske vlade na medunarodnom planu, kao i

razmatranje mogucnosti veceg ukljucivanja Evropske unije na Kosovu, po

modelu primenjenom u BiH.

'Evropska unija treba da razmotri preduzimanje savetodavnih i

pokroviteljskih aktivnosti u oblasti policije', navedeno je u planu.

U planu je ocenjeno da je bezbednosna situacija na Kosovu i dalje krhka i

dodaje se da planovi za smanjenje snaga Kfora moraju biti odlozeni do

daljnjeg, sve dok se situacija u potpunosti ne smiri.

Snage Kfora, takode, moraju biti bolje opremljene i obucene za suzbijanje

nereda i nasilja, a mora biti poboljsan i obavestajni sistem, kao i kontrola

granica.

Ocenjuje se da bezbednosne funkcije treba sve vise poveravati kosovskim

institucijama. Kosovska policijska sluzba treba da bude pazljivo

reorganizovana u skladu sa evropskim standardima.

Pripadnik KPS koji je bivsi clan OVK, mora biti ispitan, a lica optuzena za

ratne zlocine i druga krivicna dela moraju krivicno odgovarati.

Sastav lokalnih snaga bezbednosti mora da odrazava nacionalni sastav

stanovnistva.

Bezbednost i stabilnost na Kosovu ugrozava i porast kriminalnih aktivnosti

organizovanih kriminalnih grupa, koje se bave trgovinom ljudima, drogom i

oruzjem.

Posebna paznja treba da bude posvecena razvoju i pracenju rada lokalnih

medija, posto neprofesionalno i pristrasno izvestavanje moze da podstakne

meduetnicku mrznju i netoleranciju.

Ocenjuje se, takode, da Kosovo ekonomski ne moze samostalno da funkcionise.

Kosovsku ekonomiju karakterisu finansijski i privredni kriminal, crno

trziste i nedostatak zakona protiv korupcije.

Neophodna je makroekonomska pomoc MMF-a i dalje reforme, a potrebno je

nastaviti i procesom privatizacije, dodaje se u dokumentu.

KOSOVO

2. DEMOGARFSKI RAT ZA ETNIČKI ČISTO KOSOVO

(Proročki razgovor vođen u 1988. godini)

Doktor Marko Mladenović (1928), profesor porodičnog prava i sociologije porodice na Pravnom fakultetu i Fakultetu političkih nauka u Beogradu, objavio je preko dvadeset knjiga. Osnivač je novih naučnih disciplina - Sociologije porodice i Društvene zaštite porodice. Bio je direktor Instituta za socijalnu politiku Srbije i Instituta za pravne i društvene nauke pri Pravnom fakultetu.

U štampi je njegova knjiga ”Porodično pravo u socijalističkim zemljama” u ediciji Međunarodne enciklopedije uporednog prava (štampa se u Hamburgu (Maks-Plank Institut, na engleskom jeziku). Objavljena je verzija na srpskom jeziku.

Predmet našeg razgovora je natalitet albanske narodnosti. Inače, profesor Mladenović je jedan od onih naučnika koji kontrarevoluciju na Kosovu, demografsku politiku i planiranje porodice posmatra u uzajamnoj vezi.

Naš sagovornik, čiji su koreni kosovski, a čije je opredeljenje kosmopolitsko, kaže da o kosmopolitizmu ne može govoriti ako je ugroženo nacionalno biće njegovog naroda. O njegovom kosmopolitizmu dovoljno govori i činjenica da je do sada objavio šest knjiga iz oblasti književnosti.

Kako vidite problem demografskih kretanja na Kosovu?

– U kosovsko-metohijskoj, ”igri bez granica” jedan njen segment bi se mogao nazvati prljavim demografskim ratom za etnički čisto Kosovo.

Upravo su albanska deca danas to puko sredstvo za ostvaranje jednog od ključnih zadataka u okviru zamišljenog programa o velikoj Albaniji, a to je demografska ekspanzija koja bi dovela do brojčane premoći Albanaca na Balkanu. Dakle, deca su alibi u demografskom ratu. Ona treba da se rađaju u ”neograničenom” broju. Ali i da budu žrtvovana ako zatreba. U demonstracijama i u nedavnoj pobuni deca su služila kao grudobran odraslima.

Evo jedne simbolike. U ovoj jubilarnoj godini proslave šest stotina godina kosovske bitke sudbina ove zemlje ponovo se rešava na Kosovu. Ako se danas ne dobije bitka protiv albanizacije i islamizacije Kosova, kroz pedeset godina vodiće se u blizini Beograda, a neće proći ni sto godina – blizu Zagreba i Ljubljane. Da li je Jugoslavija spremna da to prihvati kao civilizacijsku neminovnost i da mirno, skrštenih ruku, sačeka demografske agresore? Srpski narod uspeo je da se održi i posle 500 godina ropstva pod Turcima. Imamo li pravo da se odreknemo prošlosti , sadašnjosti i budućnosti. Teza o ilirskom poreklu Albanaca nije samo san o prošlosti, već i projekcija za budućnost. I dok je poznati južnoslovenski Ilirski pokret u 19. veku težio ka ujedinjavanju i zbližavanju balkanskih naroda, dotle je je albanski ilirizam prožet etničkom isključivošću, islamskim fundamentalizmom i fašisoidnim idejama. U njemu nema mesta za druge, pogotovo za slovenske narode. Postojanje etničkih slovenskih grupa danas se zvanično negira i u Albaniji, sutra će to biti na Kosovu (i to se ovde već ostvaruje), a prekosutra i u mnogim drugim albanizovanim delovima zemlje.

Kakav se još zaključak iz toga nameće kada je reč o kontrarevoluciji na Kosovu?

– Osnovni strategijski pravac kontrarevolucije nije usmeren samo na proterivanje starosedelaca (Srba, Crnogoraca i drugih) sa Kosova već i mnogo više od toga: na osvajanje novih prostora, na proširenje, nadiranje u svim pravcima, na potiskivanje i asimilaciju susednih slovenskih naroda. To je najvažniji, dalekosežni projekt međunarodnog i jugoslovenskog albanskog lobija. A on se ne izvodi stihijno, kako to na prvi pogled izgleda. Glavni strategijski pravci su vrlo lukavo određeni: odvajanje Makedonije i Crne Gore od Srbije, njihovo etničko zaokruživanje i stvaranje izolovanih slovenskih enklava koji bi u drugoj fazi bile etnički pregažene. Značajan deo ove strategije već se ostvaruje. Dovoljno je samo baciti letimičan pogled na geografsku kartu o pravcima nadiranja Albanaca pa da sve bude jasno.

Od svih bitaka koje se danas vode na Kosovu najvažnija je demografska, tj borba protiv populacione ekspanzije albanske narodnosti. Ona je najznačajnija i po tome što će veoma dugo trajati, najmanje narednih sedamdeset-osamdeset godina. Ovo će pitanje biti prisutno i onda kada naši unuci i praunuci ne budu baš ništa znali šta se sve u ovim sadašnjim dramatičnim godinama odigravalo na Kosovu i u Jugoslaviji. Dakle, sva druga pitanja vezana za sudbinu Kosova, koja su dovela do usijanja javno mnenje i do gotovo totalne polarizacije na Kosovu i u Jugoslaviji, moraju se rešiti u relativno kratkom periodu ili Jugoslavije više neće biti. Nastaviće se samo, dirigovana, ili čak po sili inercije, dugovremenska demografska agresija albanske populacije na slovenski živalj na Balkanu. Zato je upravo demografsko pitanje sudbinsko civilizacijsko pitanje opstanka ili nestanka. I zato se ono mora rešavati, svakako humanim metodama, ali odmah, bez gubljenja vremena, i energično.

Može se postaviti pitanje da li je kritika stope priraštaja albanske narodnosti, koja je daleko iznad jugoslovenskih, evropskih, pa i svetskih stopa, opterećena zabludama nacionalne isključivosti.

– Ovu moralnu dilemu treba energično odbaciti. Sigurno je da sam narod nikada nije kriv: ne postoje dobri i rđavi narodi. Ali, postoji ”upotreba” i ”zloupotreba” naroda. Mogu biti krivi samo oni koji ga vode. Prema tome, ovaj iskaz nikako nije protiv albanske narodnosti, već samo protiv njihovog pogrešnog usmeravanja koje ima za svrhu da se ostvare neki ciljevi koji nisu u interesu ni albanske narodnosti, a pogotovo drugih naroda. Etničko nikada ne može ići ispred etičkog. U protivnom, to je neki novi rasizam, fašizam i slično. Zato se etnički bumerang uvek vraća onima koji su sanjali da etničkom ekspanzijom pregaze druge narode. Savremeni civilizacijski trendovi u oblasti reprodukcije porodice zasnivaju se na načelima humanosti i racionalnosti, odgovornog roditeljstva, rađanja voljene i željene dece, dece koju roditelji mogu sami da izdržavaju, jednom rečju zasnivaju se na strogim pravilima o planiranju porodice. Suprotno tome, kod albanske narodnosti podstiču se tradicionalne sile, etnička izolovanost, srednjevekovno običajno pravo, ekstremni patrijarhalizam, plemenski stil života, natalitet na najvišem afričkom nivou, poniživajući položaj žene i deteta i opšte siromaštvo.

 

 

 

Jasno je da se iza toga krije dugoročna strategija kontrarevolucije na Kosovu koja je spremna da žrtvuje nekoliko generacija da bi se ostvarili njeni osnovni ciljevi. Zato je potpuno neprihvatljiva tvrdnja da nema mesta za zabrinutost i da je reprodukciono ponašanje u meri u kojoj je ekonomski razvoj otvorio prostor.

Dakle, planiranje porodice i vođenje selektivne demografske politike je ne samo civilizacijski, već i etnički zahtev svakog naroda na izmaku XX veka. Ako se jedan narod ne ponaša u skladu sa civilizacijskim normama savremenog čovečanstva, ugroženi narodi imaju pravo na odbranu, tj. na samoodbranu. U tome se ogleda i moralni legitimitet da se postavi odlučan zahtev za obuzdavanje populacione ekspanzije demografskog agresora. U ime njegovog naroda i u ime drugih ugroženih naroda. Ponajpre u ime humanosti.

Uprkos svemu, sa Kosova je stalno stizalo upozorenje da se u njega ne ulaže dovoljno. Mnoštvo dece je i tada i sada opravdavano siromaštvom.

– U posleratnom periodu Kosovo je doživelo veliki ekonomski napredak zahvaljujući u prvom redu značajnoj pomoći koju mu je pružila cela Jugoslavija. Razvijene republike i SAP Vojvodina činile su to u ime jugoslovenske solidarnosti, ali po cenu velikih sopstvenih žrtava. Sredstva su izdvajali i one opštine (npr. u južnoj Srbiji) koje su bile manje razvijene od Kosova. Obrnuto, sa Kosova su često stizali prigovori da su sredstva mala i nedovoljna i da ova pokrajina i dalje značajno zaostaje za drugim delovima zemlje. Ovakvi prigovori, međutim, bez ikakvog su osnova. Prirodni i neki drugi uslovi u ovoj Pokrajini su takvi da bi ona mogla biti neki jugoslovenski Eldorado. Osim toga, ulaganja iz sredstava solidarnosti su takođe bila ogromna (1.475,00 dolara dnevno). Pomoć je bila znatno veća od onoga što je u Pokrajini ukupno privređivano. Stopa ulaganja iznosila je skoro 60% društvenog proizvoda, a udeo ulaganja u društvenom proizvodu iznosio je 25,4% za Kosovo prema samo 4,8% za celu Jugoslaviju. Pri tome, učešće samog korisnika pomoći u sopstvenom finansiranju bilo je vrlo skromno: iz sredstava koja potiču iz drugih delova zemlje finansira se 70% ukupnih ulaganja i oko 75% rashoda za opšte i zajedničke potrebe, što znači da je Kosovo samo ulagalo 30% odnosno 25% sopstvenih sredstava. To su činjenice zasnovane na zvaničnim podacima.

Zašto onda Kosovo i dalje zaostaje za nerazvijenim delovima Jugoslavije?

Po mom mišljenju postoje najmanje tri razloga. Potpuno neracionalna upotreba i sopstvenih skromnih i tuđih ne malih sredstava zbog nestručnosti i zloupotreba. Ova činjenica je posledica pogrešne politike finansiranja nerazijenih područja, posebno Kosova. Jugoslavija se ponaša kao prebogati darodavac kome nije stalo da zna u šta ulaže novac jugoslovenske radničke klase, a sama grca u spoljnim i unutrašnjim dugovima. Zato je radikalna reforma celokupnog sistema pružanja pomoći nerazvijenima jedan od najhitnih zadataka. To je jedini način da se spreči rasipnička potrošnja na Kosovu i da uloženi novac ne ide u svrhe koje su protivne interesima Jugoslavije.

 

 

 

Druga posledica je u izrastanju dobrostojeće pretežno antijugoslovenski i antisrpski nastrojene partizanske birokratije. Ona ubira znatan deo nezarađenih sredstava na štetu sve siromašnijeg albanskog naroda kome se dodeljuju samo mrvice sredstava. Veći deo ove birokratije povezan je sa ideologijom kontrarevolucije i spreman je da joj čini usluge sve do pomoći u ostvarivanju projekata o ”velikoj Albaniji”. Upravo nedavne demostracije, štrajkovi, (oružana) pobuna, jasno su pokazali ko se ustvari krije iza organizatora tog ”bala pod maskama”. Bilo je pitanje dana kada će se saznati i sva njihova imena. Danas su ona uglavnom već poznata. Ali, ti isti birokratski čelnici, koji zaluđuju unesrećeni albanski narod lažnim mitovima, nisu se libili da sebi sagrade dvorce i da učestvuju u prljavim mahinacijama i pljačkama, poput one u Ljubljanskoj banci u Prištini i sl.

Treći najvažniji razlog zaostajanja Kosova ogleda se u svesno usmeravanom demografskom ratu radi ostvarenja osnovnog cilja: brojčane premoći na Balkanu. I to je osnovna protivrečnost u razvoju Kosova: ni raspoloživi privredni uslovi, ni obilata pomoć cele Jugoslavije nisu u stanju da zadovolje takvu gustinu stanovništva. Ni danas, a pogotovo ne u budućnosti. Jugoslavija, pa ni Srbija ne snose ni trunku krivice za veliko siromaštvo, za bedu i nezaposlenost u ovoj Pokrajini. Ako i postoji nekakva krivica Jugoslavije za takvo stanje, ona je u neslogama jugoslovenskog političkog i državnog vrha, a ne u samom narodu. Narod je nevin, on je plaćao i grcao da bi danas dospeo u stanje slično kosovsskom, dok su politički i državni rukovodioci zemlje žmutili na oba oka kada je u pitanju stvarno političko-ekonomsko stanje na Kosovu. Sve što se zbivalo u ovoj Pokrajini bila je tabu tema. A kada se progovorilo, istina je otkrivena vrlo mučno, uz sve birokratske otpore sa Kosova i iz tabora tzv. neprincipijelne koalicije. Pored drugih, konačno je spala maska i sa demografskog tabua. Ali, ne i na samom Kosovu. Sasvim nedavno kosovski politički vrh skinuo je pitanje nataliteta sa dnevnog reda. Navodno, još nije sazrelo vreme da se o tome raspravlja, a vreme je davno prošlo. Sa demografskom politikom na Kosovu kasni se četrdeset godina. Zato je i takvo stanje.

Šta će u tom svetlu biti sutra?

- Iako nije uobičajno, pođimo od budućnosti. Demografi su izračunali da će 2030. godine, ako se nastave sadašnji trendovi nedovoljnog rađanja u Srbiji, uključujući naročito Vojvodinu, i prekomernog rađanja albanske populacije na Kosovu i van njega, broj stanovnika uže Srbije biti smanjen od 5,7 miliona na 4 miliona, Vojvodini od 2 na 1,4 miliona, a samo Kosovo povećaće se od 1,7 miliona na 4,2 miliona. Makedonaca i Crnogoraca tada bi bilo verovatno samo u simboličnom broju. Ovo nije Orvelovska vizija budućnosti, već naučna prognoza.

Prema tome, nije reč o sudbini Srba, Crnogoraca i drugih narodas samo na Kosovu, već je reč o sudbini čitavih slovenskih naroda i izvan Kosova. Nemoguće je zamisliti da bi 4 miliona Albanaca ostalo da se ”guši” na Kosovu. ”Prelivanje stanovništva preko granica Pokrajine jeste i biće uslov njihovog biološkog opstanka. Samo Kosovo, kako negde izjavi jugoslovenski političar

 

 

 

Stane Dolanc, biće etnički čisto sa i bez kontra-revolucije. Takva sumorna budućnost za slovenske narode na jugu Jugoslavije i na Kosovu potpuno je neprihvatljiva. Ne samo zbog gubitka teritorije (jer etnički čisto Kosovo nije Jugoslavija nego ”velika Albanija”) već mnogo više zbog istorije. Ako se jednom narodu oduzme prošlost, on nema pravo na budućnost.

Jednom ste izjavili da su na Kosovu podmetnute dve bombe.

– Na Kosovu je reč o dramatičnom sudaru dve bitno različite populacije: mlade, agresivne, sa afričkim natalitetom i sa plemenskim stilom života, s jedne , i već zamorene, nedovoljno osvežavane i nedovoljne podsticane populacije koja sledi trendove visoko razvijenih evropskih zemalja, s druge strane, iako Jugoslavija po nekim drugim obeležjima ne spada u ovaj ekskluzivni evropski vrh. U tom sudaru, ako se hitno ne preduzmu energične mere da se zaustavi demografska agresija albanske populacije, budućnost će biti više nego sumorna.

Na Kosovu su u stvari podmetnute dve demografske bombe: jedna je bomba mehaničkog, a druga, prirodnog priraštaja albanskog stanovništva. Prvu su podmetnuli ”došljaci - emigranti iz Albanije, koji su dolazili za vreme ratova, ali ponajviše u ovom poratnom periodu. I da bi bilo više mesta za njih, Srbi su masovno proterivani, a zabranjen je i povratak proteranih za vreme rata. Neverovatno: genocid države prema sopstvenom narodu u interesu onih koji su ratovali protiv te države! Treba otvoreno reći da je to bio jedan od najvećih zločina koji se nikada ne može oprostiti. Ali zločin je nastavljen i posle rata: iz NR Republike Albanije u ovih četrdeset godina prešlo je stotine hiljada albanskih porodica u Jugoslaviju sa pokretnom imovinom, stokom i ostalim inventarom. A niko ni dan danas, navodno, ne zna koliko je albanskih emigranata od 1941. godine do danas došlo u Jugoslaviju. Ako je 1945. godine bilo 350. 000 Albanaca na Kosovu, a danas ih je više od 1,5 milion, i oko pola miliona van Kosova. To nije dvostruko, već više nego četvorostruko uvećanje. Otkuda na Kosovu toliko pripadnika albanske narodnosti? Istoričari duguju odgovor i na to pitanje.

Druga natalitetska bomba nije samo zločin prema drugim narodima, već mnogo više prema sopstvenom. Prekomerni natalitet održava siromaštvo, sprečava emancipaciju žene i ne obezbeđuje deci ugodno i srećno detinjstvo. Sramno je za kosovsku birokratiju što je podmetnula decu u prve borbene redove za veliku Albaniju, a još više što je vratila sredstva dobijena od Ujedinjenih nacija za sprovođenje politike planiranja porodice. I to je jedan od mnogobrojnih dokaza da ova birokratija nije neutralna u antijugoslovenskoj politici i da je, naprotiv, jedan od značajnih ideologa i izvršilaca programa kontrarevolucije. Dobro se znalo, a valjda se to i očekivalo, da ova druga ”bomba” postane detonator za eksploziju nacionalizma i separatizma, za masovni bezočni pritisak na srpski i crnogorski narod da se iseljavaju i da napuštaju svoje domove i domove svojih predaka (ubistva, silovanja, skrnavljenje grobova, paljenje crkava, uništavanje letine, nasilno zauzimanje imanja itd.). Sve to dovodi do demografskog gašenja drugih naroda na Kosovu, a to je isto što i zahtev kontrarevolucije o etnički čistom Kosovu.

 

 

 

Šta raditi danas?

Na zemaljskoj kugli postoji dosta država koje su takav problem uspešno rešile ili ga uspešno rešavaju (Kina, Hong Kong, Indija, neke južno-američke zemlje). Drugo, legitimno je pravo svakog naroda na samoodbranu, s tim što sredstva moraju biti humana, ali i vrlo odlučna. Nikakva nova rezolucija o planiranju porodice tu ne pomaže. Borba protiv demografske eksplozije mora se voditi na dva koloseka: prvo, preduzimanjem širokog spektra ekonomskih, socijalnih, zdravstvenih, vaspitnih, zakonskih i svih drugih mera za smanjenje nataliteta na Kosovu do proste biloške reprodukcije; i drugo, podsticanjem nataliteta u nisko natalitetnim područjima, naročito u ugroženim graničnim područjima u kojima žive slovenski narodi, zaustavljanje iseljavanja i povratak prinudno iseljenih sa Kosova.

Jednom rečju, pored demontiranja demografske bombe, nužno je ohrabriti posustali natalitet slovenskog življa na Kosovu, oko Kosova, i u svim regionima gde caruje ”bela kuga”. A za sve to potrebna su velika finansijska sredstva, zamašne investicije u dečiju i socijalnu zaštitu, u zdravstvenu zaštitu, u vaspitanje i obrazovanje, u politiku zapošljavanja, u stambenu politiku, u politiku kreditiranja i u poresku politiku. Sve one čine sastavne delove demografske politike. Bez njih, to su samo aspirini ili sedativi i samo prazne retoričke egzibicije. Ako to ne učinimo, potomci bi nas mogli proklinjati zato što smo više pomagali demografskog agresora na Kosovu nego što smo ulagali da oni budu rođeni.

Na Kosovu se ne rešava samo sudbina Kosova ni samo Srbije. Na Kosovu se rešava sudbina Jugoslavije.

Vratimo se na brojke o porastu stanovništva albanske narodnosti. Šta pokazuje prošlost?

– Prvi i najvažniji pokazatelj povećanja albanske populacije na Kosovu je katastrofalan i optužujući. Naime, Albanaca je na Kosovu je 1918. godine bilo ispod ispod 30%. Prema popisu stanovništva iz 1939. godine bilo ih je oko 33% (167.000 prema 347.000 Srba i ostalih). Sada je na Kosovu više od 80% Albanaca. Već 1948. godine zahvaljujući okupatoru (120.000 proteranih Srba i 120.000 Albanaca doseljenih iz Albanije u srpske kuće i na njihova imanja) bilo ih je 50% (350.000 Albanaca prema 300.000 Srba i ostalih). Sada ih je oko 1.700.000 prema manje od 300.000 svih ostalih.

Slične pokazatelje daje i pregled učešća prirodnog priraštaja Albanaca u ukupnom stanovništvu Jugoslavije. U 1953. godini udeo Kosova u prirodnom priraštaju stanovništva Jugoslavije iznosio je 7,2% a u priraštaju SR Srbije 18%, dok je 33 godine kasnije, tj. 1986. godine Kosovo učestvovalo sa 30% u priraštaju stanovništva u Jugoslaviji, što je više nego sve republike i SAP Vojvodina zajedno, koji ukupno iznosi 20,9%. Priraštaj stanovništva na Kosovu u okviru SR Srbije učestvuje čak sa 74,3%.

U apsolutnim ciframa izraženi podaci izgledaju ovako: u 1953. godini rodilo se na Kosovu 35.000 dece, a u 1986. godini 54.000. Takođe u apsolutnim pokazateljima, na primer, 1961. godine u Jugoslaviji je bilo 914.737 Albanaca, a

 

 

 

1981. godine 1.737.384, što je povećanje za skoro dva puta u razmaku od dvadeset godina.

Još jedan podatak je frapantan: u periodu od 1956. do 1987. godine prosečna stopa rasta stanovništva u Jugoslaviji bila je 0,9%. Ispod jugoslovenskog proseka su SR Hrvatska i SAP Vojvodina sa 0,5% godišnje, SR Slovenija i SR Srbija bez pokrajina sa 0,7%. Iznad proseka su SR Crna Gora sa 1,1%, SR Bosna i Hercegovina sa 1,2%, a na čelu je SAP Kosovo 2,4%.

Danas na Kosovu ima, prema statističkim podacima 54.937 domaćinstava sa osam i više članova, a samo je 5.063 sa dva člana. Od ukupnog stanovništva 75% su izdržavani članovi. Izračunato je da će do 2000. godine biti potrebno 336.00 novih radnih mesta na Kosovu.

Slične pokazatelje daje i broj rođenih na 1.000 stanovnika u užoj Srbiji, na Kosovu i u Jugoslaviji. Tako je na 1.000 stanovnika u 1986. godini u užoj Srbiji rođeno 12,9%, na Kosovu 30,1% a prosek za Jugoslaviju iznosi 15,4 % (Vojvodina je na poslednjem mestu sa 11,7% rođenih na 1000 stanovnika).

Šta pokazuje starosna struktura kosovskog stanovništva danas i kakva će ona biti sutra po demografskim prognozama?

Starosna struktura stanovništva na Kosovu je izuzetno atipična u odnosu na ostale delove Jugoslavije. To se može videti na primeru odnosa uže Srbije i Kosova. Tako je mlađih od 19 godina u ukupnom stanovništvu 1981. godine prema popisu stanovništva, bilo u užoj Srbiji 27,5%, a na Kosovu 51,3%. Obrnuto, lica starijih od 60 godina u užoj Srbiji bilo je 13,3% a na Kosovu 6,48%. Ovi podaci nedvosmisleno pokazuju koliko su veliki natalitetski potencijali vrlo mladog albanskog stanovništva u kome omladina predstavlja više od 50% stanovništva a stari premašuju jedva 6%. Prema prognozama za budućnost, do kraja ovog veka broj starih ljudi u Jugoslaviji iznosiće 16,4%, u užoj Srbiji 17% a na Kosovu oko 7%.

Kada je reč o budućnosti, ni prognoza za 21. vek nije nimalo povoljna za slovensko stanovništvo. Procentualna zastupljenost stanovništva Kosova sa 7,8% skočila bi čak na drugo mesto - 19,%, dok bi uža Srbija u toj budućnosti učestvovala u masi Jugoslovena samo sa 14 odsto. SR Hrvatska bi sa 20,5 spala na 13,4%, a Vojvodina sa 9,1 na 5,2% itd.

Zbog svih nepovoljnih demografskih kretanja Kosovo je postalo i agrarno prenaseljeno, jer ima po stanovniku samo 31 ar, a samo 16 ari obradive površine. Prema prognozama do 2020. godine imaće samo oko 10 ari obradive površine po stanovniku. To nije dovoljno ni za najskromniju poljoprivrednu proizvodnju tek da bi se prehranilo stanovništvo

Zanimljiv je podatak da proizvodnost radnika u društvenom sektoru Kosova neprekidno i rapidno opada u odnosu na Jugoslaviju. U 1952. godini bila je samo za oko 10 odsto niža od jugoslovenske, 1955. bila je izjednačena sa jugoslovenskom, a 1984. iznosila samo 62 odsto prosečne proizvodnje u zemlji.

 

 

 

 

 

Za potpuniju sliku o socijalnom i ekonomskom beznadju na Kosovu pri sadašnjoj populaciji stanovništva albanske narodnosti potrebni su mnogi drugi podaci. Koji su po Vašem mišljenju najbitniji?

To su podaci o broju nezaposlenih (procentualno najviši u Jugoslaviji), o broju zaposlenih žena (najniži), o položaju albamske žene uopšte, o smrtnosti dece, o kulturnoj izolaciji koja se odvija na Prištinskom univerzitetu, na kome je albanska narodnost samu sebe stavila u dobrovoljni etnički geto itd, itd.

Ovaj demografski prikaz jasno pokazuje da je za manje od pola veka jedan narod (srpski) koji je tu živeo više od 1.000 godina, koji je tu ostavio veličanstvene spomenike kulture i državnosti, jednostavno zbrisan. I na njegovom mestu pojavio se jedan drugi narod (albanski) koji je tek početkom 17. veka prvi put zagazio na kosovske i metohijske ravnice, i taj narod od apsolutne manjine pretvorio se u apsolutrnu zastrašujuću većinu. Ima li nade da se bar zaustavi njegovo dalje nadiranje? Ima li nade da se možda učini i višče od toga? Jedina nada, ako ona uopšte postoji, jeste preduzimanje vrlo energečnih, svestranih i rigoroznih mera na planu obnavljanja stanovništva i planiranja porodice.

Razgovarao

Miloš Đorđević

 

 

XVII.Odnosi u federaciji

Borba za ocuvanje zajednicke drzave SCG ima protivnke koji zele separaciju.

CRNA GORA SE SPREMA ZA REFERENDUM"

Podgorica -- Savetnik crnogorskog premijera, Miodrag Vukoviæ, izjavio

je da je Državna zajednica SCG "promašeni projekat".

"Referenduma o državnom statusu æe biti i mi veæ kreæemo u njegovu

pripremu. U Crnoj Gori je ideja o nezavisnosti utemeljena i za nju æe

glasati barem 55 ili 60 odsto graðana, ako ne i više", rekao je Vukoviæ

za praznièni trobroj novosadskog "Graðanskog lista".

Po njegovim reèima, Državna zajednica je prihvaæena kao kompromisno

rešenje, koje se u praksi pokazalo kao vrlo loše, nefunkcionalno i

veoma skupo, "kakvo ne postoji nigde u svetu". "Ako nastavimo s lažnim

optimizmom da je državna zajednica konaèno pronadjeni oblik za evropsku

buduænost SCG, neæemo uæi u Evropsku uniju ni 2015. godine, ni ikada",

ocenio je Vukoviæ.

 

Korak ka nezavisnosti

Č. P. - D. Š. 15.07.2004, 18:16:50

PODGORICA - Jarbol ispred crnogorske Skupštine je okićen novom crvenom zastavom, sa dvoglavim zlatnim orlom u sredini.

Ovaj događaj uklopio se u trodnevno slavlje koje iz sata u sat organizuje vlast, povodom usvajanja državnih simbola - grba, zastave i himne - koje već poprima oblik sličan onome kada su, recimo, Slovenija ili Hrvatska slavile nezavisnost. Državna TV gotovo neprekidno emituje rodoljubive emisije, podizanje novih zastava na jarbol i intoniranje himne "Oj, svijetla" u raznim

gradovima i prilikama praćeno je i vatrometima, a zvaničnici se nadmeću u euforičnim izjavama...

Jučerašnjem svečanom podizanju zastave ispred republičkog parlamenta, međutim, nisu prisustvovali predsednik Crne Gore Filip Vujanović i premijer Milo Đukanović. Pored poslanika vladajuće DPS-SDP koalicije, ovoj svečanosti prisustvovalo j! e I nekoliko stotina građana Podgorice, koji su ceremoniju burno pozdravili. Niko od poslanika ili političkih predstavnika

opozicionih partija nije prisustvovao, kao ni dvojica poslanika iz albanskih stranaka.

Zastavu je iz Skupštine izneo, a zatim i podigao na jarbol, mladić u crnogorskoj narodnoj nošnji. Među prvima, novo znamenje je poljubio Jevrem Brković, predsednik Dukljanske akademije nauka, jedan od najvatrenijih zagovornika samostalne Crne Gore, a zatim i predsednik crnogorskog parlamenta Ranko Krivokapić. Dok je zastava podizana na jarbol, ženski hor Srednje

muzičke škole "Vasa Pavić" iz Podgorice pevao je novu himnu "Oj, svijetla majska zoro".

- Crna Gora se na korak primakla ka svojoj punoj duši, a duša Crne Gore je sloboda. Kad ona bude puna - biće sve puno u Crnoj Gori. Parlament Crne Gore je doneo znamenja da bi nas prepoznavali, kao što su nas uvek prepoznavali. I do sada su oni spolja uvek bolje videli šta smo mi uradili, nego mi sami. ! Terali su nas da zaboravljamo svoju istoriju, uzimali su nam je, I pravili svoju. Došlo je vreme da odbranimo sve, da branimo istoriju, da bismo mogli praviti stabilnu budućnost - kazao je posle

ceremionije Krivokapić. - Po prvi put je zastava pod kojom su Crnogorci ratovali zastava protiv rata, i spojila je sve u Crnoj Gori.

Krivokapić je pozvao narod u Crnoj Gori da se ujedini pod novim znamenjima, uz nadu da će se crvena zastava sa grbom u sredini zavijotriti i na Ist Riveru i u Briselu.

 

 

XVIII.Ekonomija

Tapka se u mestu.

АКТЕРЕ ШЕЋЕРНЕ АФЕРЕ ИМЕНОВАТИ И КАЗНИТИ

 

 

Среда, 19. мај 2004.

Српски покрет обнове се међу првима залагао да се актери шећерне афере именују и

казне.

У поступку утврђивања одговорности потпуно је неважно да ли је у Европску унију

извожена целокупна производња нашег шећера а за наше потребе увожен шећер из

земаља изван ЕУ, или је препакиван увезени шећер и као „домаћи“ извожен у ЕУ. У

оба случаја учињена је превара, која је довела до делимичног обнављања санцкија

ЕУ према нашој земљи, која, коначно, захтева адекватан одговор правне државе.

Beograd -- Ministar Mlaðan Dinkiæ izjavio je da æe u ovoj godini biti

privatizovan veliki broj banaka u kojima država ima udeo.

"Interes države je da proda svoj udeo u tim bankama po osnovu

konverzije dugova Pariskom klubu, jer ona nema interes da bude

suvlasnik ovolikog broja banaka. Kao ministar za finansije zalagaæu se

za njihovu privatizaciju, s tim što æe se to raditi postepeno, kako

bismo za svaku od njih našli najboljeg kupca", rekao je Dinkiæ za

"Dnevnik".

Precizirao je da do kraja maja oèekuje tender za Jubanku, do septembra

za Novosadsku i Kontinental, a krajem decembra i za Nišku banku.

"Oèekujem veliku konkurenciju i uspešnu privatizaciju ovih banaka. Uz

to, oèekujem da æe sledeæih nekoliko meseci Evropska banka za obnovu i

razvoj i Nemaèki fond za razvoj postati suvlasnici u Nacionalnoj

štedionici. EBRD je zainteresovan i za Kulsku banku, a još razmatra

moguænost da investira i u Delta banku", naveo je Dinkiæ. Prema

njegovim reèima, najkasnije do sredine juna trebalo da bude gotova i

strategija restrukturiranja Vojvodjanske banke, jer "država želi da ona

ojaèa i da se smanje nepotrebni troškovi"

18.05.2004.

Pre Drugog svetskog rata Srbija je bila poznata poljoprivredna zemlja u kojoj je

stočarstvo bilo veoma razvijeno.Preko 70% stanovništva na selu bavilo se stočarstvom,a

Srbija je bila veliki izvoznik stočarskih proizvoda.Danas je Srbija desetkovana u

poljoprivredi,a stočarstvo je u posebno teškom stanju.Podaci su neumoljivi jer govore da

Srbija sada ima svega 1,6 miliona stoke i da se svega 2-3% stanovništva na selu bavi

uzgojem stoke.Prvi put u poslednjih 30 godina,Srbija u 2003. godini nije izvezla nijedno

jagnje.Revitalizacija stočarstva zah

 

XIX.Vojska Srbije i Crne Gore

ŠEST MILIJARDI DOLARA ZA REFORMU VOJSKE

Beograd -- U reformu vojske treba uložiti od šest do osam milijardi

dolara, ocenio je Prvoslav Daviniæ u intervjuu "Novostima".

"Potrebna nam je znatno manja vojska, ali efikasnija, bolje naoružana i

dobro plaæena, a da bi se to ostvarilo narednih nekoliko godina, a

najdalje za deceniju, potrebna su velika ulaganja", rekao je ministar

odbrane SCG.

"Vremena su se promenila i došlo se do zakljuèka da je mala opasnost od

novog, svetskog rata, kao i od regionalnih konflikata jer su gotovo sve

zemlje u NATO i nema ko s kim da ratuje. Najveæa opasnost dolazi od

terorizma, pa je i borba protiv tog najveæeg svetskog izazova i naša

strategija. Ulaskom u evroatlanske integracije naša bezbednost bi se

bitno unapredila", naveo je Daviniæ, iznoseæi oèekivanja da bi Nacrt

strategije nacionalne odbrane za mesec ili dva trebalo da bude usvojen

u Skupštini SCG.

Daviniæ navodi da se kompletno menja koncept naše odbrane, da æe

reforma trajati najmanje pet, sedam, možda i deset godina - u

zavisnosti od priliva novca i da bi Fond za reformu Vojske trebalo da

obezbedi od èetiri do pet milijardi dolara, a da æemo "možda dobiti i

besplatnu vojnu pomoæ od nekih zemalja". Ministar odbrane oèekuje, ako

budemo imali sreæe, kako kaže, da u junu na samitu NATO u Istanbulu

budemo pozvani u "Partnerstvo za mir". "Što se nas tièe, ispunili smo

standarde i opšte uslove, ali su ostala još dva: saradnja sa Hagom,

odnosno Ratko Mladiæ, i povlaèenje tužbe protiv NATO. Pitanje Mladiæa

se pojavljuje kao faktor i glavna koènica koja ometa naš brži prijem."

Ministar odbrane navodi da meðunarodna zajednica od nas oèekuje, da

ukoliko Mladiæ nalazi na našoj teritoriji, da izvršimo svoju

meðunarodnu obavezu, ili da na jedan konkretan, transparentan naèin,

pokažemo da on nije ovde, odnosno, kako je reèeno, da pokažemo gde je

ili da damo èvrste dokaze da on nije na našoj teritoriji. "Postoji

dobra volja kod svih faktora iz sveta koji uèestvuju u rešavanju ovog

problema, ali nismo se još razumeli šta je to konkretno što bi mi

trebalo da pokažemo da bi nam se verovalo", rekao je Daviniæ.

 

NASTAVLJA SE IZGRADNJA VOJNE BAZE VSCG

Bujanovac -- Naèelnik Generalštaba VSCG Branko Krga izjavio je da se

planira nastavak izgradnje vojne baze "Cepotina", na jugu Srbije.

"Narednih dana imaæemo jasnu sliku koliko od potrebnih sredstava za

nastavak gradnje možemo da izdvojimo", rekao je Krga prilikom

juèerašnjeg obilaska vojne baze "Kadrova èuka", u kopnenoj zoni

bezbednosti prema Kosovu. Krga, koji je bazu obišao sa èlanovima Odbora

Skupštine Srbije za odbranu i bezbednost, nije, medjutim, mogao da

precizira kada æe poèeti radovi na izgradnji vojne baze "Cepotina",

koja je od Bujanovca udaljena sedam kilometara.

Komleks vojne baze "Cepotina" prostire se na 52 hektara. Do sada je

opremeljen samo sa 12 montažnih objekata, a skoro su završeni radovi na

kanalizaciji i vodovodu. U kompleksu vojne baze biæe smesteno oko 1.000

pripadnika vojske i policije zaduženih za obezbedjivanje državne

granice sa Makedonijom i administrativne linije sa Kosovom i Metohijom.

 

 

XX.Tortura

Vecina gradjana zivi u neizvesnosti i strahu.

Понедељак, 17. мај 2004.

Напад непознатих лица на Гордану Ђинђић - Филиповић, сестру покојног

премијера Зорана Ђинђића, још један је знак да се није ни започело са озбиљном

трансформацијом МУП-а и Ресора државне безбедности (БИА).

Уколико се у хитном року не открију починиоци овог најновијег злочина, који

представља и изругивање започетој обнови институција у Србији, на предстојећим

председничким изборима, владајућа коалиција биће сурово кажњена због

неиспуњења предизборног обећања да ће бити учињен потпуни раскид са

Милошевићевом организацијом полиције и државне безбедности.

AOPŠTENJE ZA JAVNOST

29. jun 2004.

Građanski savez Srbije zahteva od nadležnih državnih organa, a pre svega

Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, da zaštite život i bezbednost Svetlane

Đorđević, autorke knjige «Svedočanstvo o Kosovu», koju su nepoznati napadači napali

27. juna u njenoj kući.

Istovremeno, od policije očekujemo da rasvetli ko je i sa kakvim motivima napao

Svetlanu Đorđević. Način na koji je napad izvršen i ranije pretnje kojima je gospođa

Đorđević bila izložena stvaraju sumnju da iza svega stoje ljudi bliski nekadašnjoj

Jedinici za specijalne operacije.

MUP Srbije mora da utvrdi sve okolnosti slučaja i protiv odgovornih preduzme

zakonske mere. To bi bila jasna poruka i javnosti i onima koji terorišu građane Srbije

da država ima autoritet, volju i mehanizme da kriminalce šalje u zatvor, a svoje

građane efikasno zaštiti.

Građanski savez Srbije smatra da će na taj način biti stvoreni uslovi da 27. jun 2004.

godine bude upamćen kao dan kada je Srbija izabrala put oštrog raskida sa

vremenima vladavine socijalističko-radikalske koalicije, ali i kao dan kada su se

zločinci iz tog režima poslednji put usudili da napadnu one koji imaju hrabrosti da o

zločinima i njihovim počiniocima javno govore.

>>>>>>>>>>>

XXI.Obrazovanje

Reforma obrazovanja je jedan od najvecih priorietta.

Субота, 22. мај 2004.

Посланици Републичког парламента, без обзира на страначку припадност, дужни су

да са највећом могућом пажњом приступе изменама Закона о образовању и

васпитању. При томе треба да узму у обзир да су од стране признатих стручњака за

образовање на постојећи Закон упућиване примедбе и после његовог усвајања.

Уколико посланици опозиционих странака буду успоравали поступак усвајања

измена Закона кроз подношење великог броја амандмана који немају суштински

значај, генерација ученика основних школа која ове школске године завршава шести

разред, према важећем Закону у септембру ове године биће уписана у седми разред

деветогодишње основне школе.

Српски покрет обнове апелује на републичке посланике да учине све што је у

њиховој моћи да ефикасним усвајањем измена Закона о образовању и васпитању

спрече да поменути ученици буду жртве наших политичких несугласица.

 

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

5. maj 2004.

Obrazovanje je trenutno na trostrukoj raskrsnici i od sutrašnje odluke Vlade zavisi:

? da li ce biti usmereno ka buducnosti ili ka prošlosti,

? da li ce biti resor koji društvu služi za stvaranje kompetentnih kadrova, dakle za

razvoj ljudskih resursa, ili za zapošljavanje svršenih studenata nastavnickih fakulteta

? da li ce se njime upravljati na decentralizovan i profesionalan nacin kako dolikuje

modernoj državi, ili na centralizovan i totalitaristicki nacin.

Ministarstvo prosvete i sporta je pod plaštom "izmena i dopuna zakona" pripremilo

potpunu restauraciju sistema sa pocetka 90-ih godina sa dodatnim primesama

osamdesetih, kojim se zaustavljaju i poništavaju sve reformske aktivnosti zapocete

nakon 5. Oktobra, i pod izgovorom neverovatne hitnosti i uz pretnju ostavkama

namece je našoj zemlji.

Uporedna analiza Izmena i dopuna zakona i originalnog zakona ukazuje na to da su u

novom tekstu prenebregnute sve tekovine moderne obrazovne politike:

1. predlaže se institucionalna struktura koja u jednom Nacionalnom savetu i u jednom

Zavodu za unapredjivanje obrazovanja i vaspitanja centralizuje sve razvojne funkcije i

time ih cini nefunkcionalnim i podložnim manipulaciji; a Minstrastvu se daje prevelika

direktivna uloga u pitanjima koja nisu administrativne vec strucne prirode. Ovim se

zaustavlja zapoceti proces decentralizacije i profesionalizacije sistema obrazovanja

2. predlaže se pedagoški prevazidjeni, rigidni, i centralisticki programski koncept,

kojim se školama ukida programska fleksibilnost (10-30%) i ukida se usmerenost

programa na ishode bez cega je nemoguce osigurati pracenje i merenje ishoda

obrazovanja, to znaci i pracenje efekata celokupnog sistema obrazovanja u koji je

uloženo 13% budžeta, odnosno sredstava gradana od poreza. To znaci da se nikad

nece znati da li je sistem dovoljno dobar i na koji nacin bi trebao dalje da se unapredi

3. predlaže se deprofesionalizacija nastavnika, ukida se obaveza strucnog

usavršavanja, ukida se obnavljanje licence i mogucnost gubitka licence u slucajevima

višestruko ponovljenih teških disciplinskih povreda, to znaci da se flagrantno

dezavuiše potreba ucenika da ih obrazuje i vaspitava što je moguce kvalitetniji

nastavnicki kadar, a i roditelja da kvalitetno obrazovanje svoje dece ocekuju od škole

a ne od privatnih nastavnika koje placaju

4. ukida se devetogodišnje obavezno obrazovanje i vraca se na 8 godina, što nas

vraca u sopstvenu prošlost (1956!) i udaljava od Evrope gde je obavezno obrazovanje

9-13 godina

5. poništava se specificnost strucnog obrazovanja kao najvažnijeg oblika pripreme za

zapošljavanje i ukinut je Savet i Centar za strucno obrazovanje, cime se ukida ona

poluga koja je trebala da osigura reorganizaciju strucnog obrazovanja od produkcije

kadrova koji se ne mogu zaposliti ka modernom i fleksibilnom sistemu obrazovanja

usmerenim na zapošljavanje

Konacno, dopustite još dva komentara koji ukazuje ili na neznanje ili na podvalu:

Glavne zamerke koje je Ministarstvo iznosilo na racun reforme (engleski od prvog

razreda, premalo srpskog i matematike, neodgovarajuci seminari...) odnose se na

aktivnosti koje se regulišu na nivou podzakonskih akata (Posebne osnove školskog

programa za 1 ili 2. Razred), strucnih komisija za akreditaciju programa za strucno

usavršavanje (koje formira Centar za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanjuu

uz saglasnost Ministarstva i koje ono uvek može da zameni i postavi svoje ljude od

poverenja) ili cak na nivou samih škola (broj casova osnovnih i obaveznih predmeta

škola može da poveca iz posebnog dela školskog programa, tako npr. Matematika i

srpski u 1. Razredu mogu da se drže sa minimum 4 a maksimum 7 casova, na

osnovu sada važeceg dokumenta) - cemu onda menjati sistemski zakon?

Takode, simptomaticno je da tokom stvaranja Izmena i dopuna zakona nije

konsultovan postojeci Prosvetni savet, pa makar i simbolicno, pa makar i samo

savetodavno, što jeste zakonska obaveza po važecem zakonu - dakle tekst je

pripreman na nezakonit nacin. Pored toga nisu konsultavone ni vec postojece strucne

institucije (4 centra i jedno odeljenje u MPS) koje su zadužene za sistemska pitanja i u

cije profesionalne kompetencije u obrazovno-politickom i strucnom smislu su uložena

ozbiljna sredstva i iz budžeta i iz stranih izvora - sa kojim to strucnjacima i na osnovu

kojih to znanja je MPS pripremilo ovaj tekst, ako je sebi dopustilo da iskljuci sve koji

su za to zaduženi i obuceni? Najzad, nije konsultovana ni Vojvodina, a ni Odbor za

prosvetu Skupštine Srbije

I jedan predlog:

Smatramo da bi bio korektan postupak novog MPS pristupiti postojecem zakonu u dva

koraka. Prvi korak bi bio Izmene i dopune zakona koji se iskljucivo odnosi na

uspostavljanje novog Prosvetnog saveta i odlaganja uvodjenja novog 7. Razreda za

godinu dana; a drugi korak bi bio razmatranje celokupne reforme i daljeg razvoja

obrazovanja, dono[enje dugorocne strategije, sa unošenjem eventualnih korekcija od

strane novog Nacionalnog prosvetnog saveta, koje bi se moglo završiti i novim

izmenama i dopunama ali na osnovu dobro utemeljenih mišljenja i ozbiljnih

konsultacija, a ne ad hok, bez ikakvih konsultacija, bez dovoljne strucnosti i

nezakonito.

 

XXII.Zdravlje i medicina

Zdravlje je nacionalni problem broj 1, stanovnici SCG su jedan od najstarijih i najbolensijh naroda na planeti.

DECA U SRBIJI SUOČENA SU SA RAZLIČITIM OBLICIMA SIROMA�TVA, a pored nema�tine, uskraćeni su im i mnogi sadr�aji koji su dostupni njihovim vr�njacima u svetu, pokazalo je istra�ivanje koje je sprovedeno u osam op�tina Srbije.

Projekat je realizovao UNICEF sa kanadskom ambasadom u SCG i nevladinom organizacijom Amiti. Materijalni polo�aj porodica dece koje je obuhvatilo istra�ivanje je izuzetno lo� i one zadovoljavaju samo najneophodnije potrebe za ishranom i ličnom higijenom, rekla je

Nade�da Satarić, predstavnica te nevladine organizacije. Istra�ivanje je urađeno od maja do novembra pro�le godine u op�tinama Ra�anj, Krupanj, Sjenica, Vlasotince, Bela Palanka, �id, Barajevo i Bujanovac.

Samo 16,1 odsto ispitanika prima redovna mesečna primanja, a 71 odsto roditelja nema novac da kupi deci ni jednu igračku, pokazalo je istra�ivanje. Satarićeva je rekla i da je projektom utvrđena veza između siroma�tva i nivoa obrazovanosti dece u Srbiji, kao i da je ono

izra�enije u seoskim nego u gradskim sredinama. (Beta)

 

Zabranjen uvoz i promet soka fruktal od borovnice

BANJA LUKA - Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, izdalo je naredbu o privremenoj zabrani uvoza I prometa "Fruktalovih" sokova od borovnice u RS.

U Ministarstvu zdravlja navode da je naredba uslijedila zbog povećane radioaktivnosti u ovim sokovima, te da će biti na snazi dok "ne stignu rezultati analize njegovih uzoraka koji su poslati u Srbiju na provjeru".

Ministarstvo zdravlja Crne Gore utvrdilo je da su "Fruktalovi" sokovi od borovnice ozračeni, te da je količina radioaktivne supstance cezijuma veća od 50 do 100 puta nego u sličnim domaćim proizvodima, pa je zbog toga i zabranjen uvoz ovih proizvoda.

Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravlja Srbije izdala je u utorak nalog da se van prometa stave sve zatečene količine soka od borovnice, proizvedene u pogonima fabrike "Fruktal" u Sloveniji i Makedoniji, te da je njihova prodaja zabranjena do daljeg.

Nijaz Uzunović, glavni sanitarni inspektor u FBiH, istakao je da je i Ministarstvo zdravstva FBiH poslalo na analizu uzorke ovih sokova u ovlaštene laboratorije u Federaciji.

Ostale mjere, poručio je Uzunović, preduzeće se kada laboratorije dostave rezultate koji se očekuju danas.

Iz "Fruktala" su poručili da je količina cezijuma u ovim sokovima usklađena sa evropskim standardima, te da "nema razloga za ovakve mjere".

"Nivo cezijuma u našem soku od borovnice je 25, 92 bekerela, a po evropskim standardima dozvoljeni nivo za te sokove je 600 bekerela. Znači, u našem proizvodu je taj nivo niži za 24 puta od dozvoljenog", objasnila je Suzana Bavčar-Rože, direktor marketinga u "Fruktalu".

Iz "Fruktala" su poručili da u narednim danima očekuju rezultate analiza konkurentskih proizvođača u SCG, I drugih država.

"S tom analizom uporedićemo nivo cezijuma sa drugim sličnim proizvodima. Svi proizvođači ovog soka nabavljaju koncentrat od borovnica kod istih proizvođača u Evropi, pa smatramo da neće biti veće razlike u

nivou cezijuma", kazali su u "Fruktalu".

S. GOJKOVIĆ

SIDA SE NAJBRZE SIRI U ISTOCNOJ EVROPI

Izvor: FoNet, BBC

London -- Sida se sada najbrze siri u istocnoj Evropi, pokazuje izvestaj

Ujedinjenih nacija, koji ce ove nedelje biti objavljen.

Prema ranijim procenama u regionu je u toku 2003. godine bilo zarazeno

230.000 ljudi, dok sada podaci daju upola vecu brojku od 360.000, prenosi

"Indipendent on Sandej", u clanku o sirenju side u Rumuniji. Moguce je da sa

virusom HIV u regionu zivi nista manje nego milion i devetsto hiljada ljudi.

Do porasta je doslo zbog naglog povecanja broja narkomana koji se sluze

spricevima u Rusiji i Ukrajini, kao i prolaska sve veceg broja prostitutki

na putu za zapad. Sirenju side doprinosi i rumunska praksa davanja

transfuzija neuhranjenim bebama u prepunim sirotistima kao i davanja gotovo

svih lekova, ukljucujuci i vitamine, ubrizgavanjem, pise Indipendent on

Sandej, a prenosi BBC u emisiji na srpskom jeziku.

 

Taj monstrum sa zdravljem i bebama je po|eo pre vise decenija.Kada je Tito

kazao ne samo" da se sudije ne drze zakona kao pijan plota" nego je rekao

da " je lekarima vaznija Partija od zdravlja pacijenata" tako je srozana

medicin.Sada nije lako ispraviti.

Nemanjin Dezevski Sabor wrote:

> --- In serbianforum@yahoogroups.com, "Nemanjin Dezevski Sabor"

> <dezevskisabor@y...> wrote:

>

> Nisu problem inkubatori, na cijoj promociji "donatorstva" se

> zamajavaju oci javnosti o brizi za Srpstvo, dok se podrzava

> DOSMANLIJSKA VLAST vec su problem stotine hiljada abortusa koje se

> godisnje izvrse u Srbiji zbog katastrofalne ekonomske i socijalne

> situacije, na sta drzava cuti, a da ne govorim o "porezima na bebe"

> da cemo zaista uskoro biti staracka nacija i nacionalna manjina u

> sopstvenoj drzavi.

>

> Mladi beze i iz seal i iz grada, redovi pred ambasadama ne

> jenjavaju...

>

> Samo sloga Srbina spasava.

> Snezana Zoric

>

SUMPOR UBICA

Borani jesu navikli na teška zagađenja vazduha, ali ono što ih je zadesilo pre nekoliko dana potpuni

je horor

BOR - Kada su meštani sela Krivelj, blizu Bora, pre neko jutro poranili da obave svakodnevne

poslove, imali su šta da vide. Gust oblak belog sumpornog dima obavio je sva okolna naselja,

ostavljajući za sobom pustoš.

- Evo, još malo će četrdeset godina kako živim ovde, ali za to vreme nisam video ovako nešto.

Istina je da je naše selo uvek na udaru ovog dima, ali do sada se u ovoj količini i na ovakav

način nije pojavljivao. Sve što sam imao od poljoprivrednih kultura, sve mi je uništeno. I ječam, i

vinograd, jagode, voćnjak, sve. Šta ću sada da radim, ne znam - kroz plač govori deda Sava Ilić.

Mnogi od ovih ljudi su bili radnici basena Bor i uzeli su novac po socijalnom programu. Većina

njih je taj novac uložila u poljoprivredu. Isti taj basen Bor im sada ne da da žive, i uništava im

poslednji način da prehrane svoje porodice.

Svakako treba napomenuti da su meštani većine sela blizu Bora navikli da žive sa borskim rudnikom. To, pre svega, za njih

podrazumeva zemljište koje sadrži veće količine sumpora. Svi su toga svesni, ali kada se desi ovakva katastrofa, i kada je sve

uništeno, nema mirnog sna za seljake.

- Poranio sam ujutru da izmuzem kravu. Nisam primetio ništa čudno. Tek, u jednom momentu, krava je počela čudno da riče i

kašlje. Potom sam i ja osetio miris dima. Kada sam izašao iz štale, vidljivost je bila na svega 20 metara. Otrčao sam u kuću i rekao

unucima da nipošto ne izlaze. Prvi put sam video ovako nešto - opisuje svoje iskustvo Paun Petrović, meštanin naselja Brezonik.

Svi meštani postigli su dogovor da se okupe ispred direkcije Rudarsko-topioničarskog basena Bor i da zatraže prijem kako bi

pokušali da izdejstvuju nadoknadu štete van sudskog procesa. Ukoliko to ne urodi plodom, moraće da presaviju tabak, i tuže jednog

od najvećih zagađivača u široj okolini - RTB Bor.

 

 

 

Ljudski faktor

Odmah po pojavljivanju dima, u pogonima Topionice našao se republički ekološki inspektor Dušan Kukolj.

Prema njegovim zaključcima, uzrok ove ekološke katastrofe je ljudska greška. Krivicu snose smenski majstor i

smenski tehnolog, koji nisu uskladili rad konvertora i reaktora. U tom preklapanju od 30 minuta došlo je do

ispuštanja velike količine sumpor-dioksida u atmosferu. Kurir je više informacija pokušao da sazna od

rukovodilaca Topionice, ali niko od njih nije hteo da komentariše ovaj događaj.

 

Stručnjaci upozoravaju na sve crnju demografsku sliku Srbije, "sveće koja dogoreva"

�kole bez đaka, sela bez ljudi

U nekim selima u Pomoravlju za poslednjih 50 godina nije rođena nijedna beba. Devojke be�e u grad, a momci se �ene Moldavkama

BEOGRAD - �kole sa po dva do tri učenika, zatvorene seoske ambulante, katanci na oronulim kućama ili po koji usamljeni starac u dvori�tu. Ovako, na�alost, danas izgleda većina sela u centralnoj i istočnoj Srbiji, u kojima je nekada vrvelo od dečje graje,

sticala se i pro�irivala imanja i gradile velelepne kuće za velika domaćinstva.

Prema procenama stručnjaka, Srbi danas spadaju u najstarije narode na svetu, posle Japana, a u srpskim selima prosek godina, i

to malo stanovni�tva �to je ostalo, blizu je sedamdeset.

Kako za "Glas" ka�e profesor porodičnog prava i autor knjige "Srbija - sveća koja dogoreva" Marko Mladenović, prema poslednjem

popisu stanovni�tva, naselja od 500 stanovnika smanjila su se za 90 odsto, naselja do 1.000 stanovnika za 80 odsto, a naselja do

5.000 stanovnika su se prepolovila.

- Ovi podaci samo pokazuju da se sela u Srbiji u poslednjih desetak godina brzo prazne, skoro i da nestaju, a da se uvećava broj

stanovnika u većim gradovima. U nekim selima u centralnoj Srbiji i Pomoravlju poslednjih 50 godina nije rođena nijedna beba. Na

primer, u selima Vukojevac, Koritnjak i Javorje u 2002. godini nije zabele�en nijedan stanovnik. Na većinu seoskih �kola davno je

stavljen katanac jer nema đaka, ili ih ima po dvoje, troje. Na primer, u jednom pomoravskom selu, u �kolu dolaze učenici iz četiri

susedna sela i ima ih svega četvoro - obja�njava Mladenović i dodaje da je "bela kuga" u istočnoj Srbiji postala tradicija, dok su

pobačaji već decenijska praksa.

Karakteristično za većinu srpskih sela je to �to nema devojaka. Kako navodi na� sagovornik, čim zavr�e osmogodi�nju �kolu,

one be�e u gradove i uz dobar miraz trude se da se �to pre udaju, jer ne �ele da kopaju i smatraju da nemaju nikakvu perspektivu

u selu.

- Nedavno je jedna posrednička agencija za sklapanje brakova dobila pismo od sekretara mesne zajednice iz nekog srpskog

pomoravskog sela u kome tra�i pomoć za neo�enjene mladiće, jer je selo ostalo bez devojaka. Stotinak mu�karaca od 20 do 50

godina u tom selu nije o�enjeno, pa su se čak dovodile i �ene iz Moldavije i Ukrajine kako bi se stvar barem malo popravila.

Najveća nesreća jeste to �to su u tim selima ostali samo starci i neo�enjeni mu�karci - ka�e Mladenović.

Međutim, problem je i u tome �to mladi iz sela masovno odlaze "trbuhom za kruhom" u inostranstvo, ali se za razliku od svojih

me�tana, koji su se posle izvesnog vremena vraćali i gradili luksuzne vile kako bi pokazali svoje bogatstvo, oni ne vraćaju.

- Mladi iz sela vi�e ne be�e u gradove po Srbiji, jer ni tamo nemaju nikakvu perspektivu, s obzirom na to da i bez njih ima vi�e od

milion nezaposlenih. Veći je problem to �to ne �ele da se vrate ni ljudi koji su nekada pobegli sa sela, a danas su, na primer,

tehnolo�ki vi�ak, ili su na bilo koji način izgubili posao i postali sirotinja. Ali za to nisu oni krivi, već dr�ava, jer ni�ta ne

preduzima da stimuli�e ljude da ostanu u selu, ili, pak, da se posle zavr�enog radnog veka, tamo vrate - zaključuje Mladenović.

M. Bla�evski

www.glas-javnosti.co.yu

 

XXIII.Regije bivse SFRJ

U HRVATSKOJ POSTOJI JO� 1.000 OTKRIVENIH SRPSKIH GROBOVA iz vremena akcija hrvatske vojske "Bljesak" i "Oluja", a da o ekshumaciji i identifikaciji ubijenih Srba niko ne razmi�lja, izjavio je Savo �trbac, direktor informativno-dokumentacionog centra "Veritas".

"Sada je april, vreme kada se najče�će obavljaju ekshumacije, a u Hrvatskoj o tome niko i ne govori", rekao je rekao je �trbac optu�ujući hrvatsku vlast da je "razvila jak odbrambeni �tit protiv povratka Srba proteranih iz Hrvatske". "Taj �tit se sastoji u

neprestanom optu�ivanju hiljada Srba za ratne zločine", rekao je �trbac, i dodao da je "najveća nevolja u tome �to se većina

optu�enih Srba nalazi na tajnim optu�nicama". (Beta)

AOPŠTENJE ZA JAVNOST

15. jun 2004.

Gradanski savez Srbije upozorava javnost na novu radikalizaciju politickih stavova

predsednickog kandidata Tomislava Nikolica. Samo dan nakon izjave Vojislava Šešelja

da ni on ni stranka ciji je i dalje predsednik nikada nece odustati od granica

Karlovac-Karlobag-Ogulin-Virovitica, Tomislav Nikolic je istu izjavu ponovio u intervjuu

zagrebackom Vjesniku. Na ovaj nacin je Nikolic još jednom pokazao da nema razlike

izmedu radikala koje on danas predvodi i politike te stranke tokom devedesetih

godina koja je podrazumevala huškanje na rat, širenje mržnje i sukoba, prizivanje rata

sa celim svetom koja je dovela do milion izbeglica u Srbiji. Uostalom, rukovodstvo

radikala i dalje cine isti ljudi kao i u vreme koalicije te stranke sa partijama Slobodana

Miloševica i Mirjane Markovic.

Nervoza posle rezultata prvog kruga izbora i cinjenica da su radikali izgubili više od

200 000 glasova u odnosu na decembarske parlamentarne izbore naterala je Nikolica

da pokaže da je prica o Evropi, miru i ljudskim pravima koju je, s teškom mukom i

neubedljivo, ponavljao poslednjih meseci, nespojiva s njegovim pogledima na politiku

i buducnost zemlje.

Gradanski savez Srbije poziva birace da u drugom krugu prepoznaju šta je buducnost

Srbije i izaberu predsednika koji ce rešavati njihove probleme i ostvarivati njihove

zahteve a ne zahteve i politicke utopije Vojislava Šešelja.

XXIV.Porodica

POKRET CETVRTO DETE

POKRET ZA OBNAVLJANJE STANOVNIŠTVA

POKRET "ČETVRTO DETE" (DEČJA STRANKA)

Uvodne napomene

U savremenom svetu jedna od najznačajnijih funkcija države jeste briga o biološkom obnavljanju stanovništva, briga o tzv. humanoj reprodukciji.

Srpski narod biološki umire. Zato je briga o obnavljanju stanovništva najvažniji zadatak Srbije, važniji i od ekonomskih, i od političkih, i od svih drugih pitanja. Naravno, populaciona politika je tesno povezana sa drugim oblastima, ali je iznad svih njih po značaju za budućnost naroda.

Pitanje glasi: da li ova država preduzima prave mere da spreči biološku smrt većinskog srpskgo naroda? Odgovor je odmah negativan. Sve što se danas čini moglo bi samo za koji procenat da ublaži katastrofu. Ili da samo za koju godinu produži agoniju. I ništa više. Vlada Srbije i njeni nadležni organi daju nekakve nagoveštaje da se nešto čini, drže se i savetovanja, a priprema se i naučni podmladak, itd. Nažalost, sve je to samo parada pred bolesnikom osuđenim na smrt. Umesto seruma života, njemu se daje aqua destilata. Čak se ni dečji dodatak više gotovo ne isplaćuje, a pogodnosti za rađanje dece, za materinstvo i za roditeljstvo, takoreći ne postoje, osim simboličnih (produženje trajanja porodiljskog odsustva).

Naše društvo posle Drugog svetskog rata nije uspelo da se prilagodi zahtevima savremenog sveta.

Kolektivizacija sela, agrarna reforma, seljačke radne zadruge, masovne unutrašnje migracije iz sela u gradove, kasnije i prema svetu, silovita urbanizacija i industrijalizacija društva, obezglavili su tradicionalnu, patrijarhalnu, seljačku, zanatlijsku porodicu, pa i porodicu radnika i intelektualaca. Ceo stari vrednosni sistem na kome su počivale norme porodičnog prava, srušen je. Sve je to bilo i suviše avangardno i preuranjeno za jedno patrijarhalno seosko i provincijsko društvo. Čak i nasilje nad stvarnošću.

Time je, slikovito rečeno, dovedeno na svet nedonošče, kome je potrebno mnogo vremena da nadomesti svoj hendikep. Pa ipak, protekom vremena od pola veka mi smo proširivali korito našeg potoka da bi se bujice razlivene vode vratile i uspostavile neki red i poredak stvari. Danas je zato kopija približno verna originalu, ali ne sasvim. Ponovo su se javile stare rane, a došlo je i do novih potresa. Pored svih drugih, u prvi plan izbilo je i pitanje nataliteta.

Očigledno je da ovo društvo, ovakvo kakvo je nema dovoljno snage za radikalne zahvate. Bez njih, nema nam spasa. Gotovo je neshvatljivo koliko malo sluha za ovu temu imaju sve stranke, i leve i desne, i one na vlasti i one u opoziciji. Sama država, u datim uslovima, pokušava nešto da učini, ali to nije ni gašenje požara, a još manje predstavlja sađenje drveta života.

Pored države, zatajile su i najvažnije institucije srpskog naroda, na primer, Srpska akademija nauka i umetnosti. Beogradski univerzitet i drugi univerziteti u Srbiji, narodni univerziteti i druge javne tribine, Srpska pravoslavna crkva, Kolarčeva zadužbina, socijalne ustanove i centri za socijalni rad, Udruženje književnika Srbije, itd. Zatajili su i gotovo svi intelektualci. Zatajili su planeri - demografi, sociolozi, filozofi, i lekari, ginekolozi. Zatajili su i pesnici i humanisti. Tako je sudbina srpskog naroda prepuštena činovnicima.

Činovnici nisu spasioci. To nisu ni naučnici, čak i veoma cenjeni. To mogu biti svi intelektualci zajedno, sve stranke zajedno i ceo jedan udruženi narod zajedno, uz ogromna odricanja i sa kolektivnom svešću da su poslednja generacija koja može spasiti srpski narod od biološke smrti. Jer, ako propustimo ovaj trenutak, do sredine, najkasnije do kraja idućeg veka, Srba više neće biti.

Najviše je zatajila pravoslavna crkva. Ona je izgubila primat duhovnog spasioca srpskog naroda. Tek sa kosovskom tragedijom ona preduzima duhovno vođstvo nad srpskim narodom. Zato će njena uloga i u ovoj oblasti biti od izuzetnog značaja.

Zatajile su i sve važnije medijske institucije srpskog naroda. Šta je sve mogla da učini moćna televizija!

Moraju se mobilisati sve snage ovog društva, sve ono što može makar i simbolično da pomogne.

Mora se ubrzano menjati svest, ravnodušnost, pospanost, sebičnost, uskogrudost, neznanje.

Mora se postepeno vršiti značajna preraspodela nacionalnog dohotka u korist rađanja i podizanja dece.

Ovaj program nije apel za neki novi komunizam, već za novi humanizam.

Mnogi smatraju da je već sve kasno.

Ali, još nije kasno. Treba svima obnoviti SOS poziv.

U novom socijalnom jezgru treba da započnu temeljene izmene u pristupu celom pitanju, u načinu razmišljanja, u određivanju buduće strategije usmeravanja "biološke revolucije".

Da bi se odsustvo brige države i društva za svoje potomstvo na neki način ublažilo, javile su se u poslednje vreme privatne organizacije, koje najčešće nose naziv "treće dete". Naime, tek je troje dece potrebno da bi se ostvarila prosta biološka reprodukcija (tačnije 2,5 dece po jednom paru). I ove privatne ustanove, iako sa prometejskim ambicijama, samo su dekor koji ne može da popravi postojeće očajno stanje. Ali i one mogu biti vrlo korisne u budućoj akciji celog društva.

Novi program odstupa od tradicionalnih pristupa ovom pitanju. U središtu pažnje treba da bude "četvrto dete", a ne "treće dete". Naravno da je borba društva za rađanje i prvog, i drugog, i trećeg deteta i dalje vrlo značajan zadatak. Ali stanje je takvo da samo četvrto dete može da obnovi, i da bitno poboljša stanje posustale populacije. Zato su potrebne radikalne mere društva i države.

Mora se jasno predočiti ovom narodu da će uskoro, i bez rata, iščeznuti sa istorijske pozornice ako ne shvati da je rađanje dete i razumno i nesebično planiranje porodice jedan od njegovih najvažnijih zadataka.

Ovaj program ima ambicije, ne samo da učini predloge za poboljšanje sadašnjeg stanja, već da ubedljivijim argumentima objasni glavne razloge za primenu jedne nove populacione politike u Srbiji.

Pokret za "četvrto dete" koji predlažemo ima i političke ambicije. Kao što postoji penzionerska stranka, neophodno je da postoji i "dečja stranka". Ona bi okupila sve roditelje, sve ustanove, sve stručnjake, sve prosvetne i humanitarne radnike i organizacije i sve zanesenjake.

Treba učiniti načelnu opasku da se pitanje biološkog umiranja srpskog naroda ne može svesti sdamo na "belu kugu". Ono ima svoje planetarne, svoje antropološke, sociološke, istorijske i savremene socijalne uzroke.

U daljem tekstu biće izloženo globalno viđenje biološkog preporoda srpskog naroda.

I. PLANETARNI PRISTUP

Zemaljskoj kugli preti planetarni metabolizam. Godine 1950. bilo je 2,5 milijardi ljudi, 1994. - 5,7 milijardi, 2014. godine biće ih 10 milijardi. U antičko doba bilo je potrebno 4.000 godina da bi se čovečanstvo udvostručilo, a sada manje od 40, možda čak samo 20 godina.

Pitanje je koliko planeta može najviše da primi "zemljana" a da se ne ugrozi opstanak ljudske vrste. Smatra se da je to oko 7 milijardi. Ujedinjene nacije predviđaju da se broj ljudi na zemlji u 2050. godini "umiri" na 27 milijardi.

Crna Afrika južno od Sahare potpuno je bez kontrole. To je bure genetskog baruta, koje može da eksplodira. Tamo postoji 2.000 etničkih grupa, a prirodna selekcija vršena je do sada njihovim međusobnim ratovima. A kad oni prestanu?

U Latinskoj Americi je takođe ogroman natalitet doskora pretio bedom i demografskom eksplozijom. Ali, natalitet se ipak smanjuje u 1980. godini bilo je 5,9 dece u proseku na jedan bračni par, a 1994. "samo" 3,6. U Brazilu se vrše carski rezvoi za više od troje dece.

U Kini je zakonski princip - "jedno dete". Ko rodi više, slede sankcije: izbacivanje s posla, gubljenje stana i dr. I pored toga, računa se da se godišnje rađa 800 miliona "tajne dece". Zvanični prosek sada je 2,3 dece po jednom bračnom paru.

U Indiji se vrši sterilizacija kao metod planiranja porodice, ali bez rezultata. U proseku se sada rađa četvoro dece. Do kraja ovog veka biće Indusa oko jednu milijardu.

Dakle, Afrika, Južna Amerika i Azija predstavlja demografsku bombu, koja može da potpuno naruši demografsku ravnotežu na planeti. Jer, Evropa biološki postepeno umire.

Za sto godina biće 100 miliona manje stanovnika bele rase u Zapadnoj Evropi. Verovatno još toliko manje u Istočnoj Evropi. Prodiru mladi obojeni i islamski narodi, visoko reproduktivni. Oni polako preplavljuju ne samo Evropu već i Severnu Ameriku. To je, izgleda, novi civilizacijski ciklus, jer je bela rasa na vrhuncu evolucije i pomalo je umorna.

Vrhunac svakog civilizacijskog ciklusa obeležen je dvema činjenicama: a) visokim stepenom emancipacije žene, i b) niskim stepenom nataliteta, upravo, kao posledice emancipacije žene. Zbog nerađanja dece, mnogi narodi su doživeli veliki istorijski pad. To se već dogodilo sa antičkom Grčkom, to se dogodilo i sda Rimom. To se danas događa sa visokoindustrijalizovanim zemljama u svetu. (U SAD danas je više od 50% stanovništva van braka).

II. ANTORPOLOŠKI PRISTUP

Pitanje nataliteta i populacione politike zadire u samu suštinu bića jednog naroda. Ono sve više izlazi iz demografskih okvira i prerasta u najvažnije odrednice nacionalnog pitanja.

Sa antropološkog stanovišta "srpsko nacionalno pitanje" moglo bi se razložiti na nekoliko odrednica. Neke tvrdnje spadaju u mitomaniju, neke u mitologiju, a neke su istorijski proverene činjenice.

Prva je: "SRBI - NAROD NAJSTARIJI" (Olga Pjanović-Luković). Srbi su stariji od Grka, Rimljana, Germana, Rusa. Njihova istorija traje pet hiljada godina. O tome ima mnogo "dokaza": nazivi pokrajina, gradova, reka, država, naroda. Primeri: "Srbistan" u Indiji, Lužički Srbi, itd. Sorabi su stariji od egipatskih piramida, oni su nadživeli Rim, Vizantiju, Tursku imperiju, Austro-ugarsku, nadživeće i Ameriku, jer oni su pranarod. (Slična teorija postoji i kod Hrvata. Oni su Iranci. I sam Hristos "lio je gorke suze nad sudbinom hrvatskog naroda" - Tomislav Vuković. Nasuprot mitskom hrvatskom narodu, SRbi su "Bizant bez skrupula"). Zaključak je da je srpski narod večan, da je neuništiv.

Druga odrednica izlazi iz okvira mitomanije: "GENOCID nad Srbima sudbina je srpskog naroda" (Radovan Samardžić). Prema Šafariku (Slovenski narodopis), 1840.tadašnjih "Jugoslovena" bilo je ukupno 7,248.000, od toga Srba 5,294.000, Hrvata 801.000, Slovenaca (Vinda) 1,530.000. Svi Hrvati i Slovenci su katolici, a SRbi su podeljeni: pravoslavnih je 2,880.000, muslimana 550.000, katolika 1,640.000. U to vreme Srba je bilo približno koliko Engleza ili Japanaca. Kažu da je toliko bilo SRba i u vreme cara Dušana. Tragika je Srba što su sve transferzale, od krstaških do turske (zelene) i sada, američke - imperijalne, vodile preko Balkana.,

Treća odrednica su seobe, pre i posle Arsenija Čarnojevića, pre i posle seoba Miloša Crnjanskog. Pravac seoba: celi svet - Evropa, Rusija, Amerika, Kanada, Australija. U ovom veku odigrale su se velike ratne seobe kao posledice građanskog rata u prethodnoj Jugoslaviji. Ovih dana odigrava se i nova seoba Srba sa Kosova. Ona je po svojim posledicama najsurovija i najtragičnija.

Četvrta odrednica: DEOBE. Još u praksi nije ostvareno srpsko "NAČERTANIJE" o tome šta sve Srbi hoće, a šta neće. "Samo sloga Srbina spasava". Srpske deobe su najveća srpska nesreća. Česti su ratovi Srba protiv Srba (komunisti i četnici, itd.). Dobrica Ćosić je u romanu Deobe obradio samo jedan istorijski segment. Danas su dvostruke deobe: unutar Srbije i Jugoslavije, između Srba s ove i s one strane Drine i između Srba i Crnogoraca. Preti i nova deoba: preostalih Srba na Kosovu i u matici.

Peta odrednica je "NACIONALNI MAZOHIZAM" (večni "dežurni krivac"). Istrajan je u poniženju, blaćenju, trpljenju. "Na tragičnoj filozofiji žrtve on je izgradio etičku osnovu svog nacionalnog identiteta" (Nikola Pašić, mlađi). U njegovom biću su naivnost i lakovernost. I mučeništvo.

Šesta odrednica je HAZARSKI SINDROM (Milorad Pavić), kult Kosova, kult poraza, kult smrti. Srpski narod se odrekao carstva zemaljskog i priključio se nebeskom carstvu. On ne slavi svoje pobednike (Dušana Silnog), nego svoje mučenike (cara Lazu). U gotovo svim ratovima bio je pobednik, u svakom miru - gubitnik. Ali, ogromna je cena njegovih pobeda. To je tragičan SAMOUBILAČKI, hazarski sindrom. Sada je pretrpeo i vojničke poraze. Ovaj razlog, genetskog porekla, suicidna je, hazarska mitomanija o "nebeskom", "mitskom", "izabranom", "mučeničkom", narodu, o Sorobima kao pranarodu, itd.

Sedma odrednica je ono što sve skupa predstavlja genetski kod ovog naroda, a to su ogroni DUHOVNI POTENCIJALI kojima je on uticao i na svetsku istoriju i na svetsku kulturu i na svetsku književnost i nauku. Zapravo je njegovo složeno atavističko biće izvor njegove velike energije, stvaralaštva i talenata.

III. SOCIOLOŠKI I ETNOGENETSKI PRISTUP

Sa sociološkog i etnogenetskog stanovišta, treba pomenuti samo nekoliko činjenica, koje su tesno povezane sa njegovim antropološkim obeležjima i koje dopunjuju sliku o sudbini srpskog naroda:

- BROJČANA PREMOĆ SRBA na Balkanu. Srpski narod morao je da se pravda da nije imperijalistički, morao je da se sagne, da se pogrbi da bi bio ravnopravan sa ostalim balkanskim narodima.

- GEOGRAFSKI POLOŽAJ je vrlo značajan: Srbija je bila transferzala za sve osvajače sa istoka i zapada.

- ETNIČKA, VERSKA, NACIONALNA opšta zbrka, koja je neprekidno stvarala sukobe, netrpeljivost i ratove.

- SUKOBLJENI INTERESI velikih sila i svetskih lobija na Balkanu.

- OSVETNIČKI NABOJ gubitnika u dva balkanska i dva svetska rata.

- IZDAJA SAVEZNIKA iz dva svetska rata isključivo radi zaštite sopstvenih interesa.

- RASUTOST SRBA po celoj Jugoslaviji gde su nekada bili dominantni, a sada smanjeni na beznačajne ostatke nekada većinskog naroda.

- EMOTIVNI ODNOS prema Jugoslaviji: Srbi su jedini smatrali i prvu i drugu Jugoslaviju svojom jedinom otadžbinom. Svi drugi su se osećali kao podstanari, ili privremeni stanari (Kardelj). Oni su uvek imali rezervnu otadžbinu, rezervnu varijantu.

Neposredne posledice ovakve etnogeneze srpskog naroda mogu se svesti, u obliku zaključka, na nekoliko socioloških pokazatelja:

- masovno fizičko uništavanje u ratovima i vekovni genocid nad Srbima (samo u I svetskom ratu izginulo je 1,900.000, u II - 2,000.000 Srba);

- biološki rat nekih nacionalnih i verskih zajednica, posebno Šiptari i muslimani, protiv srpskog naroda;

- odsustvo mudrosti i lukavstva ("bolje rat nego pakt", "bolje grob nego rob"), mitomanija, kult "nebeske Srbije", nacionalni mazohizam, itd.;

- demografsko starenje stanovništva: "staračka eksplozija", sa jedne, i psihologija nerađanja dece ili rađanja jednog deteta ("bela kuga"), sa druge strane;

- masovne migracije: unutrašnje ("proterivanje" seljaka sa sela), i spoljašnje (velike seobe "gastarbajtera", a danas "trusta mozgova"), kao i sadašnje prinudne seobe u građanskom ratu gotovo dva miliona Srba;

- masovno ubijanje još nerođene dece putem legalnog abortusa (na jedno rođenje dolaze dva do tri abortusa);

- surove sankcije koje će ostaviti trajne i tragične posledice na populacionu politiku (za 20% smanjena je inteligencija kod dece zbog slabe ishrane, a koliko će biti smanjena kolektivna i pojedinačna potencija?);

- vrhunac predstavlja sadašnja srpska tragedija na Kosovu, razaranje srpske privrede u vazdušnoj kampanji Severnoatlantskog pakta, novi izgon celog srpskog naroda sa svete srpske zemlje, kao posledica bezumnog rata Jugoslavije protiv celog sveta.

Stanje je, zaista, tragično: Srbi spadaju u retke narode, koji se od početka ovog veka brojčano smanjuju, dok se svi drugi narodi značajno uvećavaju. Za četvrt veka stopa mortaliteta biće dva puta većaod stope nataliteta; porođaji će biti sve ređi, sahrane sve češće; srpskim gradovima šetaće se penzioneri i invalidi; Srbe će i iz Srbije proterivati kao i iz Bosne, iz Krajine, sa Kosova; svi oni koji mogu, pobeći će iz ove zemlje, proizvodnja će se postepeno gasiti, život zamirati, stizaće masovno Šiptari i muslimani da, i bez rata, popune upražnjeni prostor; Beograd će 80-100 godina, a možda i znatno ranije, postati prestonica neke velike Albanije, ili ujedinjene Džamahirije.

Srbija i Rusija su danas na čelu država u svetu sa najmanjim natalitetom i sa najvećim brojem legalnih abortusa.

IV. ISTORIJSKI PRISTUP

Svojim dolaskom na Balkan Srbi su izabrali najnesrećnije područje za svoju istoriju.

Osim Jevreja, nijedan narod nije imao tako tragičnu sudbinu. Da nije bilo genocida nad njima, on bi danas bio brojčana velesila.

Fizičko uništavanje u ratovima, masovno ubijanje, povlačenje sa geografskih prostora, potiskivanje, proterivanje, nasilno prevođenje u druge vere i narode, nasilna etnička asimilacija - to je istorijska lična karta srpskog naroda. Slučaj cele Dalmacije, Dubrovnika (koji je bio čist srpski grad), Mostara (67% Srba pravoslavaca, sada su svi proterani), Hercegovine, Bosne, Baranje, Čapljine, Livan, Duvna, Zenice, Travnika, Konjica, jasno govori o apsolutnoj brojčanoj premoći Srba na prostorima bivše Bosne i Hercegovine. Svuda su Srbi ranije bili većinsko stanovništvo. Čak su se i svi muslimani izjašnjavali kao Srbi muslimansake vere. I sam Alija Izetbegović se ranije u dva navrata izjašnjavao kao Srbin.

Poseban je slučaj Dalmacije. U njoj su ogromnu većinu predstavljali Srbi. Najpre su svi oni bili pravoslavne vere, a potom je sredinom prošlog veka došlo do masovnog nasilnog pokatoličenja. U to vreme Dubrovčani nisu znali šta je to "Hrvat". To im je bilo sasvim strano i daleko. Treba se upoznati sa obimnom studijom Nikodima Milaša: Pravoslavna Dalmacija.

Dve imperijalističke religije - katolička i islamska - vodile su vekovima "sveti" rat protiv Srba. Vatikan spada u red onih moćnih svetskih sila koje su, makar posredno, krive za masovnoe pokolje Srba. Dokaz za ovakvu tvrdnju su masovne likvidacije Srba u Drugom svetskom ratu. Poznata je teorija o "tri trećine", koja se pripisuje Milu Budaku, jednom od ustaških doglavnika: jednu trećinu pobiti, jednu - pokatoličiti, a jednu - proterati. Ova doktrina se u praksi i danas lukavo sprovodi prema Srbima. U vojnim akcijama hrvatske vojske pod nazivom "Bljesak" i "Oluja" izvršeno je masovno čišćenje čitavih teritorija. Koliki je i ovde udeo katoličkog klera, to će tek istorija pokazati.

Srpski narod je bio narod matica za stvaranje novih etničkih i verskih grupa na području Balkana. Tri četvrtine sadašnjih Hrvata srpskog su porekla, skoro svi muslimani u Bosni, Hercegovini, Srbiji, gotovo polovina kosovskih i makedonskih Šiptara, velika većina Makedonaca, svi Crnogorci. Mnogi bivši Srbi nose u sebi potisnuto osećanje krivice koje se ispoljava u masovnim zločinima prema srpskom narodu kao načinu da se kazne svi oni koji su se oduprli nasilnom prevođenju u druge vere i narode. Postoje dokazi da su oni bili i najsuroviji u genocidu nad Srbima. Sigmund Frojd je to objasnio u poznatoj studiji Totem i Tabu, po kojoj sinovi ubijaju oca da bi došli na njegovo mesto. Kasnije, nastupa pokajanje, ali tada oca više neće biti. Do sličnog zaključka došao je nedavno i Stoltenberg izjavljujući da je sadašnji građanski rat "obračun Srba protiv Srba".

Prema tvrđenjima istoričara i genetičara, bosanski i srpski muslimani su etnički najčistiji Sloveni. Srbi-muslimani su pobegli u drugu veru, pored ostalog, da Turci ne bi vršili polni genocid nad njihovim ženama. Ali, ni do danas mnogi nisu zaboravili svoje poreklo: Meša Selimović, Emir Kusturica i dr. Ima više turske krvi kod SRba, kao što kod Hrvata, a posebno Slovenaca, ima mnogo germansake krvi. Zato je ovaj građanski rat potpuno besmislen.

Srpski narod je nrpekidno potiskivan sa svojih istorijskih područja. Početkom XX veka, Srba je bilo devet miliona, a Hrvata dva miliona i devet sto hiljada. U Hrvatskoj - Srba je bilo 43%. Posle genocida nad njima u Prvom, a naročito u Drugom svetskom ratu, doskora ih je bilo samo 12%. Sada se dogodila najveća tragedija: proterani su svi Srbi iz Srpske Krajine, iz Zapadne, i iz Istočne Slavonije. To nije bila seoba, to je bio izgon, to je bio stravičan obračun, masakr, stampedo. To je bilo najveće poniženje Srba u istoriji. I ranije su ih proterivali i ubijali, ali nikada do sada nisu izgnali ceo jedan narod. Ceo svet je taj vrhunski zločin posmatrao kao da je oslepeo. Posle ove "seobe" 300.000 ljudi samo iz Kninske Krajine, i posle ranijih bekstava iz Hrvatske u vreme ovog građanskog rata, u novoj hrvatskoj državi neće ostati više od 3% Srba (i samo tri poslanika u parlamentu). I to je kraj Srba u Hrvatskoj.

U sledećoj generaciji neće biti nijednog Srbina. Već je sprovedena asimilacija srpske dece: prilikom upisa njih 11.000 u osnovne škole, sva deca morala su da se izjasne kao katolici i kao Hrvati.

I ustaše, a i sadašnji režim u Hrvatskoj, dobro su znali da ubijanjem i izgonom Srba iz Krajine i Hercegovine, uništavaju prirodni rezervoar srpskih gorštaka sa Dinarskih planina koji su neprekidno pristizali u maticu da nadoknade ratne gubitke i osveže posustalu srpsku populaciju. Sada je taj izvor sasvim ugašen. Pridošlice će se već u narednoj generaciji utopiti u vrednosni sistem i običaje matice. A sadašnja generacija izgnanika se guši u svojoj bedi i očajanju.

Tuđman je hteo da prekopa Jasenovac, simbol srpskog mučeništva u Drugom svetskom ratu, u kome je u zajedničkoj grobnici zakopano najmanje 700.000 Srba i Jevreja. Sada u Hrvatskoj ima preko 80 masovnih grobnica Srba, u Zapadnoj Slavoniji samo u jednom mestu ubijeno je 2.500 Srba, a potpuno su prognani svi Srbi iz 10 gradskih i 187 seoskih naselja. I ovi podaci za Zapadnu Slavoniju već su zastareli stravičnim izgonom Srba u poslednjem hrvatskom i muslimanskom "blic-krigu" uz pomoć avionske armade NATO-a koja je gotovo sasvim razorila Republiku Srpsku. Na koncu, sproveden je gotovo potpuni izgon Srba iz Sarajeva.

Istrebljivanje Srba, kao naroda, vrši se sistematski i integralno. Samo u Podrinju uništeno je ili demolirano 200 pravoslavnih hramova, zbrisano sa zemlje više od sedamdeset naselja.

U Bosni i Hercegovini sreidnom prošlog veka bilo je 68% Srba - pravoslavaca, pre Drugog svetskog rata - 51,25%, 1961. - 42%, 1991. - 31%, a posle ovog građanskog rata verovatno će taj procenat biti još mnogo manji.

Kome je pripadala Bosna i Hercegovina i ko je bio većinski narod vidi se i iz zemljišnih knjiga: 66% zemlje i danas pripada Srbima. Prema tome, oni imaju i istorijsko pravo na zemlju svojih predaka. Prema sporazumu u Dejtonu, njima neće pripasti ni 49% teritorije Bosne i Hercegovine, ukoliko u nekom novom ratu, uz pomoć novog svetskog poretka ne dođe do potpunog izgnanstva Srba sa njihovih ognjišta. Do sada je samo iz Bosne prebeglo u SRbiju oko sedam stotina hiljada Srba, a nekoliko desetina hiljada je poginulo u ovom samoubilačkom ratu. Hrvata je pred ovaj građanski rat, u 1991. godini bilo u BiH 21%. Uskoro će oni posedovati nesrazmerno veliki deo Bosne i Hercegovine.

Najveća nesreća Srba dogodila se nedavno u neobjavljenom ratu između SR Jugoslavije i devetnaest najrazvijenijih zemalja sveta. Srbija je skoro uništena i ne može se oporaviti ni za nekoliko narednih decenija. Pored ubijanja ljudi i razaranja ogromnih ekonomskih potencijala zemlje, pored humanitarne katastrofe zbog potpunog osiromašenja naroda i pretnje da se sav narod smrzne naredne zime jer su uništeni električni izvori energije, najstrašnija će biti ekološka katastrofa. Zagađeni su i zemlja i vazduh i voda. To će se odraziti i na potomstvo. Možda će se rađati deca sa dve glave? Prema takvoj budućnosti, ovaj predlog može ličiti na čistu utopiju.

Sada se događa izgon Srba sa Kosova i Metohije. Već ih je oko 200.000 izgnano ili je pobeglo iz straha od osvete. Ostalo je samo oko 50.000, ali se i oni spremaju na bekstvo.

Srbi su po veličini bili četvrti slovenski narod (iza Rusa, Ukrajinaca i Poljaka). Srbi su sada brojčano sedmi slovenski narod, prema tvrđenju istoričara.

Od početka XX veka do početka ovog građanskog rata Srbi su se brojčano smanjili za 10% dok su se svi drugi balkanski i evropski narodi brojčano znatno uvećali.

Podsećam na tragičan podatak da je u balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu izginulo milion i devet stotina hiljada Srba (59% muškog stanovništva) a u Drugom svetskom ratu - dva miliona. U Titovoj Jugoslaviji pobijeno je mnogo SRba intelektualaca i "kapitalista". Taj režim nije imao blagonaklon stav prema Srbima. Samo u prvom naletu komunisti su pobili trista hiljada Srba. Preko trista hiljada Srba prognali su Šiptari sa Kosova u Titovo vreme i posle Tita, a o tome se nije smelo govoriti. To je sve do skora bila tabu-tema. Tragičan po srpski narod bio je obračun sa četnicima, dok su ustaše, i svi drugi koji su poklali srpski narod, bili amnestirani. Za ovo su sami Srbi bili najveći krivci.

V. SADAŠNJE STANJE: "BELA KUGA"

Nisu samo ratovi i nije samo vekovni genocid nad srpskim narodom uzrok njegove moguće biološke smrti. Jedan od značajnih razloga danas je nerađanje ili rađanje samo jednog deteta. Ta pojava s označava u literaturi kao "bela kuga".

Srpski narod ne umire samo kao istorijski narod, on i biološki umire. "Bela kuga", poput utvare, sa kosom u ruci, čisti sve pred sobom.

Srpski narod od pre nekoliko decenija prestao je da se biološki reprodukuje: smrtnost je veća od rađanja, više umiru nego što se rađaju (Vojvodina: od 1981. do 1991. godine, 22.000 manje rođenih nego umrlih. U Beogradu i u drugim gradovima - katastrofa! Sela su nam gotovo sasvim opustela i nemaju podmlatka) itd.

U svakom sedmom naselju u 1991. nije rođena nijedna beba; na Kosovu: na jednog umrlog dolazi sedam rađanja.

Za 25 godina biće mnogo više starih nego mladih, možda dva puta više. Godine 1961. - bilo je 74,6% Srba u Srbiji, 1971. - 71,2%, 1981. - 66,4%, 1991. - 63%. Izračunato je da će za četvrt veka biti samo 3,800.000 Srba, a Šiptari se udvostručuju svake dvadeset četvrte godine.

Na 1.000 žena u Srbiji dolaze 42 bebe, u Beogradu - 35, a na Kosmetu - 159 beba.

Od 1981. do 1991. broj stanovnika Srbije povećao se za 478.000, a od toga, uža Srbija za 130.000, Kosmet za 370.000. Danas se i u Srbiji rapidno smanjuje broj stanovnika. U narednoj deceniji oko 1/5 Šiptara doneće na svet više od jedne polovine dece u Srbiji.

Danas, od ukupnog priraštaja stanovništva u Srbiji, 100% otpada na nesrpsko. U Srbiji dolazi 0,95 dece po bračnom paru, kod Šiptara - 6,9.

U odnosu na svoje geografsko "okruženje", Srbi su u vrlo nepovoljnom položaju. Prema Alojzu Fišeru fon Egeru, od početka XX veka do danas, balkanski narodi su se uvećavali u sledećim procentima: Turci - 400%, Rumuni - 45%, Bugari - 38%, Albanci - 700%, Grci 35%. Samo se broj Srba smanjio za 10%.

Broj dece i omladine naglo se smanjuje. U 1921. godini učešće dece od 0 do 19 godina u ukupnoj populaciji iznosilo je 45,4%, 1971. - 36,4%, 1991. - ispod 30%, a uskoro će biti manje od 25%.

Neki tvrde da će za 25 godina Srbi biti nacionalna manjina u Srbiji.

Za sto godina, a možda i mnogo ranije, srpskog naroda više neće biti na Balkanu, ostaće možda samo enklave Srba. Po nekim ozbiljnim procenama to će se dogoditi već za pedeset godina.

Potomci Srba biće rasuti po Evropi, Kanadi, SAD, Australiji, na Novom Zelandu, itd.

Možda će spas doći od biogenetske revolucije, od novih tehnologija u stvaranju života, ako uspemo da stvorimo, pored drugih, i klonirane ljude.

VI. POSLEDICE "BELE KUGE"

Kada je reč samo o "beloj kugi" kao bauku koji kruži nad Srbijom, sve posledice biološke katastrofe možemo svrstati u nekoliko grupa:

- UNIŠTENO SELO: agrarna reforma, poljoprivredni zemljišni fond, kolektivizacija, kolhozi, proterivanje i bekstvo sa sela; ostali su samo starci, nema radne snage, zatvaraju se škole, nema žena, svaka žena koja završi osmogodišnju školu misli da je postala akademik, žene su pobegle u gradove, jedno dete je princip koji zahvata i seosku populaciju, broj stanovnika na selu se upola smanjio. Takvo stanje je u celoj Srbiji. Na primer, u opštini Kuršumlija od 46.000, sada nema ni 23.000 stanovnika. U demografskoj statistici može se naći još bezbroj takvih primera.

- STVOREN JE "GRAD-MONSTRUM": industrijalizacija i urbanizacija, dovela je do haotičnog razvoja gradova, bez uslova za život, do stvaranja masovnih divljih naselja, nerazvijenost pratećih objekata; bivši seoski domaćini postali su gradski proleteri i lumpenproleteri.

- POSEBAN JE SLUČAJ BEOGRADA: ogromna koncentracija građana, stvarana je pogrešna neplanska megalomanska industrija bez podloge a ne za praćenje poljoprivrede; ne koristimo domaće izvore, zavisimo od uvoza. Beograd će uskoro postati pola Srbije, slično će se dogoditi sa još nekoliko gradova. Metropolizacija bez elementarnih uslova života je katastrofalna pojava i ugroziće još više biološku reprodukciju stanovništva.

- RAZORENA JE PORODICA: mnogo je samaca, povremenih kratkih veza, vanbračnih zajednica. Kasno se stupa u brak, malo je brakova, mnogo razvoda, malo dece, dosta sukoba u porodici, itd. Sirotinja u stvari spasava naciju, rađa više dece, intelektualke rađaju vrlo malo. Utvrđeno je da su intelektualci sebični, deca se rađaju kad je majka već prezrela za rađanje. Povećan je sterilitet zbog odlaganja rađanja i prakse masovnih abortusa.

- PORAST DRUŠTVENE PATOLOGIJE, kao posledica promene uslova života, siromaštva, bunta protiv poretka, koji se ispoljava u vidu alkoholizma, narkomanije, maloletničke delikvencije, organizovanih grupa za kriminal, državnog kriminala, stvaranja mafije i ganstera, privilegija i bezakonja.

- NAGLA PROMENA SOCIJALNOG AMBIJENTA: ljudi su izbačeni iz svojih prirodnih sredina kao iz katapulta, naglo su promenjeni uslovi života, zaposlenja, došlo je do nekih uzgrednih negativnih posledica, emancipacije žene, do krize morala, socijalnih nejednakosti, pojave siromaštva; teški životni, stambeni uslovi, neotpornost na nagle promene; dolazi do gašenja porodice već u drugom ili trećem kolenu.

- ODSUSTVO METODA VASPITANJA ZA BRAK I PORODICU: propagande u korist rađanja, nekritičko prihvatanje teorije o slobodi ljubavi, kao i teorije o slobodnom roditeljstvu; antinatalitetska politika, ekstremni feminizam, kosmopolitizam, mudijalizam, neorganizovanost javnih medija u opštoj propagandi u korist rađanja.

- UNIŠTENA TRADICIJA: iščupani su nam koreni, stvorena je filozofija lakog, udobnog života; kuće, vikendice, putovanja po svetu, sebičnost, pogrešna ideologija, ekstremne individualističke teorije, poremećen sistem vrednosti, napušten patrijarhalni moral, a nije stvoren novi moral, itd.

Ova pitanja prelaze okvire sociologije, demografije, prava, politike, ona su sudbinska pitanja srpskog naroda.

Paradoks je da su na Pravnom fakultetu ukinuli predmet "Sociologija porodice", a uveli su "Sociologiju politike".

S obzirom na tragično stanje populacione politike, teroija o slobodnom roditeljstvu više ne odgovara interesima ovog naroda.

U SFRJ činjeni su razni eksperimenti sa porodicom, koji često nisu bili u skladu sa narodnim interesima.

Prihvatili smo ekstremnu varijantu teorije o slobodnom planiranju porodice, gotovo bez ikakvih ograničenja. To je bila podvala Saveznoj skupštini. Lično sam učestvovao u pripremi dela Ustava iz 1974. godine. Predlagao sam da se u Ustav unese odredba: "Društvena zajednica merama ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i vaspitne politike, stvara uslove za slobodno roditeljstvo". Moj predlog je prihvaćen u dva odbora. Na plenarnoj sednici Vida Tomšič se razbesnela zbog balkanskog primitivizma. A samo nekoliko meseci kasnije slovenačka skupština prihvatila je bez ikakvih izmena isti ovaj tekst. Dakle, ono što je odbacila savezna, prihvatila je slovenačka skupština.

Slično je i sa politikom abortusa. U Sloveniji i Hrvatskoj, kao izrazitim katoličkim zemljama, slobodoumnost zakona u praksi energično obuzdava moćni kler. Ali, sada obuzdava i sam zakon. Nedavno je u Hrvatskoj usvojen Zakon o zabrani abortusa. I Hrvatima preti biološka smrt ako ništa ne preduzmu. Kod Šiptara i muslimana je obrnuto. Demografska eksplozija kod njih nije spontana, ona je naređena i prisilno usmerena. Kada se uda žena, hodža joj kaže: "Ženo, ti si nečista, u džamiju možeš ponovo ući tek kara rodiš sedmo dete. Tada ću te očistiti od greha". Zato kod Šiptara na jednog umrlog dolazi sedam rađanja, a kod Srba više je umiranja nego rađanja. Zato kod Šiptara prosečna porodica broji 6,9 članova, a srpska 3,1.

Pitanje glasi: da li se mogu i da li se moraju menjati neka ustavna načela o porodici da bi se srpski narod spasavao od kolektivnog samoubistva? Istina, ni ustavi, a ni zakoni, ne govore o narodima, već o građanima. Svi građani su pred ustavom jednaki u svojim pravima. To pravilo je od univerzalnog značaja. Ali, život je maštovitiji od ustavne norme. Opstanak jednog naroda mora se braniti od svih vidova agresije, pa i od biološke.

Nedavno je Republika Srpska, u drugom pokušaju, donela Zakon o postupku prekida trudnoće u zdravstvenoj ustanovi. Značajan je podatak da su ukinuti razlozi socijalne i porodične prirode kao osnov za dozvolu abortusa. Ostali su samo zdravstveni, eugenički i krivično-pravni razlozi. Ali, abortus je ostao pravo žene. Ona ga može potpuno nesmetano koristiti do desete nedelje začeća. Tek posle toga, postoji stručna kontrola.

U mnogim zemljama ograničenja su veća. Pitanje je opšteg značaja da li se i u našem ustavnom sistemu mogu ova prav još više suziti. Prof. Milan Vojnović predlaže mogućnost privremene zabrane abortusa dok se stanje ne popravi. Lično smatram da to nije ni moguće ni potrebno i pored toga što na jedno rađanje dolazi više od dva abortusa. To znači da su dve Srbije ubijene u akušerskim klinikama pre nego što su i rođene. I još jedna je ubijena u ratovima i u genocidu. Prema proračunima, Srba bi bilo pedeset miliona da nisu olako, u bescenje, iz sasvim iracionalnih uzroka, žrtvovali i sebe, a i svoju rođenu i svoju nerođenu decu.

Ovde se nameće i jedno čisto pravno pitanje, a to je: ako je pravo na prekid trudnoće isključivo pravo žene, da li je time narušena ustavna odredba o ravnopravnosti polova u svim oblastima života? Kod začeća deteta, učestvuju oboje, a kod abortusa - odluku donosi samo žena. Osim toga, muškarac će bez svoje krivice snositi negativne posledice abortusa ako je, na primer, došlo do sterilnosti žene. Uostalom, on je ustavni subjekt sa svim pravima koja pripadaju i ženi.

VII. PREDLOZI MERA

Mi živimo između dva ekstrema: slobodnog nerađanja i prinudnog masovnog rađanja. Ustav, a ni zakon, ne može da uvede neki novi nacizam, rasizam i fašizam. Ali, on mora obuzdati ekstreme, i jedan i drugi. Kao i svaki čovek, tako i svaki narod ima pravo da se zaštiti od biološke agresije. Srpski narod je dvostruko ugrožen: zamiranjem reproduktivne funkcije i nasrtajem nekih njegovih suseda da ga sovjom plodnošću u kratkom vremenu sasvim pregaze kao narod.

Na ova pitanja mora dati odgovor i ustavni i pravni poredak u celini.

Zato, već duže vremena činim napore da ukažem da je ovom društvu, pored svih drugih - pravih ili promašenih - revoloucija, potrebna i HITNA BIOLOŠKA REVOLUCIJA. Seksualnu revoluciju, koja nas je peplavila, treba da zameni biološka.

Odbrana srpskog naroda od bliske biološke smrti mora spadati u epohalne poduhvate ove generacije, što pretpostavlja i zahteva ujedinjenje znanja i vlasti, nauke i politike, imaginacije i kapitala. Sada treba da nastupaju svi: lekari, humanisti, književnici, pesnici, istoričari, pravnici, pedagozi, genetičari, sociolozi i socijalni stratezi, političari, ekonomisti, svi ljudi sa "trećim okom" i sa snažnom vizijom budućnosti.

Sve mere mogu se podeliti na kratkoročne, srednjoročne i dugoročne.

Kratkoročne mere: moraju se pronaći izvori sredstava za isplatu svih zaostalih rata dečjeg dodatka i naknade za porodiljsko odsustvo, koji sada kasne godinu i po dana. Takođe, treba osloboditi artikle namenjene deci od nepodnošljivih poreza i drugih dažbina.

U srednjoročne mere spada izrada potpuno novog sistema brige o deci, majkama, roditeljima. Ovaj posao morao bi se obaviti u roku od godinu dana. On bi bio osnova za preduzimanje dugoročnih mera.

Najpre, NEOPHODNO JE DA MATERINSTVO (RODITELJSTVO) POSTANE POZIV. To se može ostvariti ako se ono prizna kao radni odnos za majke sa više dece. Sami roditelji o tome odlučuju. Ako žena odluči da bude samo majka, ona posle trećeg deteta dobija dohodak kao da je u radnom odnosu. Ako to ne želi, ona uživa druge pogodnosti namenjene majci i detetu.

Mnogobrojni su oblici podsticanja ovakve natalitetske politike: krediti, stan, besplatno školovanje, odlikovanja za majke sa više dece...

U nekoj kasnijoj fazi mogao bi se uvesti porez na neženje i na bračne drugove bez dece. To ne bi bila mera diskriminacije, već solidarnosti.

Umesto materinstva, u budućnosti mora doći RODITELJSTVO, podela uloga između muškarca i žene u podizanju dece. To bi mogla biti spasonosna formula da savremena civilizacija, na vrhuncu ciklusa, izbegne sudbinu svih prethodnih. Mogao bi otac preuzeti od majke (u određenom vremenu) ulogu podizanja deteta, uz korišćenje svih pogodnosti koje pripadaju majci.

Ali, najvažniji činilac je DRUŠTVENA ZAJEDNICA: ona mora postati neminovno "treći čovek".

Visoke intelektualnke, kao i sve žene drukčijih nazora, ništa ne gube. One ne moraju da rađaju ako ih deca ometaju u karijeri. Ali je sigurno da bi visok procenat roditelja izabrao roditeljstvo kao poziv. "Bolje je biti majka nego sekretarica". Slično rešenje već je primenjeno u nekim niskonatalitetnim zemljama.

Pitanje koje postavlja "ženski parlament" o "pravima žena" nije naučno, već ideološko pitanje. Naučno pitanje glasi: da li je između muškarca i žene primarna biološka ili društvena podela uloga? Marksisti i feministi tvrde - društvena; građanski sociolozi (posebno funkcionalisti) tvrde - biološka. Muškarac i žena su vrlo slični, deo su jedne celine, ali su i vrlo različiti u biološkim ulogama. Ako se ove uloge poremete, dolazi do ogromne krize društvenih sistema. Najvažnija posledica je: prestanak rađanja. Tačno je da potpuna egalizacija društvenih uloga muškarca i žene predstavlja vrhunac istorijskog ciklusa, ali je to i kraj ciklusa. Na Balkanu je taj proces već dobio tragične razmere po srpski narod. Evropa će se možda odbraniti, srpski narod pod ovim uslovima - nikako. Nestaće bez traga kao moderni Hazari.

Postoji još jedan argument protiv "ženskog lobija". Sloboda označava mogućnost u izboru između mnogo varijanti, a ne jednoobraznost, uniformnost. Naređenje je jedna od mogućnosti, materinstvo - druga. Nije nečasno imati mnogo dece, kao što nije nečasno kada je žena veliki književnik, ili naučnik. Reč je samo o slobodnom izboru. Jedino ograničenje uvedeno je sada Zakonom o prekidu trudnoće da se ne može tražiti abortus iz socijalnih i porodičnih razloga. Ali, poznato je da ogromna većina tih žena ne traži abortus. To je opredeljenje emancipovanih intelektualki, "ženskog lobija". Kada bi trebalo birati između tog lobija i budućnosti naroda, nema dvoumljenja. Ali, kao i sve dragocene stvari u životu, i materinstvo država mora platiti, mora stvoriti uslove da se deca rađaju.

Za svaku uspešnu proizvodnju potreban je veliki kapital. Od presudnog značaja je ulaganje svih raspoloživih sredstava u "proizvodnju dece".

Zato je druga hitna mera da se zakonom propiše OSNIVANJE FONDA ZA OBNAVLJANJE STANOVNIŠTVA i način njegovog alimentiranja. Mora se ustanoviti "DEČJI DINAR" kao nacionalna institucija. Od svakog pravnog posla jedan procenat za decu. Stvorile bi se dve vrste izvora: zakonski i dobrovoljni. Zakon bi utvrdio način alimentiranja fonda. Posbno bi trebalo da utvrdi izvore sredstava za četvrto dete. On bi razradio i strategiju fonda i procente za određene delatnosti društva: stambene, kreditne, socijalne, vaspitne, obrazovne i druge. Fond bi mogao uzimati kredite ili poklone od privrednih i međunarodnih humanitarnih organizacija.

Svi artikli namenjeni deci moraju biti oslobođeni poreza.

Prigovor da ne postoje nacionalne rezerve nije tačan. Ali, neophodna je značajna preraspodela društvenog kapitala u korist dece. Potrebna je eksporoprijacija kriminalaca, državnih lopova, raznih klanova, ratnih profitera i mafijaša. Tu leže ogromne rezerve. Treba, takođe, sprečiti rasipanje društvenog i državnog bogatstva na luksuz, na privilegije, na gozbe i bankete, na vile i automobile.

Mora se hitno narodu staviti pod nos, umesto geografske, demografska karta, kako bi se očigledno upoznao sa svojom sudbinom. Ova karta mora biti osnov i za utvrđivanje demografskih zona, a zone - osnov za zakonske i druge mere države.

Zakonom se moraju utvrditi one zone u republici gde je stopa umiranja veća od stope rađanja i zavisno od toga predvideti odgovarajuća društvena strategija na podsticanju rađanja. I obrnuto, u regionima gde je izrazita demografska eksplozija, društvena strategija mora biti suprotna. Time se ne narušava ustavno načelo o ravnopravnosti grđana, jer tamo gde se rađa više dece nego što je to racionalno, nehumano je podsticati natalitet. Intencija zakona je da se spreči rađanje sirotinje, s jedne strane, i izumiranje naroda, s druge strane. Taj cilj mora opravdati primenjena sredstva.

I pravnička profesija mora ostvarenju tog cilja dati veliki doprinos. Neophodna je REFORMA I USTAVNOG SISTEMA I PORODIČNOG PRAVA. To nikako ne znači da treba sužavati dostignuta prava i slobode građana, već samo stvoriti najpovoljnije uslove za biološku obnovu srpskog naroda.

Treba razmotriti mogućnost uvođenja poreza na neženje i na brakove bez dece (a možda i sa samo jednim detetom). To ne bi bila kazna, već samo izraz društvene solidarnosti.

Pored Zakona o porodici treba doneti i poseban ZAKON O DRUŠTVENOJ BRIZI ZA PORODICU i o USLOVIMA ZA PODIZANJE DECE: stambenih, ekonomskih, socijalnih, vaspitnih i dr. (Sličan zakon donela je Francuska 1938. godine i on je dao sjajne rezultate u populacionoj politici). Treba preispitati sve zakone i celokupnu politiku o legalnom prekidu trudnoće. Treba još više smanjiti razlike između braka i vanbračne zajednice, ublažiti formu braka, itd. Možda treba ispitati smanjenje propagande za upotrebu kontraceptivnih sredstava i usmeriti veću pažnju na podsticanje nataliteta. Umesto masovne proizvodnje i reklame kondoma, možda propagirati politiku stvaranja uslova za rađanje dece.

Veoma je važno: VRAĆANJE SELU. Sela su nam ostarela i potpuno opustela. A tu leže neiscrpne biološke rezerve koje mogu spasiti srpski narod.

Uporedo sa zakonom o "dečjem dinaru" i o "četvrtom detetu" moraju se razraditi projekti za DEMOTROPOLIZACIJU gradova i za vraćanje suvišnog gradskog stanovništva na selo, uz vrlo povoljne kredite.

Neophodno je da ceo vaspitni i obrazovni sistem bude prilagođen novim zahtevima društva za edukaciju o braku i porodici i roditeljskim ulogama. U svakom gradu osnovati savetovališta za brak i porodicu. Sve televizijske stanice bi napravile program edukacije na planiranju porodice. Sva druga sredstva informisanja uključila bi se u ovaj projekat. Uvesti predmete za srednje škole i univerzitete o vaspitanju za brak i porodicu. Na fakultete društvenih nauka uvesti predmet sociologija porodice.

Takođe je potrebno VRAĆANJE TRADICIJI, onim vrednostima iz srpske i iz evropske prošlosti koje imaju univerzalni značaj.

Borba protiv društvene patologije mora biti sastavni deo ovih mera.

Uloga Srpske pravoslavne crkve mora postati mnogo veća u duhovnom i u moralnom preporodu naroda.

Potrebne su i mnoge druge mere u korist žene, majke, dece, porodice. Važno je da to znamo, da to hoćemo, da to možemo i da to moramo.

Posebno, vrlo je značajno ubediti žene da materinstvom ništa ne gube i da je budućnost naroda u njihovim rukama.

Potrebno je takođe energično lečenje srpskog naroda od samoubilačkog, hazarskog sindroma.

Ova generacija ima poslednju šansu da spase srpski narod od biološke smrti. Ona to može, ako hoće.

Samo ako se ubrzo brojčano uvećamo imaćemo šansu da se uskoro vratimo u one srpske zemlje koje su nam nasilno otete, a pre svega na Kosovo.

Zato predlažem da se ukine sadašnji Savet pri Vladi Srbije i da se obrazuje novi REPREZENTATIVNI, AUTORITATIVNI SAVET, na čijem čelu bi bili predsednik Srbije i srpski patrijarh, a u koji bi još ušli najviđeniji državni, politički, kulturni i naučni predstavnici ovog naroda. Jednom rečju, svi oni čiji će glas da zagrmi i da probudi uspavanu savest.

Dogovorom između Srbije i Crne Gore mogao bi se obrazovati i savet za obnavljanje stanovništva na sličnim principima kao i srpski. Crna Gora bi mogla obrazovati svoj savet.

Ovaj savet, pored ostalog, imao bi dužnost da sazove svesrpski sabor (ili konges) o budućnosti srpskog naroda sa jednom jedinom temom: "KAKO SPASITI SRPSKI NAROD OD BIOLOŠKE SMRTI?"

Ima i bezbroj drugih mogućnosti slivanja nacionalnog bogatstva u dečje fondove. Važno je da to znamo, da to hoćemo, da to možemo i da to moramo.

Ovo nije zalaganje za neki novi komunizam. Ovo je zalaganje za novi humanizam. To je dokazivanje da srpski narod ima još dovoljno unutrašnjih rezervi da nadživi svoju propast.

Ogromne rezerve leže i u DIJASPORI. Mogli bi se obrazovati saveti za obnavljanje stanovništva u državama u kojima žive Srbi u inostranstvu.

PRELAZNA VLADA morala bi odmah da obrazuje MINISTARSTVO ZA PORODICU I ZA OBNAVLJANJE STANOVNIŠTVA. Zadatak na izradi kratkoročnog i dugoročnog programa bio bi poveren radnoj grupi, koja bi predložila osnivanje, sastav i način rada državnog saveta za obnavljanje stanovništva, kao i prve nužne mere do usvajanja dugoročnog programa i do obrazovanja saveta. Zadaci ovog ministarstva bili bi stručni, tehnički i savetodavni, ali bi politika na obnavljanju stanovništva bila poverena savetu, kao reprezentativnom organu Srbije (i Jugoslavije). Osnovne smernice dao bi SVESRPSKI SABOR, koji bi se održao u doglednoj budućnosti.

Zbog ogromnih duhovnih potencijala srpskog naroda kojima je on uticao i na svetsku istoriju i na svetsku kulturu, na nauku, na književnost, na umetnost, na sport, a koji su ugrađeni u svetsku i planetarnu samobitnost srpskog naroda, takav narod moramo spasavati od kolektivnog samoubistva i moramo ga sačuvati za budućnost.

 

 

 

XXV.Dijaspora

Na nedavno odrzanom skupu Dijaspore i Matice u Beogradu krajem juna izneti su svi problemi, kao i ranijih godina. Al stvari tapkaju u mestu. Bio je slab odziv biraca na izborima u predstavnistvima.estu.

15.05.2004.

Srbija i dijaspora upozorava da poslednjih dana mnogi mediji u Srbiji iznose ocene o

nezainteresovanosti dijaspore za predstojeće predsedničke izbore u Srbiji.Te ocene nisu

tačne i posebno zabrinjavaju jer ih iznose veoma često predstavnici vladajućeg

establišmenta.Dijaspora je uvek bila zainteresovana za izbore u Srbiji,a sadašnja vlast,iako

je dala pravo,nije obezbedila neophodne tehničke i druge mogućnosti,kako bi odziv

glasača dijaspore bio odgovarajući.Srbija i dijaspora po ko zna koji put zahteva

obezbeđenje poštanskog i internet glasanja kao i postavljanje glasačkih mesta u crkvama i

raznim udruženjima,gde se okuplja najveći broj naših sunarodnika.Takođe je vrlo malo

učinjeno na informisanju naše dijaspore o mogućnostima učestvovanja u izbornom

procesu.Kada se ti problemi reše dijaspora će glasdati u značajno većem broju.

0.05.2004.

Srbija i dijaspora skreće pažnju javnosti na nedovoljne mere koje preduzima vlast u

Srbiji da na predstojeće predsedničke izbore izađe što veći broj naših sunarodnika u

dijaspori.Zašto se ne donese odluka da naši državljani u dijaspori mogu glasati putem

interneta ili pošte?Zašto glasačka mesta da budu samo u ambasadama i

konzulatima?Zašto se ne omogući da glasačka mesta budu u našim crkvama i udruženjima

širom dijaspore?Kada će biti donešen zakon o rehabilitaciji političkih emigranata i

njihovom pra

25.06.2004.

U Beogradu je uz brojne govore predstavnika vlasti otvoren tradicionalni susret

privrednika matice i dijaspore.U drugom delu programa govorili su i predstavnici

dijaspore.Kao i godinama unazad izražavali su spremnost za intenzivnije uključenje u

privredni život matice,ali dalje nepostojanje pravne države u Srbiji ih u tome

sprečava.Srbija i dijaspora u potpunosti razume opravdane stavove naših sunarodnika iz

rasejanja j

 

by

www.artel.co.yu office@artel.co.yu

Datum: 28. juni 2004. g.

Upozorenje:Ukoliko ste ovu poruku dobili gre�kom ili vi�e ne �elite da dobijate nove informacije i tekstove sa ARTEL GEOPOLITIKA pritisnite office@artel.co.yu i u

rubrici "subject" napi�ite "unsubscribe".

IZBORI, i Izbori u Diaspori - 2004

http://www.artel.co.yu/sr/glas_dijaspore/2004-06-28.html

DJGB Popadich

Kanada, 23 JYH, 2004.

Uvazeni i Vrlopostovani Zemljaci:

Za vreme vise od deset godina obavljao sam dobrovoljne i placene duznosti pri Provincijskim i Federalnim Izborima u Kanadi. Obavljao

sam duznosti popisivaca, stranackog posmatraca, brojaca glasova, rukovodioca izbornog mesta.

Prilicno zalim da mnogobrojni gosti iz Matice nisu pokazali interesovanje da ovamo dosavsi nauce ponesto od iskustva i izbornih

zakona Kanade.

Prisustvo nestranackih posmatraca � pod bilo cijom glomaznom �firmom� i pateticnom namerom � pri prebrojavanju glasova nije

dozvoljeno. Ovi pak, ukoliko ne ometaju priticaj glasaca, mogu sa komforne daljine � van glasackog mesta � da obavljaju intervjue sa

dolazecim i odlazecim glasacima pod uslovom da istovremeno ne vrse nikakav upliv, u bilo kojoj formi.

---

Glasanje u autenticno demokratskoj zajednici smatra se jednom od visih moralnih obaveza. Postupak glasanja je u tom smislu tako

organizovan i toliko uproscen da se udovoljenju te obaveze ne postavi niti najmanja zapreka. Zna se, i zakon je savim jasan, da glasanje

pod tudjim imenom, ili na vise od jednog glasackog mesta, pretstavlja kriminalno, strogo kaznjivo delo.

---

Koliko god pohvale vredan pocetni uspeh glasanja u Diaspori, tamo gde je zemlja domacin mnogobrojne Srbsko-Srpske Diaspore

blagonaklona sirenju demokratskih institucija i navika, toliko je zakonodavac Matice za ovaj put pokazao i nespremnosti i nespretnosti.

Potencijalni glasac koji u Maticu nije putovao deset godina, kome je pasos, licna karta, vozacka dozvola prestala biti vazecom, suocava

se sa preprekom da glasa jer nemoze, osim sa pomenutim "dokumentima vazecim u inostranstvu" da dokaze svoj identitet: pristupi

glasanju.

Vazeci dokument u inostranstvu nije samo pasos, licna karta, vozacka dozvola, sve izdate u Matici, vec i lokalna vozacka dozvola, SIN

karta, gradjanska karta zemlje koja udovoljava statusu dvojnog drzavljanstva.

Put do demokratije nije pretstavljen imovinskim pravom vec jednom visom moralnom sferom gde pravo na glas jeste neotudjivo. Bilo

cija nespremnost ili nespretnost, da tom pravu udovolji bez izuzetka, nisu za pohvalu: Zakonodavac Matice ovo mora da primi na

znanje, prilagodi propise stvarnostima Diaspore.

 

ARTEL GEOPOLITIKA je privatan, nezavisan i nelukrativan web site koji se izdra�ava od volonterskog rada nekolicine entuzijasta.

Ukoliko vam se informacije koje ARTEL GEOPOLITIKA objavljuje dopadaju bili bismo zahvalni da nas podr�ite bilo kojom finansijskim doprinosom ili kroz

reklamiranje na na�em web site-u. Va�a pomoć biće upotrebljena za jo� kvalitetnije selektiranje informacija, njihovo br�e postavljanje na site i, �to smatramo

mo�da i najva�nijim, prevodjenje najkvalitetnijih tekstova i na druge jezike.

Za dinarske uplate: Rade Drobac- Postanska stedionica-, �iro račun br. 908-20001-18-8888-47712653

Za devizne uplate: Rade Drobac- Nacionalna [tedionica- Devizni ra~un br.: 00-305-0002922.2

 

 

XXVI.Regije Srbije i Crne Gore

19.05.2004.

Dragan Milošević,predsednik Srbije i dijaspore i Mirko Jović,potpredsednik Narodne

radikalne stranke i predsednički kandidat primili su delegaciju Srba iz Sjenice,koji su izneli

podatke o teškom privrednom i ekonomskom stanju u raškoj oblasti-Sandžaku.Na

sastanku je saopšteno da od 1996. godine u Sjenici gotovo nijedan Srbin nije dobio

zaposlenje u društvenim i državnim firmama,da Srbi nisu dobili nijedan dinar od donacija ili

kredita.Od 2000-te godine prodate su 54 kuće Srba u Sjenici.Gosti su posebno upozorili

na stanje u kombinatu ''Pešter'' i molili da se neko od Srba iz dijaspore,ili srpskih firmi

uključi u privatizaciju ovog značajnog preduzeća koje zapošljava 300-400 radnika.Gosti

su istakli da sadašnja vlast ne pokazuje nameru da spreči iseljavanje Srba iz raške oblasti.

XXVII-Stav Vlade prema organizacijama za zastitu ljudskih prava

PEDESETAK AKTIVISTA NEVLADINE ORGANIZACIJE NARODNI POKRET OTPOR promenilo je Statut organizacije i formiralo radnu komisiju, zadu�enu da prouči dokumentaciju Otpora, kako bi se videlo da li je bilo finansijskih malverzacija.

"Od biv�eg predsednika Upravnog odbora NVO Otpor Nenada Konstantinovića zahtevamo da vrati pečat organizacije i da dostavi

dokumentaciju o radu Otpora", rekao je Branimir Nikolić, aktivista. Na skup�tini u novosadskom Radničkom domu izabran je i Upravni

odbor koji ima 15 članova i Nadzorni odbor koji ima tri člana.

Na skup�tini su se čule i brojne optu�be na račun rukovodstva političke stranke Narodni pokret Otpor, naročito na račun partijskih

funkcionera Slobodana Homena i Nenada Konstantinovića, koji su optu�eni za finansijske malverzacije sa stranim donacijama i za izdaju

ideje Otpora. (Beta)

XXVIII Sport

NA FAKULTETU ZA FIZIČKU KULTURU U BEOGRADU odr�aće se izborna Skup�tina nevladine organizacije "Stručni sportski

forum".

Kako se navodi u saop�tenju, "Stručni sportski forum" osnivaju "ljudi dobre volje koji su svesni u kakvom stanju se na� sport i fizičko

vaspitanje trenutno nalaze i koji �ele da takav trend zaustave i vrate na nivo koji zaslu�uje i kakav je nekad bio". U inicijativnom

odboru su poznati sportski treneri Lazar Grozdanović, Bratislav Đorđević i Zoran Gajić. (Beta)

XXIX Medjunarodni polozaj zemlje

Haski osudenici, i druge skakljiive teme ometaju integraciju nase zemlje, sto je prioritet broj 1.

SRBIJA I CRNA GORA "NEPOVRATNO" SU NA STRAZI PRIKLJUČENJA Evropskoj uniji, uprkos svim problemima s kojima se suočavaju, ocenio je Mauricio Masari, �ef Misije OEBS-a u SCG.

"Priključenje EU ne mo�e preko noći da se postigne, to zahteva vreme, ali je SCG već uveliko za�la u taj proces, tako da je sada samo pitanje vremena kada će se taj proces kompletirati", rekao je Masari i ocenio je da će predstojeća proslava pro�irenja EU, 1. maja, biti

"samo jedan podsetnik za sve građane SCG da je i njihova budućnost u EU". (Beta)

VLASTI U SRBIJE I CRNE GORE MORAJU POKAZATI DA SE AKTIVNO anga�uju u ispunjavanju preduslova za početak

pregovora o ulasku u Evropsku uniju, izjavio je D�efri Baret, �ef Delegacije Evropske komisije u SCG.

Baret je u beogradskom Medija centru, na okruglom stolu pod nazivom "Dr�avna zajednica - �ansa ili prepreka za ulazak u EU?", koji je

organizovala nevladina organizacija Institut za izve�tavanje o ratu i miru, naveo da postoji doza oklevanja kod vlasti Srbije i Crne Gore

po pitanju prioriteta ulaska u EU. On je istakao da se istorijskim pro�irenjem Evropske unije, 1. maja �alje pozitivna poruka zemljama

Zapadnog Balkana i u tom kontekstu najavio da će evropski komesar Kris Paten boraviti 10. i 11. maja u Beogradu. (Beta)

EU DOBILA DESET NOVIH ÈLANICA

Ljubljana -- EU ima deset novih èlanica: Estoniju, Letoniju, Litvaniju,

Èešku, Slovaèku, Poljsku, Maðarsku, Sloveniju, Kipar i Maltu.

Proširenjem, najveæim od osnivanja, Unija je postala najveæi

politièko-trgovinski blok na svetu. Unija u svom sastavu ima 25 država i 445

miliona stanovnika. U gotovo svim gradovima novih èlanica, poslednja 24 sata

proslavljan je ulazak u Evropsku Uniju. Taèno u ponoæ vatrometima i

proslavama na gradskim ulicama obeleženo je pristupanje Uniji.

U irskom glavnom gradu Dablinu održava se samit lidera Unije, na kome je

ocenjeno da èin prijema predstavlja ulazak u novo doba za kontinent, u kome

æe Evropa konaèno biti jedinstvena. "Danas obeležavamo novi poèetak za

Evropljane", rekao je irski premijer Berti Ahern, èija zemlja predsedava EU,

na sveèanom skupu u Dablinu.

Predsednik Evropske komisije Romano Prodi je ocenio da se radi o zaista

istorijskom i sreænom danu koji oznaèava završetak veštaèke podele kakvu je

Gvozdena zavesa nametnula pre više od pola veka.

 

SOLANA: PUT U EU JE OTVOREN ZA SCG

Dablin -- U specijalnoj poruci visokog predstavnika EU, Havijer Solana,

ponavlja je da put zemljama Zapadnog Balkana ka Uniji otvoren: "Važna poruka

u ovom trenutku jeste da EU nije neka tvrðava sa fiksnim brojem èlanova, veæ

da je otvorena za sve zemlje, koje odgovaraju odreðenim zahtevima, za koje

je prilièno sigurno da æe ih i zemlje Balkana ispuniti. Harmonizacija

tržišta, koja vodi Studiji o izvodljivosti i Sporazumu o stabilizaciji i

pridruživanju, jesu vrata koja otvaraju put ka Evropi. Zaista se nadam da æe

saradnja sa Evropskom komisijom u ovoj fazi biti pozitivna. Nadam se brzom

rešenju, jer mislim da zajednica Srbije i Crne Gore treba da ima svoje mesto

u EU", kazao je Solana.

 

BALKAN DALEKO OD EU, HRVATSKA IZUZETAK

London -- Komesar EU za proširenje Ginter Ferhojgen izjavio je za BBC da

Evropska unija u narednih nekoliko godina neæe primati nove èlanice.

Prema njegovim reèima, u ovom trenutku jedino se može reæi da Rumunija i

Bugarska imaju šanse da se prikljuèe, najverovatnije 2007. godine.

"Zemlje zapadnog Balkana imaju šanse da postanu èlanice Evrospke unije, ali

su one toliko daleko od ispunjavanja politièkih i ekonomskih kriterijuma da

trenutno nije moguæe predvideti koliko bi taj proces trajao", rekao je

Ferhojgen, dodajuæi da je izuzetak Hrvatska.

 

IZOLOVANO SMO OSTRVO U EVROPSKOM MORU

Beograd -- Šef diplomatije SCG, Vuk Draškoviæ, u izjavi za B92, kaže da je

razoèaran èinjenicom da državna zajednica ozbiljno zaostaje u tempu

prikljuèenja EU: "I kao graðanin ove zemlje i kao ministar spoljnih poslova,

oseæam se postiðeno, zbog èinjeice da su svi u Evropi veæ u Evropi ili su na

sigurnom putu prikljuèenja EU, osim Srbije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine

i Albanije. Krivica za ovo naše veliko zaostajanje jeste na nama, a nije ni

na Briselu, ni na Moskvi, ni na Vašingtonu. Najbolje bi bilo da naši mediji,

pre svega elektronski, svako veèe objavljuju mapu Evrope i da ljudi svojim

oèima vide to izolovano ostrvo u evropskom moru", kaže Draškoviæ.

 

BEZ NEGATIVNIH EKONOMSKIH POSLEDICA

Beograd -- Ministar finansija, Mladjan Dinkiæ, rekao je da Srbija neæe

osetiti eventualne negativne posledice èinjenice da se nalazi na samoj

granici EU: "Naravno, bilo bi daleko bolje da smo mi 1990. godine poèeli

tranziciju, umesto što smo ratovali, jer bi verovatno i Srbija postala èlan

EU. Ovako nama ostaje da u narednom periodu razvijamo našu ekonomiju, jer je

pre svega njen razvoj, a zatim i institucija, preduslov za ulazak u EU. Zbog

ugovora o slobodnoj trgovini sa Maðarskom i liberalnog režima viza mislim da

tu neæe biti veæih zastoja. Ono što je bitno jeste da Srbija mora da se

potrudi da pokrene ekonomiju, da bi se što pre kvalifikovala za Evropsku

Uniju", kaže Dinkiæ.

 

CRNA GORA: NEPRIHVATLJIVO JAÈANJE SCG

Podgorica -- U Crnoj Gori, kako javlja dopisnik B92 Srðan Jankoviæ,

procenjuje se da državna zajednica neæe biti deo Unije pre 2017.

godine.

Pozdravljajuæi prijem deset novih èlanica u EU, zvaniènici u Crnoj Gori

najavljuju da æe i nadalje insistirati na što veæoj otvorenosti prema svim

državama i da režim u trgovinskim odnosima neæe biti promenjen.

Jedna od konstatacija koja se mogla èuti, jeste da æe zbog prijema novih

èlanica, EU biti dugoroèno zauzeta daljim usavršavanjem tih zemlja, nauštrb

procesa integracije drugih država koje žele pridruživanje. U tom smislu

ministar inostranih poslova Dragiša Burzan u intervjuu za Antenu M izneo je

ocenu da zemlje zapadnog Balkana, sem Hrvatske, neæe uæi u Uniju pre 2017.

godine. Izuzetak može biti Makedonija, ali i Crna Gora ukoliko samostalno

uðe u proces pridruživanja, kazao je Burzan.

Zvaniènici u Crnoj Gori ovih dana konstantno izražavaju nezadovoljstvo

funkcionisanjem Državne zajednice. Za Crnu Goru su neprihvatljive i

sugestije EU da se osnaže institucije, jer bi njihovim jaèanjem bio

promenjen karatkter SCG. O funkcionisanju Srbije i Crne Gore govori i

poslednja odluka, kojom je Fond osiguranja vojnih osiguranika prestao da

isplaæuje penzije korisnicima iz Crne Gore, jer je Vlada Srbije odluèila da

finansira samo troškove osiguranika na svojoj teritoriji.

Povodom toga, Milo Ðukanoviæ, predsednik Vlade Crne Gore rekao je da je ovo

politièka odluka i da je uvertira za formiranje dve vojske, da je Crna Gora

zateèena i da mora da obezbedi dodatna sredstva u budžetu.

 

POZITIVNI UTICAJ PROŠIRENJA EU

Beograd -- Proširenje Evropske unije novim èlanicama imaæe na domaæu

energetsku industriju pozitivan uticaj.

Naime, madjarska naftna kompanija MOL, vise neæe iznajmljivati Srbiji i

Crnoj Gori skladište za gas po dosadaðnjim uslovima, jer Naftna industrija

Srbije kreæe u izgradnju sopstvenih kapaciteta u Banatskom dvoru. Takav

objekat omoguæava da gas ne bude kupovan samo zimi, veæ i leti kada je

njegova cena mnogo niža. To praktièno znaèi da se više neæe plaæati

kapaciteti za skladištenje, èakiI kada se ne koriste, objašnjava novinar

Politike Jasna Peroviæ: "Neki struènjaci kažu da godinama, koliko smo njima

plaæali to skladište gasa, da je najveæi deo tog novca mogao da se uloži u

granju našeg podzemnog skladišta", kazala je Peroviæ.

Ova preskupa saradnja sa Madjarima se prekida, jer æe MOL prvo biti u

obavezi da zadovolji potrebe trgovaca energentima iz Evropske Unije, navodi

u izjavi za B92 Nebojša Lemajiæ iz Naftne Industrije Srbije: "To znaèi da

æemo morati da konkurišemo za odreðene kapacitete u njihovim skladištima, na

javnom tenderu, ukoliko ih bude. Ukoliko ih ne bude, moraæemo da tražimo

slobodne kapacitete u Ukrajini. Imali smo neke razgovore i sa austrijskim

firmama, ali su oni dosta visoki sa cenama".

Govoreæi o tome kako æe se sve ovo odraziti na potrošeèe odnosno gradjane

koji se greju na gas Jasna Petroviæ naglašava: "Za krajnjeg korisnika to

praktièno znaèi da je on na 'èekanju', tj. ne može da bude siguran da æe u

svakom trenutku biti opskrbljen onolikim kolièinama gasa, koliko je potrebno

da se zagreje domaæinstvo ili da bude dovoljno gasa za privredu".

Iz ovih razloga Naftna industrija Srbije zapoèinje izgradnju sopstvenog

skladista, kaže Nebojša Lemajiæ: "Prva faza kreæe u maju i oèekujem da æemo

2007. moæi da skladištimo 200 miliona kubnih metara u Banatskom Dvoru, što

æe za prvi momenat biti dovoljno da u zimskom periodu možemo da obezbedimo

sigurno snabdevanje".

Jedan ovakav projekat kosta oko dvesta miliona dolara. Sada se kao

potencijalni investitori – partneri domaæoj naftnoj kompaniji, pominju ruski

'Gasprom" I francuska banka Sosijete Ženeral.

 

KOŠTUNICA U DABLINU

Dablin -- Premijer Srbije Vojislav Koštunica izjavio je u subotu da je

na skupu Evropske narodne partije (ENP) u Dablinu bilo reèi o

institucijama Evropske unije, Ustavu Evrope, institucionalnom uredjenju

i o izboru predsednika Evropske komisije.

On je novinarima rekao da je na skupu govorio o institucionalnim

problemima sa kojima se susreæu Srbija i Crna Gora, kao i o problemu

Kosova koji bi trebalo da se reši na osnovu Rezolucije 1244 Saveta

Bezbednosti UN. Srpski premijer dodao je da je govorio i o suzbijanju

kriminala i korupcije u Srbiji.

Koštunica je saopštio da se u Dablinu sastao i s premijerom Hrvatske

Ivom Sanaderom, s kojim je razgovarao o potrebi dalje normalizacije

odnosa, kao i o daljoj saradnji dve države. On je izrazio posebno

zadovoljstvo što je Hrvatska napravila prvi veliki presudan korak u

pravcu ka EU, što je od znaèaja za sve druge zemlje u regionu.

On se danas odvojeno sastao i s premijerima Grèke i Italije,

Konstantinosom Karamalisom i Silviom Berluskonijem, kao i s bivšim

madjarskim premijerom Viktorom Orbanom.

 

DRNOVŠEK: SVA POMOÆ SLOVENIJE BALKANU

Slovenija -- Tokom sinoænje sveèanosti kojom je Slovenija obeležila

ulazak u EU, 15 godina posle raspada SFRJ, premijer te države, Janez

Drnovšek, ponudio je slovenaèku pomoæ zemljama bivše Jugoslavije na

putu ka EU. Drnovšek je rekao da je dan prikljuèenja Evropskoj uniji

istovremeno i dan kada treba da se "setimo naroda sa kojima smo nekada

bili u zajednièkoj državi i da im zaželimo što uspešniji razvoj, da bi

se i oni što pre pridružili Evropskoj uniji", kazao je Drnovšek.

 

BARET: SAME ZEMLJE ODREÐUJU DATUME

Beograd -- Šef Evropske komisije u SCG, Džefri Baret, ocenio je da je

nova evropska realnost da æe granica EU biti na nekoliko stotina

kilometara od Beograda.

"Sa naše strane, mi nikada neæemo odreðivati datum za pridruživanje EU,

jer to nema smisla. U suštini, same zemlje odreðuju datume i tvrd zakon

je ipak zakon i hiljade i hiljade stranica treba preneti u vaše

unutrašnje zakonodavstvo, a to zahteva godine, ogroman finansijski i

ljudski napor", kazao je Baret.

Iako Srbija i Crna Gora nisu pristupile ni izradi Plana o stabilizaciji

i asocijaciji sa Evropskom Unijom, pojedini evropski zvaniènici

ocenjuju da je naša zemlja nesumnjivo na putu ka Evropi. Te tvrdnje su

u Novom Sadu izneli i britanski ambasador Dejvid Gouvan i šef Misije

OEBS-a u Srbiji i Crnoj Gori Mauricio Masari. O tome izveštava dopisnik

B92 iz Novog Sada, Miroslav Zadrepko.

Na samom tom putu prikljuèenja, naša država mora da se pridržava

kriterijuma, koji su uspostavljeni u Kopenhagenu, 1993. godine, kazao

je ambasador Velike Britanije u Srbiji i Crnoj Gori, Dejvid Gouvan i

dodaje: "Kao prvo, SCG mora da uskladi svoje zakonodavstvo sa

evropskim, i mora pristati da prenese deo svog suvereniteta na Uniju,

kao što smo i mi u Velikoj Britaniji uèinili. Srbija i Crna Gora takoðe

moraju da odluèe, da li mogu zadovoljiti sve zahteve otvorenog civilnog

društva i vladavine prava, kako su to uèinile druge èlanice EU. To je

velika odluka i težak izbor", rekao je Gouven.

Osim ispunjavanja ovih zahteva, SCG æe morati pre ukljuèenja u Uniju

morati da formira stabilne institucije i da garantuje poštovanje

ljudskih i manjinskih prava. Pored toga, moramo ispunjavati i

meðunarodne obaveze, meðu kojima je i saradnja sa Haškim tribunalom.

Iako je sam proces približavanja Evropskoj uniji veæ poèeo u Srbiji,

ukljuèivanje ne može doæi preko noæi, kaže ambasador OEBS-a u SCG

Mauricio Masari: "Uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi se ušlo u EU

jesu veoma važni i ozbiljni, tako da su svakako potrebni vreme,

politièka volja i nacionalni konsenzus, da bi se vreme, potrebno za

njihovo ispunjavanje, maksimalno skratilo".

Sve je ovo neophodno da bi se sa Unijom potpisao Sporazum o

stabilizaciji i asocijaciji, èije ispunjavanje takoðe može potrajati

nekoliko godina. Pre toga je neophodno napraviti Studiju o

izvodljivosti, koja mora biti pozitivno ocenjena od evropskih

institucija, kako bi se uopšte i pristupilo pravljenju Sporazuma o

asocijaciji.

Srbija i Crna Gora može da oèekuje niz negativnih posledica èinjenice

da ostaje sa druge strane granice Evropske unije. Oèekuje se da poraste

konkurencija na tržištu Evropske unije i za niz proizvoda koje izvozi

SCG, pre svega poljoprivredne. Evropska unija æe izdvajati ogromne

subvencije za nove èlanice i oèekuje se da ta suma bude i do deset puta

veæa od novca koji æe stizati na zapadni Balkan.

 

MINIÆ: SRBIJA NA ZAÈELJU

Beograd -- Ulaskom 10 zemalja u Evropsku uniju, tema vezana za

prikljuèenje SCG toj organizaciji ponovo se aktualizuje.

Jelica Miniæ iz Evropskog pokreta u Srbiji kaže da državna zajednica

sasvim sigurno neæe uæi u prvi talas proširenja Evropske unije. "Od

balkanskih zemalja, prve na listi su Bugarska i Rumunija, a sve veæe

šanse ima i Hrvatska", kaže Jelica Miniæ.

"Možemo videti da Hrvatska vrlo brzo izvršava svoje obaveze ka

Evropskoj uniji i da veæ ima status kandidata kao što imaju Rumunija i

Bugarska, a da je Makedonija aplicirala za èlanstvo. U tom nekom

procesu približavanja Evropskoj uniji mi smo nažalost na Zapadnom

Balkanu apsolutno na zaèelju, poslednji smo na listi i, za razliku od

drugih bivših jugoslovenskih republika i Albanije, mi još nijedan

ozbiljan posao nismo završili."

 

SARADNJA SA HAGOM BEZ ALTERNATIVE

Beograd -- Vojislav Koštunica je ocenio je da Tomislav Nikoliæ neæe

postati predsednik Srbije i da saradnja sa Hagom nema alternative.

U opširnom intervjuu za nemaèki nedeljnik "Špigl" koji izlazi u

ponedeljak, on je rekao i da saradnja Beograda sa Haškim tribunalom

nema alternative i da bi izruèenje bivšeg vojnog lidera bosanskih Srba

Ratka Mladiæa bilo obaveza ako bi se ispostavilo da se on nalazi na

teritoriji Srbije.

Na opasku da, pod pritiskom socijalista, od èije podrške zavisi njegova

vlada, neæe biti izruèenja osumnjièenih za ratne zloèine, premijer

Srbije je rekao da je reè o zabludi. "Nema alternative saradnji sa

Haškim tribunalom, nezavisno od toga šta mi ili pravni struènjaci u

svetu mislili o tom sudu. Ali, mi æemo te medjunarodne obaveze ispuniti

na naèin koji neæe ugroziti politièku stabilnost naše zemlje, niti

ojaèati radikalizam", rekao je Koštunica.

"Uprkos ispitivanjima javnog mnjenja, Tomislav Nikoliæ neæe biti

predsednik Srbije. Vladajuæa koalicija ima svog kandidata. Istraživaèi

javnog mnjenja su i Miloševiæa u septembru 2000. videli kao pobednika i

pogrešili", rekao je Koštunica.

U vezi sa pitanjem Kosova Koštunica je rekao da "Balkan zajedno sa

Evropom mora da krene putem kojim je kontinent išao posle Drugog

svetskog rata, uz poštovanje postojeæih granica, stvarnu samoupravu i

prava manjina", ali da to "nije nužno i uvod u etnièku podelu". "Još

gore od etnièke podele jeste etnièko èišæenje, odnosno monoetnièko

društvo. Ako se ne želi da Kosovo uskoro izgleda kao glavni grad

Priština, bez ijednog Srbina, onda je jedina alternativa autonomija za

Srbe i drugo nealbansko stanovništvo i njihova samouprava. Ovde više

nije reè o zaštiti bilo kakvih prava, veæ o golom preživljavanju",

ocenio je predsednik vlade Srbije.

PREDSEDNIK HA�KOG TRIBUNALA TEODOR MERON (THEODORE) PRIJAVIO JE SRBIJU I CRNU GORU SAVETU

BEZBEDNOSTI UN ZBOG NESARADNJE S TRIBUNALOM, saop�teno je u Hagu.

Pozivajući se na izve�taj koji je glavni tu�ilac Karla del Ponte pripremila za Savet bezbednosti UN, Meron u pismu predsedavajućem

Saveta navodi da saradnja SCG sa Tribunalom "sada gotovo ne postoji".

Meron prenosi i ocenu Del Ponteove da je nivo saradnje vlasti u Beogradu sa sudom u Hagu "opao posle izbora u decembru 2003".

(Beta)

„Политика“, 13. јун 2004.

 

 

ВУК ДРАШКОВИЋ О СВОЈОЈ ПОСЕТИ МОСКВИ: ИСПРАВЉАЊЕ

ПОГРЕШНЕ ПОЛИТИКЕ

На релацији СЦГ - Русија ових дана влада неуобичајена политичка

живост. Прво је председник Владе Србије Војислав Коштуница водио

исцрпне разговоре са руским председником Владимиром Путином у

Сочију. Потом је у Москви шеф дипломатије СЦГ Вук Драшковић

разговарао са највишим руским државним представницима, а ускоро ће се

пут руске престонице упутити и једна мешовита делегација на

министарском нивоу.

Питање које се само намеће је - да ли све то значи ново зближавање

традиционалних партнера и да ли нас то приближавање води ка нечему

ширем?

За одговор смо се обратили господину Вуку Драшковићу.

– То значи да морамо да исправимо погрешну државну и националну

политику према Русији – каже први дипломата СЦГ. – Више никада не сме

да се злоупотреби пријатељство Русије и да се она одавде гура у сукобе са

САД, НАТО, ЕУ као што је то чињено за време Слободана Милошевића.

Али то, истовремено, значи да се мора ставити тачка и на потцењивања

економске улоге коју ова земља има данас у свету што нам се, не ретко,

догађало после демократских промена 2000. године.

Ниво наше међусобне размене у прошлој години износио је нешто

преко милијарду долара а од тога је смешно мали износ извоза СЦГ у

Русију. А ова земља је данас најпривлачније тржиште за капитал

Европе, САД, целог света...

Морамо да ставимо тачку на сталне приче о вековним братским везама,

духовном сродству. То је неспорно. Те духовне и историјске везе Срба,

Црногораца и Руса су старе колико су стари и наши народи, али ми те

духовне везе морамо сада да испунимо, пре свега, економским садржајем.

Конкретно, више смо него заинтересовани за брзу изградњу руског

нафтовода од Констанце до Панчева, гасовода од Софије до Ниша и даље

кроз Србију, а вероватно и ка западној Европи. Морамо да престанемо са

дискриминаторском политиком према руском капиталу. Морају се

обезбедити равноправни услови руским фирмама, корпорацијама,

бизнисменима да учествују овде у тендерима за приватизацију објеката у

области електропривреде, банака, туристичких објеката, Алуминијумског

комбината у Подгорици, Рударско топионичарског басена Бор, на пример...

На другој страни, постоји спремност да се помогне експанзија нашега

грађевинарства у Русији, да повећамо извоз текстила, одеће, обуће,

намештаја... Само унапређењем економске сарадње решићемо питање

великог дебаланса у размени са Русијом као и питање руског клириншког

дуга према нама.

Постоје спекулације да Русија користи нас како би повратила свој

утицај на Балкану, у међународним институцијама уопште...

– То је и нетачно и нелогично. Како једна мала земља, као што је наша, која

је у овом часу далеко од европских и НАТО интеграција може у том смислу

да помогне Русији. Русија је одавно чланица Партнерства за мир, преко

Комитета 20 има веома специјалне односе са НАТО. Све је то далеко

изнад нивоа наших односа са Русијом.

Према анализама најпозванијих светских економиста већ за 20 година ова

земља ће постати економски и научни колос света и то је потпуно логично,

јер се на њеној територији налазе огромни, непроцењиви и неисцрпни

енергетски ресурси, ресурси хране, воде, руда, свега онога без чега је

економски успон било које државе на дуже стазе немогућ.

Русија је за наредних десет година зацртала прилично амбициозан

план развоја. Колико све то може и нама да помогне да се брже

извучемо из ситуације у којој се сада налазимо?

– Ми морамо у Европску унију. Ми припадамо Европи и не можемо да

будемо изоловано острво у мору ЕУ. Али као држава морамо, истовремено,

да се оријентишемо на стратешке везе и изван ЕУ – са САД и са Русијом.

Тај европски организам чији део желимо да постанемо мора да има оба

крила – да бисмо летели стабилно. Стратешког партнерства са Русијом не

одричу се ни много моћнији од нас.

План Владе Србије за регулисање стања на Косову прихваћен је од

стране Москве као одлична основа за решавање проблема у јужној

покрајини.

– Приликом разговора у Москви поводом Косова и Метохије у потпуности

смо усагласили часовнике. Руска страна апсолутно подржава нашу

државну политику и стратегију решавања косовског проблема и у оквиру

међународне Контакт групе, која је једина овлашћена да Савету

безбедности УН предлаже конкретна решења, заступаће ставове СЦГ.

У име наше владе изразио сам поново одлучно противљење било каквим

покушајима смањивања или елиминисања улоге Русије у Контакт групи.

Ми смо за њену незаобилазну улогу, не само у овом телу него и у СБ УН, и

у Савету Европе, и у свим другим међународним организацијама и

институцијама.

 

 

ВУК ДРАШКОВИЋ, МИНИСТАР СПОЉНИХ ПОСЛОВА СЦГ: У

ЕВРОПУ МОРАМО ПРЕЧИЦАМА

Приликом своје недавне посете Софији,

министар спољних послова Србије и Црне

Горе Вук Драшковић, сложио се са изјавом

његовог бугарског колеге Соломона Пасија

да је стратешки циљ две државе да укину

међусобну границу. У интервјуу за Данас,

Драшковић каже да то није то била

куртоазна метафора "него опредељење да

европеизујемо овај регион и да границе и

овде буду као између земаља Европске

уније, да постоје на мапама, али да их нема

на терену, ни за људе, ни за трговину, ни за

културу".

- Наравно, Бугарска је већ ухватила воз за

Брисел, а ми треба да трчимо да бисмо тај

воз стигли и уколико останемо изван европских токова, онда ће и ови

програми европеизације граница остати неостварени.

Приметан је раскорак између декларативног опредељења за Европу и

конкретних напора који би нас приближили Европи?

- Брзо укључење у Партнерство за мир и испуњавање свих оних услова да

бисмо стекли статус кандидата за Европску унију јесте нешто што је

државни и национални интерес првога реда. На жалост, ми као да тога

нисмо свесни, или пак многи тога неће да буду свесни. Кад већ поменусте

Бугарску, у односу на период од пре само неколико година видљив је

напредак на сваком кораку. Бугарска до ЕУ стиже једном пречицом преко

НАТО. Мислим да су и нама потребне пречице, под условом да престану

сва спорења унутар земље око стратешких опредељења и да се брзо

хармонизују царинске стопе, и уопште економски системи, између Србије и

Црне Горе. Ми каснимо више због домаће неспремности него због

објективне удаљености од Европе. Демократски потенцијали Србије и

Црне Горе и сада су огромни и можда је то најбоље исказао државни

секретар САД Колин Пауел, у разговору са мном. Господин Пауел се

послужио једном метафором и рекао: "Ви се сада налазите на улазу једног

великог европског ауто - пута са много трака. Нема ниједне од тих трака

која неће бити доступна за Србију и Црну Гору и на којој ће бити

ограничена брзина вашег напретка, али ви, пре свега, морате да испуните

неке међународне обавезе од којих је обавеза према Хашком трибуналу

прва и најпреча".

Значи, сви путеви до Европе, Партнерства за мир, НАТО, инвестиција

и кредита, воде преко Хага. Да ли у владајућој коалицији постоји воља

да се то питање коначно реши, уместо што се оно и даље пролонгира?

- Надам се да та политичка воља постоји и да ће она бити изражена после

председничких избора уколико не буде касно, односно уколико се не деси

да на изборима не победи кандидат демократског опредељења, без обзира

како се он зове. Од Дејтонског споразума, од оснивања Хашког трибунала,

увек сам говорио да је то наша, не само међународна обавеза, већ и наша

национална обавеза, зато што пре Слободана Милошевића и оних који су

га следили у његовим сулудим ратовима и осталим пројектима, Срби нису

били никада ни од кога оптуживани ни за етничка чишћења, ни за рушење

градова, ни за убијање цивила и ратних заробљеника. Према томе,

Милошевић и његови следбеници, самим тим што су оптужени за нешто

што Срби пре њих нису чинили, нити су за такве злочине бивали

оптуживани, починили су злочин противу српске историје, традиције,

културе, злочин против војничке части српског војника и официра.

Како објашњавате масовну амнезију да се у Србији олако заборавља

шта се догодило у недавној прошлости и шта нам је приредио режим

Слободана Милошевића?

- Да, брзо се заборавља, а нарочито у Београду. То је рекао и Црњански.

Међутим, овде није реч само о забораву него о чињеници да највећи број

људи није био ни у прилици да сазна истину о ономе што се заиста

дешавало од 1990. до 2000. године. И то је један од највећих грехова власти

која се устоличила 5. октобра 2000. Пропуштене су такорећи четири године,

а да, пре свега, телевизије видљиве на територији целе Србије нису из

бункера извадиле снимке и документе које Србија није могла да види за

време Милошевића. Народ се није упознао са целовитом истином. Без

икакве политичке пропаганде и буке, него само сервирањем чињеница, где

би заправо коментари и били сувишни. Покојни премијер Ђинђић

лансирао је тада једну идеју, један слоган: "Помирење за будућност". Слоган

је добар, али је недостајала једна претходна обавеза: Истина за помирење.

Нема помирења уколико људи не знају истину, а она нам и даље недостаје.

Огроман број грађана Србије још увек размишља Милошевићевом

државном пропагандом. Они који су најодговорнији за несрећу српскога

народа и свођење државе у данашњу више него трагичну позицију, још се

доживљавају од великог броја људи као национални јунаци, спасиоци, чак

можда и израженије него у време када је Милошевић био на власти.

Ако је тачно, један од услова да прихватите ову функцију био је и да не

будете на челу Националног савета за сарадњу са Хашким

трибуналом, иако је ваш претходник Горан Свилановић то био?

- Господин Свилановић се прихватио те функције не по законској обавези,

него по договору са тадашњим својим коалиционим партнерима. Наравно

да су моје позиције, када су у питању обавезе према Трибуналу у Хагу,

одавно познате, али је сигурно да Савет мора да води човек који располаже

и инструментима силе. Због тога сам на седници Савета министара рекао

да би на челу Националног савета за сарадњу са Трибуналом требало да

буде или министар војни, или републички министар полиције, или

републички министар правде, јер је, не заборавимо, испуњавање обавеза

према Трибуналу наложио и наш домаћи закон. На жалост, тај Савет још

није ни формиран. Именована су само тројица чланова Савета министара

СЦГ, док Србија још није послала имена тројице својих представника,

нити је Црна Гора послала имена својих представника, а према неким

најавама неће ни послати јер Црна Гора сматра да нема никаквих спорних

питања са Хашким трибуналом.

Помало је цинично да су после свега, радикали уз здушну подршку

Социјалистичке партије Србије тражили вашу смену због једне

"контроверзне" изјаве?

- Та изјава је била утемељена на истини да је Милошевићев режим чинио

етничко чишћење над Албанцима и да је међународна заједница после 10.

јуна 1999. у рекордном року, што је за похвалу, отклонила последице

прогона Албанаца тако што су се за неколико месеци сви прогнани

вратили, што је међународна заједница исфинансирала оправку њихових

кућа и што зиму 2000. нико од тих десетина или стотина хиљада људи није

дочекао под шатором. Позвавши се на те чињенице тражио сам и тражим,

са пуним правом, да сада међународна заједница на исти начин отклони

последице етничког чишћења које Албанци чине над Србима од 10. јуна

1999, да се брзо поправи око 40 хиљада српских кућа, да се отпочне са

реконструкцијом око 150 вековима старих цркава и манастира, да се створе

услови за повратак више од 200 хиљада Срба прогнаних са Косова и

Метохије. Док сам од стране међународне заједнице наилазио на пуно

разумевање овога става, истовремено сам, ето, у земљи био саплитан и то

на начин који је саму међународну заједницу забринуо због тога што људи

не могу да схвате да у овој земљи на тај захтев радикала, одлучно нису

реаговале све политичке странке демократске оријентације и што није било

ни неког нарочито снажног реаговања од стране и других демократских

снага у Србији. То је нешто што Запад не разуме.

Не можемо далеко ни пред Европом, ни пред собом, уколико се будемо

држали става да је зло само оно зло које су други починили нама, а да нема

никаквога зла у злу које смо ми починили другима.

Од дипломатије се очекује помало "митска" мисија да поправи

позицију Срба и Србије на Косову?

- Дипломатија сама, без истосмерне унутрашње политике не може да

учини много. Чињеница је да је сада међународна заједница апсолутно

расположена да се отклоне последице етничког чишћења над Србима и да

се озбиљно приђе плану Владе Србије о децентрализацији власти у

покрајини. Господин Пауел је рекао да за Америку децентрализација

уопште није спорна јер је она темељ самих САД, а да се о облицима и

моделима децентрализације треба постићи договор између Срба и

Албанаца и да је потребно да дијалог почне одмах и на свим нивоима: и на

Косову, и на релацији Београд - Приштина. Ниједно непријатељство се не

може угасити наставком непријатељства, него само на принципима истине

и уз опредељење за помирењем, обостраним покајањем за зла која су

чињена да се никада не би више понављала ни са албанске, ни са српске

стране. Мој став, који свуда заступам, је примљен на међународној

позорници као једини могући, а то је да се демократичност сваке већине,

па и албанске већине на Косову, огледа, пре свега, односом према

мањинама. Албанци су пали на испиту пред Европом после 10. јуна 1999.

јер су се показали као већина која своју позицију етничке и верске

доминације жели да злоупотреби тако што ће чак и физички да елиминише

Србе и друге неалбанце и да уништи трагове историјског присуства Срба

на Косову и Метохији. Европа и свет су реаговали и сада се нигде не

говори у старим шаблонима који су увек били нетачни, да су на Косову

постојали "добри" Албанци као жртве и "зли" Срби као џелати. Сада је

јасно да су Срби угрожени и Албанцима су послате јасне поруке да

Вашингтон, Брисел и Москву занимају људски, мањински и европски

стандарди пре икаквих прича о неком другом статусу. Додуше, морам да

кажем да још увек међународна заједница не наступа једнако сложно и

одлучно у понављању свега овога албанским лидерима на Косову, него

има и дисонантних, додуше прилично изолованих, тонова где се

инсистира да се одмах отпочне прича о некаквом коначном статусу,

односно независности.

Какав је ваш утисак, да ли ће свет, а нарочито, Запад прихватити

Томислава Николића, како нас убеђују радикали, ако он евентуално

постане председник Србије?

- Када су Аустријанци, не тако давно, дали гласове једном човеку, да му не

помињем име, кога је Европа означила као заговорника неприхватљивих

начела која припадају прошлости, реакција Европске уније била је

изолација Аустрије упркос чињеници што је Аустрија чланица ЕУ. Све

приче да ће Бриселу, Вашингтону, Москви, демократским снагама у свету,

бити свеједно да ли ће у Србији победити представници демократских

снага или ће победити представници Милошевићевог времена, су потпуно

неосноване.

Добро, а које би конкретно биле међународне последице ако победи

"представник Милошевићевог времена"?

- Ови избори нису избори за овог или оног председничког кандидата по

имену и презимену. Ово је избор пута. Хоће ли Србија ка Европи или ће

Србија у прошлост. Ако се Србија одлучи за овај други пут, сигурно је да

ћемо се наћи у међународној изолацији, и политичкој и економској. Тешко

је замислити да може опстати државна заједница Србије и Црне Горе у

случају победе тих снага у Србији, јер међународна заједница тада неће

имати аргументе да захтева од Црне Горе да живи у државној заједници са

једном земљом која се вратила у Милошевићево време. А, што се Косова и

Метохије тиче, усуђујем се рећи да ће настојања Албанаца да се што пре

реши то питање проглашењем независности добити подршку у многим

центрима светске моћи. Подршку коју Албанци сада немају и коју никада

неће имати уколико би се Србија определила за Европу.

Ако се Србија, сама и својом вољом, врати систему Милошевићевих

вредности, онда ћемо у очима света бити схваћени као народ који се

одриче сопствене будућности. Када ово кажем онда желим да истакнем да

је право грађана Србије да одлуче, али је и моја обавеза да упозорим на

последице опасног избора.

Има много разлога да сумњамо у стабилност владајуће коалиције.

Један од њих је и изгласавање измена и допуна закона о кривичном

поступку у Скупштини Србије. Стекао се утисак да је он изгласан

уценом Српског покрета обнове, јер сте претили напуштањем

коалиције?

- Српски покрет обнове није никога уценио, него смо доведени у ту

позицију кривицом коалиционих партнера. Договорено је било у

коалицији да један од првих закона буде измена и допуна законика о

кривичном поступку како би се онемогућила стратегија починиоца

најтежих кривичних дела да растезањем судских процеса и куповином

времена, из процедуралних разлога, изађу на слободу. Договорено није

остварено и ми смо у последњем тренутку прибегли томе средству које су

многи назвали уценом, али је то био једини начин да се испоштује

договорено и кривицу за утисак уцене сносе они који нису поштовали

договорено.

Очигледно постоји црта испод које СПО неће ићи?

- Наравно да неће. Мени није јасно зашто је икога требало притискати да се

овакве измене и допуне прихвате, као што ми није јасно како је могуће да

слушамо изјаве да није важно где се Легија крио, него да је важно да је он

напокон у затвору. За суд је важно да је он у затвору, а за полицију и

истражне органе је прворазредно питање где је био 14 месеци након

убиства премијера? Ко га је скривао? Ко су јатаци? Јер сви ти људи који су

га чували су починили тешко кривично дело помоћи човеку судски

оптуженом за најтежа кривична дела, од четвороструког убиства на

Ибарској магистрали, до убиства Ивана Стамболића и убиства премијера

Зорана Ђинђића.

Овог маја нисте били на Равној Гори. Министарске обавезе или нешто

друго?

- Нисам био на Равној Гори, јер опет нисам у исто време могао да будем на

два различита места. Али, сада ће ускоро тамо стићи струја, а вероватно и

пут са милановачке стране, па ће то бити прилика да одем до Равне Горе.

SAOPSTENJE ZA JAVNOST

26. jun 2004.

Goran Svilanovic, predsednik Gradjanskog saveza Srbije, od 25. do 27. juna 2004.

godine, boravi u Istanbulu, gde u okviru Samita NATO ucestvuje na “Okruglom stolu”

cija je tema “Atlantski savez na novoj prekretnici”.

Govoreci na ovom skupu, Svilanovic je istakao:

«Ono sto je za razvoj demokratije u Istocnoj i Srednjoj Evropi, tokom poslednje dve ili

tri decenije 20. veka znacio napredak u oblasti ljudskih prava i standarda u postovanju

prava gradjana, to je danas pitanje dalje reforme sektora bezbednosti za zemlje

Balkana. Mi u Srbiji i Crnoj Gori smo to shvatili na najtragicniji moguci nacin, kroz

ubistvo predsednika Vlade Srbije, Zorana Djindjica, koje su pocinili drzavni sluzbenici.

Napredak koji smo ostvarili u reformi sektora bezbednosti u prethodne cetiri godine

jos uvek je nedovoljan. Zbog toga je vazno da svi razumemo da je ubrzani prijem SCG

u program Partnerstvo za mir, istovremeno i sredstvo za ostvarenje pune civilne i

demokratske kontrole nad sektorom bezbednosti. Prijem SCG u Partnerstvo za mir ne

sme dalje biti odlagan, jer sluzi konzerviranju postojeceg stanja i udaljavanju SCG od

NATO, a istovremeno jaca one koji ne zele pridruzivanje nase zemlje Evropskoj uniji.

Iako je u proteklih godinu dana bilo i zastoja, ipak se danas moze reci da smo na

pragu velikog uspeha u SCG. Sutrasnjom pobedom Borisa Tadica na predsednickim

izborima u Srbiji, stvaraju se uslovi za novu stabilnost u SCG i na Balkanu. U narednih

nekoliko godina doci ce do trajnog uredjenja odnosa izmedju Srbije i Crne Gore, bice

okoncana saradnja sa Tribunalom u Hagu i definisan konacni status Kosova koji mora

omoguciti sigurnost i mir za Srbe koji tamo žive. U tom procesu potrebna nam je puna

podrska svih suseda koji su vec napravili ogroman korak ka clanstvu u EU i NATO, kao

i svih saveznika.

Pomoc Srbiji posle predsedničkih izbora je obaveza i EU i NATO, jer to moze biti jedina

uspesna operacija u poredjenju sa drugim krizama i iskusenjima kao sto su Bliski

istok ili Srednja Azija. Stabilnost u Srbiji omogucice ubrzanje evropske integracije za

SCG, kao i za svaku pojedinacnu zemlju Zapadnog Balkana.»

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

18. maj 2004.

Gradanski savez Srbije podržava inicijativu Odbora za evropske integracije Narodne

skupštine Republike Srbije za donošenje rezolucije o ukljucivanju u evropske

integracije.

GSS smatra da je ovakva inicijativa veoma važna kao pokušaj da svi akteri politickog

života u Srbiji jasno i cvrsto iskažu spremnost da rade na usvajanju evropskih

standarda u svim oblastima života i prilagodavanju društvene realnosti vrednostima

koje povezuju clanice EU.

GSS istice da je konacno trenutak da politicke stranke utvrde nekoliko tacaka oko

kojih nece biti politicke borbe, neslaganja i opstrukcije i da je evropska buducnost

Srbije najvažnija medu temama oko kojih je neophodan društveni konsenzus.

Gradanski savez Srbije podseca javnost da je 14. maja, Narodnoj skupštini Republike

Srbije podneo inicijativu za usvajanje Rezolucije o evropskoj buducnosti Srbije, koju su

vec podržali poslanici poslanicke grupe Demokratske stranke, i smatra da predloženi

tekst može da bude dobra polazna osnova za raspravu o donošenju rezolucije i

usaglašavanje njenog teksta.

Gradanski savez Srbije predlaže da sve poslanicke grupe Narodne skupštine Republike

Srbije u daljem radu na ovoj rezoluciji nastave saradnju sa Evropskim pokretom u

Srbiji, nevladinom organizacijom koja može da pruži strucnu pomoc i podršku.

>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>

GSS uputio Skupstini svoj

GSS uputio Skupstini svoju rezoluciju o Srbiji u Evropi

14. maj 2004.

Gradjanski savez Srbije zvaniccno je danas uputio republickoj skupstini predlog

Rezolucije o evropskoj buducnosti Srbije i zatrazio njeno razmatranje po hitnom

postupku.

Predlog rezolucije, koju je pripremio Gradjanski savez Srbije (GSS), podrzali su svi

poslanici koji cine poslanicku grupu Demokratska stranka - Boris Tadic, navodi se u

saopstenju GSS.

"Put do Evropske unije bice dug i tezak, ali odluka da se na tom putu istraje mora biti

jedinstvena, brza i cvrsta", navodi stranka u obrazlozenju svoga predloga.

"Potreba da Srbiju uvedemo u Evropu, tacnije da njen geografski polozaj uskladimo sa

evropskim, politickim, ekonomskim, bezbednosnim i drugim standardima, ne sme

zavisiti od promena vlasti u Srbiji. Gradjani u ogromnoj vecini zlele ulazak u EU bez

obzira na to kojoj stranci daju glas na izborima", ocenjuje GSS.

Lider te stranke Goran Svilanovic predstavio je juce novinarima predlog rezolucije o

evropskoj buducnosti Srbije.

Ideja rezolucije, po njegovim reccima, jeste da Skupstina njome obaveze svaku

buducu vladu, "ko god da je cini" da vodi politiku koja vodi Srbiju ka clanstvu u EU.

Svilanovic je pozvao aktuelnu vladu da "ubrza ono sto je radila prethodna". (BETA)

Rezolucija o evropskoj buducnosti Srbije >>>>>

Vojnopatriotski blok u odbrani četvorice generala

Čuvaćemo naše junake

Odjednom naše komandante proglasiše ratnim zločincima. Ratni zločinci: generali Pavković, Lazarević, Lukić,

Đorđević. Lista mala, ali odabrana. Bolji od nas, najbolji. Zločinci: jer behu uz svoj narod i braniše ga. Zločinci:

jer kao pitomci položiše zakletvu da će braniti svoju zemlju, narod i ako treba u toj borbi daće i svoj život. I

koliko su puta u svojim karijerama sa mladim vojnicima, pitomcima, milicionerima, položili zakletvu svojoj

državi i narodu. Država ih je zaboravila a narod ne sme.

Pa šta ćemo mi borci i starešine iz otadžbinskih ratova od 1990.-1999. godine reći našim sinovima i ostaviti

pokolenjima! U našoj zemlji postoje zakoni za sve pa i za ratni zločin. Ako treba suditi sudićemo ovde u našoj

zemlji. Napolju nikako. Sudiće im narod. Naš. A znate onu: "teško onom kome narod sudi". Istorija je pokazala

da je narodni sud najžešći.

Okanite se da budete sudije i trgovci sa čašću i životima naših generala. Znate li uopšte koliko je potrebno

znanja, učenja, rada u trupi, terena, prekomandi do čina generala. Znate li zašto je uslov za čin generala škola

Nacionalne odbrane (ratna škola)! Zar Vam ništa ne znači i ne govori pojam "General"!

Vojnopatriotski blok je okupio i okuplja sve one koji su obuli čizme i stavili opasač u odbranu zemlje i srpskog

naroda. Znači nemamo četiri ratna zločinca, nego par stotina hiljada. Svi smo mi po Karlinom aršinu zločinci. I

moraćete sve nas da pošaljete u Hag. I policajce i vojnike i starešine i sve one koji su nam doturali hranu i

davali logističku podršku. Svi smo mi Pavkovići, Lazarevići, Lukići, Đorđevići. Nemojte nas čikati i testirati

koliko nas ima, i kako ćemo reagovati na eventualno izručenje naših generala, u takozvani Sud u Hagu.

Ko zna koliki je apetit Karlin. Ko je sledeći! Pa mi Srbi, nije važno ime. I za gospodu Miloševića, i dr Šešelja

neka nas je sve sramota. I zbog njih će neko vrlo brzo da položi račune. Čujemo da smeta i da se traži smena

načelnika generalštaba generala Krge. I on smeta.

Ko je sledeći! Hoćete da zatrete vojsku. Nekad smo bili simbol u Evropi, u svetu. A danas!

Poručujemo Vam poslednji put: dalje ruke od vojske. Svi Vukovi i Svilanovići, Nataše Kandić i ostali nevoljnici.

Zapamtite - naši generali ostaju u našoj zemlji Srbiji, u svom narodu, na svom ognjištu, da žive da se bore i da

umru. Vama gospodo, što ste dali pravo sebi da odlučujete o njihovim sudbinama široko vam polje, ako

stignete do njega!!! Čuvaćemo već od ove nedelje generale, kao što smo čuvali granice naše, a vi ste čuli

kako je to bilo (jer niste učestvovali). Vi ste se izvinjavali, ali u naše ime ne može se niko izvinjavati, niti to

prihvatamo.

Vojno patriotski blok

Predsednik, gen. puk. Mile Trkulja

 

>>>>>>>>>>>>>>

>>>>>>>>>>>>>

XXX.Izbori

Predsednicki izbori nisu razresili probleme nego su ih cak komplikovali.Ali pozdravjamo pobedu Borisa Tadica i demokratije.

Pokret za zastitu ljudskih prava (http://solair.eunet.yu/~pokret/pokret.html) 3.5.2004

VOJISLAVU KOSTUNICI

DRAGANU MARSICANINU

BORISU TADICU

TOMISLAVU NIKOLICU

PREDSEDNICKI IZBORI-SVI GUBITNICI

Predocavamo vam , da ukoliko ne preovlada razum nad strastima, da ce sledeci junski predsednicki izbori biti gubitnicki za sve kandidate ,drzavu SCG i narod i gradjane SCG.

Zato jer ce sigurno pobediti kandidat SRS cime ce nastati novi period tenzija, sumnjicenja, izolacije i svakojakih nazadovanja, sto ce otvoriti put definitivnom slabljenje Srba, Srbije i Crne Gore.

Nikolic ce sigurno pobediti verovatno u prvom krugu. Jer ce svi glasaci SRS kao jedan izaci da glasaju, a to nece biti slucaj sa glasacima DSS i DS. Sto se videlo i na prethodnim izborima, a sada ce to biti jos gore, jer su simpatizeri DSS i DS ljuti na njih zbog toga sto nisu isturili zajednickog kandidata, sto vide kao vlastoljubivost na ustrb interesa nacije. Mnogi iz redova DS i DSS ce iz ljutine i inata glasati zbog toga za SRS, to se cuje sa svih strana. Za kandidata SRS ce glasati masovno i oni iz redova SPS, JUL, SSJ, i levicarskih stranaka, a nece glasati za predsednicke kandidate SPS I slicno.,jer su lukavi, znaju da je najvaznje da daju glasove SRS, (mentalna spaleoologija),a kada Nikolic pobedi onda ce SPS napusitii sadasnju koaliciju i uci u koaliciju sa SRS, JUL, itd,itd. DSS i DSS ce tako biti namagarceni.Sto ce videti. Sto vise predsednickih kandidata to bolje za T.Nikolica, glasovi DSS I DS ce se rasuti i dobice manje glasova, a glasovi za SRS, SPS, MUl SSj, itd ce svi mahom otici Nikolicu. Prepoznatljivo je da je multiplikacija predsednickih kandiadata prevarantska faranga SPS, SRS, JUL, SKJ, itd.

Nade DS, DSS da ce PROVIDJENJE usmeriti glasace njima su diletantski losa procena, PROVIDJENJE ( VLADARI SVETA) ce glasove usmeriti SRS. Jer jos uvek nazalost u geo-okruzenju, a cak i u svetu opstaju predrasude prema Srbiji i Srbima da ih slabe, a najbolji nacin je da se to cini iznutre,preko favorizovanja asocijalnih, to je oprobani recept destabilitzacije ove nacije i drzave.

DSS i DS varaju jos jednom. I narod Srbje, i SRS sa njma.Posle ovih izbora ce svi oni bii gubitnici.A dobitnici ce biti oni iz geo-okruzenja koji se raduju novim destabilizacijama, samounistenjima Srba, i njihovom guranju u izolaciju i konflikte sa svetom.

SRS i njen kandidat T.Nikolic mogu biti nezadovoljni ovakvim kvalifikovanjem njihove stranke i njihovog kandidata i shvatiti ove redove kao nasu netoleranciju prema SRS. Ne, mi smatramo da su glasaci SRS posteni patrioti, i da su lideri i aiktivisti SRS patrioti. Ali njihovi putevi ostvarenja tih ciljeva su cesto bili manjkavi u proslosti: samovlasce, uzurpacije, revansizmi, obracuni, ekscesi, incidenti, paktiranje sa prethodnom vlascu( koja je imala i dobrih strana, ali je dovela ipak zemlju u krizu), privilegije, .kontakti sa mafijama, sklonost osionosti, nediplomaticnost prema medjunarodnoj zajednici, demagogija i povladjivanje niskim strastima biraca, itd. Ukoliko SRS dodje na vlast bice jos gore i nastace novi period rastakanja i tenzija,slabljenja i izolacije, na kraju ce i SRS biti definitivno i zauvek blamirana.Narod ce biti zrtva opet. Pojedini funkcioneri SRS mogu rezonovati, pa bas nas briga, da se mi ocarimo, posle nas potop(Narocito ce ovo biti slucaj sa SPS,JUl,SKJ,razvlascenim, mafijama). Sto bi bilo pogresno, jer bi taj car izgubili.kasnije.

Posto ce T.Nikolic pobediti ,DSS i DS ce onda izgubiti ugled u narodu, koje ce gradjani glasaci videti kao svadjalice i nesposobne da se sloze, da se glodju oko vlasti a bas ih biga za narod, te ce mnogi iz inata glasati za SRS. Tako ce dve najvece demokratske stranke i njeni lideri koji su izuzetne licnosti i iskreni patrioti koji mogu povesti zemlju i naciju spasu, biti zbrisani sa politicke scene i nacija i drzava obezglavljeni.

Pozivamo DSS i DS da ipak istaknu zajednickog kandidata.Tako ce pobediti narod DSS, DS, SRS, SPS i svi drugi. Postanimo zreli. Uzmimo svoju sudbinu u svoje ruke.Udjimo u Evropu.

Savet Pokreta

ENTAR ZA SLOBODNE IZBORE I DEMOKRATIJU (CESID) POZVAO JE GRAĐANE SRBIJE koji borave van zemlje da se prijave

za posmatranje predstojećih predsedničkih izbora na biračkim mestima u inostranstvu.

Marko Ivković, koordinator kancelarije za dijasporu rekao je da zainteresovane osobe za posmatranje izbora moraju biti dr�avljani Srbije

i Crne Gore i izrazio očekivanje da će CeSID imati dovoljno volontera da pokrije sva biračka mesta u inostranstvu. Prema njegovim

rečima, posao volontera posmatrača u inostranstvu biće identičan onom koji su do sada obavljali članovi CeSID-a u Srbiji. (Beta)

 

REPUBLIČKA IZBORNA KOMISIJA (RIK) PRIHVATILA JE PRIJAVU Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID) za

posmatranje predsedničkih izbora u Srbiji zakazanih za 13. jun.

RIK je prihvatila da njen rad posmatraju Milo� Todorović i Veljko Rakić, predstavnici CeSID-a. Protiv prihvatanja prijave CeSID-u bili

su predstavnici Srpske radikalne stranke u RIK-u, koji su ocenili da je ta organizacija pristrasna, kao i da stranke same mogu da

obezbede vi�estranačku kontrolu izbornog procesa.

RIK je na jednoj od ranijih sednica odbacila zahtev CeSID-a i zatra�ila da u naslovu prijave bude precizirano da se ona podnosi za

"praćenje toka izbora za predsednika Republike, koji su raspisani za 13. jun 2004. godine". (Beta)

 

ВЕСТИ ИЗ СТРАНКЕ:

22. јун 2004.

Драшковић: Тадић отвара врата Европе

Министарство западу: Укините нам визе

СПЦ благосиља и даје пуну подршку

акцији „Купујмо домаће - обновимо Србију“

21. јун 2004.

Одржана седница Извршног одбора СПО

Патријарх српски Павле примио

делегацију Министарства за дијаспору

18. јун 2004.

Драшковић упозорава ОЕБС на проблеме

Косова

17. јун 2004.

Драшковић и Ел Барадеј о Винчи

16. јун 2004.

Министар Драшковић говориће пред

Сталним саветом ОЕБС

Драшковић подржао иницијативу Аустрије

15. јун 2004.

Драшковић се састао са европском тројком

Стевановић: Влада ће наставити нормално

да ради

Одобрено 700 хиљада динара за „Мобу

2004”

Чека се пресуда

„Кратки резови“ у књижари „Српске речи“

Драшковић: Зло је пред вратима

 

ИСПРАВЉАЊЕ ПОГРЕШНЕ

ПОЛИТИКЕ

ВУК ДРАШКОВИЋ ЗА „ПОЛИТИКУ“

Ниво наше међусобне размене у прошлој

години износио је нешто преко

милијарду долара а од тога је смешно

мали износ извоза СЦГ у Русију. А ова

земља је данас најпривлачније тржиште

за капитал Европе, САД, целог света...

наставак...

 

 

 

 

 

ПРЕДСТАВНИЦИ МИНИСТАРСТВА ЗА

ДИЈАСПОРУ У ЗЕМЉАМА ЕВРОПЕ

 

Посета представника Министарства за

дијаспору Данској, Немачкој, Аустрији и

Швајцарској

 

 

 

 

 

У ЕВРОПУ МОРАМО ПРЕЧИЦАМА

ВУК ДРАШКОВИЋ ЗА „ДАНАС“

Приликом своје недавне посете Софији,

министар спољних послова Србије и

Црне Горе Вук Драшковић, сложио се са

изјавом његовог бугарског колеге

Соломона Пасија да је стратешки циљ

две државе да укину међусобну границу.

У интервјуу за Данас, Драшковић каже

да то није то била куртоазна метафора

"него опредељење да европеизујемо овај

регион и да границе и овде буду као

између земаља Европске уније, да

постоје на мапама, али да их нема на

терену, ни за људе, ни за трговину, ни за

културу"...

наставак...

 

 

 

 

 

ЕЛЕКТРОНСКЕ КЊИГЕ

бесплатно

Са наше презентације можете,

бесплатно, да преузмете следеће књиге у

PDF формату:

 

„ПОДСЕЋАЊА“

Вук Драшковић

(Величина: 772KB)

„НЕЋУ ДА

ЋУТИМ“

Даница Драшковић

(Величина: 1,2МB)

 

 

 

 

 

КОМЕНТАР

 

 

*Коментари су анонимни

Драги пријатељи,

Сви коментари који нам овим путем

шаљете су анонимни. На тај начин

можете да нам изнесете своја

мишљења о раду Српског покрета

обнове, политичкој сцени у Србији

или о чему год желите. Коментари не

представљају ниједан вид јавне

дискусије, и, самим тим, неће бити

објављени на нашој презентацији.

Уколико желите одговор на ваш

коментар, не заборавите да наведете

вашу електронску адресу, а можете и

да нам пошаљете поруку на неку од

наших адреса, на пример

info@spo.org.yu. Уколико желите да

сачувате анонимност, предлажемо да

отворите другу адресу, на, нпр, Yahoo

или Hotmail бесплатним сервисима.

 

 

Понедељак, 14. јун 2004.

За будућност државе и нације, сада је најважније да све демократске снаге у Србији

27. јуна гласају за Бориса Тадића и обезбеде наш стабилан и убрзани ход у Европску

унију, економски и социјални просперитет.

Народ Србије не сме дозволити победу прошлости и повратак нације у

Милошевићево време

 

29.06.2004.

Srbija i dijaspora već sada upućuje apel vlastima u Srbiji da se na budućim vanrednim

parlamentarnim izborima tehnički omogući našim sunarodnicima iz rasejanja da glasaju ne

samo u ambasadama i konzulatima.Vremena za tehničke pripreme sada ima,potrebna je

samo politička volja vlasti,a dijaspora bi sigurno uzvratila značajno većim odzivom nego

što je to bio slučaj na minulim predsedničkim izborima.I ne samo to,takav potez vlasti

zaista bi uverio dijasporu da Srbija želi njeno stvarno uključenje u rešavanje

brojnih,nagomilanih problema u matri

REZULTATI IZBORA ZA PREDSEDNIKA SRBIJE SVEDOCE O ZELJI SRBA DA UDJU U

EVROPSKU ZAJEDNICU

Beograd, 29. 06. 2004. godine

RIA "Novosti"

za Artel-Geopolitiku

Jelena Guskova, rukovodilac Centra za proucavanje savremene balkanske krize

Ruske akademije nauka

Ruski eksperti o izborima za predsednika Srbije

Rezultati odrzanih u Srbiji izbora za predsednika

svedoce o zelji Srba da udju u evropsku zajednicu. Ovako je danas za RIA

"Novosti" prokomentarisala preliminarmne rezultate glasanja u Srbiji

rukovodilac Centra za proucavanje savremene balkanske krize Ruske akademije

nauka Jelena Guskova.

"Glasovi koji su dati Borisu Tadicu, koga su podrzavali Evropa, medjunarodne

organizacije, lideri mnogih zemalja, i koji su mu doneli pobedu, pokazuju da

je deo drustva raspolozen u potpunosti da prihvati uslove Evrope i ucini sve

sto je moguce kako bi Srbija i Crna Gora zauzela ravnopravno mesto medju

drugim evropskim zemljama. Oni su se umorili od opasnosti uvodjenja novih

sankcija, izolacije, od uloge "problematicnih i zlocinaca" - kazala je

Guskova.

Medjutim, rukovodilac centra podvlaci i cinjenicu, da je tek nesto manje od

polovine izaslih na izbore gradjana svoj glas dalo predstavniku radikalne

partije Tomislavu Nikolicu. Po njenim recima, to nije nista drugo do

"protest protiv pritiska Zapada na Srbiju, protiv ogranicenja suvereniteta,

protiv ponizavajucih uslova koji ometaju saradnju", a takodje pokusaj Srba

da povrate mogucnost samoopredelenja.

"Skoro polovina biraca nije izasla na izbore, sto odrazava njihovu apatiju,

umor od beskonacnih i bezrezultativnih izbora, neverovanja vlasti,

svojevrsni protiest protiv zivotnih uslova" - istakla je Guskova.

Po misljenju eksperta, glavni zadatak evropske zajednice jeste da nacini

korak ususret Srbiji, da pomogne zemlji da prevlada negativne posledice

politicke nestabilnosti, koja potresa zemlju tokom poslednjih godina.

Pojavljivanje predsednika iz opozicione partije moze ponovo stvoriti napetu

situaciju na politickoj sceni Srbije, naglasava rukovodilac Centra za

proucavanje savremene balkanske krize Ruske akademije nauka. Sem toga, po

njenim recima, postoji opasnost od raspisivanja novih parlamentrarnih izbora

i do razdora u nedavno izabranoj vladi.

"Zato se pred novim strukturama vlasti nalazi zadatak prevladavanja

unutrasnjih razlika i ozbiljan posao na resavanju nagomilanih unutrasnjih

ekonomskih, socijalnih i drustveno-politickih problema, na stvarnoj

izgradnji demokratije" - podvukla je Guskova.

 

ARTEL GEOPOLITIKA je privatan, nezavisan i nelukrativan web site koji se izdra�ava od volonterskog rada nekolicine entuzijasta.

Ukoliko vam se informacije koje ARTEL GEOPOLITIKA objavljuje dopadaju bili bismo zahvalni da nas podr�ite bilo kojom finansijskim doprinosom ili kroz

reklamiranje na na�em web site-u. Va�a pomoć biće upotrebljena za jo� kvalitetnije selektiranje informacija, njihovo br�e postavljanje na site i, �to smatramo

mo�da i najva�nijim, prevodjenje najkvalitetnijih tekstova i na druge jezike.

Za dinarske uplate: Rade Drobac- Postanska stedionica-, �iro račun br. 908-20001-18-8888-47712653

Za devizne uplate: Rade Drobac- Nacionalna [tedionica- Devizni ra~un br.: 00-305-0002922.2

 

 

Избори 2004.

27.06.2004. у 21:00

Обрађено 11% бирачких места:

1. Томислав Николић....................... 47,32%

 

2. Борис Тадић................................... 51,30%

Pred drugi krug predsednickih izbora

 

 

Slobodan Antonic

PREDSEDNICKI IZBORI 2004:

JEDNA (EKS)CENTRICNA ANALIZA

Ova analiza tice se glavnih aktera proteklih izbora: biraca i petorice

politicara. Po svojim ocenama i zakljuccima, ona mozda odudara od vecine

analiza koje se ovih dana mogu kod nas cuti ili procitati. U tom smislu ona

je u izvesnom smislu "ekscentricna". Ali, kako istovremeno pledira i za

poziciju politickog centra, upravo nakon njegovog izbornog i postizbornog

suzavanja (neki bi rekli - sloma!), ona kao da se zalaze za propalu, odn.

politicki izgubljenu stvar ("eks-centar"). Ipak, kako je postojanje

centristicke opcije vazno za politicku stabilnost ove zemlje, glavni

zakljucak ovog razmatranja ostaje zahtev za postepenom regeneracijom

politickog centra.

Biraci

Ako pogledamo kretanje izlaznosti na dosadasnjim predsednickim izborima u

Srbiji (vidi grafikon), uocicemo da je sve manje ljudi bilo zainteresovano

da na njima glasa. Tako je, recimo, na novembarskim izborima za predsednika

2003. godine glasalo tacno upola manje ljudi nego na prvim predsednickim

izborima, u decembru 1990. godine.

Ipak, na poslednjim skupstinskim izborima, decembra 2003. godine, glasalo

je 1,3 miliona biraca vise nego na neuspelim predsednickim izborima, mesec

dana ranije. Objasnjenje se sastojalo u upotpunjenoj izbornoj ponudi. Na

novembarskim predsednickim izborima 2003. godine, velike politicke stranke

(DSS i G17) nisu bile istakle svoje kandidate Kada je izborna ponuda mrsava,

biraci su u vecoj meri neodlucni za koga ce da glasaju. Time opada i njihova

motivacija da na izbore uopste izadu. I obrnuto, bolja izborna ponuda, kao

sto je to bilo na poslednjim skupstinskim izborima, znaci vecu motivaciju da

se izade i glasa za svog kandidata. Time skace i izlaznost.

U junskim pak izborima, ne samo da je broj predsednickih kandidata porastao

sa 6, koliko ih je bilo u novembru 2003, na 15. Sada je i svaka od

strateskih politickih opcija imala svog trkaca. Gradanska levica je imala

Borisa Tadica, centar je imao Dragana Marsicanina, a desnica je imala

Tomislava Nikolica. Sve to, kao i rezultati istrazivanja vecine agencija,

stvorilo je u javnosti uverenje da ce 13. juna na biralista izaci 3,9

miliona glasaca, ili svih 60% upisanih.

Medutim, izlaznost je bila znatno slabija od ocekivane. Iznela je 3,1

milion glasalih, ili 48% upisanih. Cim su pocele da stizu vesti o slabijoj

izlaznosti, odmah je bilo jasno da je neko od tri glavna kandidata podbacio.

Jos ranije je utvrdeno da i Nikolic i Tadic imaju poprilicno stabilno i

ideoloski homogeno biracko telo. I za jednog i drugog se znalo da tesko mogu

uzeti manje od 800. hiljada glasova. Jedino Marsicanin niti je imao homogene

pristalice, niti je mogao da racuna na neki sigurni korpus glasova.

I kada su poceli da pristizu prvi okvirni rezultati, postalo je jasno

odakle su mogli da dodu novi izborni apstinenti i ko su bili glavni

gubitnici izbora. Apstineti su dolazili poglavito od glasaca DSS i vladajuce

koalicije, a glavni gubitnici su bili DSS i Dragan Marsicanin.

Dragan Marsicanin

Iz ugla unutrasnje politicke logike, Marsicanin je izgledao kao dobro

resenje. On je bio drugi covek najjace stranke vladajuce koalicije. Bio je

iskusan politicar, koji je prosao sve nivoe vlasti - od predsednika gradske

opstine do predsednika Narodne skupstine. Bio je covek cistih ruku, i cistih

racuna, bez finansijskih afera - sto je u nasoj politickoj klasi ne bas

cesta pojava. Bio je i dovoljno poznat da mu nije bila potrebna duza

kampanja pridobijanja paznje 1,4 miliona biraca - koliko je na prethodnim

izborima glasalo za stranke koalicije. Takode, tokom politicke karijere,

Marsicanin je ispoljavao dovoljno realizma i kooperativnosti u odnosu na

postojecu hijerarhiju moci. Stoga se pretpostavljalo da predsednicki uspeh

ne bi napumpao njegov ego do mere u kojoj bi to moglo ugroziti pozicije

nekih drugih politicara. Konacno, Marsicanin je bio dobar polemicar u TV

nastupima, i sasvim valjan govornik na politickim zborovima, a tokom

kampanje je u govornistvu i kauzistici bivao sve bolji.

Posmatrano spolja, medutim, Marsicanin je imao manu. Samo jednu, ali

odlucujucu. Nije imao harizmu. Njegova licnost, njegova pojava, njegove reci

nisu bili u stanju da pronadu put do srca ljudi. "Ili jesi, ili nisi", glasi

jedna aktuelna reklamna poruka. "Politicar ili ima harizmu, ili je nema",

glasi jedno drugo i staro sociolosko pravilo. Harizma je zbilja nesto

nedovoljno jasno, nesto tesko objasnjivo, nesto sto ima korene vise u

emocionalnosti nego u racionalnosti. Otuda se - kao sto dobro znaju

marketinske agencije - harizma ne moze niti stvoriti, niti odglumiti.

Milosevic je posedovao harizmu, Vuk je imao harizmu, Kostunica takode. Ali,

ne i Marsicanin. Za njega se misli da je "nekako hladan", sto zapravo znaci

da kod ljudi ne proizvodi dovoljno emocija, da birace ne dotice i ostavlja

ravnodusnim.

Kostunica je mislio da ce deo sopstvene harizme moci da prenese i na

Marsicanina. Ali, harizma se tesko delegira, i Marsicanin je od Kostunice

zapravo dobio samo nezeljene hendikepe. Dobio je podrsku jedne vlade, u

zemlji u kojoj narod tako tesko zivi da ne moze da voli ni jednu vladu.

Dobio je podrsku vlade koju je javnost od pocetka dozivljavala kao akcident,

prelazno i privremeno resenje koje nece dugo potrajati. Dobio je podrsku

vlade koja nije stigla ni da kao autoritet zavlada, ni da se kao tim uigra,

ni da se kao egzekutor oproba. Nije dobio harizmu koja ide uz one postene i

setne oci, ali je dobio sav moguci tovar predrasuda o nesposobnosti,

lenjosti, neobavestenosti, "legijalizmu", nacionalizmu, antireformatorstvu.

Otuda, i ljudi koji su za Marsicanina na kraju glasali to nisu uradili iz

srca, iz radosne nade ili iz licnog prkosa, iz osecanja besa ili iz osecanja

ocaja. Za Marsicanina se glasalo nekako usiljeno, kao ispunjenje jedne teske

obaveze, kao izvrsenje nedovoljno razumljivog naloga. Ili se glasalo iz

politicke racunice, dakle sa nelagodnim osecajem da se postupa racundzijski,

neiskreno.

Tako je Marsicanin dobio milion glasova manje nego stranke koje su ga podrza

vale. Dobio je 700 hiljada glasova manje nego Vojislav Kostunica u slicnom

okrsaju, septembra 2002. Dobio je dvostruko manje glasova od neposrednog

suparnika Tadica i 150.000 glasova manje od debitanta Karica.

Radost neprijatelja vlade i Vojislava Kostunice - kojih je neprirodno pun

"civilni sektor" i "sektor nezavisnih medija" - bila je neopisiva. Oni su se

vise obradovali Marsicaninovom porazu, nego Tadicevom uspehu. U toj radosti

nije im zasmetalo ni to sto je trenutno politicko potapanje van sumnje

cestitog Kostunice bilo samo nusposledica iskakanja na povrsinu jednog

pravog "tranzicijskog cudovista" - narodnog oligarha i bankara, Bogoljuba

Karica.

Bogoljub Karic

Karic je iskocio tako sto je preuzeo upravo birace vladajuce koalicije. U

tom smislu moze se reci da je on politicki izronio nogama se oduprevsi o

Kostunicu, kog je saterao ispod vode i ostavio bez daha.

Naravno da je Karic uzeo nesto glasova i drugima. Ne Tadicu, jer Tadicevih

850 hiljada glasova otprilike su onoliko koliko je i Micunovic uzeo u

novembru. Ali, Tomislav Nikolic sada je dobio 200 hiljada manje nego sto je

svojevremeno uzeo u trci protiv Micunovica. Tih 200 hiljada glasova

pripadaju tipicnim protestnim glasacima, nezadovoljnim celom srpskom

politickom elitom. Ovim socijalnim i politickim ocajnicima Nikolic se u

novembru cinio kao pravi bic otudene politicke klase. Sada se, medutim,

pojavio neko ko nije sastavni deo politickog establismenta. Pojavio se

istinski izvanac koji narodskim recima (i "narodskim" naglaskom) kritikuje i

ismeva celokupnu upravljacku kastu. Tako je Karic uzeo bar 100 hiljada

glasova od radikala.

Ali, glavni deo Karicevih pristalica ipak je dosao sa druge strane - iz

korpusa vladinih glasova. To su, najpre, bili glasaci jednog Karicu dosta

slicnog populistickog tribuna - Velje Ilica. Ilic je recima podrzavao

Marsicanina, a zapravo je mimikom i gestikulacijom podupirao Karica. Tako je

Bogoljub pobedio u Cacku. I Vukove ruralne pristalice pre su se odlucivale

za punokrvnog politickog narodnjaka, gazdu i domacina, kakav je Bogoljub,

nego za suvonjavog varosliju i zapetljanca kakav je Marsicanin. Konacno, za

Karica su optirali i mnogi DSS glasaci koji nisu mogli da se nateraju da

glasaju za neharizmaticnog Marsicanina. Njih je Karicu privukla specificna

harizma ovog biznismena, sastavljena iz ideologije licne preduzimljivosti i

elementarnog patriotizma. Karic je zapravo pogodio pricu koju treba da ima

svaka gradanska centristicka stranka, kakav hoce da je i DSS. To je prica o

malom coveku, teskom pocetku, napornom radu, porodicnoj slozi, to je prica o

brizi za bliznjega, o ljubavi za otadzbinu, o ponosu na tradiciju.

I tako je Karic uzeo par stotina hiljada glasova vladi i Kostunici. Time je

po svemu sudeci oborio vladu - sto mu verovatno i nije bio cilj, ali je

postigao i ono sto je zapravo zeleo. Od "Milosevicevog bogatasa" i

"tranzicijskog tajkuna" postao je "znacajan politicki faktor". Stao je pod

politicki kisobran, i to pod takav kisobran na kom pise: "600 hiljada

glasova". U ovoj zemlji vlada se tradicionalno ne usuduje da posalje

finansijsku inspekciju cak ni u najmanji i najozloglaseniji NGO - zna da ce

to biti protumaceno kao "autoritarizam" i "politicki pritisak na civilno

drustvo". Ali, ako vlada zazire da se zakaci i sa najmanjom grupicom

ovdasnjih mondijalistickih skorojevica i prevaranata, sve se bojeci njihovih

politickih vezica, sta li ce tek biti sa covekom iza kog stoji 600 hiljada

ljudi? Da li iko moze da zamisli ijednu srpsku vladu koja ce se usuditi da

takvu "politicku gromadu" uznemiri sitnicama tipa poreske ili finansijske

inspekcije?

I evo kako se, gotovo preko noci i pred nasim ocima, jedan ekonomski

kapitalista preobratio u politickog kapitalistu. Posto je proteklih godina

usisao nas novac, sada je red dosao i na nase glasove. Naravno da iz toga

nista dobro nece moci da proistekne. Stapanje ekonomske i politicke elite

tesko moze da podnese i mnogo razvijenija demokratija od srpske. A u

tranzicionom drustvu, poput naseg, takav spoj lako moze biti poguban i po

demokratiju, i po ekonomiju. Ali, ono sto je najgore, to izrastanje jos

jednog politickog cudovista u Srbiji bilo je propraceno upravo sramotnim

cutanjem - ili cak i ulagivackim pljeskanjem! - nase politicke, medijske i,

uopste, drustvene elite.

Jedni su cutali, jer su se bojali Kariceve mocne televizije i nista manje

mocnih revolveraskih novina. "Necemo ga dirati, pa nas ovi njegovi nece

provlaciti kroz blato", mudro su zakljucivali. Ovi drugi, pak, ovi koji su

pljeskali, ovi koji su hvalili njegovu "autenticnost", ovi koji su se

odusevljavali njegovim "narodskim humorom", koji su pevali marketinske ode

drmusanju "katanca", ti silni "analiticari" i "istrazivaci" koji su po BK

nadugacko objasnjavali "fenomen Karic", nekako su, nabrajajuci sve faktore

Karicevog politickog uspeha, zaboravljali - tipicno frojdovski - da pomenu

samo jednu jedinu sitnicu - Karicev novac.

Narodskih bukadzija i nadarenih demagoga puna je ova zemlja. Ali, Karic nije

politicki uspeo zato sto je od njih bio talentovaniji ili talicniji. On je

uspeo zato sto je imao najvise novca. Srbija je tako siromasna i bedna

zemlja da ovde za par stotina evra mesecne apanaze mozete kupiti gotovo

svakog pripadnika drustvene elite. Mozete kupiti novinara, jednako kao i

akademika, mozete kupiti analiticara, jednako kao i svestenika. Sto je

najlepse, ne morate cak odmah ni da platite. Dovoljno je da zamahnete

novcanicama i da one zasusketaju i zamirisu, i sama nada ucinice sve te

prestonicke zvezde iznenadno snishodljivim postovaocima vaseg lika i dela. A

kada im jos tome dodate i izglede na redovno TV pojavljivanje - niko

usluzniji i lojalniji od ovdasnjih snobova.

Boris Tadic i Toma Nikolic

Ali, ostavimo trenutno po strani Karica, i zapitajmo se na sta ce, 27. juna,

izaci drugi krug predsednilckih izbora?

Od kako su objavljeni rezultati prvog kruga, brojni navijaci Borisa Tadica -

a oni daju ton prestonickoj javnosti - stvorili su atmosferu da je pitanje

konacnog pobednika prakticno vec reseno. I doista, Nikolic bezi za samo

stotinak hiljada glasova, sto je znatno manje od ocekivanog. Ova razlika

tadicevcima se cini kao lako nadoknadiva. Po jednoj opsteprihvacenoj shemi,

DSS i DS su deo istog "demokratskog" korpusa, pa njihovi biraci lako prelaze

od jednih ka drugima. Stavise, sam Boris Tadic, u prvoj izjavi nakon

objavljivanja rezultata, svrstao je i Bogoljuba Karica u zajednicki,

"demokratski blok". Tako je ishod drugog kruga naizgled resen.

Ipak, stvari nisu bas tako jednostavne. Najpre, prosta racunica pokazuje da

i radikali mogu da dosegnu broj glasova potrebnih za pobedu u drugom krugu.

Zbog suzavanja mogucnosti izbora, drugi krug obicno prati smanjenje

izlaznosti. Mnogi biraci koji su u prvom krugu glasali, u drugom propustaju

da izadu na biralista. Sada nema njihovog kandidata, a oni nece, ili ne

mogu, da se opredele izmedu dva preostala. Od tri dosadasnja dvokruzna

glasanja za predsednika Srbije, u dva glasanja (1997. i 2002) u drugom krugu

zabelezen je pad izlaznosti od citavih 600.000 glasova. Jedino je u slucaju

izbora Milana Milutinovica u drugom krugu zvanicno postignuta gotovo ista

izlaznost kao i u prvom. Ali svi znamo da je to bio rezultat dopisivanja

glasova Milosevicevom kandidatu - po CESID-u nekih 300 hiljada, a po Seselju

i svih 700 hiljada glasova.

Stoga je lako moguce da 27. juna na biralista izade izmedu 2,6 i 2,8 miliona

biraca - 200 do 400 hiljada manje nego 13. juna. Za pobedu bi onda bilo

dovoljno 1,4 miliona glasova - cifra koja za radikale ne izgleda kao previse

nedostizna. Dovoljno bi, za pocetak, bilo da Nikolic povrati svojih 200

hiljada glasova iz novembra 2003. To nece biti osobito tesko, jer u njih

spada bar 100 hiljada Dacicevih SPS glasaca kojima je prirodno blizi Toma od

Borisa. A onda Nikolic jos samo treba da nade medu milion decembarskih

glasaca za DSS, SPO i NS nekih 250 hiljada njih kojima je

"socijalno-patriotska" prica prihvatljivija od

"atlantsko-integrativisticke". I, evo nama Nikolica za predsednika.

Rec je, naime, o tome da se posle 5. oktobra u srpskom birackom telu

stvorila jos jedna duboka linija rascepa. Pored ranije "Miloseviceve

raspukline", koja koja deli stranke "staroga rezima" (SPS i SRS) od stranaka

"demokratskog bloka" (DS, DSS i ostali), pojavila se i tzv. Dindiceva linija

podele. Ona razdvaja DS i njegove manje pratioce (GSS, SDU, DHSS itd) od

DSS-a i srodnih stranaka (poput NDS-a). Ta nova linija nije nista manje

duboka od one stare, jer su suokobi, optuzivanja i uzajamne uvrede izmedu DS

i DSS u meduvremenu bili tako zestoki, da se dosta biraca DSS-a naviklo da

prema "starorezimcima" i "zutima" pravi jednaku distancu. Uz to, delu

najdesnjih DSS biraca, uz sve ostale ograde, ipak je ostala bliza nacionalna

opcija Tome Nikolica nego atlantisticka opcija Borisa Tadica. "Boris je

mozda u redu", reci ce vam oni, "ali u drugom esalonu iza njega marsuju

Korac i Svilanovic, a odmah u trecem nastupaju Sonja Biserko, Natasa Kandic

i Biljana Kovacevic-Vuco". Otuda ne postoji nikakvo prirodno, automatsko i

apriorono optiranje 13-junskih Marsicaninovih biraca - a tih preostalih 400

hiljada zbilja su ono najtvrde DSS jezgro - pre za Borisa Tadica, nego za

Tomu Nikolica.

Ni Karicevi glasaci ne mogu se tek tako uracunati u Tadicevu sigurnu

interesnu sferu. Najpre, vec je receno da su oni regrutovani medu "mekim"

pristalicama SRS, DSS, NS i SPO. Neki od njih ce moci da od Karica produze

do Tadica. Ali, vecina tranzicionih gubitnika koji su bili privuceni

Karicevim narodnjastvom, nece bas tako lako moci da se prebaci na Tadicevu

pricu namenjenu razmazenoj srednjoj klasi, tehnokratama, velegradskim

fenserima, i uopste, tranzicionim dobitnicima. Cak i ako Karic svoje birace

pozove da se pridruze Tadicu, to ne mora da ima nekakav narociti ucinak.

Karicevi biraci su isuvise svezi da bi stigli da razviju nekakvu minimalnu

identifikaciju i disciplinu. Stoga ce ce oni, opet, na kraju postupiti po

svom osecaju i raspolozenju.

Sigurnu pobedu Tadicu mogao bi da donese samo direktan dogovor, izmedu dva

kruga predsednickih izbora, sa Kostunicom. Maksimalna varijanta tog dogovora

bio bi ulazak DS-a u vladu. Ali to, kako sada stvari stoje, nije previse

verovatno, s obzirom na nabrekle ambicije Demokratske stranke i njenih

satelita. Njima se, verovatno, kao mnogo povoljnija opcija cini mogucnost da

ostanu demokratska alternativa jednoj slaboj i nepopularnoj vladi, sve dotle

dok se ona sasvim ne slupa. A onda ce na izborima moci uzeti znatno vise od

37 mesta, koliko sada imaju u skupstini. Tako ce vladu sastavljati oni, a ne

neko drugi. Stoga je mnogo realnija minimalna varijanta dogovora

Kostunica-Tadic. To je sporazum o orocenoj kohabitaciji. U zamenu za jasnu i

nedvosmislenu podrsku Tadicu pred drugi krug, Tadic bi se obavezao da on i

njegova stranka nece rusiti vladu do donosenja novog ustava - dakle do kraja

godine.

Tako bi verovatno postupili racionalni akteri. Ali, mnogi misle da nasi

glavni politicki delatnici to bas preterano i nisu. DS je odvec zanet svojom

novom snagom i siguran u Tadicevu pobedu - kako god Kostunica da postupi -

da bi ozbiljno poradio na sporazumu. Od Kostunice se i dalje trazi podrska

samo zato da bi on rekao "ne", kako bi onda pred Zapadom mogao biti

proglasen glavnim krivcem, u slucaju eventualne Nikoliceve pobede. Ili zato

da bi ga se ponizilo kada kaze "da", jer je i taj veliki Kostunica morao na

kraju saviti kicmu i javno priznati gospodstvo konfederaciji mocnih

interesnih grupa ("socijalnih gangova") koja hoce da bude jedina vlada ove

zemlje.

 

 

Medjunarodna zajednica: Srpski narod treba da sazre ,da napravi licni

izbor, i glasa za Evropu i demokratiju

Ne slazemo se sa ovakvom izjavom jer je cinicna.

Srpski narod je u krizi identiteta i konfuziji, istinski robot, ne

glasa onako kako bi hteo nego kako pritsne na dugme medjunarodna

zajednica. A kako ona programira narod da glasa za koga hoce je pitanje

subverzivne manipulativne tehnike.

U medjunarodnoj zajednici svetu, geo-okruzenje jos uvek postoje jaki

lobiji koji smatraju da Srbe treba slabiti. i to pre svega iznutra.

Razvijajuci bezakonje, mafiju, korupciju, potsticuci negativnu selekciju

,ohrabrujuci one koji ce se verbalno suprotstavljati medjunarodnoj

zajednici, jacati ih na izborima. Da tako oni pobede ili dobiju mnogo

glasova, da pomocu njih destablizuje iznutra Srbiju i Srbe.i stvaraju

haos, svadje, revansizme, lose procene, izgovore za medjunarodne

pritiske, onda kada su najpotrebniji sloga i mir, ispravne procene.

Izgleda da se prst vladara glasaca i gradjana usmerava da usmeri da

glasaju za haos i lose procene, revansizme. Sprema se nova izborna

prevara. Srbi su narod bez oca i vodja. Neka mu Bog bude u pomoci.

 

Pokret za zastitu ljudskih prava

(http://solair.eunet.yu/~pokret/pokret.html)

PREDSEDNICKI IZBORI-U FUNKCIJI ZAVADA I DESTABILIZACIJE.

Zelimo da analiziramo sadasnje predsednicke izbore uz primenu naucnog

metoda, uz postovanje nacela OBJEKTIVNOSTI i RAZUMA.Ne zelimo ni za koga

da navijamo nego da objektivno analiziramo ovu pojavu i tako tragamo za

pomacima u interesu vecine.

Sadasnji predsednicki izbori su najnovinhja prilka za one snage mraka

koji iz pozadine programiraju lose procene, zavade, haios, da jos jednom

to cine. I tako slabe drzavu i naciju, i sve njene stanovnike.

Politicari najvecih politickih tzv demokratskih stranaka ,mislimo pre

svega na DS I DSS, su se pokazali nedovoljno racionalnim da prevazidju

ranije omraze i intrige, i umesto da mudro istaknu zajednickog kandidata

i tako obezbdede sigurnu pobedu Novog nad Starim, vec u prvom krugu, to

nisu ucinili, te su tako mogucili sami oni da u prvom krugu pobedi

T.Nikoic. Sa gotovog na veresiju.

Nakon toga se prijavio veliki broj kandidata sto je osulo broj glasaca

za demokratske kandidate jer su glasaci srs svi vrlo slozni i izlaze na

glasanje kao jedan, a glasaci ostalih stranaka su cesto neodlucni,

abstinenti ili ne znaju za koga ce da glasaju.Veliki broj kandidata je

isao dakle na ruku T.Nikolicu. Sasvim je logicna teza da je se iza toga

mogla ukrivati nevidljiva ruka kojoj ne ide na ruku pobeda demokratije

sto bi znacilo stabilnost i jacanje nacije i drzave, te je zato iz senke

snazno potstakla veliki broj kandidata ,da tako osigura manji broj

glasova za demokratske kandidate i poveca broj glasova za kandidata

SRS,jer vide u pobedi SRS povratak na staro, haos, lose perocene,

obracune i hajke ,revanmsizme, tenzije sa okruzenjem, politizaciju, itd

Svi smo videli kako su se pojedini lideri SRS pokazali u vreme kada su

bili na vlasti. Isticemo da su ogromna vecina glasaca SRS posteni i

iskreni patrioti, to vazi i za pojedine njene funkcionere i

lidere,poslanike, ali nazalost smo videli u vreme S.Milosevica kako se

ponasala SRS, vidimo njene ratoborne izjave, pretnje, nadmenost i

osinost, sto vise potseca na mafiju nego li na trezvene politicare. Ko

stoji iza SRS, ko ima daje takvu samouverenost? Ne moze se prihvatiti

kao racionalno da iza njih stoje e neke strpske snage, jer bi one takvu

podrsku davale i drugima, Rusi su bili protiv Zirinovskog za Putina,

Rusi ne mogu ni sami sebe da zastite u Cecen iji, da sacuvaju svoju

naftu, svoju naciju i drzavu koja je u slicnoj krizi kao i Srbi.Ruska

mafija to moze ciniti, ali bi na delu bila velika prevara koja ima za

rezultat jacanje u Srbiji snaga mraka i samounistenja. Procenjujemo da

je na delu diskretna podrska anti-srpskog geo-okruzenja koje tako zeli

da nastavlja destabilizaciju zemlje i nacije. SRS treba da bude svesna

zloupotreba i da ispolji veliku odmerenost i mudrost. SRS treba da se

modernizuje, ad otstrani aroganciju, demagogiju, (zavodejnje neukih

ljudi patriotrskim neostvarljivim apelima), da se otarasi ekstremizma, i

arogantnih i pretecih postupaka, da ukloni iz svojih redova zelju za

samovlascem, navikama iz proslosti, ili cak i tajnim podilazenjima onim

snagama mraka koje seju destabilizaciju.

U prvom krugu se zapaza prodor Bogoljuba Karica, koji ima los image u

javnosti novopecenog bogatasa u vreme kada je nacija postala najstarija

i najbolesnija na svetu, i koja ce ukoliko se nista ne peduzme za dve

decenije biti manjina u Srbiji i za pola veka nestati.. On je bio treci

po broju glasova.

Njegov uspon se moze objasniti mudrom i lukavom strategijom IMAGE( Brand

image)koju mogu razumeti samo eksperti IMAGE, profesonalni

propagandisti. Prepoznatljivo je da je izborna propagandna strategija

izmene IMAGE B.Karica delo vrhunskih eksperata, po svoj prilici je bio

obezbedjen( i skupo placen) FOREIGN CONSULTING. Strategije izmene

negativnog IMAGE B.Karica �kao biznismena koji se fabulozno obogatio u

vreme tranzicije kada je vecina spala na prosjacki stap� na pozitivan

koji je privukao toliki vrlo veliki broj glasaca je se sastojala u tome

da se akcenat stavi na konstataciju �da je vrlo uspesan biznismen, nije

se obogatio na moralan nacn, ali je eto vrlo uspesan ,a Srbiji su

potrebni uspesni i energicni biznismeni da razviju ekonomiju�.

Strategija je upalila, raspameceni domaci biraci su progutali udicu,

nije vazna moralnost u biznisu, nego da on Srbiju izvede iz ekonomske

nerazvijenosti.( Bogatstvo Karica nazalost finansira i one mafijase koji

opstruiraju nase aktiviste, i mnoge druge, mi smo siromasni na ivici

socijale, a oni koji su nas opljackali nas uznemiravaju. Poslednja dva

dana je ovaj kompjuter od Karicevih ljudi bio dva puta ostecen,

jednom je napravljen kurslus u stanu). Slucaj Karic pokazuje koliko je

izborno biracko telo nazalost povodljivo postaje lak plen belosvetskih

politickih propagandista . I ovde prepoznajemo skrivenu ruku koja zeli

da lansira destabilizacijzu i slabljenje Srba.

Nijedan od kandidata nie naveo sustinu krize: Srbi su najstariji i

najbolesniji narod na svetu, nestaju, bice manjina za par decenija, i

nije objasnio zasto je tako. Zasto nijedan predsednicki kandidat nije u

svojoj izbornoj kampanji istakao sustinu krize, zasto nije nikad i nigde

kazao sledece:

-Srbi su najstariji i najbolesniji narod na svetu

- ako se nista ne preduzme oni ce za dvadeset godina biti manjina u

Srbiji, a za pola veka bi nestali kao nacija

-zasto je tako, ko je kriv za to

-sta ciniti

Zasto? O cemu se radi? Da li je to strah od onih koji su nas narod

doveli u takvu krizu. Da li se to predsednicki kandidati plase, ili

ulizuju vladarima sveta zaobilazeci ovu sustinsku istinu.Da bi tako cine

ci bili nagradjeni sto ukrivaju tragediju svoga naroda., da im se

omoguce provizije, privatizacije, kradje, itd,itd.

Niko nije kazao da vecina stanovnika Srbie i Crne Gore nisu nasli

njihovu pravdu, da su ugrozeni od mafija i kriminalaca, sudija i njima

slicnih.

Oni bi hteli da nas navedu da se mi zameramo medjunarodnioj zajednici

stavljajuci na dnevni red ovo sustinsko pitanje koje svi oni slozno i

zajednicki kukavicki i ulizicki( petokolonaski) ukrivaju.

Nece uspeti u tome. Mi smo za ulazak u EEZ, Nato,ali da nas narod tamo

bude kao zdrav i bogat .Znaci mi nismo protriv medjunarodne zajednice

nego za nju.

Kandidaturu princeze Jelisavete Karadjordjevic je dobra stvar jer je to

bila prilka da narod ,devojke, i zene, vide istinsku srpsku damu,

princezu, njenu prefinjenost kulturu, sarm. Ujedno ima nekih

nedostataka jer neprijatelji Monarhije mogu sada posegnuti da je dobila

samo 2 % glasova i da Monarhija uopste nema potporu u narodu Sto bi bi

netacno.

Rastuzuje opadanje broja glasova za DSS. koje postaje omanja stranka.Mi

izuzetno cenimo DSS, kao i DS, G 17 I druge demokratske stranke.Do pada

reitinga DSS je doslo jer nema dobar barometar javnog mnenja, ne meri

IMAGE stranke i lidera, clanstvo nije militantno, sporo reaguje na

promene u okruzenju, dok je npr.clanstvo SRS vrlo slozno i najbolji

propagator ideja stranke. Sada ce V.Kostunica moci da shvati svoju losu

procenu kada se radi o malim strankama koje je on napadao stalno.Tacno

je da je ogroman broj stranaka smetnja parlamentarizmu.Ali je cinjenica

da su mnoge velike ideje bile pretvorene u male stranke, upravo zbo toga

sto su bile smetnja onima koji su nas zeleli da dovedu u sasasnju

krizu. Od 1990 godine su sa politicke scene zbrisane mnoge stranke koje

bi mogle biti velike, je su bile smena.Sada je najzad i DSS postala

smetnja.jer se ona profiisala kao istinska snaga koja moze spasiti

naciju.Sada je pretvaraju u liluputansku stranku.

Predsednicki izbori drugi krug su neizvesni. Mi vidimo zaveru koja ima

za cilj da raspameceno glasacko telo usmeri ka strankama proslosti jer

im odgovara destabilizacija, slaba zemlja i nacija. Da bi mogli

nastaviti otimacinu teritorija i dalje unistavanje stanovnika.

Izlaz je u pronicljivosti, ispravnim procenama, slozi i saradnji.Lose

procene i svadje vode u dalje kolektivno samoubistvo koje je vec

delimicno i ostvareno

Savet Pokreta

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

САОПШТЕЊЕ

 

XXXI.Ekologija

POVODOM SVETSKOG DANA ZA�TITE �IVOTNE SREDINE, 5. juna, kancelarija UN u Srbiji i Crnoj Gori organizuje konkurs za

najbolju medijsku prezentaciju o "slatkovodnim tokovima".

Pravo na uče�će imaju autori čiji članci i radio-televizijski programi ukazuju na va�nost za�tite �ivotne sredine, obraćaju se naj�iroj

publici i podstiču diskusiju na ovu temu, a objavljeni su u periodu od 1. januara 2003. do 30. aprila 2004. godine. Pravo na prijavljivanje

imaju samo građani Srbije i Crne Gore, a pobedniku sledi nagrada u iznosu od 500 dolara. Rok za predaju prijava je 22. maj 2004. godine.

(Beta)

PROJEKTE ZA�TITE �IVOTNE SREDINE U PROKUPLJU I 18 op�tina na jugu Srbije Mersi korps, američka humanitarna

organizacija tokom maja ulo�iće 50.000 dolara, rekao je Rado� Kandić, predstavnik te organizacije.

On je rekao da će program biti realizovan kroz program Revitalizacije zajednica kroz demokratsko delovanje koji sprovodi Američka

agencija za međunarodni ra

XXXII Zakljucak –