XIII.Diskriminacija zasnovana na polu, naciji ,veri, drustveno-politickom polozaju.- godisnji izvestaj za 2003 godinu.

I.A.Uvod.

B.Rezime

II.Stanje u praksi

U nasoj zemlji jos uvek nema ravnopravnosti, i dalje caruju svakojake diskriminacije .Pre svega su diskriminisani i liseni sudske i druge pravne zastite vecina gradjana SCG od strane svakojakih mocnika i grupa klanova.Na udaru su takodje ponekad i razne verske i etnicke manjine.U klimi sveopsteg stradanija se traze zrtveni jarci krivci za sveopstu tragediju, to su obicno najranljivije kategorije stanovnika, najslabiji ,najsiromasniji, razne manjine, zene, izbeglice, bez zastite, itd.

Nasa organizacija i njeni celnici su napadani preko interneta da su "jevrejski agenti" i u isto v reme da su"anti-semiti". Mi smo borci za prava svih bez obzira na naciju, veru i politicko opredeljenje.

FHPi Helsinski odbor Srbije se strucno zalazu za prava manjina, i pojedinaca, ali treba dodati da nisu ugrozene samo manjine nego i vecinsko stanovnistvo, i o njima treba da progovore. I da se ne radi o povredama prava pojedinaca nego vecine stanovnika, dakle miliona.

Sto se tice Roma oni su na niskom stepenu sto se tice postovanja njihovih prava i Romima treba pomoci da ih ostvare. U isto vreme treba istaci da oni imaju vrlo visoku stopu nataliteta u odnosu na vecinsko stanovnistvo cime jos vise pojacavaju svoje egzistencijalne probleme i sto ima svoje reperkusije i na demografsku politiku drzave i demografska kretanja kako Roma tako i Srba.

 

Saopštenje za javnost - KSENOFOBIJA, NETOLERANCIJA, VANDALIZAM

Beograd, 29. septembar 2003.

29.09.2003

Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji najoštrije osuđuje skrnavljenje i rušenje nadgrobnih spomenika na novosadskom Katoličkom groblju. Ovaj vandalski čin je, nažalost, samo jedan u nizu incidenata u protekle dve godine, koji svedoče o ksenofobiji i netoleranciji u društvu.

Da bi se promenio ovakav anticivilizacijski trend potrebno je permanentno angažovanje ne samo civilnog sektora, nego i svih nadležnih državnih organa. U tom smislu, Helsinški odbor pozdravlja promptnu i primerenu reakciju gradonačelnika Novog Sada.

 

 

Saopštenje

Sprečeno iseljenje samohrane majke i četvoro dece pred zimu

 

Beograd - Fond za humanitarno pravo uputio je 16. decembra 2003. godine zahtev

Mileni Milošević, predsednici Skupštine opštine Vračar, da spreči iseljenje

Romkinje Slavice Jovanović i njene maloletne dece iz stana na opštini Vračar. Pre

pet godina gospođa Jovanović bespravno se uselila u stan u ulici Grčića Milenka

29, a danas u ovom stanu živi sa četvoro dece, od kojih najmlađe ima manje od

godinu dana. Porodica živi isključivo od socijalne pomoći.

Rešenjem Odeljenja za komunalno stambene i građevinske poslove opštine Vračar

od 28. decembra 2000. godine, naloženo je iseljenje Slavice Jovanović iz ovog

stana. Dana 27. novembra 2003. godine Slavica Jovanović je primila obaveštenje o

izvršenju koje se poziva na rešenje doneto 2000. godine.

Istoga dana kada je primila pismo, Milena Milošević obratila se Fondu za

humanitarno pravo i obećala da će se zauzeti da Romkinja Slavica Jovanović i

njeno četvoro maloletne dece ne postanu beskućnici, kao i da će opština Vračar

pronaći pravnu formu da ovoj porodici reši stambeno pitanje

Zbog teške materijalne situacije, Slavica je prinuđena da hranu traži u uličnim

kontejnerima. Pored svih problema, uspela je da upiše u školu svoju najstariju

ćerku Aleksandru, koja ima osam godina. Da je sprovedena odluka opštine Vračar

o iseljenju, Aleksandra ne bi mogla da nastavi školovanje, dok bi Slavica Jovanović

i njena deca na početku zime postali beskućnici.

Fond za humaniratno pravo pozdravlja spemnost predsednice Skupštine opštine

Vračar da se angažuje u ovom slučaju. U Srbiji su u toku 2003. godine zabeleženi

brojni slučajevi prinudnog iseljenja čije su žrtve najčešće Romi. U ovim slučajevima

lokalne vlasti su najčesće odbijale da preuzmu odgovornost za ljude koje iseljavaju.

FHP očekuje da ostali predstavnici države i lokalnih samouprava slede ovaj primer

i pronađu alternativni smeštaj u slučajevima prinudnog iseljenja.

Kao potpisnica Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim

pravima (1966.) Srbija i Crna Gora je obavezna da na svojoj teritoriji omogući

ostvarenje ekonomskih i socijalnih prava, naročito kada je reč o osetljivim grupama

i pojedincima. Pored toga, državni organi na svim nivoima dužni su da obezbede

alternativni smeštaj u postupcima prinudnog iseljenja, prilikom kojih građanin ne

sme da postane beskućnik. Istovremeno, nije dozvoljeno da država činom iseljenja

krši bilo koja druga ljudska prava građana.

 

 

Izveštaj

Romi u Srbiji

 

Beograd - Romi u Srbiji su se oduvek nalazili na društvenom rubu, izloženi nasilju,

segregaciji i diskriminaciji. Od 2000. do kraja 2002. godine FHP je istražio i

dokumentovao 241 slučaj protivpravnog postupanja policije, nasilja i diskriminacije

pojedinaca i grupa motivisanih rasnim predrasudama prema Romima. U izveštaju

nisu navedeni svi slučajevi, već samo oni najtipičniji i najilustrativniji.

U periodu 1998 – 2002. godine FHP je, pružajući pravnu zaštitu Romima koji su

bili žrtve policijske represije, istražio i dokumentovao nekoliko desetina slučajeva

nasilja policije nad pripadnicima romske zajednice. Policija Rome zlostavlja,

ugrožavajući im ljudsko dostojanstvo i fizički integritet, protivpravno ih lišava

slobode i iznudjuje im samooptužujuće iskaze. Zbog ukorenjenosti rasnih

predrasuda kao i izražene etničke distance, za ova lica u policijskoj praksi važi

princip “pretpostavljene krivice” (slučaj romskog naselja “Antena“, slučaj

zlostavljanja trudnice i njenog muža).

Poslednjih godina pojavio se “Skinheads” pokret i bio brzo prihvaćen medju

nezaposlenim i slabo obrazovanim mladim ljudima u većim gradovima u Srbiji.

Zbog rasističke i ultranacionalističke prirode ovog pokreta, Romi, naročito ulični

čistači, predstavljaju najčešću metu njihove brutalnosti (slučaj batinanja čistača

ulica, slučaj batinanja dečaka na ulici, slučaj Radmile Marinković). Policija najčešće

ostaje pasivna u incidentima ove vrste. Obično izostaje i bilo kakva reakcija javnog

mnenja.

Gradjani koji nisu pripadnici ovakvih subkulturnih grupa zabrinjavajuće često

ponašaju se agresivno prema Romima. “Vikend nasilnici” napadaju pod dejstvom

alkohola, uglavnom subotom i nedeljom noću, romska naselja i zajednička dvorišta

u kojima živi po nekoliko romskih porodica. Policija za ove napade okrivljuje

Rome, koji navodno, provociraju napade. Objektivni osećaj da ih država ostavlja

izložene nasilju, u okolnostima stalnog straha za ličnu i bezbednost članova

porodice, nagoni Rome na samozaštitu (slučaj nasilja nad Romima u ulici

Vilovskog, slučaj nasilja nad Romima u Požeškoj ulici, slučaj nasilja nad Romima u

Čačku).

Uglavnom maloletni nasilnici predstavljaju stalnu opasnost za romsku decu koja

pohadjaju osnovnu školu (slučaj Gordane Jovanović). Neromska deca zaziru od

druženja sa romskim učenicima, ne skrivajući svoj prezir. U programima za

osnovne i srednje škole, ne poklanja se nikakva pažnja razvijanju tolerancije kod

dece i upoznavanju sa kulturom i istorijom manjinskih zajednica (odvojena

odeljenja za romsku decu u Subotici). Kao razlog za rano napuštanje škole, Romi

najčešće navode osećaj lične nesigurnosti, ugroženosti i izolovanosti tokom

školovanja (slučaj Kristine Stanojević, slučaj Safeta i Zaima Beriše).

Prosvetne vlasti jasno diskriminišu Rome jer im uskraćuju jednak pristup

obrazovanju. Država ne organizuje pripremnu nastavu pred upis u prvi razred za

romsku decu, čime bi im se znatno olakšalo praćenje redovne nastave, već to po

pravilu rade nevladine organizacije. Na psihološkim testovima pred upis u prvi

razred, koji nisu jezički i socijalno prilagodjeni ovoj deci, ona postižu

nezadovoljavajuće rezultate i upućuju se u ’specijalne škole’ za decu ometenu u

psihičkom razvoju.

Čak i visokoobrazovani Romi imaju znatnih teškoća da pronadju zaposlenje u

struci (slučaj Julijane Arandjelović). Romi bez odgovarajuće kvalifikacije, praktično

su onemogućeni da dobiju posao, posebno kod privatnih poslodavaca (slučaj

mesare ’Toma’, slučaj Stević Nataše).

Mnogi privatni noćni klubovi, sportski centri i diskoteke zabranjuju ulazak Romima,

a diskriminaciju prikrivaju obrazloženjima kao što su da se na tom mestu organizuje

privatna zabava, ili da Romi nisu bili adekvatno obučeni (slučajevi zabrane ulaska

Romima u noćne klubove u Beogradu: "Trezor", "Mondo", "Bombo"). U parničnom

postupku za naknadu štete žrtvi diskriminacije, pravila dokaznog postupka idu u

prilog počiniocu, olakšavajući mu procesni položaj jer žrtva mora da dokaže

postojanje diskriminacije. Ovo nije uvek jednostavno, naročito kada se radi o

indirektnoj diskriminaciji.

Diskriminaciju primenjuju i stanodavci, odbijajući da iznajme stan ne samo romskim

porodicama, već i organizacijama koje se bave zaštitom prava Roma (slučaj

Dečjeg romskog centra).

Učestala su prinudna iseljenja stanovnika romskih naselja (naselje "Stari aerodrom"

u Beogradu, iseljenje raseljenih lica sa "Autokomande", iseljenje Roma u

Zimonjićevoj ulici, iseljenje porodice Saiti iz opštinskog stana posle 27 godina

provedenih u tom stanu), a iseljena lica nalaze utočište na drugim lokacijama koje

ne predstavljaju trajno rešenje. Ne postoji sistematski državni plan za

obezbeđivanje trajnijeg stambenog rešenja za brojna nelegalna naselja u kome žive

Romi, a u konkretnim slučajevima državni organi oglašavaju se nenadležnim ili ne

sarađuju međusobno, kako bi se obezbedio alternativni smeštaj za ljude koji su

iseljeni. U domaćem zakonodavstvu ne postoji odredba koja obavezuje državu da

onima koji su prinudno iseljeni obezbedi neku vrstu alternativnog smeštaja, a

državni organi ne uvažavaju međunarodne instrumente koji regulišu ovu materiju.

Dokumentaciju na osnovu koje je sačinjen ovaj izveštaj čine izjave pojedinaca koji

su bili žrtve policijske represije, diskriminacije ili nasilja, zatim sudski spisi, kao i

medicinska dokumentacija. Izveštaj je zasnovan na praćenju slučajeva u Srbiji. O

kršenju prava Roma na Kosovu, FHP je objavio poseban izveštaj “Zloupotreba i

nasilje nad kosovskim Romima”, a u pripremi je izveštaj o položaju Roma u Crnoj

Gori.

 

Saopštenje

Okružni sud u Šapcu potvrdio presudu u slučaju "Krsmanovača"

 

Beograd - Okružni sud u Šapcu potvrdio je presudu Opštinskog suda kojom se

Sportsko-rekreativni centar "Krsmanovača" obavezuje da se javno izvini Romima

Merihane Rusteno, Jordanu Vasiću i Zoranu Vasiću zbog povrede prava ličnosti.

Preduzeće "Jugen TTT", u okviru kojeg posluje i SRC "Krsmanovača", obavezuje

se da o svom trošku u dnevnom listu "Politika" objavi javno izvinjenje sledeće

sadržine: "Preduzeće Jugen TTT – Sportsko-rekreativni centar Krsmanovača

Šabac, izvinjava se Merihane Rusteno, Vasić Jordanu i Vasić Zoranu, iz Beograda,

zato što su dana 8. jula 2000. godine, isključivo zbog pripadnosti romskoj etničkoj

zajednici, bili sprečeni od strane radnika tuženog u svojoj nameri da uđu na bazen

Sportsko rekreativnog centra Krsmanovača". Ukoliko oglas ne bude objavljen,

troje pomenutih Roma ovlašćeni su da o trošku preduzeća objave izreku presude.

Takođe, SRC "Krsmanovača" mora da prekine sa diskriminacijom Roma.

Povodom žalbi Roma na zabranu korišćenja bazena SRC "Krsmanovača", Fond za

humanitarno pravo je u saradnji sa romskim nevladinim organizacijama -

Demokratsko udruženje Roma i "Oaza" - 8. jula 2000. godine sproveo testiranje

pristupa tom javnom mestu. Trojica Srba i trojica Roma pokušali su tog dana u

13:15 časova da kupe karte i uđu na bazen. Romima je, međutim, rečeno da ne

mogu da uđu na bazen zato što su Romi. Kada su preostala trojica "testera"

pokušala da ubede prodavca ulaznica da pusti Rome na bazen, on im je rekao da

čak i ako ih on pusti, obezbeđenje će ih izbaciti sa bazena. Čedomir Vasiljević,

vlasnik SRC "Krsmanovača", bio je u to vreme predsednik Okružnog odbora

Srpske radikalne stranke i bivši ministar u Vladi Republike Srbije.

Presuda Okružnog suda u Šapcu je prva pravosnažna presuda u Srbiji kojom se

utvrđuje postojanje diskriminacije prema Romima u pristupu javnim mestima.

Pored toga, presudom se po prvi put izriče da ovakvo postupanje predstavlja

povredu prava ličnosti. Slučaj je presedan i po tome što sud zabranjuje svaku dalju

diskriminaciju Roma u pristupu objektima. Ovo je prvi slučaj u kojem se tuženi

obavezuje na javno izvinjenje u dnevnim novinama, pri čemu se testiranje prihvata

kao validan način dokazivanja diskriminacije. Slučaj je naročito karakterističan po

tome što se sud poziva na relevantne pravne standarde međunarodnog prava.